1

Poslovni broj: Gž Zk-190/2023-3

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Zk-190/2023-3

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja V. i K. d.o.o., S., OIB:... zastupanog po punomoćnici Ž.Š., odvjetnici u S. radi pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, odlučujući povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 22. veljače 2023. poslovni broj Z- 41157/2019, dana 20. kolovoza 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 22. veljače 2023. poslovni broj Z- 41157/2019.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka.

 

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH i 70/19.– dalje u tekstu: ZPP) u vezi sa čl. 99. st. 2. Zakona zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., dalje ZZK), predlažući ovome sudu da usvoji žalbu i pobijano rješenje preinači odnosno podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

 

4. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka radi uknjižbe prava služnosti pristupa, prolaza, korištenja, održavanja i obavljanja ostalih poslova u svrhu izgradnje i održavanja sustava sekundarne kanalizacijske mreže dijela naselja S. u korist predlagatelja, na dijelovima predmetnih nekretnina. Svoj prijedlog predlagatelj temelji na Ugovoru o osnivanju (ustanovljavanju) prava služnosti na nerazvrstanim cestama sklopljenim između G. S. i predlagatelja dana 29. kolovoza 2019., a sve sukladno elaboratu G. zavoda d.d. S. za nepotpuno izvlaštenje od siječnja 2017. Sud prvog stupnja iz toč. 5. Ugovora utvrđuje da je ovaj pravni posao sklopljen između predlagatelja i G. S. temeljem Zakona o cestama („Narodne novine" broj: 84/11., 18/13., 22/13, 54/2013., 148/13., 92/14., dalje ZOC) i Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina (Narodne novine br. 80/11.), a predmet kojeg je osnivanje prava služnosti na nerazvrstanim cestama radi izgradnje sustava sekundarne kanalizacijske mreže naselja S., prema geodetskom elaboratu G. zavod d.d. S. iz siječnja 2017., kojim su definirane granice izvršavanja služnosti na predmetnim nekretninama. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je za dijelove nekretnina na kojima je određeno izvlaštenje radi uspostave prava služnosti navedeno da u naravi predstavljaju asfaltirane ceste G. S., sukladno ZOC-u, odnosno da iste predstavljaju nerazvrstane ceste. U zemljišnoj knjizi za k.o. S., predmetne nekretnine nisu upisane kao nerazvrstane ceste, već kao vlasništvo fizičkih osoba, glede kojih predlagatelj nije dostavio nikakvu ispravu. Sud prvog stupnja stoga iznosi zaključak kako Ugovorom o osnivanju prava služnosti na nerazvrstanim cestama sklopljenim sa gradom S. predlagatelj nije dokazao postojanje opravdanog interesa za pokretanje i provođenje predmetnog ispravnog postupka. Prvostupanjski sud obrazlaže da ukoliko nekretnine, odnosno dijelovi nekretnina, koje su predmet ovog postupka, uistinu predstavljaju nerazvrstanu cestu, a kako se to navodi u predmetnom ugovoru, isto će se u zemljišnu knjigu upisati temeljem odredbi čl.131.-133. ZOC-a, kao javno dobro u općoj u uporabi u neotuđivom vlasništvu G. S., nakon čega će predlagatelj raspolagati ispravom kojom će moći postići upis u zemljišnoj knjizi i u redovnom postupku. Sud prvog stupnja zaključuje i kako se u postupku pojedinačnog ispravnog postupka ne može utvrđivati status nerazvrstanih cesta, a što je odlučujuća činjenica i osnovna premisa prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o osnivanju prava služnosti na nerazvrstanim cestama, već se nerazvrstane ceste, kao i javne ceste upisuju u zemljišnu knjigu sukladno Zakonu o cestama u redovnom postupku slijedom čega pozivom na odredbe čl. 208. i 209. st. 2. ZZK odbija prijedlog predlagatelja. Pored toga, glede nekretnina u prijedlogu navedenih kao čest. zem. 1966/10, čest. zem. 1966/9, čest. zem.1966/8, čest. zem. 2462 sud utvrđuje da iste nisu upisane u zemljišnu knjigu za k.o. S. te u tom dijelu prijedlog odbacuje kao neuredan.

