Poslovni broj: Us I-2186/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Paga, OIB: 32150762596, Pag, Branimirova obala 1, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković & Sanja Perković, Zadar, E. Kotromanić 11, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, Zadar, Božidara Petranovića 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe RUDAN d.o.o., OIB: 84430586938, Žminj, 9. rujan 1/H, zastupanog po opunomoćenici Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, Dalmatinova 4, radi provođenja komunalnog reda, nakon javne i usmene rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/23-01/395, Urbroj: 2198-07/29-23-2 od 28. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 5.000,00 (pet tisuća) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. veljače 2024. protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/23-01/395, Urbroj: 2198-07/29-23-2 od 28. prosinca 2023., te u podnesku zaprimljenom kod ovog spora 7. ožujka 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega navodi kako tuženik u obrazloženju svog rješenja ističe da razmotrivši dokumentaciju spisa predmeta, tijelo koje je donijelo pobijano rješenje nalazi da dio k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema staroj oznaci čk.br. 8833/2 k. o. [katastarska općina]) na kojem su postavljene parkirne rampe, a koje je komunalni redar naložio ukloniti, ne bi mogao predstavljati površinu javne namjene iz čl. 3. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] zbog čega na toj površini ne bi postojala nadležnost za postupanje komunalnog redara. Prema mišljenju tužitelja, tuženo tijelo je potpuno pogrešno uvažilo gotovo sve žalbene navode koje je istaknulo TD Rudan d.o.o. pa tako i navod da je isti upisani vlasnik predmetne nekretnine, a vlasništvo da je stekao temeljem rješenja o dosudi. Pritom se skreće pozornost na činjenicu da to što je netko upisani vlasnik nekretnine, istovremeno ne mora značiti i da je njezin stvarni vlasnik. Naime, Grad Pag je ispred Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine pokrenuo postupak (koji je još u tijeku) upravo kako bi se utvrdilo njegovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i upisalo u zemljišne knjige, a sve sukladno odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Hrvatski fond za privatizaciju je svojim rješenjem od 17. studenog 2008., u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Coning Holding Varaždin (kao pravnog prednika Rudan d.o.o.) između ostalih nekretnina, u vrijednost društvenog kapitala procijenio i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (hotel Pagus) u površini od svega 2.791 m2, iako je stvarna površina cijele čestice u trenutku pretvorbe iznosila 12.791 m2. Naknadno je TD Coning Turizam d.d. Varaždin svojim prijedlogom od 21. veljače 2012. pokušalo „ispraviti“ gore citirano osnovno rješenje o pretvorbi vezano za manjak stvarne površine predmetne nekretnine, ali je u tome upravo od strane HFP odbijeno rješenjem od 23. siječnja 2013. Ističe se i da je u trenutku kupnje predmetne nekretnine od strane Rudan d.o.o., u zemljišnoj knjizi postojala zabilježba o upisu privremene mjere zabrane raspolaganja tom nekretninom, ali je unatoč tome nekretnina prodana. U čl. 61. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu je propisano da komunalna infrastruktura ne može biti predmetom ovrhe niti stečaja što dakle znači da Rudan d.o.o. niti rješenjem o dosudi nije mogao steći nekretninu koja je predmetom ovog postupka. Nesporna činjenica kako se konkretno u predmetu ovog spora radi o nekretnini koja predstavlja komunalnu infrastrukturu potvrđuje pravomoćna sudska presuda ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž-4236/2022 od 27. ožujka 2023. (kojom je potvrđeno rješenje OS u Zadru, SS u Pagu broj Psp-48/2021 od 27. listopada 2022.) u pravnoj stvari Coning d.d. u stečaju kao tužitelja/ujedno pravnog prednika Rudan d.o.o., protiv Meridijan 15 d.o.o. [adresa] kao tuženika, pa tako u toč.12. obrazloženja citirane II. stupanjske odluke stoji: “Budući da iz utvrđenja I. stupanjskog suda proizlazi, a ova utvrđenja tužitelj svojom žalbom nije doveo u sumnju, da je predmetni parkirališni prostor bio u javnoj upotrebi (u toč.1 obrazloženja citirane presude ŽS u Zagrebu sud se dakako referira na ovdje spornu nekretninu koju predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te da su na tom prostoru slobodno parkirali svi građani, a ne samo gosti ili djelatnici tuženika...“ Stoga, a kako je to ranije već istaknuto i obrazloženo, u korist žalitelja Rudan d.o.o. nikako se nije mogla i ne može tumačiti činjenica da to što je isti u zemljišnim knjigama upisan vlasnikom predmetne nekretnine, to istovremeno mora značiti da je Rudan d.o.o. uistinu vlasnik ove nekretnine. Ova tvrdnja tužitelja nesporno proizlazi iz odredbe čl.132. Zakona o komunalnom gospodarstvu gdje u st. 3. stoji kako se komunalna infrastruktura koja do dana stupanja na snagu navedenog zakona nije evidentirana u katastru, evidentira u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave neovisno o postojanju upisa vlasništva treće osobe. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika na koji način će se održati na snazi prvostupanjsko rješenje.