Poslovni broj: Pr-45/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đivo Buconić, odvjetnik u Splitu, Ivana Gundulića 26a, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, Stalna služba u Korčuli, Žitnica 2, Korčula, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zastupateljice tužene, 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime isplate dijela plaće, ukupan bruto iznos od 37.436,86 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

− na iznos od 707,92 EUR od 15.10.2016. godine,

− na iznos od 543,91 EUR od 15.11.2016. godine,

− na iznos od 1.039,34 EUR od 15.12.2016. godine,

− na iznos od 660,68 EUR od 15.01.2017. godine,

− na iznos od 564,73 EUR od 15.02.2017. godine,

− na iznos od 1.243,94 EUR od 15.03.2017. godine,

− na iznos od 240,91 EUR od 15.04.2017. godine,

− na iznos od 601,43 EUR od 15.05.2017. godine,

− na iznos od 561,95 EUR od 15.06.2017. godine,

− na iznos od 542,88 EUR od 15.07.2017. godine,

− na iznos od 570,36 EUR od 15.08.2017. godine,

− na iznos od 615,42 EUR od 15.09.2017. godine,

− na iznos od 688,53 EUR od 15.10.2017. godine,

− na iznos od 1.023,15 EUR od 15.11.2017. godine,

− na iznos od 835,76 EUR od 15.12.2017. godine,

− na iznos od 342,80 EUR od 15.01.2018. godine,

− na iznos od 1.031,08 EUR od 15.02.2018. godine,

− na iznos od 475,86 EUR od 15.03.2018. godine,

− na iznos od 165,94 EUR od 15.04.2018. godine,

− na iznos od 474,85 EUR od 15.05.2018. godine,

− na iznos od 925,86 EUR od 15.06.2018. godine,

− na iznos od 234,25 EUR od 15.07.2018. godine,

− na iznos od 844,91 EUR od 15.08.2018. godine,

− na iznos od 783,40 EUR od 15.09.2018. godine,

− na iznos od 693,72 EUR od 15.10.2018. godine,

− na iznos od 683,92 EUR od 15.11.2018. godine,

− na iznos od 803,01 EUR od 15.12.2018. godine,

− na iznos od 1.293,63 EUR od 15.01.2019. godine,

− na iznos od 508,76 EUR od 15.02.2019. godine,

− na iznos od 1.064,60 EUR od 15.03.2019. godine,

− na iznos od 1.523,56 EUR od 15.04.2019. godine,

− na iznos od 984,39 EUR od 15.05.2019. godine,

− na iznos od 1.010,27 EUR od 15.06.2019. godine,

− na iznos od 705,68 EUR od 15.07.2019. godine,

− na iznos od 514,46 EUR od 15.08.2019. godine,

− na iznos od 1.040,12 EUR od 15.09.2019. godine,

− na iznos od 481,00 EUR od 15.10.2019. godine,

− na iznos od 329,38 EUR od 15.11.2019. godine,

− na iznos od 941,68 EUR od 15.12.2019. godine,

− na iznos od 900,17 EUR od 15.01.2020. godine,

− na iznos od 632,97 EUR od 15.02.2020. godine,

− na iznos od 1.199,72 EUR od 15.03.2020. godine,

− na iznos od 817,84 EUR od 15.04.2020. godine,

− na iznos od 1.034,74 EUR od 15.05.2020. godine,

− na iznos od 737,76 EUR od 15.06.2020. godine,

− na iznos od 535,36 EUR od 15.07.2020. godine,

− na iznos od 216,18 EUR od 15.08.2020. godine,

− na iznos od 19,82 EUR od 15.09.2020. godine,

− na iznos od 165,15 EUR od 15.10.2020. godine,

− na iznos od 830,48 EUR od 15.12.2020. godine,

− na iznos od 317,66 EUR od 15.01.2021. godine,

− na iznos od 494,32 EUR od 15.02.2021. godine,

− na iznos od 496,90 EUR od 15.03.2021. godine,

− na iznos od 241,58 EUR od 15.04.2021. godine,

− na iznos od 69,83 EUR od 15.05.2021. godine,

− na iznos od 244,84 EUR od 15.06.2021. godine,

