REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
[adresa]
Poslovni broj: Pp-12/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji ovog suda Karmen Lončar Mišura uz sudjelovanje Ines Pindrić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe Jaškapack d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe CD, radi djela prekršaja iz čl. 229. st. 1. podstavak 46. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23.) pokrenutog optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, Klasa: 116-02/23-01/5928, Urbroj: 443-02-05-14-24-9 od 31.12.2024., nakon provedene glavne rasprave bez prisustva 1. i 2. okrivljenika, branitelja 1. okrivljenih odvjetnika Berislava Živkovića, braniteljice 2. okrivljene odvjetnice CDS i tužitelja, temeljem čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07., 39/13.,157/13.,110/15.,70/17., 118/18., 114/22.), dana 3. lipnja 2025. donio je, objavio i
presudio je
I) 1. okrivljena pravna osobe: Jaškapack d.o.o. zastupana po predstavnici braniteljici CDS, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno kažnjavani za prometni prekršaj.
2. okrivljena odgovorna osoba: CD, ime oca C, ime majke Ž, rođena **.**.1986., OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, po zanimanju ekonomist, pismen, zaposlen, prekršajno nekažnjavana,
krivi su
što 1. okrivljena pravna osoba kao poslodavac gdje je 2. okrivljena odgovorna osoba, radnici ŽD iz [adresa], nisu za kolovoz 2024., za koji joj nije isplaćena naknada plaće za vrijeme bolovanja najkasnije do 30. rujna 2024. dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojemu će biti iskazan ukupan iznos naknade plaće, a drugi obračun koji ima snagu ovršne isprave u kojemu će biti iskazan iznos neisplaćene naknade plaće, koji su bili dužni isplatiti u skladu s čl. 2., 3., 7. i 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišten godišnji odmor (Narodne novine 68/23), obzirom je za kolovoz 2024. utvrđeno da je radnici ŽD plaća za kolovoz 2024 isplaćena 07.10.2024., te je isplaćen iznos od 565,04 eura, a kao datum isplate naveden je dan 07.10.20224., znači okrivljeni nisu u zakonom propisanom roku dostavili radniku obračun dospjele neisplaćene plaće odnosno naknadu plaće s propisanom sadržajem,
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 229. st. 1. podstavak 46. i st. 2. Zakona o radu
pa im se na osnovu citiranih propisa izriče, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona
1. okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu 1.100,00 (tisuću sto) eura
2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi novčana kazna u iznosu 100,00 (sto) eura
II) Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti putem priloženih uplatnica. Ista se ima platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljeni plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini, temeljem čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona.
III) Temeljem čl.139. st. 3. u svezi člana 138. st. 3. Prekršajnog zakona su okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura, svaki posebno, putem priložene uplatnice. Ista se ima platiti u roku od 30 dana od primitka presude, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, podnio je optužni prijedlog gore navedenog broja protiv okrivljenih, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2. Okrivljeni su u svojoj pisanoj obrani sukladno naveli da je točno da nisu radnici ŽD u zakonom propisanom roku dostavili obračun dospjele neisplaćene plaće odnosno naknade plaće s propisanim sadržajem. 1. i 2. okrivljeni su istaknuli da navedeno nisu mogli u zakonskom roku izvršiti iz opravdanih razloga koje su sve redom rastumačili i nadležnom inspektoratu tijekom inspekcijskog nadzora, a koje razloge ću objasniti u pisanoj obrani. Naime, radnica ŽD je u trenutku počinjenja prekršaja bila u sudskom sporu sa 1. okrivljenom pravnom osobom, te od trenutka pokretanja sudskog spora nije dolazila na posao, ali nije redovno dostavljala svoje doznake, npr. doznake za mjesec travanj izdane su na zahtjev poslodavca tek 17. svibnja 2024.g., doznake za mjesec kolovoz izdane su na zahtjev poslodavca tek 16. lipnja 2024.g., doznake za dio mjeseca listopada (od 01. - 03. listopada) nikada nisu dostavljene. ŽD je počevši od 26. travnja 2024.g. do prestanka radnog odnosa kod poslodavca (sporazumnog) bila u neprekidnom bolovanju te je komunikacija s istom bila nemoguća ili izrazito otežana. Ponekad je radnica ŽD otvarala bolovanje na svoje ime, ponekad zbog njege svojeg mlt. djeteta, ali nije redovno obavještavala poslodavca o razlogu i osnovi svojeg bolovanja, i to je npr. izgledalo na slijedeći način:
26.04.2024. do 30.04.2024.g. bolovanje za dijete;
01.05.2024. do 31.05.2024.g. bolovanje za dijete;
01.06.2024. do 07.06.2024.g. bolovanje za dijete;
10.06.2024. do 14.06.2024.g. bolovanje za gđu. ŽD; 17.06.2024. do 30.06.2024.g. bolovanje za dijete;
01.07.2024. do 31.07.2024.g. bolovanje za dijete;
01.08.2024. do 31.08.2024.g. bolovanje za dijete;
01.09.2024. do 30.09.2024.g. bolovanje za dijete;
01.10.2024. do 03.10.2024.g. NEMA NIKAKVE DOZNAKE•,
04.10.2024. do 07.10.2024.g. bolovanje za gđu. ŽD; 08.10.2024. do 31.10.2024.g. bolovanje za dijete;
01.11.2024. do 08.11.2024.g. bolovanje za dijete.