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističe kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. travnja 2025. u bitnom navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Potom detaljno opisuje kronologiju postupanja upravnih tijela, reproducira izreke rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, kao i tužbene navode tužitelja, pa ističe kako su svi iznijeti navodi tužitelja neistiniti i pravno neosnovani. Rudan d.o.o. je zemljišnoknjižni i stvarni vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica] oznaka u katastru) k. o. [katastarska općina]. Predmetno parkiralište hotela Pagus ne predstavlja javno parkiralište odnosno javnu površinu iz članka 3. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], već se radi o nekretnini u njegovom vlasništvu na kojoj se nalazi hotel i hotelska infrastruktura uključujući i parkirna mjesta u funkciji hotela koja su izgrađena od strane ranijeg vlasnika nekretnine i namijenjena za goste hotela Pagus. Tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige koji predstavlja javnu ispravu kojom se potvrđuje njegovo vlasništvo. Izvadak iz zemljišne knjige predstavlja javnu ispravu o vlasništvu Rudan d.o.o. pa svako onaj tko tvrdi suprotno mora to i dokazati te ishoditi promjenu upisa u zemljišnoj knjizi, što ovdje nije slučaj jer je Rudan d.o.o. još uvijek upisan kao vlasnik te nekretnine. Na nekretninu u svom vlasništvu ima pravo postavljati stvari te takvo postupanje nije protivno Odluci o komunalnom redu jer te stvari nisu postavljene na javnoj površini već na nekretnini u privatnom vlasništvu Rudan d.o.o. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u zemljišnim knjigama označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nije javna površina, već se radi o nekretnini u vlasništvu Rudan d.o.o. koji je kao vlasnik upisan i u zemljišnim knjigama i u posjedovnom listu koji se dostavljaju u privitku. Vlasništvo je stekao temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-997/2016 od 10. lipnja 2022. Trgovački sud u Varaždinu je Zemljišnoknjižnom odjelu Pag dostavio rješenje o dosudi radi uknjižbe prava vlasništva Rudan d.o.o. na toj nekretnini dana 7. srpnja 2022. i s tim danom je Rudan d.o.o. uknjižen kao vlasnik nekretnine. Dakle, ne radi se o javnoj površini, a ponajmanje o javnom parkiralištu koje predviđa odredba članka 59. i 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu na koje se u obrazloženju pobijanog rješenja poziva komunalni redar. Sukladno članku 59. st. 1. toč. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalna infrastruktura su javna parkirališta. Javna parkirališta su člankom 60. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, definirana kao uređene javne površine koje se koriste za parkiranje motornih vozila i/ili drugih cestovnih vozila s pripadajućom opremom na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Kako predmetna nekretnina nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave to nisu ispunjeni uvjeti iz članka 60. st. 3. da bi se ista smatrala javnim parkiralištem već se radi o zemljištu u vlasništvu trgovačkog društva Rudan d.o.o. koji je i upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Osim što je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama Rudan d.o.o. je i savjesni posjednik predmetnog dijela nekretnine jer mu je nekretnina predana u posjed Zaključkom o predaji Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-997/2016-680 od 7. srpnja 2022. Naime, u tom Zaključku navodi se da se kupcu Rudan d.o.o. predaje u posjed nekretnina stečajnog dužnika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, osim što je vlasništvo stekao temeljem pravomoćne sudske odluke, osim što se temeljem takve odluke i uknjižio kao vlasnik u zemljišnim knjigama, Rudan d.o.o. je posjed predmetne nekretnine dobio od strane Trgovačkog suda u Varaždinu pa je takav posjed zakonit. Stoga su neosnovani navodi iz tužbe da bi se radilo o javnoj površini. Nastavno na navedeno, dokaz ne može biti odluka Općinskog suda u sporu radi smetanja posjeda na koju se poziva tužitelj. Naime, radi se o sporu u predmetu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu posl.br. Psp-48/2021. Taj postupak se vodio između Coning d.d. u stečaju i Meridijan 15 d.o.o. radi smetanja posjeda koje se dogodilo 2021., dakle prije nego li je Rudan d.o.o. stekao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine temeljem sudskih odluka. Odluka sudova u postupku radi smetanja posjeda koje se odgodilo 2021. između trećih osoba (Rudan d.o.o. nije bio stranka tog postupka niti je pravni slijednik Coning d.d. u stečaju) ne može biti dokaz u ovom postupku da se radi o javnom parkiralištu u vrijeme donošenja rješenja komunalnog redara (21. studenog 2023.). To iz razloga što Rudan d.o.o. nije u tom postupku radi smetanja posjeda sudjelovao, a niti tužitelj Grad Pag. U konačnici, ukoliko je neka činjenica pogrešno utvrđena u sudskoj odluci radi smetanja posjeda između trećih osoba, isto ni na koji način ne obvezuje stranke u ovom postupku niti se može primijeniti na ovaj slučaj. Rudan d.o.o. niti Grad Pag nisu sudjelovali u tom postupku niti se u odnosu na njih mogu odnositi učinci takve odluke. Netočni su navodi da je Rudan d.o.o. pravni slijednik Coning d.d. u stečaju. Rudan d.o.o. nije pravni slijednik Coning d.d. u stečaju, niti univerzalni niti singularni. Svoje pravo vlasništva Rudan d.o.o. izvodi iz akta državne vlasti – pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine Trgovačkog suda u Varaždinu, a ne iz prava vlasništva Coning d.d. u stečaju. Tužitelj rješenje o dosudi može osporavati samo u postupku u kojem je to rješenje donijeto, dakle pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, a ne u ovom postupku pozivanjem na članak 61. st. 3. ZKG-a. Također niti zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja nije bila zapreka za prodaju nekretnine u stečajnom postupku, a ta zabilježba je brisana što je vidljivo iz aktualnog izvatka iz zemljišnih knjiga. Točno je da je pred Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: UP/I-940-01/21-06/162 u tijeku postupak povodom zahtjeva Grada Paga podnijetog temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, ali u tom postupku se uopće ne odlučuje o tome je li predmetni dio nekretnine predstavlja javno parkiralište – komunalnu infrastrukturu, a posebice ne da bi predmetni dio bio javno dobro u vlasništvu Grada Paga, već upravo suprotno. Uostalom zahtjev Grada Paga je potpuno pravno neosnovan. U pogledu pozivanja tužitelja na članak 132. st. 3. ZKG-a Rudan d.o.o. ističe kako navedena odredba propisuje mogućnost uknjižbe, ali takva uknjižba nikada nije provedena odnosno i dan danas je Rudan d.o.o. vlasnik predmetne površine koja je sastavni dio cijele nekretnine k. č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. Radi se u naravi o parkiralištu hotela Pagus koje je gradio pravni prednik društva Coning d.d. u stečaju, temeljem pravomoćnih građevinskih dozvola u sklopu iste građevinske i katastarske čestice, svojim financijskim sredstvima te nema govora o tome da bi se radilo o javnom parkiralištu. Sama činjenica što je predmetni dio nekretnine – hotelsko parkiralište (ne javno parkiralište), odmah do županijske ceste ne oduzima tom hotelskom parkiralištu svojstvo privatnog vlasništva već je posljedica urbanističkih planova i zahtjeva koji su u vrijeme građenja hotela bili postavljeni pred graditelja. Način izgradnje parkirališta uz prometnicu je bio određen prostorno planskom dokumentacijom, dakle urbanističkim uvjetima zbog kojih Coning nije smio ograđivati parkirna mjesta prema prometnici. Dakle, to je bio uvjet za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju, između ostalog, i tih parkirnih mjesta u sklopu izgradnje hotela i depandanse. Ali time parkiralište nije postalo niti moglo postati sastavni dio prometnice niti javno dobro, a kamoli vlasništvo Grada Paga. Dakle, nije točno da hotel Pagus ima svoj parking koji je ograđen zidom, a sve što je preko zida da je javni parking. Sve površine unutar nekretnine k. č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] jesu sastavni dio hotelskog parkirališta za potrebe gostiju hotela Pagus, kao takvi su projektirani, građeni, financirani i prodani u stečajnom postupku temeljem procjene vrijednosti nekretnine koja je izvršena u odnosu na cijelu površinu te katastarske čestice. Dakle, Rudan d.o.o. je kupio cijelu nekretninu. Navedena parkirna mjesta je unutar građevinske čestice koja je formirana za izgradnju hotela Pagus, izgradio Coning d.d. (odnosno njegov pravni prednik) temeljem pravomoćnih građevinskih dozvola. Iz tih dozvola proizlazi: - „Parkirališta uz javnu saobraćajnicu rezervirana su za potrebe hotela.“ (dozvola iz 1990.) - „Parkirališta uz ovu prometnicu rezervirana su za potrebe depandanse hotela“ (dozvola iz 2000.). Dakle, jasno je da je parkiralište u sklopu izgradnje hotela, gradio Coning d.d. svojim financijskih sredstvima, na građevinskoj čestici hotela Pagus u svom vlasništvu, temeljem pravomoćnih građevinskih dozvola za potrebe hotela i depandanse hotela odnosno parkiranja gostiju, da je za isto dobio pravomoćne uporabne dozvole te da se stoga taj dio predmetne nekretnine ne može smatrati komunalnom infrastrukturom niti javnim parkiralištem – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Paga. Uzurpacija tuđeg prava vlasništva što čini Grad Pag, ne može biti temelj za stjecanje vlasništva u državi vladavine prava. Stoga u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 84. st. 2. Odluke o komunalnom redu iz razloga što je Komunalni redar naložio uklanjanje predmeta koji nisu smješteni na površini javne namjene suprotno odredbama Odluke već su smješteni na nekretnini u vlasništvu podnositelja žalbe Rudan d.o.o. Naime, nije Komunalni redar ovlašten utvrđivati što predstavlja javnu površinu i javni parking po Zakonu o komunalnom gospodarstvu. On za takvo utvrđenje nije ovlašteno tijelo. Komunalna infrastruktura se mora upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi što ovdje nije slučaj te ne može Komunalni redar biti taj koji će ignorirajući postojeći zemljišnoknjižni upis prava vlasništva Rudan d.o.o. kao i stvarno posjedovno stanje, utvrđivati što je to komunalna infrastruktura odnosno javni parking. Zakon o komunalnom gospodarstvu ne daje takva ovlaštenja Komunalnom redaru, a posebno kada pritom nisu provedeni na te okolnosti nikakvi pravno relevantni dokazi. Kada bi se prihvatilo ovakvo postupanje Komunalnog redara tada bi on mogao ući u bilo čije dvorište, dakle, na nekretninu u privatnom vlasništvu i tvrditi da to dvorište predstavlja javnu površinu po Zakonu o komunalnom gospodarstvo te donositi rješenja kojima nalaže vlasnicima uklanjanje predmeta iz njihova dvorišta. Zainteresirana osoba stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

