Poslovni broj: Gž-132/2023-2

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. B. iz G., (ulica), OIB: …, koga zastupa punomoćnica N. Đ. Đ., odvjetnica u D., (ulica), protiv tuženika-protutužitelja Ž. I. iz C., (ulica), OIB: …, koga zastupa punomoćnica M. R. K., odvjetnica u D., (ulica), radi predaje i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-175/2022 od 25. studenoga 2022., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja Ž. I. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-175/2022 od 25. studenoga 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Dužan je tuženik Ž. I., OIB:…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju M. B., OIB: …, posjed nekretnine zemljišnoknjižne oznake kat. čest. 1003/4 k.o. U..

 

2. Dužan je tuženik Ž. I., OIB: …, platiti tužitelju M. B., OIB: …, novčani iznos od 100,00 kuna/ 13, 27 eura, mjesečno počevši od 1. veljače 2019. pa sve do predaje nekretnine iz točke 1. ove presude, sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

II. Odbija se zahtjev iz protutužbe koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj Ž. I. O.: …, vlasnik nekretnine oznake čest.zem. (kat.čest.) 1003/4 k.o. U. u cijelosti, pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići upis vlasničkog prava navedene nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava sa imena tužitelja-protutuženika M. B. O.: …, a što je tužitelj- protutuženik M. B. dužan trpjeti.“

 

III. Nalaže tuženiku Ž. I. O.: … naknaditi tužitelju M. B. O.: … troškove ovog parničnog postupka u iznosu od kuna 9.950,00/ 1.320,59 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, tj. 25. studenog 2022 pa do isplate, a koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.«.

2. Protiv citirane presude tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da prvostupanjski sud nije postupio po obvezujućoj uputi iz rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-226/2021-2 od 23. veljače 2022. jer nije izveo predložene dokaze niti raspravio i ocijenio tuženikov prigovor prava na posjed. Odbijeno je izvođenje dokaza provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, saslušanjem svjedoka i pregledom relevantnih isprava. Zanemarene su činjenice da je predmetno zemljište u naravi okućnica, odnosno dio zemljišta za redovnu upotrebu kuće u vlasništvu tuženika koje nekretnine čine cjelinu u isključivom, neometanom, samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu tuženika preko dvadeset godina, da nitko prije pokretanja ovog postupka nije polagao bilo kakvo pravo na ikakvom zemljištu i da tužitelju kao kupcu u ovršnom postupku nekretnina nije predana u posjed, niti je tužitelj tražio njezinu predaju. Obrazloženje pobijane presude u dijelu u kojem sud utvrđuje da su stranke izjavile da na predmetnoj nekretnini unatrag više od dvadeset godina od početka parnice nije bilo nikakvih posjedovnih čina niti od tuženika nejasno je, neistinito i kontradiktorno ostatku obrazloženja, kao i stvarnom činjeničnom stanju. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove.

3. Tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je rješenjem ovog suda br. Gž-226/2021-2 od 23. veljače 2022. ukinuta prvostupanjska presuda br. P-228/2019 od 20. listopada 2020. jer prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve važne činjenice na temelju kojih bi se moglo ispitati je li pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu je dana uputa da u nastavku postupka sud izvede predložene dokaze te raspravi i ocijeni tuženikov prigovor prava na posjed kojim se suprotstavlja vlasničkom zahtjevu tužitelja.

5.1. U nastavku postupka prvostupanjski sud je održao dva ročišta te je na ročištu 24. listopada 2022. saslušao stranke i odredio da se neće izvoditi daljnji dokazi smatrajući da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno. 

6. Prema odredbi čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

 

6.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je raspravio i ocijenio da je tuženikov prigovor prava na posjed neosnovan, tako da nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 2. ZPP na koju (opisno) upire žalba tuženika.

 

6.2. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presude nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika, a navod u obrazloženju presude da su stranke izjavile da na predmetnoj nekretnini ni tuženik nije poduzimao nikakve posjedovne čine više od dvadeset godina prije početka parnice koji ne odgovara izjavi tuženika nema za posljedicu kontradiktornost u obrazloženju pobijane presude.

 

6.3. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja da mu tuženik preda posjed kat. čest. 1003/4 k.o. U. i isplati novčani iznos od 13,27 eura mjesečno počevši od 1. veljače 2019. pa do predaje nekretnine te protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine te da se ovlasti da na temelju presude postigne upis prava vlasništva na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena tužitelja.

 

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosudom u ovršnom postupku koji se vodio pod br. Ovr-690/13 pa je na temelju zaključka iz tog ovršnog spisa 1. rujna 2016. upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj je pozvao tuženika dopisom od 11. siječnja 2019. da mu preda u posjed nekretninu, a nakon što je tuženik odbio taj zahtjev podnesena je predmetna tužba.