Dana **.**.2024. gđa. ŽD dostavila je poslodavcu, ovdje 1. okrivljeniku, potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u kojoj nije bilo navedenog broja dana očekivanog bolovanja. Dakle, obzirom na nedosljednost u bolovanjima, koja su bila neprekidna, ali nije bilo mogućnosti utvrditi je li gđa. ŽD na bolovanju, nije na bolovanju ili je bolovanju zbog njege djeteta, a bolovanje koje je za dijete otvoreno 17. lipnja 2024.g. nije bilo potvrdom određeno njegovo trajanje, Poslodavac nije, bez odgovarajuće doznake, mogao znati koja je pravna osnova bolovanja gđe. ŽD, odnosno je li ista uopće na bolovanju u kolovozu 2024.g. Sukladno gore navedenom do kraja mjeseca kolovoza 2024.g. gđa. ŽD nije dostavila potvrdu niti izvješće (doznake) o privremenoj nesposobnosti za rad, već je isto izvješće dostavila tek 16. lipnja 2024.g. i to na zahtjev punomoćnika poslodavca, ovdje 1. okrivljene pravne osobe.1. okrivljena pravna osoba, je nakon predmetne situacije zatražio kontrolu bolovanja gđe. ŽD. Iz izvješća o bolovanju koje je obavio nadležni zavod za zdravstveno osiguranje proizlazi da je bolovanje gđe. ŽD bilo opravdano, ali da je doznaka za mjesec kolovoz bila izdana tek 16. Iipnja 2024.g. jer ga je gđa. ŽD tek tada zatražila. 1. okrivljena pravna osoba, je obzirom je radnica ŽD vodila sudski spor zbog navodne povrede dostojanstva bio uporno optuživan da postupa protivno interesu predmetne radnice, a u kolovozu i lipnju 2024.g. imao je apsolutno pravnu osnovu predmetnoj radnici izvanredno otkazati ugovor o radu. Naime, ista nije preko 45 dana dostavila poslodavcu izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, te je stoga Poslodavac imao apsolutno razloga vjerovati da ista neopravdano izostaje s posla. Svaki drugi Poslodavac bi po isteku mjeseca kolovoza radniku uručio izvanredni otkaz ugovora o radu. Međutim, poslodavac, 1. okrivljena pravna osoba je čekala sve moguće rokove i pružila je priliku radnici da sama dostavi svoje doznake. Dana 13. rujna 2024.g. odvjetnica gđe. ŽD uputila je punomoćniku 1. okrivljene pravne osobe e-mail i tražila obrazloženje zašto njezinoj klijentici još nije isplaćena plaća za kolovoz, na što je dobila odgovor da plaća / naknada plaće nije niti mogla biti isplaćena jer radnica nije dostavila doznake za mjesec kolovoz. Tada kao posljedicu informacije dobivene od punomoćnika 1. okrivljenika radnica ŽD je kontaktirala HZZO i zatražila doznake za mjesec kolovoz koje je naposljetku i dostavila e-mailom poslodavcu, ovdje 1. okrivljeniku, dana 16. rujna 2024.g. što je uostalom i utvrđeno u izvješću nadležnog HZZO-a zbog kontrole bolovanja koje je pokrenuo I. okrivljenik. 1. okrivljena pravna osoba, isplatila je radnici ŽD naknadu plaće za mjesec kolovoz nakon primitka njenih doznaka odmah čim je to bilo moguće učiniti u mjesecu listopadu 2024.g. o čemu je redovno, preko punomoćnika, obavještavao gđu. ŽD. Ovakvo postupanje radnice ŽD nije posljednje, te je ista propustila poslodavcu, dostaviti izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za dio mjeseca travnja 2024.g. i mjeseca listopada 2024.g., te neka od tih izvješća nikada nisu dostavljena, pa je tako njen izostanak u mjesecu listopadu ostao dijelom neopravdan. Poslodavac i radnica ŽD naposljetku su i sporazumno raskinuli radni odnos početkom mjeseca studenog 2024.g. te je okončan i sudski postupak koji je ŽD pokrenula protiv poslodavca, zbog navodne povrede dostojanstva, a gđa. ŽD je slijedom