Poslovni broj: Gž Ovr-342/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-342/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. p. d.o.o., K., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. K. M. & Ž. R. u K., protiv ovršenika J. B., B., OIB:..., radi izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Ovr-1779/2024-6 od 23. srpnja 2024., dana 21. kolovoza 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: Ovr-1779/2024-6 od 23. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, ali drugom sucu pojedincu tog suda.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovrhovoditelj pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži navode žalbe i preinači pobijano rješenje na način kako je to zatražio u prijedlogu, kao i da odluči o troškovima.

 

2.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24 - odluka US RH; dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Ovaj sud uvodno napominje da je rješenjem poslovni broj: Gž Ovr-251/2024-2 od 6. lipnja 2024., ukinuo ranije doneseno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1448/2024-2 od 23. svibnja 2024. (kojim je također odbijen kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate), a u obrazloženju ukidne odluke je, između ostalog, navedeno:

 

„Stajalište prvostupanjskog suda, kojeg ovrhovoditelj izričito i osnovano pobija u žalbi, da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu odredbe čl. 1. st. 1. OZ-a pa da bi ovrhovoditelj temeljem odredbe čl. 14. st. 7. OZ-a imao pravo na naknadu troškova izravne naplate, a kao troškova ovrhe, nije pravilno.

 

Izneseno stajalište prvostupanjskog suda temelji se na izrazito restriktivnom tumačenju odredbe čl. 1. st. 1. OZ-a te posljedično na pogrešnom tumačenju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. U tom kontekstu, ovrhovoditelj osnovano navodi u žalbi da je postupak izvansudske ovrhe normiran u odredbi čl. 284. OZ-a i da je on od Financijske agencije zatražio da se provede postupak izravne naplate te se poziva na zaključke donesene na sastancima predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 29. ožujka 2018. i 13. lipnja 2019., prema kojima se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka i ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku ima pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu, a koji korespondiraju sa pravnim shvaćanjem koje ovaj sud izražava u ovom rješenju i koje je kao sudsku praksu već prihvatio u ranijim odlukama (primjerice u odluci poslovni broj: Gž Ovr-715/2019-4 od 17. travnja 2020., na koju ovrhovoditelj upućuje u žalbi).

 

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova izravne naplate, prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao relevantne činjenice o opsegu, vrsti i visini zatraženih troškova, kao i jesu li zatraženi troškovi bili potrebni za ovrhu, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg se ovrhovoditelj poziva u žalbi.“

 

5. Prvostupanjski sud i u sada pobijanom rješenju ostaje kod stajališta iz ranijeg (ukinutog) rješenja, a u obrazloženju, nakon poziva na odredbu čl. 1. st. 1. OZ-a, navodi: 

 

„Dakle, postupak izravne naplate kod Fine nije ovršni postupak u smislu čl. 1. st. 1. Ovršnog zakona, pa da bi ovrhovoditelj temeljem čl. 14. st. 7. Ovršnog zakona imao pravo na naknadu troškova izravne naplate, a kao troškova ovrhe.

 

Čak što više, niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod Fine.

 

S druge strane, temeljem čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezuje samo II. stupanjske sudove, dok I. stupanjski sud obvezuje samo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom oglednog postupka (čl. 500.n. Zakona o parničnom postupku).“

 

5.1. Zbog navedenog, ovaj sud ponavlja da se izneseno (ponovljeno) stajalište prvostupanjskog suda temelji na izrazito restriktivnom tumačenju odredbe čl. 1. st. 1. OZ-a te posljedično na pogrešnom tumačenju odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

 

5.2. U odnosu na stav prvostupanjskog suda da u smislu odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezuje samo drugostupanjske sudove, valja naglasiti da izražavajući taj stav prvostupanjski sud potpuno gubi iz vida Ustavom Republike Hrvatske (čl. 119. st. 1.) definiranu poziciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske da taj sud, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Stoga su svi nadležni sudovi u Republici Hrvatskoj (a ne samo neki, kako to smatra prvostupanjski sud), dužni poštovati pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nastavno, bespredmetno je pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu čl. 500.n ZPP-a, jer ta odredba ne postoji u tom Zakonu.

 

5.3. Obzirom da prvostupanjski sud zbog ponovljenog pogrešnog pravnog shvaćanja da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova izravne naplate, nije utvrđivao relevantne činjenice o opsegu, vrsti i visini zatraženih troškova, kao i jesu li zatraženi troškovi bili potrebni za ovrhu, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg se ovrhovoditelj poziva u žalbi.

 

6. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažena je žalba ovrhovoditelja, ukinuto pobijano rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

6.1. Zbog evidentnih i ponovljenih propusta kod donošenja odluke o troškovima postupka izravne naplate, primjenom odredbe čl. 371. ZPP-a odlučeno je da će u nastavku postupka odlučivati drugi sudac pojedinac prvostupanjskog suda.

 

7. U nastavku postupka prvostupanjski sud će temeljem ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 14. st. 7. OZ-a odlučiti o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 21. kolovoza 2024.