− na iznos od 58,63 EUR od 15.07.2021. godine,

− na iznos od 76,87 EUR od 15.08.2021. godine,

− na iznos od 47,96 EUR od 15.09.2021. godine,

pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iza natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.168,22 EUR, u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 1.944,48 EUR se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od rujna 2016. do kolovoza 2021. ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika a što je zbog prirode posla iziskivalo prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Nadalje se navodi da tijekom navedenog razdoblja tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima, a pravo tužitelja na povećanu plaću proizlazi iz odredbi Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Zahtijeva da mu tužena isplati razliku plaće za utuženo razdoblje, a tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je odredio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 37.436,86 EUR / 282.068,02 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Tužena se protivi tužbi i u odgovoru na tužbu navodi da iz obračunskih lista plaća tužitelja za razdoblje od rujna 2016. do kolovoza 2021., preslika radnih naloga i izviješća o radu te preslike Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji, koji kao lex specialis regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme. Također, da su pravilno primijenjene odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jer su tužitelju za stvarno odrađene sate u spornom razdoblju, uz osnovnu plaću, isplaćeni i svi dodaci na plaću predviđeni odredbama Kolektivnog ugovora. Navedeno da je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u rješenju broj Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i drugim odlukama donesenim u istovrsnoj pravnoj stvari, u kojima se navodi da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno. Da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih plovidbi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Tužena nadalje navodi da je iz dokumentacije vidljivo da su tužitelju, uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom, konkretno dodaci za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom 150%, rad u smjenama 10%, rad u turnusu 5%, dvosmjenski rad, pasivno dežurstvo kao i terenski dodatak. Tužena se posebno osvrće na terenski dodatak kako je definiran Kolektivnim ugovorom. Nadalje navodi da je rad na brodu zbog svojih specifičnosti sukladno članku 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora organiziran na drugačiji način i sukladno potrebama službe, na način da zaposlenici provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade, a nakon toga imaju 12 sati odmora, a što je vidljivo iz radnih naloga i izviješća. Također, promatrajući materijalno pravnu regulativu prekovremenog rada, odredbe Kolektivnog ugovora o pravu na dodatak za prekovremeni rad tj. o definiciji prekovremenog rada, ne mogu se primijeniti bez njihovog promatranja kroz prizmu definiranja prekovremenog rada prema ZOR-a, a iz kojeg proizlaze da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanredno povećanje opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije.