navedenog povukla tužbu u istom predmetu. Okrivljenici nadalje izjavljuju da sve da su i izdali neku ispravu o neisplaćenoj plaći / naknadi plaće, bez odgovarajuće dokumentacije, koju je trebala dostaviti radnica ŽD, bila bi neosnovana / nevaljana / neistinita, jer okrivljenici unatoč činjenici da su učinili sve što je u njihovoj moći da saznaju je li radnica ŽD na bolovanju ili nije, nisu bez odgovarajuće doznake mogli znati je li doista na bolovanju ili je na bolovanju za dijete ili za sebe. Ovisno o toj informaciji okrivljenici bi mogli sačiniti odgovarajuću ispravu u smislu isplatne liste radnici i izračunati koliku naknadu plaće bi radnica ostvarila u predmetnom periodu za mjesec kolovoz 2024.g., jer iznosi naknada plaće nisu jednaki ako se naknada plaće isplaćuje za bolovanje radnika ili zbog njege djeteta. Nadalje, isplatna lista je i osnova za refundiranje sredstava nadležnom HZZO-u, te je stoga neistinita ili netočna informacija upravo ona koja bi onemogućila poslodavca da traži refundaciju naknade plaće. Okrivljenici se nadaju da nije intencija inspekcijskog nadzora da natjera poslodavce da krivotvore isplatne liste u slučajevima kada nemaju odgovarajući pravni temelj za izradu istih, samo zato da bar naočigled poštuju Zakon o radu i izrađuju isplatne liste kako ne bi bili u protivnom kažnjeni. Jasno je da je radnica ŽD svojim propuštanjem da dostavi poslodavcu odgovarajuću doznaku sama prouzrokovala neisplatu plaća i sve događaje koji su slijedili, a da su okrivljenici učinili sve što je bilo moguće da joj isplate naknadu plaće čim su to fizički bili u mogućnosti. Okrivljeni ističu da je 1. okrivljena pravna osoba mogla odmah po isteku mjeseca kolovoza radnici ŽD uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu, jer ista nije opravdala svoj izostanak s posla više od mjesec dana, te je stoga strpljivost poslodavca bila i više nego dobronamjerna, a činjenica da je gda. ŽD doznaku za bolovanje za mjesec kolovoz zatražila tek 16. rujna 2024.g. prouzrokovala je propuštanje zakonskih rokova okrivljenih i zakašnjenje u isplati naknade plaće za mjesec kolovoz 2024.g. zbog čega je ista isplaćena tek 7. listopada 2024.g. Okrivljeni nisu mogli uručiti radniku nikakvu isplatnu listu za isplaćenu ili za neisplaćenu plaću / naknadu plaće, budući radnica nije bila na poslu, nije opravdala svoj izostanak s posla, pa bi svako produciranje takve isplatne liste bilo lažirano i neosnovano. Slijedom svega navedenog okrivljeni predlažu da sud provede postupak i predložene dokaze, te da donese presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe iz razloga što postoje okolnosti koje isključuju njihovu krivnju, a koje su okrivljenici u ovoj pisanoj obrani dokazali. Nadalje, okrivljenici predlažu da se donese oslobađajuća presuda, jer su se u ovom predmetu ostvarili uvjeti za isto sukladno članku 182. Prekršajnog zakona, jer djela za koje se okrivljenici optužuju nisu prekršaji za koji je predviđeno kažnjavanje sukladno Zakonu o radu. Podredno, ukoliko Naslov smatra da je optužni prijedlog osnovan, te da okrivljenike treba proglasiti krivima za počinjene prekršaje koji im se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, isti ovdje ističu da nikada prije nisu bili da su obzirom na navedeno ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. 