4.Sud je u predmetnom sporu koji se ranije vodio pod poslovnim brojem: UsI- 310/2024 rješenjem poslovni broj: UsI-310/2024-5 od 12. veljače 2024. odbacio tužbu tužitelja jer se osporenom pojedinačnom odlukom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1833/2024-2 od 3. srpnja 2024. poništeno citirano prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj: UsI-2186/2024, što pak znači da se predmetna presuda donosi u izvršenju citiranog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

5.U sporu su održane rasprave 19. veljače 2025. i 8. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje su pristupili opunomoćenice tužitelja i zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa su rasprave održana u njegovoj odsutnosti.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Sud je odbio dokazne prijedloge zainteresirane osobe i to da se u ovom sporu pribave i pregledaju cjelokupni spisi u kojima su izdane građevinske i uporabne dozvole priložene uz odgovor na tužbu zainteresirane osobe, a u kojima se nalaze arhitektonski, građevinski i drugi projekti koji su sastavni dio dozvola, da se provede očevid, da se provede vještačenje po vještacima mjerničke i građevinske struke, da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik zainteresirane osobe EM te da se u svojstvu svjedoka sasluša svjedokinja JM, to na okolnosti precizirane u odgovoru na tužbu i održanoj raspravi kao nepotrebni i suvišni, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Paga, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gospodarstvo, Klasa: UP/I-363-05/23-50/176, Urbroj: 2198-24- 06/05-23-1 od 21. studenog 2023., točkom I. nalaže se trgovačkom društvu RUDAN d.o.o., zainteresiranoj osobi u ovom sporu, da u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja ukloni bez odobrenja, odnosno protivno Odluci, na javnu površinu postavljene parkirne rampe na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi E [adresa] sve sukladno grafičkom prikazu označeno rozom bojom koji se nalazi u prilogu ovog rješenja, točkom II. riješeno je da ako vlasnik odnosno korisnik protupravno postavljenih predmeta sam ne ukloni predmet, uklanjanje će o trošku vlasnika ili korisnika provesti komunalni redar, dok je točkom III. riješeno da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 84. st. 2. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] („Službeni glasnik Grada Paga“, broj 10/19, 2/20 i 9/21).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/23- 01/395, Urbroj: 2198-07/29-23-2 od 28. prosinca 2023., postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje.

