Poslovni broj: Us I-6131/2023-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Slobodanki Gorsensky, u upravnom sporu tužitelja MM iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teže povrede službene dužnosti, dana 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/87, URBROJ: 511-01- 158-23-5 od 26. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/I-114-04/23-02/239, URBROJ: 511-01-158- 23-5 od 4. srpnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj, zaposlen u MUP-u RH od 3.12.2012., odgovoran da je počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci rješenja, te mu je izrečena disciplinska kazna - novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od tri mjeseca, dok je utvrđeno da nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa koji glasi: "te se nakon toga upustio u raspravu s drugim policijskim službenicima."
2. Rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/87, URBROJ: 511-01-158- 23-5 od 26. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u tužbi u bitnom navodi kako ne dovodi u pitanje ispitivanje da li je ili nije odbio naredbu šefa smjene, nego navodi da je sporan sam postupak izdavanja naredbe, sama naredba te moguća neželjena posljedica odlaska, dostave i pružanja lijekova nepoznate namjene, uhićeniku koji se nalazio u pritvorskoj jedinici policijske postaje. Smatra kako je osporavana odluka utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te da nije bilo zakonite osnove za izvršenje izdane zapovijedi. Navodi kako je nakon odbijanja zapovijedi podnio pisano očitovanje, te smatra da je zakonito postupio. Predlaže poništiti osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru osporava navode tužbe te smatra da je u disciplinskom postupku nesporno utvrđeno činjenično stanje odnosno okolnosti djela koje se tužitelju stavlja na teret. Ističe da radi izbjegavanja ponavljanja u cijelosti ostaje kod iznesenoga u osporavanom rješenju. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.
6. Sud je izvršio uvid u rješenje tuženika, te u ostale isprave koje prileže spisu tuženika, dostavljenom uz odgovor na tužbu. Dana 3. lipnja 2025. održana je rasprava u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Stranke na raspravi nisu imale dokaznih prijedloga, slijedom čega je Sud odluku donio na temelju stanja spisa predmeta.
7. Na raspravi tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ne spori da je postojala naredba nadređenog, ali je bila usmena, te smatra da nije bila u skladu sa zakonom. Navodi da je odbio zapovijed i tražio pojašnjenje šefa smjene, na što mu je rečeno da nema razloga za propitkivanje. U daljnjem nastojanju da dobije odgovore, uvijek je ostalo na tome da nije dobio odgovore.
8. Na raspravi tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Ističe da je tužitelj imao mogućnost obratiti se slijedećem nadređenom ako je smatrao da je riječ o nezakonitom nalogu, a ističe i da je navedeno bilo u okvirima policijskih ovlasti u postupanju.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Iz spisa predmeta Sud nalazi da je tužitelj proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 4. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), opisanu kao „odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi“, a s obzirom na utvrđenje da je 25. svibnja 2022. u 19 sati, odbio zapovijed odlaska na adresu uhićene osobe ŽM, radi dostave neophodnih lijekova koje uhićeni koristi, iako za to nije postojao opravdani razlog, a zapovijed mu je izdao šef smjene Postaje granične policije Gvozd, s ispostavom Bojna, OM.
11. Stoga mu je temeljem članka 110. st. 2. t. 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna – novčana kazna, dok je utvrđeno da nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa koji glasi „te se nakon toga upustio u raspravu s drugim policijskim službenicima“.
12. Po izvršenom uvidu u sve isprave predmeta, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika kako je postojao osnov za utvrđenje da je tužitelj počinio opisanu težu povredu službene dužnosti koja mu je stavljena na teret.
13. Naime, prema podacima spisa predmeta, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo izvelo sve potrebne dokaze te su izvedeni dokazi detaljno analizirani pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pri čemu je obrazloženo kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonjena vjera, a tužitelj tijekom ovog spora takva utvrđenja nije doveo u sumnju.
