Poslovni broj: Us I-2191/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Leandri Mojtić te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužiteljice TK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenica Branka Skansi odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 32082115313, u predmetu utvrđivanja komunalnog doprinosa, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 08. svibnja 2025., a objavljene 03. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika KLASA:UP/II-363-03/24-02/11, URBROJ: 2117-08/1-24-2 od 24. srpnja 2024., kao i poništenje rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/16-20/0330, URBROJ: 2117-1-03- 01-24-29 od 2. veljače 2024., kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-363-03/24-02/11, URBROJ: 2117-08/1-24-2 od 24. srpnja 2024., odbijena je žalba TK, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/16-20/0330, URBROJ: 2117-1-03- 01-24-29 od 2. veljače 2024.
2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/16- 20/0330, URBROJ: 2117-1-03-01-24-29 od 2. veljače 2024., u točci I. izreke 1. odbijen je zahtjev obveznice TK za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa za pripadajući dio ozakonjene, rekonstruirane, završene, poluugrađene, manje zahtjevne zgrade stambene namjene, kat. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (s.i), odnosno 1410/6 k. o [katastarska općina] (n.i).
Točkom 2. izreke, TK utvrđuje se obveza plaćanja komunalnog doprinosa jedinične vrijednosti od 18,32 €/m3 za razliku obujma pripadajućeg dijela zgrade od 124,13 m3 u ukupnom iznosu od 2.274,06 €( 124,13 m3 x 18,32 €/m3). Točkom 3. izreke riješeno je da je obveznica dužna uplatiti utvrđeni iznos komunalnoga doprinosa najkasnije petnaest dana od dana primitka ovog rješenja, odnosno od izvršnosti istog na transakcijski račun Grada Dubrovnika
Točkom 4. izreke je riješeno da će se u slučaju neizvršavanja obveze iz točke 2. izreke, u roku i na način iz točke 3.izreke, ovo rješenje izvršiti u postupku i na način određen o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.
Točkom 5. izreke je riješeno da će se u slučaju nepravovremenog plaćanja zaračunati zatezna kamata koja se plaća za neplaćene javne prihode.
3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu osporavajući zakonitost rješenja jer da je rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu Klasa: UP/I-363-03/16- 20/0330 , Urboj: 2117-1-03-01-24-29 od 2.2.2024. ponovno odbijen zahtjev tužiteljice za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za pripadajući dio ozakonjene, rekonstruirane završene manje zahtjevne zgrade stambene namjene katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da žaliteljica nije vlasnica čitave stambene jedinice jer da su suvlasnici i njezin otac i majka, a koji nisu podnijeli prijedlog za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, te da isti ne žive u predmetnom stanu – stambenoj jedinici. Tužiteljica ponavlja žalbene razloge, navodeći da u ponovljenom postupku nije postupljeno prema ukidnoj odluci Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove Dubrovačko – neretvanske županije br. UP/II -363-03/23-02/15 od 15.1.2024 god., odnosno da nije dostavilo Gradonačelniku Grada Dubrovnik koji donosi odluku o oslobađanju od plaćanja komunalnog doprinosa u formi zaključka, a koji zaključak ( ako je donesen, a nije ) da je trebao biti dostavljen tužiteljici, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka. Ističe da je nesporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za ozakonjenje stambene jedinice i da je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Grada Dubrovnik, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 18.1.2016 god. udovoljeno njenom zahtjevu te da je ozakonjena završena manje zahtjevna stambena zgrada katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Navodi da s obzirom da je tužiteljici ozakonjena stambena zgrada, da je ista jedini obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, a ne treće osobe ( majka i otac ), pa da stoga treće osobe i nisu legitimirane niti ovlaštene da zahtijevaju oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, a posebno stoga što da tužiteljica jedina koristi predmetnu nekretninu i da joj je to jedini dom, a za što da je dostavila i dokaze. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 10. Odluke o komunalnom doprinosu kojom je propisano da će Gradonačelnik Grada Dubrovnika osloboditi od plaćanja komunalnog doprinosa fizičku osobu koja je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, a ujedno je vlasnik građevine, osobu koja ima pravo nadogradnje i koja prvi put rješava vlastito stambeno pitanje. Da je u skladu s navedenim tužiteljica dokazala da je vlasnica objekta koji je ozakonjen, da je ista podnijela zahtjev za ozakonjenje, da je ista jedini obveznik plaćanja komunalnog doprinosa i da ista nema u vlasništvu ili suvlasništvu druge nekretnine na području RH i da ozakonjenjem rješava svoje stambeno pitanje. Da je u zahtjevu za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa dostavila sve isprave sukladno čl. 12 Odluke. Nadalje navodi, da ukoliko su prvostupanjski Upravni odjel i tuženik smatrali da u ponovljenom postupku tužiteljica treba dostaviti druge isprave (ovjerene izjave drugih suvlasnika), da su je tada bili dužni pozvati da dopuni svoj zahtjev dostavom odgovarajućih isprava, a u svrhu dokaza da je ista vanknjižna vlasnica ozakonjenog objekta.