38. Prekršajnog zakona o oslobođenju od propisane kazne budući su otklonili, čim je to bilo moguće, posljedice počinjenog prekršaja, te isplatili ŽD naknadu plaće za koju su utvrdili da imaju osnove isplatiti. Obzirom na navedeno okrivljeni predlažu da ih se u potpunosti oslobodi od kazne, jer su prekršaje izvršili bez svoje krivnje, a čim je bilo moguće otklonili su posljedice počinjenih prekršaja. Ukoliko naslov ipak procijeni da je potrebno da se okrivljenici kazne isti smatraju da bi se svrha kažnjavanja jednako mogla ostvariti i izricanjem neke od mjera upozorenja, jer uvidom u sve okolnosti koje se tiču prekršaja, a radi ostvarenja svrhe prekršajno pravne sankcije — evidentno je da se ne mora primijeniti kažnjavanje. Stoga podredno okrivljenici predlažu da im se izrekne neka od mjera upozorenja. Ukoliko, sud ipak odluči okrivljenike novčano kazniti, isti obzirom na činjenicu ranije nekažnjavanosti, svih okolnosti počinjenog prekršaja, a slijedom odredbi čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona, smatraju da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom od one propisane, te da su ispunjeni uvjeti za ublažavanje kazne.
3. Sud je izvršio uvid i čitao je zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, izvješće o privremenom nesposobnosti za ŽD na listu 13-14 spisa, evidenciju sati rada za razdoblje na listu 51 spisa, sporazum o prestanku ugovora o radu sklopljen između okrivljene pravne osobe i ŽD od 07.11.2024., zapisnik o glavnoj raspravi kada je saslušana inspektorica ŽDS, zapisnik od 14. travnja 2025. kada je saslušan svjedok DD, te potvrde o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 1. i 2. okrivljene od 06.02.2025.
4. Svjedokinja inspektorica ŽDS je u svom iskazu navela da je kod okrivljenih obavila inspekcijski nadzora povodom predstavke ŽD, a vezano za neisplatu plaće za mjesec kolovoz 2024. Predstavka je u Državnom inspektoratu zaprimljena dana 07.10.2024. Vezano za navode iz predstavke od okrivljenih je zatražila na uvid radno pravnu dokumentaciju radnice ŽD, te je utvrdila da je ona u mjesecu kolovozu bila u radnom odnosu, ali da je bila na bolovanju. Okrivljeni su joj predočili dokumentaciju i to izvod s poslovnog računa iz kojega je bilo vidljivo da je ŽD plaća za mjesec kolovoz 2024 isplaćena dana 07. listopada 2024. Na obračunu plaće obrazac IP1 iskazano je bolovanje preko 42 dana, te iznos za isplatu 565,04 eura, te datum isplate 07.10.l2024. U postupku su okrivljeni izjavili da radnica ŽD nije dostavila izvješće o bolovanju odnosno doznake na vrijeme, te da prilikom obračuna plaće za mjesec kolovoz 2024. nije bilo podatka o tome da li je ona na bolovanju zbog vlastite bolesti ili zbog bolesti djeteta. Nadalje, uvidom u izvješće odnosno doznaku o bolovanju utvrdila je da je izvješće za razdoblje od 01.08.2024. do 31.08.2024. od ovlaštenog liječnika izdano dana 16.09.2024. Dakle, nije u postupku bilo sporno da je radnica dostavila dokaz o bolovanju 16.09.2024. a svakako je to trebala učiniti ranije, jer poslodavac isplaćuje plaću oko 15. u mjesecu. Međutim Zakonom o radu propisano je da poslodavac koji ne isplati plaću odnosno naknadu plaće do kraja mjeseca u kojemu je dospjela isplata plaće dužan radniku uručiti obračun dospjele neisplaćene plaće koje mora imati propisan sadržaj u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Nakon što joj je pročitana obrana okrivljenih izjavila je da su okrivljeni imali mogućnost isplatiti plaću za kolovoz tijekom mjeseca rujna, jer da su isplatili plaću u rujnu ne bi se našli u prekršaju ne dostave obračuna dospjele neisplaćene plaće.