Tužena tvrdi da je ispravno obračunala i isplatila naknade za stvarno ostvareni rad, a sve prema radnim nalozima i izviješćima, SP3 izviješćima te nalozima za obračun plaće, te sukladno organizaciji rada. Prekovremeni rad neprekidno 24 sata nekoliko dana uzastopce je životno nerealan i neprihvatljiv, a takvo stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke Županijskog suda u Splitu Gž R-553/2018-2 od 8. kolovoza 2018., donesenim u istovrsnoj pravnoj stvari. Iz svega navedenog da proizlazi da tužitelj nije stvarno radio cijelo vrijeme boravka na višednevnim plovidbama te je u tom razdoblju imao i slobodno vrijeme (za spavanje i drugu vrstu odmora). Sve navedeno da upućuje na činjenicu da je tužena postupala sukladno zakonu i Kolektivnom ugovoru dok se nerazumijevanje problematike terenskog rada i u skladu s tim prava na ostvarivanje dodatka iz članka 44. Kolektivnog ugovora kao i pojam prekovremenog rada iz članka 33. Zakona o radu ne može tumačiti potrebom uvođenja preraspodjele radnog vremena odnosno tvrditi da netko radi za cijelo vrijeme boravka na terenu. Tužena smatra da se u konkretnom slučaju radi o radu na terenu kao posebnoj vrsti rada tj. radnog vremena koje je regulirano upravo člankom 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike, kao pasivno dežurstvo za vrijeme rada na terenu i ne predstavlja institute Zakona o radu, te se kao takvo jasno razlikuje od pasivnog dežurstva kod kuće izvan radnog vremena, odnosno aktivnog dežurstva na radnom mjestu u mjestu rada. Tužena ističe da su tužitelju u slučaju višednevnih plovidbi, za sate rada izvan aktivnog rada, isplaćivani dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog da su neutemeljeni navodi tužitelja da mu je u razdoblju od rujna 2016. do kolovoza 2021. tužena nepravilno obračunala i isplaćivala razliku plaće za ostvareno radno vrijeme. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Očitujući se pismenim podneskom na navode iz odgovora na tužbu tužitelj navodi da je netočan navod tužene da bi pravilno izvršila obračun plaće tužitelja za utuženo razdoblje i sama tužena priznaje da je služba tužitelja organizirana na čin da se upućuje na višednevne plovidbe, međutim tuženik u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad ne evidentira na ispravan način već proizvoljno iako mu je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je tužitelju radno vrijeme iznosilo 12 i manje sati unutar 24 sata već je tuženik samo formalno upisivao takovo radno vrijeme kako bi udovoljio odredbi kolektivnog ugovora i manje plati tužitelju njegov rad pa se stoga ni evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana a posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj nepotpunoj i netočnoj evidenciji. Tužitelj dalje navodi da na temelju odredbe članka 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora ima pravo na naknadu za sav rad preko ostvarenih 40 sati i za izvršeni rad nakon radnog vremena u visini naknade za prekovremeni rad. Navodi da je zbog specifičnosti posla bio dužan biti na raspolaganju i na radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na brodu bez mogućnosti ostvarenja prava na dnevni i tjedni odmor. Stoga tužitelj smatra da nema uvjeta za vrednovanje takovog rada kao pasivnog dežurstva koje kao takovo predstavlja rad izvan radnog vremena i izvan radnog mjesta, za razliku od dežurstva na radnom mjestu (aktivnog dežurstva) koje se nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom. Tužitelj se pri tome poziva na odluke viših sudova (npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-17/15, presude Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž R-645/2021-2, presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž R- 2996/2021-3, presuda Županijskog suda u Osijeku posl.br.Gž R-514/2021-2) kao i na presudu ovog suda u istovjetnoj činjenično pravnoj stvari posl.br.Pr-51/2019 i Pr- 61/2019.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja-policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za vrijeme provedeno na brodu u trajanju od više dana neprekidno za razdoblje od rujna 2016. do kolovoza 2021.

5. U postupku donesena je presuda posl.br.Pr-28/2022 od 13. srpnja 2023. kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženoj naloženo platiti tužitelju iznos od 37.436,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose. Navedena prvostupanjska presuda povodom žalbe tužene i tužitelja protiv odluke o troškovima postupka, ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž R- 1135/2023-5 od 19. rujna 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Po uputama višeg suda u ponovnom postupku treba utvrditi točne radne zadatke koje je tužitelj obavljao nakon isteka radnog vremena i u kojem trajanju po pojedinim danima odnosno utvrditi broj stvarno odrađenih sati rada izvan redovnog radnog vremena kroz utuženo razdoblje te raspraviti da li je tužena za navedeni rad isplatila naknadu za rad u pasivnom dežurstvu te prekovremeni ukoliko je u tom vremenu tužitelj pozvan na intervenciju.

6. U dokaznom postupku pročitan je zahtjev predlagatelja EM za mirno rješenje spora od 15. listopada 2021., evidencije prisutnosti na radu, platne liste, radni nalozi s priloženim izvješćima o radu, preslike SP3, saslušani su svjedoci ĆM, NM i MM i tužitelj kao parnična stranka i provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

7. U provedenom postupku, a nije niti sporno, utvrđeno je:

- da je tužitelj u razdoblju od rujna 2016. do kolovoza 2021. bio zaposlen kod tužene kao poslodavca, na radnom mjestu policijskog službenika u Policijskoj upravi

Dubrovačko-neretvanskoj, Postaji pomorske policije Dubrovnik

- da je njegov rad u utuženom razdoblju bio organiziran na način da je upućivan na višednevnu službu na moru, kojim je prilikama radio na brodu

- da su višednevne plovidbe brodom na kojem je tužitelj radio izvršene na temelju radnih naloga o čemu je tužena vodila evidenciju rada

- da je tužitelj za vrijeme višednevne plovidbe boravio na brodu 24 sata

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama

- da je tužena tužitelju isplatila naknadu za pasivno dežurstvo, a ne za prekovremeni rad.