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Odredbom članka 3. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] („Službeni glasnik Grada Paga“, broj 10/19, 2/20 i 9/21) određeno je da je površina javne namjene svaka površina na području Grada Paga čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima. Pod površinama javne namjene u smislu ove Odluke smatraju se posebno: 1. javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima - trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste, 2. javne zelene površine: park, travnjak, drvored, živica, dječja igrališta, cvjetnjaci, skupina stabala ili pojedinačno samoniklo stablo, posude s ukrasnim biljem, javni sportski i rekreacijski prostori, zelene površine uz cestu u naselju i slične zelene površine, 3. nerazvrstane ceste te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi cesta ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, 4. javna parkirališta, stajališta javnog gradskog prijevoza i slične površine koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi, 5. prostori oko autobusnih postaja, posebna stajališta autobusnog prometa u naselju, te površine i objekti što su namijenjeni za tržnice, javne priredbe i slični prostori, 6. kopneni dijelovi pomorskog dobra određeni zakonom koji su po svojoj prirodi namijenjeni općoj uporabi.

Člankom 62. iste Odluke određeno je da nitko ne može zauzimati površinu javne namjene bez odobrenja nadležnog tijela Grada Paga ili ugovora o korištenju površine javne namjene, a u toku korištenja površine javne namjene korisnik se mora pridržavati uvjeta određenih odobrenjem ili ugovorom.

Člankom 84. stavkom 2. iste Odluke propisano je da će komunalni redar rješenjem naložiti uklanjanje predmeta postavljenog ili smještenog suprotno odredbama ove Odluke.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako tuženik u obrazloženju osporenog rješenja kao razlog zbog kojeg poništava prvostupanjsko rješenje navodi kako nakon razmatranja cjelokupne dokumentacije spisa predmeta nalazi da dio k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sukladno grafičkom prikazu označeno rozom bojom kao u prilogu rješenja) na kojem su postavljene parkirne rampe koje je komunalni redar naložio ukloniti prvostupanjskim rješenjem ne bi mogao predstavljati površinu javne namjene iz članka 3. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], zbog čega da na toj površini ne bi postojala nadležnost za postupanje komunalnog redara, kod kojeg stanja stvari zaključuje kako je zbog navedenog žalba zainteresirane osobe osnovana pa pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, odlučuje kao u izreci tog rješenja, s čim u vezi ovaj sud također zaključuje kako su egzistentni razlozi zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način.

17.Nadalje, sud ne nalazi osnovanim niti jedan od razloga koje tužitelj ističe u tužbi i tijekom ovog spora zbog kojih po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja tuženika kojim se poništava prvostupanjsko rješenje jer istima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika u konkretnoj upravnoj stvari.