5. Svjedok BD je u svom iskazu naveo da je on vlasnik i direktor 1. okrivljene pravne osobe. ŽD je svojevremeno radila kod 1. okrivljene pravne osobe. Radila je nekih 5 godina u firmi od 2018. do kraja 2024. Zadnjih godinu i pol dana bila je na bolovanju, radila je kao referent prodaje temeljem Ugovora o radu. U firmi vodi računa o isplati plaće osoba koja je za to odgovorna, to je osoba koja je direktno odgovorna njemu, VD. ŽD je bila na bolovanju do kolovoza 2024. trebala je donijeti doznake krajem mjeseca do 31.08. no u to vrijeme bilo je još zaposlenika koji su na vrijeme donijeli doznake. Do 15. u mjesecu je kod njih isplata plaće, a 16. rujna je ŽD zvala da zašto njoj nije isplaćena naknada za bolovanje. Kontaktirala ih je putem maila, misli da je poslala mail na kadrovsku i dobila je odgovor da joj naknada nije mogla biti isplaćena, jer nije dostavila doznake. Kada je 16. rujna ŽD reagirala, oni su kontaktirali HZZO koji im je pismeno poslao da su doznake zatražene tek 16. ŽD se izvlačila da je bila na godišnjem i bolovanju, no to nije toliko sporno, ona je jednostavno zaboravila na vrijeme dostaviti njima kao poslodavcima doznaku. Kada se isto zaboravi, mogu u roku od 5 dana po zakonu otkazati Ugovor o radu, no on to ipak nije dozvolio, jer je naknadno saznao da ima tešku životnu priču, čekao ju je 45 dana i to znači cijeli kolovoz do polovine rujna 2024. Firma zapošljava cca 150 ljudi. HZZO im je dao naputak po kojemu su postupili. Odgovorili su im da ta naknada će ići sa slijedećom plaćom što znači da ŽD neće biti uskraćena za svoju naknadu. Zbog njezine indolencije nije naplata sjela na vrijeme. Naknadu joj nisu mogli obračunati. Obzirom su dobili doznake pa makar i kasnije, tada su tek saznali o kakvom je bolovanju riječ i tek su tada mogli obračunati ispravnu isplatu plaće. Nisu smjeli pretpostaviti što će pisati na doznakama i nisu joj smjeli isplatiti naknadu plaće upravo iz tog razloga, prije no su zaprimili doznaku. VD je baš tada bila na godišnjem odmoru i nisu mogli ŽD sa npr. 17. u mjesecu obračunati plaće, jer osoba koja radi plaće je bila na godišnjem, ona je potpisnica plaće. Po povratu VD u [adresa] odmah je došla na posao i obračunala plaće i to 07.10.2024. Dana 17. svibnja 2023. je firma Jaškapack zvala njenu doktoricu i tražili doznake za ŽD, jer je ista zaboravila isto tako dostaviti doznaku. Nemaju problema sa isplatom, jer im naknadu refundira HZZO. Upravo zbog toga što im je šefica računovodstva bila na godišnjem tri tjedna u inozemstvu, nisu mogli ŽD dostaviti obračun naknade plaće za kolovoz 20244. Inzistirao je da VD dođe na posao kako bi obračunala plaću za ŽD, nije znao da je ona na godišnjem odmoru dva tjedna bila u Izraelu, da je bila u Hrvatskoj zacijelo bi obračunali plaću. Na poseban upit branitelja okrivljene pravne osobe iskazao je da postoje razlike u naknadi vezane za vrstu bolovanja, na doznakama postoje šifra koja govori o kakvoj bolesti odnosno razlogu je riječ i temeljem toga se može isplatiti naknada. Naknada ovisi o šifri na doznaci. ŽD je mijenjala