REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-1416/2025-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja FP (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. (OIB 00432869176), Zagreb, Capraška 6, koju zastupaj punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 3. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.182,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-na iznos od 383,04 eura od 21.2.2005. do isplate;

-na iznos od 574,56 eura od 21.3.2005. do isplate i

-na iznos od 224,83 eura od 21.4.2005. do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 265,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.5.2014. godine do isplate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.471,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 203,03 eura od 14. studenoga 2016. do isplate;

- na iznos od 53,57 eura od 14. studenoga 2016. do isplate;

- na iznos od 106,49 eura od 9. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 106,49 eura od 10. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 106,49 eura od 10. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 106,49 eura od 10. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 781,91 eura od 3. travnja 2017. do isplate;

- na iznos od 108,57 eura od 10. travnja 2017. do isplate;

- na iznos od 107,19 eura od 10. svibnja 2017. do isplate;

- na iznos od 107,19 eura od 9. lipnja 2017. do isplate;

- na iznos od 107,19 eura od 10. srpnja 2017. do isplate;

- na iznos od 107,19 eura od 10. kolovoza 2017. do isplate;

- na iznos od 8,41 eura od 22. kolovoza 2017. do isplate;

- na iznos od 83,76 eura od 11. rujna 2017. do isplate;

- na iznos od 82,07 eura od 10. listopada 2017. do isplate;

- na iznos od 82,07 eura od 10. studenoga 2017. do isplate;

- na iznos od 82,07 eura od 11. prosinca 2017. do isplate;

- na iznos od 82,07 eura od 10. siječnja 2018. do isplate;

- na iznos od 82,07 eura od 9. veljače 2018. do isplate;

- na iznos od 52,15 eura od 10. travnja 2018. do isplate;

- na iznos od 82,84 eura od 10. svibnja 2018. do isplate;

- na iznos od 82,84 eura od 11. lipnja 2018. do isplate;

- na iznos od 82,84 eura od 10. srpnja 2018. do isplate;

- na iznos od 82,84 eura od 10. kolovoza 2018. do isplate;

- na iznos od 87,30 eura od 10. rujna 2018. do isplate;

- na iznos od 85,07 eura od 10. listopada 2018. do isplate;

- na iznos od 85,07 eura od 9. studenoga 2018. do isplate;

- na iznos od 85,07 eura od 10. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos od 85,07 eura od 10. siječnja 2019. do isplate;

- na iznos od 85,07 eura od 11. veljače 2019. do isplate i

- na iznos od 71,13 eura od 11. ožujka 2019. do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.783,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (3.6.25.) do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je odvjetnik MP zastupao u radnom sporu, a koji se vodio pred Općinskom radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr- 783/15, a koji je okončan na način da je dio zahtjeva tužitelja kojim se utvrđuje nedopušteno otkaz ugovora o radu odbačen, a dio zahtjeva koji se odnosio na utvrđivanje činjenice da je radni odnos preostao dana 23.11.2008. godine, a ne 11.01.2005. godine, kao i dio zahtjeva na isplatu bruto iznosa plaće je odbijen.

1.1. Tužitelj tvrdi da iz rezultata citiranog postupka proizlazi da je bilo propusta u radu odvjetnik MP i da nije bilo tih propusta tužitelj bi u sporu uspio u cijelosti. Radi navedenog potražuje imovinsku štetu koja mu je nastupilo temeljem odluka u predmetu broj Pr-783/15, a radi se o plaćanju parničnog troška suprotnoj strani u navedenom predmetu u iznosu od 3.471,61 eura; troškove koje je predujmio u iznosu od 265,45 eura i isplati iznosa od 1.182,43 eura (8.908,96 kn), što je zahtjev sa kojim nije uspio, a odnosi se na isplatu bruto plaće sa kamatom od dana kada bi na iste imao pravo u radnom sporu. U odnosu na troškove naknađene drugoj strani i troškove koje je sam imao u radnom sporu, tužitelj kamatu potražuje od dana plaćanja. Uz sve potražuje i naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupak osporava pasivnu legitimaciju, štetnu radnju, uzročnost, protupravnost, osnov i visinu zahtjeva, a ističe i prigovor zastare. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po tužitelju predložene dokaze te je izvršio uvid u spis Općinskog radnog suda broj Pr-783/15, zahtjev, specifikaciju plaćanja. Proveden je i dokaz uvidom u Uvjete osiguranja, koji dokaz je predložio tuženik.