3.1. U odnosu na točku 2. izreke rješenja kojom joj je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za razliku obujma od 124,13 m2 u iznosu od 2.274,06 Eura, tužiteljica navodi da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena i dovršena prije 15.2.1968 god., a što da je vidljivo iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda Dubrovnik br. Klasa: 935-08/21-02/172, Urbroj: 541-30-01/5-21-2 od 5.5.2021., koje uvjerenje se nalazi u spisima predmeta, kao i iz kupoprodajnog ugovora od 19.2.1965. god., kada je otac tužiteljice kupio predmetni stan ( toč. 2 b. ugovora ). Da je zgrada dovršena prije 15.2.1968. god, a prema sjećanju tužiteljice da je naknadno izgrađeno samo stepenište i zaseban ulaz za I. kat i potkrovlje zgrade. Je li stepenište izgrađeno prije 15.2.1968 god., da tužiteljici nije poznato, ali da je u postupku ozakonjenja isto ozakonjeno. Ističe da sve što je izgrađeno prije 15.2.1968. god., da se smatra da je izgrađeno temeljem građevinske dozvole i da je taj objekt legalan. Stoga i pod pretpostavkom da je tužiteljica obveznica plaćanja komunalnog doprinosa, a što da nije, da ista nije dužna platiti komunalni doprinosa za razliku obujma od 124,13 m3, već da je obujam znatno manji ( eventualno stepenište ). Da u obrazloženju pobijanog rješenja nema obrazloženja na koji način je prvostupanjsko tijelo izvršilo izračun obujma i za koji prostor u zgradi i to od 124,13 m3 (cca 41 m2 ), pa da je samim tim rješenje manjkavo i da se ne može ispitati. Stoga predlaže izvesti dokaze pribavom spisa predmeta UP/I-363-03/16-20/0330 Grada Dubrovnik, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu; spisa predmeta tuženika, pregled rješenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog dojela za Zaštitu okoliša i komunalne poslove br. Klasa: UP/II-363-03/23-02/15 od 15.1.2024 god. te da Sud donese presudu kojom će nakon zakazane i održane rasprave poništiti osporavano rješenje tuženika Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove br. Klasa: UP/II-363-03/24-02/11, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 24.7.2024., kao i prvostupanjsko rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti promet i mjesnu samoupravu Klasa: UP/I-363-03/16-20/0330, Ur.br. 2117-1-03-01-24-29 od 2. veljače 2024. te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove spora s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisnoj čl. 29. st. 2 ZOO koja teče od dana donošenja presude do isplate.
4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu navelo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 8. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka u skladu s odredbom čl. 89. st. 4. u svezi s odredbom čl. 91. st. 3. ZUS-a, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa te dostavljenog spisa tuženog tijela, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.