šifre bolovanja, koristila je bolovanje na dijete, pa na sebe. U slučaju da su isplatili naknadu po šifri za koju tada nisu imali doznaku, po šifri koju bi tada zapravo izmislili, napravili bi dosta problema i došlo bi do falsificiranja s njihove strane što je kazneno djelo. Na obračunu plaće rade dvije osobe, te obračun plaće ide VD na potpis i tek kada VD potpiše, on pregledava i potpisuje, te pušta plaće. VD je jedina ovlaštena osoba za obračun plaće. Na poseban upit braniteljice 2. okrivljene iskazao je da mu HZZO ne bi isplatio odnosno refundirao iznos da je ŽD naknadu isplatio po jednoj osnovi, a da mu je ona naknadno dostavila doznaku sa drugom šifrom. Da su kojim slučajem i pogodili šifru bolovanja i da su isplatili naknadnu analogno šifri, opet im HZZO ne bi refundirao isplaćenu naknadu. ŽD nije nanesena šteta, ona je svoje dobila, naknada joj je isplaćena sljedeći mjesec kada im je dostavila doznaku. Prijava na državni inspektorat od strane ŽD uslijedila je nakon isplate plaća. On zna da ih telefonom nikada nije zvala, nije kontaktirala firmu. ŽD je zabranila da ju osobno kontaktiraju navodeći da ju zlostavljaju. Kontaktirali su ju jedino putem njihovog odvjetnika Berislava Živkovića koji ih zastupa i u građanskom spisu.
6. Svjedokinja VD je u svom iskazu navela da ona između ostalog radi i na obračunu plaća. Poslodavac isplaćuje plaću za sve djelatnike na temelju svih evidencija. Djelatnica ŽD nije dostavila doznaku za bolovanje za mjesec kolovoz 2024, pa nisu imali na temelju čega obračunati plaću. Plaću su isplatili za ostale djelatnike, a za nju nisu isplatili, jer nisu znali zbog čega je nema na poslu, da li je riječ o bolovanju, a ako je riječ o bolovanju, s koje osnove. Ona je nakon isplate otišla na godišnji i kada se vratila saznala je da je stigla doznaka za taj period za ŽD, no nje nije je bilo tri tjedna na poslu. Saznali su da je doznaku zatražila dan kasnije obračuna, zatražila ju je 16. a na obračunima je datum 13. rujna kada je i isplaćena plaća, obzirom je to bio petak, pa da se ne mora čekati cijeli vikend za isplatu. Kada nje na poslu nema, ona nema zamjenu i nema nikoga tko bi radio obračune plaće. Pravna osoba zapošljava 120 ljudi, ima kolegice koje joj pomažu, obračunavaju plaću, ali nemaju pravo likvidature, ona je ta koja daje direktoru na uvid obračune. Jedne zgode bila je situacija da je bila na bolovanju, ali je došla na posao provjeriti obračune plaća i potpisati. Na poseban upit braniteljice 2. okrivljene iskazala je da je ona tzv. likvidator koja provjerava sve i kaže na kraju da je to to, ona to jedina odobrava prije nego što se to direktoru firme da na uvid. Ona godišnji odmor prilagođava obavezama koje ima na poslu. Naglasila je da je godišnji odmor započela koristiti kada je obračun plaće bio gotov i na godišnjem odmoru mogla je biti do eventualno ponovnog obračuna plaće, jer bez nje plaće ne mogu biti puštene. Na poseban upit branitelja 1. okrivljene izjavila je da je koristila godišnji i bila je izvan teritorija RH, poslodavcu je naglasila da neće biti u RH.