3.1. Saslušanje odvjetnika MP nije se moglo provesti, jer je isti preminuo tijekom ovog postupka u kojem je bio II tuženik. Zbog toga je u odnosu na njega rješenjem dana 2.10.2019. godine prekinut postupak.

3.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je s odvjetnikom Borovec imao zaključen ugovor o osiguranju pa prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, iz Uvjeta osiguranja, dostavljenih po tuženiku, proizlazi da tuženik, kao osiguravatelj odgovara za svojeg osiguranika (odvjetnika), uz njega i/ili solidarno s njim. Isto proizlazi i iz potvrde koju je izdao sam tuženik, koji navodi da je odvjetnik MP bio osiguranik tuženika do 30.6.2014. godine.

4.1. Čl. 15 Uvjeta određuje pravnu zaštitu koju pružaju odvjetnici: davanje pravnih savjeta, sastavljanje isprava, sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka, zastupanje stranaka, a osigurani slučaj u točki 18 Uvjeta definiran je kao svaki pojedinačno određeni propušten oblik pravne zaštite ili učinjene pogreške prema čl. 15 Uvjeta, kojim se trećim osobama prouzrokuje šteta.

5. Uvidom u spis broj Pr-783/15 (koji je ranije imao broj Pr-505/05) i čitanjem istoga, a što je u skladu s uputom Županijskog suda u Puli – Pola u Rješenu broj Gž- 1665/2024-9 u točki 12, a kojim rješenjem je ukinuta ranije presuda donesena između stranka u ovoj pravnoj stvari, utvrđene su odlučne činjenice temeljem kojih sud utvrđuje da je zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Zbog takve upute žalbenog suda, ovaj sud smatra da je imao sve ovlasti o zahtjevu tužitelja odlučiti čitajući spis i provedene dokaze u predmetu broj Pr-783/15 čime se navod tuženika kojim on ne pristaje da se za odluku u ovoj stvari koriste dokazi iz tog predmeta ukazuje neosnovanim.

5.1. Tužitelj je dana 14.1.2005. godine potpisao punomoć kojom je ovlastio odvjetnika MP za zastupanje, a kako tužitelj činjenično tvrdi da uslijed propusta u radu odvjetnika on sa svojim zahtjevom nije uspio tada je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe, protiv osiguravatelja i odvjetnika, a temeljem zaključenog ugovora (4.).

5.2. Odvjetnik MP je na zapisnik dana 17.6.2008. godine u predmetu broj Pr-783/15 otkazao punomoć za zastupanje tužitelja, odnosno tog je dana raskinut ugovor o nalogu.

5.3. Dakle, nesporno je utvrđeno da su tužitelj i odvjetnik MP bile u ugovornom odnosu, tada se taj odnos ima promatrati kroz odredbe ugovora o nalogu (izdane punomoći) tj. čl. 749. do 770. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 - u daljnjem tekstu ZOO/91), jer je ugovorni odnos počeo u vrijeme važenja ZOO/91, kao i kroz odredbe Zakona o odvjetništvu (NN 9/94 - u daljnjem tekstu ZO).

5.4. U smislu odredbe čl. 376. st. 3 ZOO-a/91 potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a obveze nastale temeljem ugovora o nalogu zastarijevaju u roku od 5 godine (čl. 371. ZOO-a/91).

5.5. Radni spor okončan je presudom i rješenjem dana 19.11.2015. godine, a koja odluka je u cijelosti potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 2499/15 od dana 10.5.2016. godine. Ovdje tužitelj izjavio je i reviziju, a koja je odlukom Vrhovnog suda broj Revr-1283/16 odbijena.