6. Opunomoćenica tužiteljice u tužbi je popisala i zatražila naknadu troškova spora.
7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA:UP/II-363-03/24-02/11, URBROJ: 2117-08/1-24-2 od 24. srpnja 2024.
9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/16-20/0330, URBROJ: 2117-1-03-01-24-29 od 2. veljače 2024., odbijen zahtjev obveznice TK za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa za pripadajući dio ozakonjene, rekonstruirane, završene, poluugrađene, manje zahtjevne zgrade stambene namjene, kat. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (s.i), odnosno 1410/6 k. o [katastarska općina] (n.i). , te je li joj pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa jedinične vrijednosti od 18,32 €/m3 za razliku obujma pripadajućeg dijela zgrade od 124,13 m3 u ukupnom iznosu od 2.274,06 €( 124,13 m3 x 18,32 €/m3), na način pobliže određen u izreci citiranog rješenja.
10. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja tuženika KLASA:UP/II-363-03/23-02/15,URBROJ: 2117-09/5-24-2 od 15. siječnja 2024. postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama sadržanim u citiranoj odluci.
11. Iz stanja i sadržaja spisa te dostavljenog spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:
- da TK **.**.2020. podnijela zahtjev za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa Klasa: UP/I-363-03/16-20/0330, Urbroj: 15-20-05 od 24. srpnja 2016. za pripadajući dio (stan 3. — prizemlje i krovište);
- da je pregledom dostavljene dokumentacije te uvidom u ZK uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da čest. zgr. [katastarska čestica] odnosno čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], nije u vlasništvu odnosno suvlasništvu TK koja je naknadno kroz žalbeni postupak dokazala da je vanknjižna vlasnica predmetnog stana na I. katu i to za 2/8 prava vlasništva (sudskom nagodbom br. P- 165/77 od 25.10.1977. te rješenjem o nasljeđivanju br.0.-33/2021), a njezina majka BK za 5/8 prava vlasništva i otac OK za 1/8;
- da je iz podnesenog zahtjeva oslobađanje od 24. srpnja 2020. razvidno da TK sama živi u kućanstvu tj. da ostali vanknjižni vlasnici nisu njezini članovi kućanstva.
12. Također je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja tuženika KLASA:UP/II-363- 03/23-02/15,URBROJ: 2117-09/5-24-2 od 15. siječnja 2024., koje rješenje se poziva na pravni stav izražen u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3863/20-3 od 23. rujna 2022., u kojoj je, između ostalog, navedeno da se u postupcima ozakonjenja odnosno legalizacije zgrade temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, komunalni doprinos utvrđuje primjenom odluke o komunalnom doprinosu koja je na snazi u vrijeme donošenja rješenja o komunalnom doprinosu.
13. Da je u ponovljenom postupku utvrđeno:
- da je postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa započeo 16. ožujka 2016. godine te da će se stoga dovršiti prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. — pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. - dalje u tekstu: "stari ZKG") i propisa donesenih na temelju njega;
- da se u postupcima ozakonjenja odnosno legalizacije temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, komunalni doprinos utvrđuje primjenom odluke koja je na snazi u vrijeme donošenja rješenja o komunalnom doprinosu (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj:Usž- 3863/20-3 od 23.rujna 2022.);
- da rješenje o komunalnom doprinosu sukladno odredbi članka 32. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti;
- da s obzirom na to da se Rješenje o komunalnom doprinosu u ponovnom postupku donosi 02. veljače 2024. godine, da je mjerodavna Odluka o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj: 25/18.,12/20., 16/20. i 19/23.);
- da sukladno Odluci o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj: 25/18.,12/20., 16/20. i 19/23.), članku 4. Odluke o izmjenama Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj:19/23.) o oslobađanju plaćanja komunalnog doprinosa više ne odlučuje gradonačelnik, nego, kako je propisano člankom 32. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu, upravno tijelo nadležno za komunalno gospodarstvo kroz rješenje o komunalnom doprinosu;
- da je odredbom čl. 10. Odluke o komunalnom doprinosu propisano da će se od plaćanja komunalnog doprinosa osloboditi fizička osoba koja je vlasnik građevine koja je predmet oslobađanja odnosno građevne čestice na kojoj se građevina nalazi gradi, ili osoba koja ima pravo nadogradnje, koja prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom gradnje, rekonstrukcije (dogradnje ili nadogradnje) ili ozakonjenja stambene jedince sa ili bez prostoru pomoćne namjene koji se nalaze unutar iste zgrade (npr.: spremište, ostava, sprema, drvarnica i sl.,), i to: do 300 m3 stambene građevine - potpuno oslobađanje od 300 do 400 m3 istoga stambenog objekta - 50%- tno oslobađanje;
- da sukladno čl. 14. Odluke o komunalnom doprinosu Rješenje o potpuno i djelomičnom oslobađanju od plaćanja komunalnog doprinosa donosi upravni odjel nadležan za komunalno gospodarstvo.
14. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rešenja te isprava koje su priložene spisu tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.
15. Ovo stoga što je pravilno utvrđenje prvostupanjskog tijela da stambeno zbrinjavanje podrazumijeva vlasništvo stambenog prostora odgovarajuće površine s obzirom na broj članova kućanstva, koji je opremljen osnovnom infrastrukturom i zadovoljava higijenske i tehničke uvjete, a kako podnositeljica zahtjeva za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, ovdje tužiteljica, nije vanknjižna vlasnica cijele stambene jedinice, već suvlasnica, a kako je to već navedeno pod toč. 11. Obrazloženja, a ostali vanknjižni suvlasnici nisu podnositelji zahtjeva za oslobođenje, odnosno članovi istog kućanstva, to tužiteljica ne ispunjava uvjete za oslobađanje propisane odredbom čl. 10. Odluke o komunalnom doprinosu. Slijedom navedenog, pravilno je odbijen zahtjev tužiteljice u skladu s odredbom čl.4. Odluke o izmjenama Odluke o komunalnom doprinosu (Sl. glasnik Grada Dubrovnika broj: 19/23) u skladu s odredbom čl. 32. st. 2. ZKG-a.
16. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da se tužiteljica ne može smatrati vlasnicom predmetne nekretnine jer zahtjevu za oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa nije priložen nijedan dokaz kojim bi se dokazalo vlasništvo nekretnine, a upravo je vlasništvo nekretnine preduvjet ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa. Isprave o darovanju i slični pravni akti su samo isprave na temelju kojih se može podnijeti zahtjev za uknjižbu, odnosno postojanje prava na uknjižbu, a nikako kao dokaz prava vlasništva.
17. Nisu osnovani ni tužbeni navodi tužiteljice da je nepravilno izvršen obračun razlike obujma predmetne nekretnine, a za koju razliku obujma od 124,13m3 je tužiteljica obvezna platiti komunalni doprinos.
18. Ovo stoga što je razlika obujma koja je utvrđena prvostupanjskim Rješenjem, a koja se odnosi na tužiteljicu, identična onoj koja je navedena u Snimci izvedenog stanja manje zahtjevne stambene zgrade (oznaka projekta: A 01/15 izrađena od CON-TEH d.o.o., Dubrovnik), a koja je sastavni dio Rješenja o izvedenom stanju, stoga je po ocjeni i ovog Suda razlika obujma pravilno utvrđena. Pored navedenog, pravilno upravna tijela navode sve dok je Rješenje o izvedenom stanju na snazi, temeljem istog, odnosno Snimke izvedenog stanja koja je sastavni dio istog, utvrđuje se i komunalni doprinos.
19. Stoga, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.
20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
21. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke
U Splitu 3. lipnja 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike
Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude
DNA:
- tužiteljici po opunom.
- tuženiku
- pozvati tužiteljicu na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.
- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, nakon pravom.
- u spis
- kal. do 20.08.2025.