18.Naime, prije svega je za naglasiti kako među strankama ovog spora nije prijeporno da je upravo Rudan d.o.o. zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica] oznake u katastru) k. o. [katastarska općina], kod kojeg stanja stvari niti po shvaćanju ovog suda predmetno parkiralište hotela Pagus ne može predstavljati javno parkiralište, odnosno javnu površinu iz naprijed citirane odredbe članka 3. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], već se ovdje zapravo radi o nekretnini u njegovom vlasništvu na kojoj se nalazi hotel i hotelska infrastruktura uključujući i parkirna mjesta u funkciji hotela koja su izgrađena od strane ranijeg vlasnika nekretnine i namijenjena za goste hotela Pagus. S tim u vezi za nadodati je kako izvadak iz zemljišne knjige predstavlja javnu ispravu pa svatko tko tvrdi suprotno onom što je evidentirano u zemljišnoj knjizi mora to i dokazati te ishoditi promjenu upisa u istoj, što tužitelj iz ovog spora prema podacima spisa nije učinio.

19.Nadalje, kod izloženog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda postupanje zainteresirane osobe ne može se smatrati protivnim Odluci o komunalnom redu s obzirom da predmeti nisu postavljeni na javnoj površini, već na nekretnini u vlasništvu Rudan d.o.o., pa tako nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u zemljišnim knjigama označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nije javna površina, već je riječ o nekretnini u vlasništvu zainteresirane osobe koji je kao vlasnik upisan kako u zemljišnim knjigama, tako i u posjedovnom listu, s tim da je vlasništvo stekao temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-997/2016 od 10. lipnja 2022., koji pak sud je Zemljišnoknjižnom odjelu Pag dostavio rješenje o dosudi radi uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini 7. srpnja 2022. i upravo s tim danom je Rudan d.o.o. uknjižen kao vlasnik nekretnine.

20.Stoga, ovdje nije riječ o javnoj površini, pa tako ni o javnom parkiralištu koje predviđaju odredbe članka 59. i 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu na koje se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja poziva komunalni redar. Naime, sukladno članku 59. st. 1. toč. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalna infrastruktura su javna parkirališta, a javna parkirališta su člankom 60. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, definirana kao uređene javne površine koje se koriste za parkiranje motornih vozila i/ili drugih cestovnih vozila s pripadajućom opremom na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, no kako predmetna nekretnina nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave to je pak neprijeporno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 60. st. 3. da bi se ista smatrala javnim parkiralištem, već se ovdje radi o zemljištu u vlasništvu trgovačkog društva Rudan d.o.o. koji je i upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Isto tako, sud primjećuje kako prema dokumentaciji koja je priložena spisu, osim što je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, Rudan d.o.o. je i savjesni posjednik predmetnog dijela nekretnine, to iz razloga što mu je nekretnina predana u posjed Zaključkom o predaji Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St- 997/2016-680 od 7. srpnja 2022., u kojem zaključku se navodi da se kupcu Rudan d.o.o. predaje u posjed nekretnina stečajnog dužnika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz čega proizlazi da osim što je vlasništvo stekao temeljem pravomoćne sudske odluke, što se temeljem takve odluke i uknjižio kao vlasnik u zemljišnim knjigama, Rudan d.o.o. da je u posjed predmetne nekretnine uveden od strane Trgovačkog suda u Varaždinu pa se takav posjed smatra zakonitim.

21.Na drugačije stanje stvari ne upućuje niti sudska odluka na koju se tužitelj poziva Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu posl.br. Psp-48/2021, to pak stoga što se taj postupak vodio između Coning d.d. u stečaju i Meridijan 15 d.o.o. radi smetanja posjeda koje se dogodilo 2021., dakle prije nego li je Rudan d.o.o. stekao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine temeljem sudskih odluka. Odluke sudova u postupku radi smetanja posjeda koje se odgodilo 2021. između trećih osoba (Rudan d.o.o. nije bio stranka tog postupka niti je pravni slijednik Coning d.d. u stečaju) ne može biti relevantan dokaz da se ovdje radi o javnom parkiralištu u vrijeme donošenja rješenja komunalnog redara (21. studenog 2023.), a u kojem postupku nisu sudjelovali tužitelj ni zainteresirana osoba iz ovog spora. Ujedno, iz dokumentacije koja je priložena spisu upravnog spora također proizlazi kako tužitelj neosnovano tvrdi da je Rudan d.o.o. pravni slijednik Coning d.d. u stečaju, to iz razloga što svoje pravo vlasništva Rudan d.o.o. izvodi iz akta državne vlasti – pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine Trgovačkog suda u Varaždinu, a ne iz prava vlasništva Coning d.d. u stečaju, s tim da tužitelj rješenje o dosudi može osporavati samo u postupku u kojem je to rješenje donijeto, dakle pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, a ne u ovom sporu pozivanjem na odredbu članka 61. st. 3. ZKG-a.