 

5. U žalbi predlagatelj navodi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da nije dokazao postojanje pravnog interesa za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka. Smatra da, imajući u vidu sadržaj Ugovora o osnivanju prava služnosti na nerazvrstanima cestama, nesporno proizlazi kako ima opravdani razlog za pokretanje postupka s obzirom na nesuglasje između zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja te da je učinio vjerojatnim da mu pripada pravo stvarne služnosti na predmetnim nekretninama. Ujedno u žalbi ističe da je predložio provođenje očevida na predmetnim nekretninama kako bi se utvrdilo da iste predstavljaju nerazvrstane ceste sukladno odredbi čl. 98. ZOC-a. Predlagatelj u žalbi ukazuje i na pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju broj: U-1 u-1-3482/2012, U-1-6119/2012, U-1-6038/2013, U-1-5961/2014 od 07. veljače 2017. da je stjecanje u smislu čl. 133. ZOC-a jedan od legalnih načina na koji subjekt javnog prava (Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave) stječu pravo vlasništva. Predmet stjecanja su dobra takvog značaja da uživaju i ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih i pravnih osoba) nije niti moguće, budući je riječ o dobrima koja služe svima i/ili imaju osobitu gospodarsku ili kakvu drugu stratešku važnost. Riječ je o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona (ex lege) na dobrima koja su od interesa za Republiku Hrvatsku. Predlagatelj nadalje ukazuje da Ustavni sud iznosi i stajalište da odredbe čl. 131. - 133. ZOC-a same po sebi, nemaju utjecaj na nastanak ili prestanak vlasničkog prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravno tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina. Stoga predlagatelj ističe da vlasništvo privatnopravnih subjekata koji i dalje sebe smatraju vlasnicima nekretnina u naravi cesta, nema onu kvalitetu koja podrazumijeva pravni standard, mirnog uživanja prava vlasništva. Akt upisa vlasništva na nekretninama na kojima se pravo vlasništva subjekta javnog prava               stječe ex lege nema konstitutivno značenje kao što je to slučaj kod ostalih oblika stjecanja prava vlasništva na nekretninama, a navedeno znači da javnopravni subjekti, kao stjecatelji po samom zakonu nemaju obvezu uknjižiti svoje pravo vlasništva, odnosno izostanak uknjižbe ne znači da vlasništvo nisu stekli. Konačno, u pogledu nekretnina označenih kao čest. zem. 1966/10, čest. zem. 1966/9, čest. zem. 1966/8 i čest. zem. 2462, a u odnosu na koje je prijedlog odbačen predlagatelja u žalbi ističe da je iz priloženih isprava vidljivo da se radi o pogreški prilikom pisanja prijedloga (odnosno izrade Elaborata), zbog čega da je postojala obveza suda da postupi sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a u vezi sa čl. 121. ZKK-a.

 

6. Žalbenim navodima predlagatelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

7. Neosnovani su žalbeni navodi predlagatelja kojima osporava stajalište prvostupanjskog suda da je dokazao postojanje pravnog interesa za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka.

 

8. Prema odredbi čl. 209. st. 1. ZZK-a pojedinačni ispravni postupak pokreće se na prijedlog osobe koja ima pravni interes, u kojem se prema st. 2. citirane zakonske odredbe treba točno označiti u kojem se smislu zahtijeva ispravljanje zemljišnoknjižnog uloška, koji bi se zemljišnoknjižni upisi u tom ulošku, na koji način i u čiju korist trebali ispraviti, te se u prijedlogu moraju navesti i činjenice na kojima se prijedlog temelji (npr. temelj stjecanja, povijest stjecanja i sl.). Prijedlogu treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga (npr. isprave o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga koje ne ispunjavaju sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave, izvaci iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine, javno ovjerovljene izjave zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja i sl.) sukladno st. 4. citirane zakonske odredbe.