8. Tužitelj u pismenom podnesku od 3. veljače 2025. kojim se referira na sadržaj odluke višeg suda navodi da su svi pomorski policajci tijekom višednevnih plovidbi, pa tako i tužitelj u utuženom razdoblju, zapravo radili 24 sata, s obzirom da su i radnim nalogom ali i općenitim obvezama, bili dužni za cijelo vrijeme plovidbe boraviti na brodu, ovakva služba traje kontinuirano i djelatnici pomorske policije su u isto vrijeme i policijski službenici i pomorci. Plovilo ne može biti u službi bez svih članova posade. Tužitelj tvrdi da tzv. efektivni ili stvarni rad nema nikakve osnove u našem radnom zakonodavstvu, ali i u radnom zakonodavstvu EU te praksi suda EU ne postoji termin efektivni rad pa se sud ne može baviti pitanjem tog i takvog karaktera "efektivnog" rada.

9. Sporno je pitanje može li se tužitelju vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad.

10. Odredbom članka 60. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22-dalje: ZR) radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je člankom 62. stavak 2. ZR određeno da puno radno vrijeme ne smije biti dulje od 40 sati tjedno.

11. Odredbom članka 94. stavak 1. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

12. Odredbama članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13. Odredbom članka 194. ZR određeno je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, a člankom 9. stavak 3. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumu sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

14. Odredba članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/12 i 104/13-dalje: KU), odnosno kasnije odredbom članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18-dalje: KU/17), propisano je, pored ostalog, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđeni zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužnim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. U stavku 2. istih članaka KU i KU/17 propisno je da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjerni, dok je u stavku 11. određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, a stavak 13. propisuje da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

15. Prema odredbi članka 41. KU, odnosno članka 35. KU/17, plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

16. U članku 57. st. 1. KU/13 (isto i članak 51. KU/17) ugovoreno je da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prijevozno sredstvo u kojima je smješten da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra pasivno dežurstvo.

17. Međutim, ukoliko tužitelj unutar vremena provedenog u pasivnom dežurstvu obavlja neki faktični rad tada vrijeme kroz koje je obavljao takav faktični rad predstavlja prekovremeni rad i za taj rad tužitelj ima pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad iz članka 44. stavak 1. KU/13, isto članak 38. stavak KU/17 u vezi sa člankom 56. stavak 7. KU/13, a uz to ima i pravo na naknadu za pasivno dežurstvo u skladu sa člankom 56. stavak 4. KU/13 (isto članak 50. stavak 4. KU/17), za koji dodatak nije u ovom slučaju sporno da je isplaćeno.

18. Svjedok ĆM u svom iskazu navodi da je u predmetnom razdoblju bio upućen u višednevne službe nadzora državne granice, on je bio zapovjednik a tužitelj upravitelj stroja tijekom višednevne plovidbe te bi provodili radne zadaće koje bi bile navedene u radnom nalogu. Nakon završetka aktivnog radnog vremena u 16 sati, cijela posada broda bi i dalje morala biti u pripravnosti. Što se tiče samog tužitelja svjedok navodi da se njegov posao nakon radnog vremena sastojao od praćenja rada glavnog a naročito pomoćnog motora tj. održavanje kompletnog brodskog sustava, radara, pumpi, rasvjete na brodu, pumpi od korištenja WC, teško je reći koliko je trajao taj posao koji bi se obavljao i nakon 16 sati, nekad bi to bio jedan a nekad i više sati. Na upit punomoćnika tužitelja svjedok navodi kako nikada nisu imali između dva radna dana neprekidan odmor od 12 sati. Svjedok dodatno saslušan navodi i da su plovidbe trajale 5 do 8 dana a nakon odrađenih redovnih 8 sati cjelokupna posada morala je ostati na brodu a tužitelj kao upravitelj stroja morao je stalno pratiti rad brodskih sustava. Svjedok navodi da za sebe kao i za cijelu posadu ne može znati koliko je tko za vrijeme višednevnih plovidbi efektivno radio u satima a koliko odmarao, mislim da nitko to ne zna ali načelno može reći da se posada kratko odmarala u prosjeku 3-4 sata a sve ostalo bio je aktivan rad na brodu, a posada je odgovorna za sigurnost broda i s tim u vezi obavljati svoja zaduženja koja se ne mogu odrediti vremenski a posada je stalno zapravo aktivna. Na poseban upit zastupateljice tužene svjedok navodi da kada bi posada intervenirala radi nekog konkretnog događaja ili potrebe takvi su se odrađeni sati uredno evidentirali, a sve ostale aktivnosti nigdje nisu evidentirane.