6. Povezujući sve utvrđeno pod 5.1.-5.5. nije osnovan prigovor zastare tuženika, koji je smatrao da zastara počinje teći raskidom ugovora između tužitelja i odvjetnika MP (**.**.2008. godine, 5.2.).

6.1. Pitanje zastare u ovom predmetu bilo je predmetom ispitivanje pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po dopuštenoj reviziji tužitelja rješenjem tog suda pod brojem Revd-1638/2021-2, a protiv presude Županijskog sud u Puli-Pola broj Gž-544/2020. Navedeno iz razlog što je ovaj sud u presudi broj P-2644/2019 dana 14.2.2020. godine odbio zahtjev tužitelja smatrajući da je njegova tužba podnesena izvan zastarnog roka, a takvo pravno shvaćanje prihvatio je i Županijski sud u Puli-Pola u presudi broj Gž-544/2020 dana 14.12.2020. godine, jer je odbio žalbu tužitelja i potvrdio (odbijajuću) presudu ovog suda.

6.2. U Rješenju broj Rev-879/2021 VS RH, a koje je doneseno po (dopuštenoj) reviziji tužitelja jasno je utvrđeno da je zastara počela teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u radnom sporu koji je tužitelj izgubio, dakle tek 19.11.2015. godine (5.5.).

6.3. Uz primjenu roka iz 376 st. 3 ZOO-a/91 od pet godina i činjenicu da je tužitelj ovu tužbu podnio dana 10.5.2019. godine sud utvrđuje da prigovor zastare tuženika nije osnovan.

7. Iz presude broj Pr-505/05-87 donesene dana 7.5.2014. godine sud je utvrdio da je presuđeno da izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 12.1.2005. godine nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika (poslodavca, Zagrebgradnje d.o.o.) nije prestao. Nadalje, utvrđen je sudski raskid ugovora o radu s danom 13.3.2005. godine. Poslodavcu je naloženo platiti tužitelju na ime naknade bruto plaće iznos od 8.908,96 kn sa kamatama kako to tužitelj potražuje u točki I izreke ove presude.

7.1. Daljnjim čitanjem spisa broj Pr-505/05 utvrđeno je da je sud proveo brojne dokaze (uvid u pravilnik o radu, opis poslova radnog mjesta, presliku građevinskog dnevnika, provedenim građevinskim vještačenjem, saslušavanjem svjedoka GP, VP, PP, FPR, AP, UP, NP i tužitelja) i da je ocjenom svih dokaza utvrdio da odluka o izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 14.1.2005. godine nije dopuštena. Takvu je odluku sud temelji cijeneći da sama odluka sadrži formalne nedostatke, jer nije pravilno obrazložena, a iz daljnjih dokaza je utvrđeno da tuženik nije dokazao da postoje opravdani razlozi za izvanredni otkaz.

7.2. Nastavno je sud u citiranom predmetu primijenio odredbu čl. 123. st. 1 Zakona o radu (NN 137/04 – u daljnjem tekstu ZR) i cijeneći da se tužitelj zaposlio na novo radno mjesto dana 14.3.2005. godine, utvrdio sudski raskid ugovora o radu s danom 13.3.2005. godine.

7.3. Kako bi sud utvrdio kolika bi bila plaća tužitelja da nije bilo nezakonitog otkaza (od 14.1.2005. do 13.3.2005. godine, jer je tužitelj našao novi posao 14.3.2005. godine) sud je proveo financijsko vještačenje kojim je utvrđena visina bruto plaće za tri mjeseca, na koju tužitelj ima pravo temeljem čl. 93. st. 3 ZR-a. Visina utvrđena po sudskom vještaku u cijelosti odgovora visini zahtjeva postavljenog u točki I izreke ove presude. O tijeku kamata odlučeno je cijeneći ugovor o radu koji je tužitelj imao zaključen sa svojim poslodavcem, prema kojem plaća dospijeva dvadesetog u mjesecu za prethodni mjesec, pa poslodavac dolazi u zakašnjenje 21- tog u idućem mjesecu za prethodni.

7.4. Tužitelj je u tom postupku dana 7.5.2014. godine predujmio 2.000,00 kn (265,45 eura) na ime troškova financijskog vještačenja (7.3.) i taj mu je iznos priznat kao dio parničnog troška.

