Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-453/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao zakonski nasljednici pokojnog NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika: 1. Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić i Partneri iz Zagreba i 2. HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, te umješača na strani 2. tuženika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 39, OIB: 77758714505, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jukić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-50/2022-19 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-50/2022-19 od 21. ožujka 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Tuženici Croatia osiguranje d.d. i HŽ Infrastruktura d.o.o. dužni su solidarno na ime naknade neimovinske štete radi smrti bliske osobe platiti tužitelju ĐČ iznos od 7.465,66 EUR, TČ iznos od 1.244,27 EUR, GČ iznos od 1.244,27 EUR, ŽČ iznos od 2.488,55 EUR i LČ iznos od 2.488,55 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući ove od 17.8.2018. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Tuženici Croatia osiguranje d.d. i HŽ Infrastruktura d.o.o. dužni su na ime naknade imovinske štete platiti tužitelju ĐČ iznos od 1.725,41 EUR, TČ iznos od 287,56 EUR, GČ iznos od 287,56 EUR, ŽČ iznos od 575,13 EUR i LČ iznos od 575,13 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Tuženici Croatia osiguranje d.d. i HŽ Infrastruktura d.o.o. dužni su tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 8.041,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama računajući ove od 21.ožujka 2024., kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.''

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio 1. tuženik zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Pogrešan je stav suda o izostanku doprinosa pok. MČ nastanku predmetnog štetnog događaja. Općepoznata je činjenica da osoba koja je u vidno alkoholiziranom stanju (s prisutnošću 1.76 g/kg alkohola u krvi, te 2.13 g/kg u urinu) znatno suženih motoričkih, svjesnih i osjetnih sposobnosti, pa se ne može isključiti odgovornost pok. MČ za nastanak predmetnog štetnog događaja. Sud navodi da pok. MČ nije trebao raditi taj dan, te da je pozvan da pomogne dovršiti posao utovara u vagone, a čemu se MČ kao savjestan radnik odazvao. Osporavaju se iskazi svjedoka CČ i ŠČ koji opisuju da je MČ normalno obavljao svoje zadatke, te da oni nisu mogli primijetiti nikakve naznake da je pod utjecajem alkohola, pa je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo do nezakonitosti pobijane presude. Sud ne cijeni niti iskaz vještaka sa ročišta kada je naveo da je do štetnog događaja došlo i zbog toga što je stradali radnik bio pod utjecajem alkohola. Vještak je istaknuo da propisima nije određeno na koliko radnika ide jedan ovlaštenik, te da o tome odlučuje sam poslodavac. Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac niti ne treba imati ovlaštenike. Činjenica da je električni vod na tom prvom kolosijeku bio isključen, ne daje pravo da se itko za taj isti vod primi rukom, jer to nije niti životno niti logično. Visokonaponski željeznički vod, pa makar on bio i isključen, svakog razumnog čovjeka bi trebao odvratiti od pomisli da se uhvati za isti, no to sud nije obrazložio, jer do štetnog događaja, ne bi došlo da se pok. MČ rukom nije primio za električni vod, pa je evidentno postupao s krajnjom nepažnjom i suprotno propisanom načinu vršenja utovara, jer je MČ kao radnik silosa bio zaposlen preko 9 godina, a svojom izjavom iz 2010. je i potvrdio da je upoznat s pravilima zaštite na radu. Ne može se isključiti odgovornost MČ, koji je doprinio znatno nastanku štetnog događaja, a sud isključivu odgovornost pripisuje tuženicima. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a također je i bitno činjenično stanje ostalo neutvrđeno jer je sud morao utvrditi znatan doprinos MČ nastanku štetnog događaja, pa primjenom čl. 1092. st. 1. ZOO-a dosuditi razmjerno sniženu naknadu. Ukazuje se da je sud donio pogrešnu odluku u odnosu na povećani (preinačeni) dio tužbenog zahtjeva. Sud je donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbenog zahtjeva, ali je propustio utvrditi da je taj preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva u zastari. Naknada štete je dospjela 2018., a tužitelji su tužbeni zahtjev povisili 2023., nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka, pa je taj dio tužbenog zahtjeva u zastari. Na povećani dio tužbenog zahtjeva zakonske zatezne kamate ne mogu početi teći prije dana preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete. Nadalje, protivno čl. 1103. ZOO-a pogrešno su dosuđene zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu, jer je sud tužiteljima dosudio zateznu kamatu idući dan od dana nastanka štetnog događaja, a zatezna kamata na naknadu neimovinske štete mogla je biti dosuđena najranije od dana podnošenja tužbe. Ponavlja se da je 1. tuženik u odgovoru na tužbu, koji sud niti ne spominje, naveo da je