14. Iz tužbe i navoda tužitelja tijekom spora proizlazi da tužitelj ne dovodi u pitanje odbijanje izvršenja naredbe nadređenog mu šefa smjene OM, već smatra spornim postupak izdavanja naredbe, samu naredbu, te moguću posljedicu odlaska, dostave i pružanja lijekova nepoznate namjene, uhićeniku koji se nalazio u pritvorskoj jedinici policijske postaje.
15. Sud prema podacima spisa ocjenjuje da su na okolnosti djela koje je tužitelju stavljeno na teret izvedeni svi potrebni dokazi, te je iz ukupno izvedenih dokaza izveden pravilan zaključak da je tužitelj odgovoran za počinjenje opisane teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točka 4. Zakona o policiji
15.1 Naime, izvedeni dokazi tijekom postupka ne ukazuju na osnovanost tvrdnji tužitelja da je bila riječ o nezakonitoj naredbi, već je pravilno ukazano na članak 4. Zakona o policijskim ovlastima i poslovima (Narodne novine, broj: 76/09 – 70/19), prema kojima policijski službenik obavlja policijske poslove i primjenjuje policijske ovlasti, između ostalog temeljem zapovijedi nadređenog, dok stavak 2. istog članka propisuje da nalog i zapovijed za obavljanje policijskog posla moraju biti utemeljeni na zakonu, jasni i određeni, a pri njihovu izdavanju mora se imati u vidu razmjer između povoda i cilja obavljanja policijskog posla.
15.2 U konkretnom slučaju, postojala je jasna i određena zapovijed nadređenog policijskog službenika, te je bila riječ o zapovijedi koja se morala izvršiti odmah (budući je uhićenik već iste večeri trebao preuzeti potrebne lijekove – za provođenje složene terapije od 7 vrsta lijekova).
15.3 Dakle, cilj te naredbe je bio omogućiti uhićeniku provođenje medicinske terapije (koju je započeo prije uhićenja), a nesporno je tužitelj odbio provođenje te zapovijedi, bez zakonskog osnova za takvo odbijanje.
15.4 S tim u vezi, pravilno navodi tuženik kako je policijski službenik, neovisno o stupnju rizika, obučen kako bi uvijek bio pripravan obavljati policijske poslove i odrediti zadaće koje se pred njega postavljaju, što tužitelj u ovom slučaju nije učinio.
16. Po ocjeni Suda u osporavanom rješenju pravilno se ukazuje kako odnosi u policijskoj službi počivaju na strogoj hijerarhiji radi čega policijski službenici moraju uskladiti svoje ponašanje za zadaćama u službi i odnosima u službi.
16.1 Ukoliko je tužitelj, kao policijski službenik, smatrao da mu je od strane šefa smjene naloženo izvršenje nekog nezakonitog naloga odnosno zapovijedi, bio je dužan postupiti sukladno zakonskim odredbama o odbijanju naloga iz članka 4. Zakona o policijskim ovlastima i poslovima, te odmah o tome izvijestiti rukovoditelja, što nije učinjeno od strane tužitelja, već je naknadnim pismenima (nakon tog događaja) tvrdio da je riječ o nezakonitoj zapovijedi, što je pravilno od strane tuženika ocijenjeno kao usmjereno na otklanjanje disciplinske odgovornosti.
17. Stoga se nisu mogli ocijeniti osnovanim prigovori tužitelja da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da postoje povrede na koje tužitelj ukazuje.
18. U odnosu na izrečenu sankciju, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja razvidno da se prvostupanjsko tijelo prilikom odmjeravanja vrste i visine disciplinske kazne za težu povredu službene dužnosti, rukovodilo odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, te je imalo u vidu karakter i težinu počinjene povrede, posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti pod kojima je povreda počinjena, brojne navedene olakotne okolnosti, dok otegotne okolnosti nije našlo.
19. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja.
20. Prema ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno odbio žalbu tužitelja, te osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na njegovu štetu.
21. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Sudac
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
DNA:
1. MM, [adresa]
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