18.1. Svjedok NM u svom iskazu navodi da je vremenskom periodu od rujna 2016. do kolovoza 2021. više puta sa tužiteljem bio upućen u višednevne plovidbe te je tužitelj prije isplovljavanja morao otpustiti ventile, provjeriti motore prije početka redovnog radnog vremena, i nakon završetka naznačenog radnog vremena bilo je poslova koje je tužitelj trebao obaviti, pa je tako primjerice trebao obići cijeli brod, provjeriti generatore, poslove van radnog vremena tužitelj je obavljao jedan sat, ponekad dva, a ako bi iskrsnuo neki problem to bi znalo potrajati i po 4-5 sati. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje kako je tužitelj i cijela posada broda za vrijeme višednevne plovidbe cijelo vrijeme pripravna za isplovljavanje i za sve za što se ukaže potreba. U dopunskom iskazu svjedok navodi da kada bi obavili neku intervenciju nakon redovnog radnog vremena ovo bi se evidentiralo kao prekovremeni rad, a sve ostalo vrijeme koje bi posada provela na brodu nakon redovnog radnog vremena nitko nije evidentirao to se računalo kao pasivno dežurstvo, to je poslodavcu odgovaralo jer je brod bio siguran a za slučaj bilo kakve intervencije posada je bila spremna za isplovljavanje. Svjedok još navodi da je tužitelj nakon redovnog radnog vremena bio zadužen za svu brodsku mehaniku i elektroniku odnosno održavanje i nadzor i po naravi stvari nije mogao obaviti prekovremeni rad u kontinuitetu već prema potrebi, često u isprekidanom vremenu tako da je to nemoguće u satima izračunati niti je itko vodio evidenciju, pa niti on ne može približno reći koliko bi to bilo sati ali je činjenica da je posada i nakon redovnog radnog vremena morala biti na brodu i odgovarala za brod i sigurnost broda.

18.2. Svjedok MM u svom iskazu navodi da je u predmetnom razdoblju sa tužiteljem obavljao poslove na policijskom brodu u nadzoru državne granice, tužitelj je bio u svojstvu upravitelja stroja. Svjedok navodi da su višednevne plovidbe na koje su upućivani trajale 3, 5 do 8 dana ovisno o veličini plovila, aktivno radno vrijeme ponekad je trajalo 8, nekad 10 a nekad i 12 sati, s time da se posao obavljao i nakon tog aktivnog radnog vremena, što je bilo evidentirano kao pasivno dežurstvo. Svjedok je naveo poslove koje je obavljao upravitelj stroja i da brod kad je u stanju mirovanja, motori i dalje rade i tužitelj za cijelo to vrijeme mora kontrolirati parametre uređaja koji su potrebni za funkcioniranje broda, vremenski je teško precizirati koliko je trajao posao van aktivnog radnog vremena ponekad bi to bio sat, ponekad 5,6 sati.

19. Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu navodi da je u spornom razdoblju radio kao policijski službenik na radnom mjestu upravitelja stroja na ophodnom brodu tipa A a njegov posao bio je održavanje brodskih sustava i briga za sigurnost broda, bio je jedini koji brine o pogonu i brodskim sustavima i nije imao zamjene, višednevne službe na moru radi zaštite državne granice trajale su 3 do 8 dana a nakon završetka redovnog radnog vremena u trajanju od 8 do 12 sati vraćali su se u luku ili neko prikladno mjesto za privez broda ili na sidro, međutim i nakon završetka radnog vremena njegov posao nije završavao. Posada je morala ostati na brodu i brinuti o sigurnosti broda, kao upravitelj stroja obilazio je i kontrolirao glavne i pomoćne motore i sustave goriva, kad je brod na privezu i dalje radi pomoćni motor koji brod opskrbljuje električnom energijom što također zahtijeva redovan obilazak i kontrolu, morao je kontrolirati brodske sustave i tehničke uređaje jer rekao bi brod živi 24 sata a pored toga trebalo je paziti na sigurnost broda u čemu sudjeluje cijela posada. Tužitelj još navodi da se ne može izjasniti koliko je efektivno u satima trajao njegov prekovremeni rad niti je itko na brodu o tome vodio evidenciju, ali na brodu je boravio više dana po 24 sata, uglavnom uvijek je postojao kontinuitet rada radi osiguranja broda a koliko bi to bilo stvarno odrađenih sati ne zna ali sigurno znatno više od onog što je evidentirano kao redovan rad. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je svaki dan radio najmanje 16 sati, uključujući i redovno radno vrijeme tužitelj izjavljuje sigurno da a i više od toga.

20. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda. Terenski dodatak u smislu članka 56. KU kao i članka 50. KU/17, je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu članka 44. KU, kao i članka 38. stavak 4. KU/17, naknada koja se isplaćuje u unaprijed određenom postupku zbog činjenice da je službenik pripravan za rad, time obvezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad.

21. Izvršavajući radne naloge člana posade-upravitelja stroja policijskog plovila tužitelj je provodio na policijskom ophodnom brodu neprekidno, najčešće 3 do 8 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu.

22. S obzirom na radne zadatke koje policijski službenici obavljaju za vrijeme višednevne plovidbe u nadzoru državne granice na moru, iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja proizlazi da su članovi posade pa tako i tužitelj, osim poslova određenih radnim nalogom, obavljali i druge poslove vezano za redovno održavanje i sigurnost broda kao i druge neophodne poslove za vrijeme višednevne plovidbe (izuzevši 8 sati odmora). Točan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove u danim okolnostima nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi i zadane forme da bi uvijek trajali jednako vrijeme jer su ovisili o varijabilnim okolnostima poput dnevnog opsega posla tijekom redovnog radnog vremena, vremenskim prilikama, vezu i stanju broda, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan.

23. Iz iskaza svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je sustav rada tužitelja i posade broda bio organiziran na način da se isti upućuje na višednevne službe na moru koje traju neprekidno od 5 do 8 dana, da je tužitelj kao upravitelj stroja obavljao i sve druge poslove vezane uz plovidbu i sigurnost broda i da nakon odrađenog radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati (ne računajući vrijeme odmora od 8 sati), nije slobodno vrijeme jer tužitelj je i to vrijeme provodio na brodu i obavljao poslove koje inače radi i koji nisu izmjerljivi u satima niti je itko vodio evidenciju o tako odrađenim satima rada po danima.

24. Nije sporno da se tužitelj cijelo vrijeme trajanja službe nalazio na policijskom plovilu i zbog naravi posla nije smio napustiti brod. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj nakon odrađenog radnog vremena obavljao poslove koje je inače radio a odnose se na održavanje i nadzor brodskih sustava i zajedno sa ostalim članovima posade brinuo o sigurnosti plovila.

25. U takovoj situaciji sud prekovremenim radom tužitelja ocjenjuje razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, odnosno kad je tužitelj boravio na brodu više dana po 24 sata obračun se vrši na način da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada (iako ne mora nužno i faktično raditi). Okolnost štio je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad, jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je tužitelj bio na raspolaganju poslodavcu tijekom 24 sata, dakle i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u više predmeta zasnovanoj na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (npr. odluka broj Rev R-1082/13-2 od 5. listopada 2016. Rev R-17/15 od 1. veljače 2017.) u kojima se navodi da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima i slobodno vrijeme u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom.