poslodavac prednika tužitelja osiguran od odgovornosti prema radnicima do svote od 120.000,00 kn (odnosno 15.926,74 EUR), pa 1. tuženik ne može odgovarati preko osigurane svote. O ovoj okolnosti presuda ne sadrži nikakvo obrazloženje. Naknada štete dosuđena presudom, a prema kojoj bi tuženici solidarno na ime naknade štete trebali isplatiti tužiteljima iznos od 18.382,11 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, premašuje navedeni max. iznos osiguranja od 15.962,74 EUR. Predlaže se preinačiti presudu u pobijanom dijelu, te naložiti tužiteljima da 1. tuženiku nadoknade trošak prvostupanjskog postupka kao i sastava žalbe, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Drugotuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava se stav suda da unatoč činjenici da je pok. MČ, u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, to nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Odgovornost 2. tuženika sud obrazlaže činjenicom da je radnik 2. tuženika, FČ uključio napon na voznom vodu iznad prvog kolosijeka, prije nego što je sa sigurnošću utvrdio da se na prvom kolosijeku ne odvijaju radovi punjenja uljane repice u vagone, te da postupanje nije u skladu s Poslovnim redom kolodvora kojem je u toč. F navedeno: „Prije početka manevriranja s električnom vučom na prvom manipulativnom kolosijeku prometnik vlakova mora izvijestiti korisnike prijevoza koji obavljaju utovar ili istovar da se isti radovi moraju neodložno prekinuti zbog potrebe uključenja napona na prvom kolosijeku.'' Navodi se da bi prometnik vlakova uopće mogao izvijestiti korisnike prijevoza koji obavljaju utovar ili istovar o prekidu poslova zbog potrebe uključenja napona, 2. tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture mora na propisan i nedvojben način biti obaviješten o utovaru ili istovaru. Predmetna obavijest je izostala i od strane 1. tuženika i od strane umješača kao željezničkog prijevoznika. Činjenica da se na prvom kolosijeku nalazila grupa vagona ne znači da se vršio utovar, kako navodi i vještak na raspravi 6. listopada 2023. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru evidentno je da su u komunikaciju vezano na utovar robe bili uključeni samo predstavnici poslodavca i umješača kao željezničkog prijevoznika. Umješač je uputio 2. tuženiku zahtjev za zamjenu električnih lokomotiva za dan 16. kolovoza 2018. za što se podrazumijeva uključenje napona, bez da je prethodno 2. tuženika na bilo koji način obavijestio o utovaru i dinamici utovara robe. Umješač nije 2. tuženika obavijestio o utovaru, već nije niti donio Poslovnik kojim je trebao biti reguliran i način obavještavanja upravitelja željezničke infrastrukture o planiranim aktivnostima utovara na području određenog željezničkog kolodvora, a čime je postupio protivno odredbama čl. 4. Pravilnika o načinu i uvjetima za sigurno odvijanje i upravljanje željezničkim prometom. Citirane odredbe propisuju obvezu željezničkih prijevoznika da za potrebe obavljanja poslova iz svog djelokruga rada izrađuju vlastite poslovnike koje su dužni dostaviti upravitelju infrastrukture, a što je potvrdio i vještak u svojem nalazu i mišljenju, kao i na raspravi 6. listopada 2023. Nesporno je od vještaka potvrđeno da 2. tuženik o utovaru ili istovaru nije u konkretnom slučaju bio obaviješten niti od strane Belja d.d., niti od strane umješača. Vještak utvrđuje da Belje d.d. nije uspostavilo komunikaciju s kolodvorom, Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. nije obavijestio 2. tuženika o planiranim radovima i vremenskom intervalu njihova izvođenja, a što je bila obveza umješača. Zapovijed za zamjenu lokomotiva (radi čega je i uključen napon struje) izdana je na zahtjev željezničkog prijevoznika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. Zbog svega navedenog nema osnove za doprinos ili solidarnu odgovornost 2. tuženika sa 1. tuženikom, vezano na nastanak predmetnog štetnog događaja ili povredi odredaba Poslovnog reda kolodvora jer 2. tuženik o utovaru i istovaru nije zaprimio nikakvu obavijest. MČ je radni proces obavljao suprotno pravilima struke i zaštite na radu. Radni proces je obavljao penjanjem na vagon bez korištenja radne platforme, te se pri tome uhvatio za VN žicu (napon 25000V), što je izričito zabranjeno, a na vagonu postoji i znak upozorenja opasnosti od strujnog udara. Vještak je utvrdio da je stradali radnik poslove trebao nadzirati s utovarne rampe uz prvi kolosijek, te je time mogao nadzirati punjenje vagona bez opasnosti, a da se pridržavao pravila zaštite na radu i poslove obavljao sukladno pravilima struke, ne bi došlo do štetnog događaja. O navedenom sud je propustio dati bilo kakvo obrazloženje, već je pogrešno utvrdio da nema doprinosa stradalog radnika. Sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, izreka presude proturječna je razlozima presude, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni zbog kojih se presuda ne može ispitati. Predlaže da preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika u cijelosti.