8. Dakle, čitanjem spisa i ocjenom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da bi tužitelj u citiranoj parnici tj. u presudi dobio isplatu plaća, kako potražuje u točki I izreke ove presude i da bi mu bio priznat troška financijskog vještačenja, kojeg je platio 7.5.2014. godine, a koji iznos predstavlja točki II izreke ove presude.

9. Međutim, tijekom žalbenog postupka po presudi broj Pr-505/05 Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gžr-1101/14 dana 24.2.2015. godine rješenjem je ukinuo presudu Pr-505/05 i dao jasnu i nedvosmislenu uputu prema kojoj u postupku valja utvrditi je li tužitelj u skladu s odredbom čl. 126. ZR-a podnio u roku od 15 dana (od dan primitka otkaza ugovora o radu) poslodavcu zahtjev za zaštiti prava, jer je to procesna pretpostavka za ostvarivanje sudske zaštite iz radnog prava. U konkretnom slučaju o toj je činjenici ovisila odluka je li tužitelj izgubio pravo na podnošenje tužbe radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza.

10. Daljnjim čitanjem spisa sada broj Pr-783/15 sud utvrđuje da odvjetnik MP priznao da je bio odvjetnik tužitelja i tvrdio je da je zahtjev za zaštitu prava poslao poslodavcu tuženika preporučeno, putem pošte, da je po prestanku zastupanja tužitelja istome predao cjelokupni spis i da, pretpostavlja, u istome mora biti potvrda o primitku pošiljke. Tužitelj taj dokaz, koji njemu ide u cijelosti u korist, nije pronašao

10.1. Pokušaj dokazivanja podnošenja zahtjeva za zaštitu prava saslušanjem svjedoka ČP, koji je radio kod odvjetnika MP, u tom predmetu nije bio osnovan. Taj je svjedok iskazivao proturječno, nelogično i neuvjerljivo. Isti je tvrdio da je na zahtjev stavio bilješku da je isti poslan dana 28.1.2005. godine, ali ne kada je zahtjev predao na poštu, nego kada mu je odvjetnik MP rekao da zahtjev nosi na poštu, dakle prije nego što je mogao vidjeti potvrdu o predaji pošiljke, jer ista tada još nije bila odnesena na poštu, a onda je iskaz neuvjerljivo pokušao korigirati tvrdeći da takvu bilješku nikada ne bi stavio da nije vidio potvrdu o predaji pošiljke na poštu. Kada su, uz sve navedeno, cijeni da je 28.1.2005. godine bila subota, kada odvjetnički uredi ne rade, tada je iskaz svjedoka neživotan i umanjuje vjerojatnost da bi svjedok idući dan mogao vidjeti navodnu potvrdu o predaji pošiljke.

10.2. Takva ocjena dokaza, a koju prihvaća i ovaj sud, dovela je do utvrđenja da tužitelj u radnom sporu nije dokazao da je podnio zahtjev za zaštitu prava, što je uzrokovalo gubitak njegovo prava na podnošenje tužbe radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu pa je taj dio zahtjeva sud u odluci odbacio.

10.3. Kako je pretpostavka odlučivanja o sudskom raskidu ugovora o radu prethodno utvrđivanje suda da otkaz nije dopušten, a o tome sud nije mogao odlučivati (10.2.), jer je tužbu odbacio u tom dijelu, to je nastavno zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu odbijen, a odbijen je i zahtjev za isplatom naknade plaće.

11. Cijeneći cjelokupni postupka u predmetu Pr-783/15 (ranije Pr-505/05) sud utvrđuje da je kod odvjetnik MP došlo do propusta u radu, jer je propustio na zakonom propisani način, dakle preporučenom pošiljkom i u roku određenom ZR-om uputiti poslodavcu zahtjev za zaštitu prava. Odvjetnik je, kao profesionalac, koji mora znati pravo i propise znao je da je valjano upućivanje zahtjeva bitna i odlučna pretpostavka da bi tužitelj mogao ostvariti prava iz rada. Upravo se u tom propustu očituje njegova krivnja, ista je dovela do štete tužitelju, za koju, zbog povreda u obavljanju odvjetničkog posla odgovara odvjetnik MP i tuženik, kao njegov osiguravatelj temeljem zaključenog ugovora o osiguranju.