26. Rukovodeći se time vještakinja financijske struke Jelena Ćurlica izračunala je broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom, te visinu naknade za navedeni rad tužitelja u predmetnom razdoblju, uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar svakih 24 sata. Također je izvršila umanjenje i za iskorištene slobodne dane, odnosno sate u omjeru 1:1,5.

27. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlica iz Dubrovnika, a izrađen na temelju isprava u spisu koje je dostavila tužena (evidencije mjesečnih sati rada tužitelja, radnih naloga, izvješća o radu i obračunskih lista plaće) utvrđeno je kako je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvario prekovremene sate rada, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noćni rad, koji nije plaćen. Vještakinja je u pismenom nalazu i mišljenju i kod usmenog izlaganja na ročištu navela da je na temelju dostavljenih isprava sukladno nalogu suda iskazala prekovremene sate tijekom višednevne plovidbe tako da se redovnim satima priboji 8 sati odmora, a ostalo vrijeme obračunato je kao prekovremeni rad umanjeno za prekovremeni rad koji je već isplaćen odnosno na način da se 8 sati odnosi na odmor a preostalih 16 sati se odnosi na odrađene sate, od toga 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada. Prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada tužitelja vještakinja je uzela u obzir broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinom mjesecu za koje je dane umanjen broj prekovremenih sati.

27.1. Nalaz i mišljenje vještakinje Jelene Ćurlica sud je prihvatio kao stručan i objektivan, dok prigovori tužene nisu odlučujući jer se isti odnose na pravna pitanja a ne na stručnost i točnost nalaza koji je dan u okviru zadatka određenog rješenjem suda a temelji se na ispravama i evidenciji nastali kod tužene.

28. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od rujna 2016. do kolovoza 2021. ostvario prekovremene sate rada, rad subotom, nedjeljom, blagdane i noćni rad koji nije plaćen u ukupnom iznosu od 37.436,86 EUR ili po mjesecima kako je prikazano u Tablicama broj 61 do 66, s time što je vještakinja pogrešno zbrojila navedene pojedinačne mjesečne iznose razlika plaća u iznosu 37.209,24 EUR, a tužitelj je točno zbrojio iste iznose (37.436,86 EUR).

29. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje i tužbeni zahtjev podneskom od 23. lipnja 2023. odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom navedenog prihvaćen zahtjev tužitelja i naloženo tuženoj da na ime razlike plaća isplati tužitelju iznos od 37.436,86 EUR. Na tako utvrđen svaki pojedini mjesečni iznos teku zatezne kamate počev od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec po osnovi članka 92. stavak 3. ZR. u vezi sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO).

30. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

31. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ima pravo na naknadu troškova koji se sastoje od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu 1.000,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 23. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR, za zastupanje na ročištima 9. lipnja 2022. i 13. srpnja 2022., za svako po 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 9. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podneska od 23. lipnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR, za zastupanje na ročištu 26. lipnja 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR, za sastav žalbe protiv rješenja (v.s. 1.747,81 EUR) u iznosu od 100,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, za zastupanje na ročištima 4. veljače 2025., 24. veljače 2025. i 29. travnja 2025. za svaku radnju po 1.000,00 EUR, odnosno sveukupno za zastupanje u iznosu od 9.200,00 EUR. Primijenjena je Tbr.7. točka 1., Tbr.8. točka 1. i 3., Tbr.9. točka 1. i Tbr.10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/ 2023). Tužitelju kao potreban nije priznat trošak za sastav podneska od 9. rujna 2022. i 22. studenog 2022. Pored toga tužitelju je kao potreban priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 968,22 EUR. Sveukupno tužitelju je priznat trošak postupka u iznosu od 10.168,22 EUR i tuženoj naloženo da taj iznos naknadi tužitelju.

U Korčuli, 3. lipnja 2025.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.