4. U odgovoru na žalbe tuženika, tužitelji predlažu odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i potvrdi presudu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbama ukazuju tuženi.

6.1. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku, između ostalog obrazlaže navodeći:

- da je tužitelj NČ **.**.2020. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete zbog štetnog događaja od 16. kolovoza 2018., u kojem je smrtno stradao brat tužitelja MČ

- da je do štetnog događaja došlo na način da je MČ, kao zaposlenik tvrtke Belje d.d. u vrijeme štetnog događaja obavljao poslove utovara iz silosa uljane repice u željezničke vagone

- da se MČ popeo na vagon po ljestvama radi provjere da li je punjenje vagona ravnomjerno

- da se tom prilikom uhvatio rukama za žicu koja nije smjela biti pod naponom prilikom utovara u vagone, tako da je došlo do strujnog udara uslijed kojeg je MČ smrtno stradao

- da tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe brata, kao i naknadu materijalne štete na ime troškova sahrane i nadgrobnog spomenika

- da je u tijeku postupka umro tužitelj NČ, te su postupak preuzeli kao tužitelji njegovi nasljednici, a sve temeljem rješenja o nasljeđivanju

- da je vještak zaštite na radu utvrdio propuste i odgovornosti svih stranaka, umješača, te pokojnog MČ

- da je vještak zaštite na radu utvrdio da je poslodavac pokojnog MČ, tvrtka Belje d.d. imala propusta u organizaciji rada i osiguranju uvjeta za rad na siguran način i to:

- da se uz radnike koji su obavljali radove na utovaru nije nalazio voditelj koji bi odredio način obavljanja posla i kontrolirao da li radnici obavljaju posao na siguran način

- da je stradali radnik bio pod utjecajem alkohola za vrijeme obavljanja radova

- da nije postojala odgovarajuća uputa koja bi osigurala da se radovi utovara predmeta u vagon obavljaju na siguran način, tj. postojeća uputa nije obuhvatila opasnosti koje postoje od voznog voda pod naponom koji se nalazi iznad prvog kolosijeka

- da nije uspostavljena komunikacija s kolodvorom

- da nema dokaza da su radnici MČ, CČ i ŠČ bili osposobljeni za rad na siguran način za obavljanje poslova punjenja vagona šećernom repom

- da je vještak zaštite na radu utvrdio i propuste i odgovornosti tvrtke HŽ Infrastruktura d.o.o.