22.Isto tako, niti zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja nije bila zapreka za prodaju nekretnine u stečajnom postupku, a ta zabilježba je i brisana što je vidljivo iz aktualnog izvatka iz zemljišnih knjiga koje prileže spisu. Potom, od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja nije niti okolnost što se pred Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, pod Klasa: UP/I-940-01/21- 06/162 vodi postupak povodom zahtjeva Grada Paga podnijetog temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, to iz razloga što se u tom postupku uopće ne odlučuje o tome predstavlja li predmetni dio nekretnine javno parkiralište – komunalnu infrastrukturu, a posebice ne o tome da bi predmetni dio bio javno dobro u vlasništvu Grada Paga. Također, vezano za pozivanje tužitelja na članak 132. st. 3. ZKG-a za kazati je kako ta odredba propisuje mogućnost uknjižbe, no nedvojbeno je kako takva uknjižba nikada nije provedena jer je i sada Rudan d.o.o. uknjižen kao vlasnik predmetne površine koja je sastavni dio cjelokupne nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], koje u naravi predstavlja parkiralište hotela Pagus koje je gradio pravni prednik društva Coning d.d. u stečaju, temeljem pravomoćnih građevinskih dozvola u sklopu iste građevinske i katastarske čestice. Ujedno, činjenica što je predmetni dio nekretnine – hotelsko parkiralište odmah do županijske ceste ne oduzima tom hotelskom parkiralištu svojstvo privatnog vlasništva, već je takvo što očigledno posljedica urbanističkih planova i zahtjeva koji su u vrijeme građenja hotela bili postavljeni pred investitora, pa su tako sve površine unutar nekretnine k. č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] sastavni dio hotelskog parkirališta za potrebe gostiju hotela Pagus, kao takvi su projektirani, građeni, financirani i prodani u stečajnom postupku temeljem procjene vrijednosti nekretnine koja je izvršena u odnosu na cijelu površinu te katastarske čestice, a da je tome tako proizlazi i iz u spis priloženih pravomoćnih građevinskih dozvola i to da „Parkirališta uz javnu saobraćajnicu rezervirana su za potrebe hotela.“ (dozvola iz 1990.) - „Parkirališta uz ovu prometnicu rezervirana su za potrebe depandanse hotela“ (dozvola iz 2000.). Stoga, kod izloženog stanja stvari jasno je da je parkiralište u sklopu izgradnje hotela, gradio Coning d.d. svojim financijskih sredstvima, na građevinskoj čestici hotela Pagus u svom vlasništvu, temeljem pravomoćnih građevinskih dozvola za potrebe hotela i depandanse hotela odnosno parkiranja gostiju, da je za isto dobio pravomoćne uporabne dozvole te da se stoga taj dio predmetne nekretnine ne može smatrati komunalnom infrastrukturom niti javnim parkiralištem – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Paga.

23.Uslijed prethodno izloženog, niti po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 84. st. 2. Odluke o komunalnom redu, to pak iz razloga što je komunalni redar naložio uklanjanje predmeta koji nisu smješteni na površini javne namjene suprotno odredbama Odluke, već iz podataka spisa proizlazi da su smješteni na nekretnini u vlasništvu Rudan d.o.o., s tim da komunalni redar nije bi ovlašten utvrđivati što predstavlja javnu površinu i javni parking po Zakonu o komunalnom gospodarstvu budući se komunalna infrastruktura mora upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi, što ovdje nije slučaj.

24.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako je osporenim rješenjem tuženika poništeno prvostupanjsko rješenje od 21. studenog 2023., s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka.

25.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, valjalo je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i sastav podneska od 3. travnja 2025. te za pristupe na rasprave 19. veljače 2025. i 8. svibnja 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 4.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 5.000,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 3. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković & Sanja Perković, Zadar, E. Kotromanić 11, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, sa sjedištem u Zadru, Božidara Petranovića 8, uz zapisnik od 8. svibnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenici zainteresirane osobe Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, J

4, uz zapisnik o objavi,

- u spis.