12. Tako provedenim dokazima, a cijeneći da sud nije vezan samo uz izreke određene odluke, već i za činjenična i pravna utvrđenja na kojim se izreka temelji, u ovom konkretnom slučaju na dvije odluke tj. presude donesene u prvostupanjskom postupku, sud nastavno utvrđuje da je tužitelj dokazao sve pretpostavke za naknadu štete po čl. 158 ZOO-a/91, jer je utvrđena krivnja u radu odvjetnika MP, a šteta koju je tužitelj pretrpio krivnjom odvjetnika odnosi se na gubitak isplate naknade plaće, na koju bi tužitelj imao pravo, kako je obrazloženo pod 7.3. pa je taj dio zahtjeva tužitelja usvojen u cijelosti.

12.1. Nadalje, šteta se sastoji i od troškova financijskog vještačenja, kako je utvrđeno i opisano pod 7.4. pa je i taj dio zahtjeva (točka II izreke) usvojen u cijelosti.

13. Presudom broj Pr-783/15 u točki II izreke naloženo je tužitelju da tamo tuženiku (poslodavcu, Zagrebgradnja d.o.o.) naknadi parnični troška u iznosu od 22.750,00 kn, u roku 8 dana. Sud je izrekom presudu u iznosu troškova vezna i nema pravne mogućnosti preispitivati bi li tuženiku, poslodavcu troškove u toj osnovi i visini priznao.

13.1. Prema specifikaciji FINA-e, a radi naplate tih troškova, poslodavac je (Zagrebgradnja d.o.o.) pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužitelja i ukupno je naplaćena naknada i glavni dug u iznosu od 22.952,00 kn i 3.407,59 kn kamate, a u iznosima i po dospijeću kako je suđeno u točki III izreke ove presude.

13.2. Jasno je da je tužitelj uspio s radnim sporom, da tuženik (njegov poslodavac) ne bi imao pravo na naknadu parničnog troška, a kako je po ocjeni ovog suda do gubitka spora došlo zbog propusta u radu odvjetnika koji nije podnio zahtjev za zaštitu prava to za tužitelja štetu predstavlja i cjelokupni troška koji je morao platiti.

13.3. Pri tome sud smatra da tuženik mora platiti cjelokupno ustegnuti iznosa, koji uključuje i kamate, jer nije dokazao da je tužitelj raspolagao sredstvima u iznosu od 22.750,00 kn i da je taj iznos mogao platiti unutar paricijskog roka. Dakle, sud smatra da time što se tužitelj podvrgnuo prisilnoj naplati velikog iznosa od čak 22.750,00 kn nije pridonio da šteta za tuženika bude veća (čl. 192. ZOO-a/91). Tužitelj je po zanimanju radnik i nije za očekivati da u kratkom roku raspolaže tolikim sredstvima.

14. Temeljem svega utvrđenog zahtjev tužitelja je usvojen u cijelosti, a odluka na naknadi parničnog troška temelji se na odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP).

14.1. Tužitelju je priznat troška sastava tužbe, podneska od 14.8.19, 7.1.20, roč. 17.9.19, 3.2.20, 23.4.25. po 200,00 eura; uvid u spis 50,00 eura; trošak sastava žalbe 250,00 eura; trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastav revizije po 300,00 eura; sastav podneska od 22.4.25. 50,00 eura ili ukupno 2.150,00 eura, što je uvećano za 537,50 eura PDV-a i 95,56 eura sudske pristojbe na ovu presudu i da je trošak od ukupno 2.783,06 eura, na koji temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude.

14.2. Ostale pristojbe tužitelju nisu priznate, jer ih nije platio, a pravo na naplatu je zastarjelo.

15. Odluka o svim kamatnim stopama temelji se na Uredbi o visini kamatne stope (NN 153/04) i čl. 29. ZOO/05.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.