- da je radnik tvrtke HŽ Infrastruktura d.o.o. FČ uključio napon na voznom vodu iznad prvog kolosijeka prije nego što je sa sigurnošću utvrdio da se na prvom kolosijeku ne odvijaju radovi punjenja uljane repice u vagone

- da takvo postupanje nije u skladu sa Poslovnim redom kolodvora broj 535 od 20. rujna 2010. u kojem je u točki F navedeno: "Prije početka manevriranja s elektrovučom na prvom manipulativnom kolosijeku prometnik vlakova mora izvijestiti korisnike prijevoza koji obavljaju utovar ili istovar, da su isti radovi moraju neodložno prekinuti zbog potrebe uključenja napona na prvom kolosijeku."

- da je napon u voznom vodu na prvom manipulacijskom kolosijeku redovito isključen

- da u slučaju potrebe uključivanja napona prilikom manipulacije robe, prometnik vlakova će o tome obavijestiti korisnika prijevoza koji obavlja manipulaciju

- da kada je korisnik o tome upoznat uključuje se napon u voznom vodu

- da je vještak zaštite na radu utvrdio i propuste umješača tvrtke Rail Cargo Carrier- Croatia d.o.o. jer umješač nije obavijestio HŽ Infrastrukturu d.o.o. da će se na prvom kolosijeku kolodvora Popovača odvijati radni proces punjenja vagona šećernom repom

- da umješač nije izradio vlastiti poslovnik o sigurnom odvijanju i upravljanju željezničkim prometom koji je isti bio dužan dostaviti upravitelju Infrastrukture

- da je vještak zaštite na radu u dopuni nalaza otklonio prigovore 2. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. i umješača Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o.

- da je povodom prigovora 1. tuženika, vještak na temelju naknadno dostavljene dokumentacije, utvrdio da je radnik MČ bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnika u silosu od 17. studenog 2011., te da je MČ bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada

- da je vještak utvrdio da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim postupcima

- da se MČ nije mogao u sekundi popeti na vagon, tako da se ovlaštenik poslodavca nalazio na mjestu događaja, mogao je spriječiti radnika da isti izvodi radove suprotno pisanoj uputi

- da je ovlaštenik poslodavca morao osigurati da stradali radnik kontrolu napunjenosti vagona i ravnomjernost punjenja kontrolira s platforme uz kolosijek, a ne sa vagona

- da uputa za rad na siguran način, po mišljenju inspektora zaštite na radu, nije bila odgovarajuća, jer u istoj nije bilo navedeno:

- da se postupci obavljaju u blizini električnih vodova koji mogu biti pod naponom

- na koji način se osigurava koordinacija između vlasnika objekta (HŽ Infrastruktura), korisnika prostora (Belje d.d.) i prijevoza (Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o.)

- na koji način se utvrđuje postupak provjere beznaponskog stanja

- na koji način se vlasnik objekta obavještava o obavljanju poslova

- da li vlasnik objekta obavještava korisnika prostora o uključivanju napona

- da je iz iskaza svjedoka CČ i ŠČ, koji su bili s MČ na radnom mjestu prilikom nastanka štetnog događaja, utvrđeno da je MČ normalno obavljao svoje zadatke, te da nisu mogli primijetiti nikakve naznake da je pod utjecajem alkohola

- da su svjedoci potvrdili da je MČ kontrolu utovara u vagone obavljao na uobičajeni način, penjući se na vagon

- da je svjedok CČ potvrdio da je nekoliko minuta prije nego što će MČ nastradati i sam se popeo na vagon da provjeri stanje utovara

- da na licu mjesta nije bilo nikoga tko bi kontrolirao rad CČ, ŠČ i MČ, što je propust poslodavca

- da MČ nije mogao predvidjeti da nije isključena struja iz visokonaponske mreže, jer je uvijek struja bila isključena kad god bi se vršio utovar u teretne vagone

- da uputa za rad na siguran način nije bila potpuna, što je utvrdio vještak zaštite na radu u dopuni nalaza

- da u uputi poslodavca nije uopće utvrđen postupak provjere beznaponskog stanja, upozorenje da se postupci obavljaju u blizini električnih vodova koji mogu biti pod naponom, niti je objašnjeno na koji način se osigurava koordinacija između vlasnika objekta (HŽ Infrastruktura), korisnika prostora (Belje d.d.) i prijevoza (Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o.)

