Poslovni broj: Gž R-40/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-40/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB:... zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz O. društva G. u Z., protiv tuženika U.-t. u., Z., OIB:..., zastupanog po ravnatelju M. S., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-9052/2021-19 od 12. siječnja 2024., dana 21. kolovoza 2024.,

 

r i j e š i o   j e

             

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. i IV. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-9052/2021-19 od 12. siječnja 2024.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. i II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 750,02 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana, u toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 750,02 EUR-a, u toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 468,75 EUR-a, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. siječnja 2024. do isplate, dok je u toč. IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

             

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe tužitelju.

 

2.1. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Stoga je povodom žalbe tužitelja odlučeno rješenjem.

 

2.2. Kako tužitelj presudu ne pobija u toč. I. i II. izreke, primjenom odredbe čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., time da u žalbenom postupku valja odlučiti o pravilnosti i zakonitosti presude u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

 

5.1. U relevantnom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud navodi da tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 13. siječnja 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu budući da tužitelj u istome ponavlja činjenične navode iz tužbe i ukazuje na sudsku praksu, radi čega takav podnesak po ocjeni suda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a kako se radi o sporu male vrijednosti tužitelj je bio dužan već u tužbi iznijeti sve navode u smislu odredbe čl. 461.a st. 2. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 27. veljače 2023. kojim dvojno iskazuje tužbeni zahtjev, jer isti također nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a tužitelj je podnesak mogao predati i na ročištu održanom 5. prosinca 2023. za koje mu je priznat (i dosuđen) trošak zastupanja.

 

6. U prvostupanjskom postupku u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

 

7. Nisu počinjene niti bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 5. i čl. 461.a st. 9. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koje se tužitelj poziva u žalbi tvrdnjom da je podnesak 13. siječnja 2023. po svojoj biti i sadržaju obrazloženi podnesak koji je bio opravdan i potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i da ga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo obračunati sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa) u vezi s čl.155. st. 2. ZPP-a. Nadalje, kako je ovaj parnični postupak spor male vrijednosti, to stranke sukladno odredbi čl. 461.a st. 9. ZPP-a, na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. tog članka, dok nove činjenice i nove dokaze koje bi stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno čl. 461.a st. 9. ZPP-a, sud neće uzeti u obzir. Zbog navedenog, tužitelju bi, da se na navode odgovora na tužbu nije očitovao podneskom od 13. siječnja 2023., bilo uskraćeno pravo izjašnjenja o navodima tuženika, čime bi bilo povrijeđen jedan od temeljnih postulata procesnog prava zajamčen čl. 5. ZPP-a.

7.1. Međutim, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, okolnost da će u smislu odredbe čl. 5. ZPP-a, sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, ne otklanja ovlaštenje (i dužnost) sud da ocijeni je li pojedina parnična radnja (konkretno: podnesak tužitelja od 13. siječnja 2023.) za koju stranka potražuje trošak bila potrebna u vođenju parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Kako predmetni podnesak i po ocjeni ovog suda nije bio potreban u vođenju parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, to je odbijanjem da tužitelju prizna (i dosudi) zatraženi trošak tog podneska, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 5. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a. U odnosu na tvrdnje tužitelja o mogućnosti iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza u sporu male vrijednosti pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj bio dužan već u tužbi iznijeti sve navode u smislu odredbe čl. 461.a st. 2. ZPP-a, a kako to nije učinio, propust tužitelja ne može ići na štetu protivne strane, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 461.a st. 9. u vezi čl. 354. st.1. ZPP-a.

 

7.2. U tom kontekstu, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti kojeg vodi tužitelj kao zaposlenik u javnoj službi u kojem zahtijeva isplatu razlike plaće temeljem Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., valja citirati i shvaćanje koje je ovaj sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 6. rujna 2022., a koje glasi:

 

„Trošak očitovanja na odgovor na tužbu u sporovima zaposlenika u javnim službama (tužitelja) u kojima zahtijevaju isplatu razlike plaće temeljem Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., a koji su sporovi male vrijednosti, nije bio potreban za vođenje parnice ukoliko se ponavljaju navodi iz tužbe ili se osvrće na pravna pitanja, a isto se odnosi i na radne sporove koji nisu sporovi male vrijednosti.“

 

8. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog i u dijelu u kojem tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 27. veljače 2023. u kojem je dvojno iskazao tužbeni zahtjev, prije svega, jer je tužitelj to mogao učiniti na ročištu održanom 5. prosinca 2023. za koje mu je priznat trošak zastupanja. Također, ovdje valja naglasiti da su sudovi bili obvezni dvojno iskazivati novčane iznose vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja u smislu odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), pa tužitelj to nije trebao posebno učiniti predmetnim podneskom.

 

9. Stoga nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje se tužitelj poziva u žalbi. Iz naprijed iznesenih razloga, stajališta sudske prakse na koja se poziva tužitelj u žalbi nisu primjenjiva na konkretni slučaj.

 

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. i IV. izreke prvostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

11. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

 

U Varaždinu 21. kolovoza 2024.