7. U završnoj riječi branitelj 1. okrivljene pravne osobe je naveo da okrivljena pravna osoba po mišljenju obrane nije počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret. Naime, iz utvrđenih činjenica tijekom postupka vidljivo je da je sada bivša radnica ŽD svoju doznaku dostavila tri dana nakon što su plaće za 120 zaposlenika bile obračunate i isplaćene. U takvoj situaciji kada se radnica ŽD u firmu nije javljala skoro mjesec dana i nitko nije znao je li ona uopće na bolovanju, te da li je na bolovanju zbog svoje bolesti li bolesti djeteta, služba obračuna nije mogla napraviti niti jedan akt u pravcu da bi se njoj mogla isplatiti plaća, odnosno dostaviti traženi akt o naknadi za bolovanje kao ovršne isprave jer bi u slučaju da to služba učini na svoju ruku pretpostavljajući jednu od dvije mogućnosti počinila kazneno djelo krivotvorenja službene isprave. U takvoj situaciji je jedino moguće rješenje bilo ne poduzimati ništa, jer objektivno nisu niti smjeli poduzeti takve radnje. Šefica službe za obračun VD je do 13. rujna zajedno sa svojom službom sačinila obračune da bi plaća svim radnicima mogla biti isplaćena u petak 13. 09. ne čekajući ponedjeljak 16.09. U spisu postoji dokaz u vidu dopisa HZZO-a iz kojega je vidljivo da je radnica ŽD tek 16. zatražila doznake što znači da je mogla dobiti isplatu plaće tek za sljedeći mjesec. Gđa. VD je upravo od 13. nadalje tri tjedna bila na godišnjem odmoru koji je prije najavila, poštujući upravo rokove isplata plaća kako bi se mogla vratiti početkom listopada da sa svojom službom radi obračune plaća za rujan. Kako je bila u inozemstvu, a kao jedini likvidator nije ju bilo moguće dobiti niti bi bila dužna zbog toga što je djelatnica ŽD zakasnila sa doznakama, dolaziti iz inozemstva radi obračuna plaće samo njoj. To se ne može očekivati od ovlaštene osobe u firmi niti bi se takav presedan mogao dopustiti, jer bi to značilo da onda svaki radnik može postupati na taj način i držati u neizvjesnosti cijelu službu kada će dostaviti svoje doznake. Konačno djelatnica ŽD nije bila nova radnica, niti joj je to prvi posao u životu da ne bi znala kada se vrše obračuni i isplate plaća u ovoj firmi gdje je radila već nekoliko godina. Tako da su to sve dokazane činjenice iz kojih proizlazi da pravna osoba ne može odgovarati za neodgovorno ponašanje djelatnice. Napomenuo je da je ista djelatnica to već bila napravila u svibnju te ste godine, ali joj je plaća bila isplaćena na vrijeme iz razloga što tada služba nije koristila godišnje odmore. Notorno je da se godišnji odmori upravo i koriste u ovim razdobljima 7., 8. i 9 mjesec. Treba naglasiti da uz ovako neodgovorno ponašanje je gđa. ŽD bila dosta često na bolovanjima, ali i često je mijenjala osnov bolovanja tako nije bilo jasno da li je ona na bolovanju zbog djeteta ili svoje bolesti, pa iz tog razloga služba nije mogla obračunavati plaću i staviti šifru po svom nahođenju. Firma je prema gđi. ŽD humano postupala, jer je isto tako mogla njoj zbog kašnjenja s doznakom iz nepoznatog razloga izostanka s posla uručiti otkaz, no zbog bolesti njezinog djeteta i njezine materijalne situacije to nije učinila, da bi se sada pokazalo da je to trebalo napraviti ako bi firma imala opravdani razlog da joj ne uruči dokument o obračunu plaću, za što je sada inkriminirana. Stoga se predlaže osloboditi pravnu osobu iz gore navedenih razloga. No ukoliko sud smatra da bi se ipak radilo o počinjenju prekršaja predlaže se da sud primjeni čl. 38. Prekršajnog zakona.
8. Braniteljica okrivljene odgovorne osobe u završnoj riječi je izjavila da u cijelosti njezina završna riječ bi bila sukladna završnoj riječi njezinog kolege branitelja prvo okrivljene pravne osobe. Naglasila je da drugo okrivljenica nije imala nikakvog utjecaja na isplate plaće i izdavanje obračunske liste, u trenutku obavljanja nadzora samo je bila odgovorna osoba.