 

9. Utvrđeno je da je tuženik ugovorom o prodaji nekretnine od 10. prosinca 1997. zaključenim s K. V., J. M. i mldb. A. M. kupio čest. zem. 1003/4 k.o. U. površine 94 m2, da je rješenjem Porezne uprave od 20. travnja 1998. tuženiku razrezan porez na promet nekretnina te da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio okućnice tuženika, koji je izgradio kuću na čest. zem. 1003/9 i čest. zgr. 71 k.o. U..

 

10. Utvrđujući da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine nije perfektan jer je sam tuženik u iskazu kazao da je za valjanost ugovora s mldb. A. M., koja je bila upisana kao suvlasnica za 1/8 dijela, trebala suglasnost (centar) koja nije pribavljena, da tuženik nije ni zatražio uknjižbu u zemljišnim knjigama na temelju tog pravnog posla, što ima za posljedicu da mu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od 1997. nedostaje poštenje posjeda, kao i to da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u ovršnom postupku i upisao se kao vlasnik u zemljišnim knjigama, prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev, prihvaća vlasničkopravni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine i zahtjev za isplatu naknade za uporabu tuđe stvari u iznosu od 13,27 eura mjesečno počevši od 1. veljače 2019. do predaje u posjed.

 

11. Tuženik se reivindikacijskom zahtjevu tužitelja iz odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) suprotstavio prigovorom da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, dakle da u smislu čl. 163. st. 1. ZVDSP ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje nekretnine (pravo na posjed).

 

12. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Odredbom stavka 2. toga članka je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

 

13. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 1997. kojim je od K. V., J. M. i mldb. A. M. kupio čest. zem. 1003/4 k.o. U. površine 94 m2 dok iz izvatka iz zemljišne knjige za tu nekretninu proizlazi da je ista po kulturi pašnjak u površini od 115 m2. Predmetni ugovor bi mogao predstavljati pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, ali osim površine koja je u ugovoru manja od one navedene u zemljišnim knjigama, na strani prodavateljice je bila mldb. A. M. u čije ime je ugovor potpisala majka J. M., a prema iskazu tuženika zapreka za uknjižbu prava vlasništva na temelju toga ugovora je bila i nužnost pribavljanja suglasnosti (centar) za takav pravni posao u ime maloljetne osobe, za  koju je utvrđeno da nije pribavljena.

 

14. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.).

 

15. Kad se ima u vidu manja površina predmetne nekretnine koja se navodi u ugovoru o kupoprodaji nekretnine (94 m2) u odnosu na površinu u zemljišnim knjigama (115 m2) te da tuženik u odnosu na suvlasnički dio mlt. A. M. nema pravnu osnovu jer je izostala suglasnost (centar) valja zaključiti da tuženikovom posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od 1997. pa nadalje nedostaju atributi zakonitosti, istinitosti i poštenja, što rezultira time da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

15.1. Naime, tko svoje vlasništvo nekretnine temelji na dosjelosti, ali nije upisano u zemljišnoj  knjizi, ne može s uspjehom u sudskom postupku suprotstaviti to svoje pravo osobi koja je tu nekretninu kupila u sudskom ovršnom postupku pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige i čije je pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja o dosudi nekretnine (čl. 130. st. 2. ZVDSP).

 

15.2. Stoga se stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, za koje je u ovom postupku utvrđeno da nije stečeno, ne može suprotstaviti pravu tužitelja koji je vlasništvo stekao pravomoćnošću rješenja o dosudi od 20. travnja 2016. jer u to vrijeme, a ni sada, tuženikovo pravo vlasništva za koje tvrdi da ga je stekao dosjelošću nije bilo niti je upisano u zemljišne knjige.  

 

16. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je odbijanjem protutužbenog zahtjeva i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na predaju u posjed predmetne nekretnine, i po ocjeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 130. st. 1. i 2., čl. 159. st. 1., 2. i 3., čl. 161. st. 1., čl. 162. st. 1. i čl. 163. st. 1. ZVDSP).

17. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i prihvaćanjem zahtjeva za isplatu iznosa od 13,27 eura mjesečno počevši od 1. veljače 2019. (kada je tuženik negativno odgovorio na opomenu pred tužbu) do predaje nekretnine (čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), s tim da se radi o minimalnoj naknadi koristi koju je tuženik imao od uporabe nekretnine površine 115 m2, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) time što je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove u iznosu od 1.320,59 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zadru 20. kolovoza 2024.

 

  Predsjednica vijeća

    Blanka Pervan, v.r.