- da je tužitelj NČ, brat pokojnog MČ umro, te je naknada neimovinske štete zbog smrti bliske osobe dosuđena njegovim nasljednicima, sukladno veličini njihovih nasljedničkih dijelova, prema rješenju o nasljeđivanju

- da su tužitelji uskladili tužbeni zahtjev sa kriterijima VSRH tužbenim zahtjevom od 3. veljače 2023.

- da nije osnovano protivljenje 2. tuženika preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja, s obzirom da su tužitelji uskladili tužbeni zahtjev sa kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske

- da je tužiteljima dosuđena naknada imovinske štete za troškove sahrane i nadgrobnog spomenika, temeljem čl. 1093. ZOO-a, jer su tuženici učinili nespornom visinu imovinske štete, kao i umješač.

8. Prvostupanjski sud presudu temelji na nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu, kojim su utvrđeni propusti 1. i 2. tuženika u vezi nastanka štetnog događaja, kao i umješača. U konkretnom slučaju, radi se o propustima koji su protivni odredbama Zakona o zaštiti na radu (članak 24., 32., 41., 44., 58.), te protivni odredbama Pravilnika o unutarnjem uređenju željezničkog sustava, Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, Poslovnim redom kolodvora broj 535 od 20. rujna 2010. Zbog navedenog da postoji solidarna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, pa je sud usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika.

9. Sud smatra da ne postoji doprinos MČ nastanku ovog štetnog događaja, unatoč činjenici da je isti bio pod utjecajem alkohola u vrijeme nastanka štetnog događaja, jer tuženici nisu dokazali da je ta alkoholiziranost u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom nezgode. Nesporno je da MČ nije trebao raditi taj dan, te da je iznenada pozvan oko 16:00 sati da pomogne dovršiti posao utovara u vagone, a čemu se kao savjestan radnik odazvao. S obzirom da je taj dan trebao biti slobodan, te da nije znao da će biti pozvan na radno mjesto, MČ se ne može staviti na teret što je bio u alkoholiziranom stanju. Da je iz iskaza svjedoka CČ i ŠČ utvrđeno da je MČ normalno obavljao svoje zadatke, te da nisu mogli primijetiti nikakve naznake da je pod utjecajem alkohola. MČ je kontrolu utovara u vagone obavljao na uobičajeni način, penjući se na vagon, što je svjedok CČ potvrdio jer se i sam popeo na vagon da provjeri stanje utovara. Na licu mjesta nije bilo nikoga tko bi kontrolirao rad CČ, ŠČ i MČ, a što je propust poslodavca. MČ nije mogao predvidjeti da nije isključena struja iz visokonaponske mreže, jer je uvijek struja bila isključena kad bi se vršio utovar u teretne vagone. Uputa za rad na siguran način nije bila potpuna jer u uputi poslodavca nije utvrđen postupak provjere beznaponskog stanja, upozorenje da se postupci obavljaju u blizini električnih vodova koji mogu biti pod naponom, niti je objašnjeno na koji način se osigurava koordinacija između vlasnika objekta (HŽ Infrastruktura), korisnika prostora (Belje d.d.) i prijevoza (Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o.). Zbog svega navedenog prvostupanjski sud smatra da nema doprinosa MČ nastanku štetnog događaja, odnosno podijeljene odgovornosti. Sud naglašava činjenicu da se pokojni MČ odazvao pozivu poslodavca da se javi na mjesto rada, Željeznički kolodvor u Popovači, kako bi pomogao ostalim radnicima, pri utovaru u teretne vagone, iako je taj dan bio slobodan.