9. Na temelju ovako provedenog postupka sud je utvrdio da su I. i II. okrivljeni počinili djelo prekršaja koje im je stavljeno na teret. Po mišljenju ovoga suda nesporno je utvrđeno da okrivljeni nisu radnici ŽD za kolovoz 2024 za koji joj nije isplaćena naknada plaće za vrijem bolovanja najkasnije do 30. rujna 2024 dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojemu će biti iskazan ukupan iznos naknade plaće, a u drugom obračunu će biti iskazan iznos neisplaćene plaće koji ujedno ima snagu ovršne isprave, a što su okrivljeni bili duži isplatiti temeljem Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišten godišnji odmor čl. 2., 3., 7. i 8. Okrivljeni se opravdavaju činjenicom da je radnica ŽD svojim propuštanjem da dostavi poslodavcu odgovarajuću doznaku sama prouzrokovala neisplatu plaće, a potom i sve događaje koji su slijedili, što se očigledno odnosi na neisplate dva obračuna plaće koje je sud gore naveo, okrivljeni su bili u fizičkoj nemogućnosti isto učiniti, a nedostatak su ispravili prvom prilikom. Isto tako navode da radnica nije bila na poslu, nije opravdala svoj izostanak s posla, pa okrivljeni nisu mogli radnici uručiti dvije obračunske liste. Po mišljenju ovog suda, okrivljeni su morali putem pošte, ili koje druge dostavne službe, pokušati radnici ŽD dostaviti sporne liste, i samim time bi dokazali svoju namjeru da joj dostave potrebne liste, a da su to učinili, ne bi bilo potrebe za kontaktom sa ŽD, obzirom im je ista zabranila da ju kontaktiraju, što isto proizlazi iz obrane okrivljenih. Obzirom im radnica nije dostavila doznake nisu mogli pretpostaviti što će pisati na doznakama i iz tog razloga joj nisu niti smjeli isplatiti naknade plaće, što je sud u cijelosti prihvatio. Obrana okrivljenih iste ne ispričava od prekršajne odgovornosti. Po mišljenju suda, okrivljeni su trebali drugačije postupati prema radnici ŽD ukoliko je njezino ponašanje prema poslodavcima zaista bilo onakvo kakvim ga okrivljeni opisuju, pa da su okrivljeni zaposlenici ŽD na vrijeme dali otkaz upravo iz razloga koje navode u svojoj obrani, ne bi se našli u situaciji u kojoj jesu, odnosno ne bi počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, jer ne bi bili u poziciji da od radnice ŽD čekaju doznaku koja im je stigla tek po obračuni plaća, što znači da bi bili u obvezi istoj dostaviti dva obračuna plaća navedenih u izreci ove presude. Bit djela prekršaja je u činjenici da okrivljeni radnici ŽD nisu dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojemu će biti iskazan ukupan iznos naknade plaće, a drugi obračun koji ima snagu ovršne isprave u kojemu će biti iskazan iznos neisplaćene naknade plaće što je nesporno i utvrđeno, a sve okolnosti koje navode da im je računovođa otišao na godišnji odmor u trajanju od tri tjedna. Sud je u cijelosti uzeo u obzir iskaz saslušane inspektorice koja je o utvrđenom svjedočila jasno, detaljno i argumentirano. Svjedok DD i VD su svjedočili na način da su pokušali opravdati pravnu osobu zbog čega je uopće došlo do prekršaja, noj okolnosti koje navode sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, ali iste okolnosti okrivljene ne ispričavaju od prekršajne odgovornosti. Sud je na raspravu pozvao i ŽD no ista se na pozive ovoga suda nije odazvala, mišljenja je da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez provođenja tog dokaza, te bi inzistiranje na saslušanju ND samo dovelo do odugovlačenja prekršajnog postupka.
10. Stoga je sud okrivljene proglasio krivim i izrekao im je ublaženu novčanu kaznu temeljem u izreci citiranog propisa, obzirom da počinjeno djelo prekršaja nije imalo teže posljedice, da okrivljeni do sada nisu kažnjavani, da su priznali počinjenje prekršaja, da pokazuje žaljenje zbog počinjenog, sud smatra da će se i tako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja.
11. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Sesvetama 3. lipnja 2025.
Zapisničar
Sutkinja
Ines Pindrić, v.r.
Karmen Lončar Mišura, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