 

9. Predlagatelj navodi da svoj prijedlog temelji na Ugovoru o osnivanju (ustanovljavanju) prava služnosti na nerazvrstanim cestama sklopljenim između njega i G. S. dana 29. kolovoza 2019., koji pravni posao je sklopljen temeljem ZOC-a i Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina i predmet kojeg je osnivanje prava služnosti na nerazvrstanim cestama radi izgradnje sustava sekundarne kanalizacijske mreže naselja S., prema geodetskom elaboratu G. zavoda d.d. S. iz siječnja 2017., kojim su definirane granice izvršavanja služnosti na predmetnim nekretninama.

 

10. I prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud osnovano je zaključio da svojim prijedlogom i prilozima koje je predlagatelj dostavio uz prijedlog nije dokazao postojanje pravnog interesa za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka radi uknjižbe prava služnosti pristupa, prolaza, korištenja, održavanja i obavljanja ostalih poslova u svrhu izgradnje i održavanja sustava sekundarne kanalizacijske mreže dijela naselja S. Naime, opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

 

11. U konkretnoj pravnoj stvari predlagatelj priloženim Ugovorom o osnivanju (ustanovljavanju) prava služnosti na nerazvrstanim cestama sklopljenim između G. S. i njega dana 29. kolovoza 2019. tvrdi da je učinio vjerojatnim da mu pripada pravo služnosti te pozivom na deklarativnost upisa prava vlasništva G. S. u zemljišne knjige (iskazanu u stavovima Ustavnog suda sadržanim u citiranim odlukama) u žalbi tvrdi kako je njegov prijedlog neosnovano odbijen. Međutim, u situaciji kada se upis prava služnosti zahtijeva u odnosu na vlasništvo fizičkih osoba sa kojima predlagatelj nije zaključio nikakav pravni posao i to u odnosu na dijelove njihovih nekretnina na kojima u trenutku zahtjeva za upis nije utvrđen status nerazvrstanih cesta i prema ocjeni ovoga suda nije dokazan njegov pravni interes za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka. Naime, dijelovi nekretnina, u odnosu na koje se zahtijeva otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, prema tvrdnjama predlagatelja čine nerazvrstanu cestu, utvrđenje kojeg statusa, prema ispravno zauzetom stavu prvostupanjskog suda, ne može biti predmet ovog postupka. Predlagatelj u konkretnom slučaju nedvojbeno ima mogućnost ukoliko nekretnine, odnosno dijelovi nekretnina, koje su predmet ovog postupka, predstavljaju nerazvrstanu cestu, isto u zemljišnu knjigu upisati temeljem odredbi čl. 131.-133. ZOC-a kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu G. S., nakon čega će predlagatelj raspolagati ispravom kojom će moći postići upis u zemljišnoj knjizi u redovnom postupku.

 

12. U pogledu nekretnina označenih kao čest. zem. 1966/10, čest. zem. 1966/9, čest. zem. 1966/8 i čest. zem. 2462, a u odnosu na koje je prijedlog odbačen neosnovane su žalbene tvrdnje predlagatelja da je iz priloženih isprava vidljivo da se radi o pogreški prilikom pisanja prijedloga (odnosno izrade Elaborata), zbog čega da je postojala obveza suda da postupi sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a u vezi sa čl. 121. ZZK-a.

 

13. Naime, u smislu odredbe čl.109. st.1. ZPP-a ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. Prijedlog predlagatelja nije bio razumljiv i sadržavao je sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, tako da i prema ocjeni ovoga suda nije postojala obveza prvostupanjskog suda ispravljati greške koje predlagatelj niti ne spori u svojoj žalbi. Isto tako, pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti prijepisa rješenja s izvornikom ispravit će zemljišnoknjižni sud rješenjem, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Međutim, ispravke koje se navode u čl.121. ZZK odnose se na pogreške u pisanju suda, a ne predlagatelja.

 

14. Kako je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predlagatelj nije dokazao postojanje pravnog interesa za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka radi upisa prava služnosti te kako nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 99. st. 2. ZZK-a, i da je pravilno primijenio materijalno pravo, to je valjalo odbiti žalbu predlagatelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje.

 

U Varaždinu 20. kolovoza 2024.