10. Sud smatra da tužitelju NČ pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, brata, sve sukladno odredbama članka 1101. Zakona o obveznim odnosima, jer se naknada može dosuditi i braći i sestrama, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je postojala je zajednica života između pokojnog MČ i njegovog brata NČ, a što je utvrđeno iskazima svjedoka UČ i VČ, koji su potvrdili da su NČ i MČ živjeli u istoj kući, te da su se dobro slagali. U tijeku postupka umro je tužitelj NČ, brat pokojnog MČ, te je naknada neimovinske štete zbog smrti bliske osobe dosuđena njegovim nasljednicima, sve sukladno veličini njihovih nasljedničkih dijelova. Naknada štete je dosuđena sukladno važećim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer su tužitelji uskladili tužbeni zahtjev sa tim kriterijima, svojim tužbenim zahtjevom od 3. veljače 2023. Sud smatra da nije osnovano protivljenje 2. tuženika preinaci tužbenog zahtjeva jer su tužitelji uskladili tužbeni zahtjev sa važećim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Prvostupanjski sud je tužiteljima dosudio naknadu imovinske štete za troškove sahrane i nadgrobnog spomenika, temeljem odredbi članka 1093. ZOO, a visina imovinske štete je nesporno utvrđena.

12. U svezi žalbenih navoda, pregledom spisa je utvrđeno da je 1. tuženik u odgovoru na tužbu, između ostalo naveo da je po polici osiguranja odgovoran do iznosa osigurane svote prema radnicima u iznosu od 120.000,00 kn, po pojedinom štetnom događaju, a što je sve dokazao i dostavljenom policom (list 43 spisa), no o tome u presudi izostaju razlozi, pa je u pravu 1. tuženik kada navodi da ne može odgovarati preko osigurane svote, odnosno da naknada neimovinske i imovinske štete dosuđena presudom, a prema kojoj bi tuženici solidarno na ime naknade štete trebali isplatiti tužiteljima iznos od 18.382,11 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, premašuje iznos osiguranja od 15.962,74 EUR. U pravu je 2. tuženik kada u žalbi navodi, da izostaju u obrazloženju razlozi o tome da bi prometnik vlakova uopće mogao izvijestiti korisnike prijevoza koji obavljaju utovar ili istovar o prekidu poslova zbog potrebe uključenja napona. Naime, 2. tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture mora na propisan i nedvojben način biti obaviješten o utovaru ili istovaru, a što za sada nije dokazano, već se navodi da je obavijest izostala i od strane 1. tuženika i od strane umješača kao željezničkog prijevoznika. Sama činjenica da se kolosijeku nalazila grupa vagona, ne znači da se vršio utovar. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da su u komunikaciju vezano na utovar robe bili uključeni samo predstavnici poslodavca i umješača kao željezničkog prijevoznika, a nije dokazano da je o tome obaviješten 2. tuženik. Umješač je uputio 2. tuženiku zahtjev za zamjenu električnih lokomotiva, a za što se podrazumijeva uključenje napona, bez da je prethodno 2. tuženika obavijestio o utovaru i dinamici utovara robe. Utvrđeno je da umješač nije obavijestio HŽ Infrastrukturu d.o.o. da će se na prvom kolosijeku kolodvora Popovača odvijati radni proces punjenja vagona šećernom repom, pa je nejasno na temelju čega je utvrđena odgovornost 2. tuženika, a izostali su razlozi o tome na temelju čega je presuđeno da postoji solidarna odgovornost tuženika.

13. Prema čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), ali i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pri čemu u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

14. U pravu su 1. i 2. tuženi kada u žalbama navode da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud nije dao jasne razloge za svoju odluku, kako glede odgovornosti 2. tuženika, solidarne odgovornosti 1. i 2. tuženika, tako niti glede visine dosuđenih iznosa, u svezi žalbenih navoda 1. tuženika. Navodi se da je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a prvostupanjski sud je dosudio zatezne kamate na neimovinsku štetu od 17. kolovoza 2018. odnosno dan nakon štetnog događaja, no bez ikakvog obrazloženja.

15. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem odnosno dati jasne razloge o ukazanim bitnim činjenicama.

17. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina