REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: P-142/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Heleni Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja CH, vlasnika obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog ADRIATIC OSIGURANJA d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bućana, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Dinka Simonelia, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, na ročištu za objavu presude 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 26.722,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od 05.12.2019.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom kamatom koja teče počev od dana presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju CH, vlasniku obrta [obrt], u roku 15 dana, naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d., troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.625,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. srpnja 2019. i do koje je došlo krivnjom vozača osobnog automobila koje je osigurano kod tuženika, došlo do oštećenja vozila marke Opel Vivaro, registarske oznake [registarska oznaka] (omaškom navedeno ST2601B), a koje je vozilo u vlasništvu PBZ Leasinga d.d. i kojeg je tužitelj korisnik na temelju ugovora o leasingu. Nadalje je naveo da je predmetno vozilo služilo tužitelju za obavljanje prijevozničke djelatnosti te da je jedino tim vozilom prevozio putnike izvan područja jedinice lokalne samouprave. Naime, objasnio je da je u vlasništvu imao i vozilo marke Škoda Octavia, registarske oznake [registarska oznaka], ali da je isto bilo registrirano samo za autotaksi prijevoz putnika unutar jedinice lokalne samouprave, a slijedom čega da nije postojala mogućnost da ugovorne obveze prema naručiteljima prijevoza ispuni koristeći se nekim drugim vozilom, različitim od onoga koje je oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi. Tužitelj je istaknuo da je u razdoblju od 1. kolovoza 2019., kao dana poslije dana nastanka predmetne prometne nezgode, pa do 6. rujna 2019., kao dana kojeg mu je Croatia osiguranje d.d. isplatila naknadu za prijavljenu imovinsku štetu na vozilu Opel Vivaro, a to na temelju police osiguranja automobilskog kaska broj 004295036307, izgubio prihode u visini od 38.175,00 kuna, a koji iznos da bi trebalo umanjiti za 30% s osnova troškova održavanja, amortizacije, goriva i slično, iz čega da proizlazi da je tužitelju u predmetnom razdoblju nastala šteta u vidu izmakle koristi u iznosu od ukupno 26.722,50 kuna.

2. Slijedom navedenog, tužitelj je tražio od ovog parničnog suda da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 26.722,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje bi na navedeni iznos tekle od 5. prosinca 2019. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, kao i da mu naloži naknaditi trošak ovog parničnog postupka.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio da sud pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je dostavio u spis, da pribavi spis Prometne policije Šibenik, klasa: 211-04/19-P/2590, ur.br.: 511- 13-11/06-P-96-1/2019, spis Croatia osiguranja br. 29 AK 29441 2019, da od Ministarstva unutarnjih poslova pribavi podatke o vlasništvu odnosno korištenju vozila od strane tužitelja, da od trgovačkog društva Sol itum d.o.o. pribavi podatke o svim transferima koji su bili naručeni od tužitelja u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 15. rujna 2019., da sasluša tužitelja, svjedoke AH i ŠH te da izvede dokaz vještačenjem po vještaku prometno-strojarske i vještaku financijsko- knjigovodstvene struke.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao svoju pasivnu legitimaciju, a istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da tužitelj nije vlasnik oštećenog vozila već da je vlasnik vozila PBZ Leasing d.d., slijedom čega da isti kao posredni oštećenik nije ovlašten potraživati naknadu štete od tuženika. Osim navedenog, tuženik je istaknuo da iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu ne proizlazi da bi oštećeno vozilo bilo jedino vozilo kojim je tužitelj mogao prevoziti putnike izvan područja jedinice lokalne samouprave, a osporio je i visinu tužbenog zahtjeva, problematizirajući pritom cijene transfera, vrijeme potrebno za popravak vozila, nemogućnost pribave zamjenskog vozila te visinu troškova koja je od strane tužitelja procijenjena na 30% od ostvarenih prihoda. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporio i pravo tužitelja na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, predložio je ovom sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezivanje istog na naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu, tuženik je predložio sudu pribaviti prometnu dozvolu za predmetno vozilo, izvršiti uvid u potvrdu Postaje prometne policije Šibenik od 15.08.2019., pribaviti podatke PBZ Leasinga d.d. o oštećenom vozilu, pribaviti podatke o prihodima i rashodima tužitelja za 2018., izvid štete, račune popravka, zahtjeve za naručene transfere, popis osnovnih sredstava tuženika te popis izdanih računa za period od četiri mjeseca prije predmetne nesreće. Također je predložio, za slučaj da sud odluči izvesti dokaz prometno-tehničkim vještačenjem, a izvođenje kojeg dokaza je predlagao tužitelj, od tog vještaka zatražiti očitovanje o opravdanom i uobičajenom vremenu trajanja popravka vozila.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: potvrde Postaje prometne policije Šibenik, Klasa:

211-04/19-P/2590, Urbr.: 511-13-11/06-P-96-1/2019 od 18. kolovoza 2019., police osiguranja automobilskog kaska broj 004295036307 Croatia osiguranja d.d., odluke Croatia osiguranja d.d. povodom pritužbe, broj 29AK29441 2019, obrtnice tužitelja, licencije za unutarnji javni cestovni prijevoz od 30. ožujka 2018. i 2. svibnja 2019., izvoda licencije, rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-340-03/19-01/00144, Urbr.: 2181-01-01/073-19-0005 od 2. svibnja 2019., popis transfera od tvrtke SOL ITUM d.o.o. od 23. rujna 2019., odštetnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku, utemeljenog odgovora tuženika na odštetni zahtjev tužitelja, izvatka iz sudskog registra za SOL ITUM d.o.o. te uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.d. broj H144-U-00377-20, Ur.broj: H144-2020-10-07-0126-2 od 7. listopada 2020. Sud je izveo i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Tomislavu Šuti, a koji je, kako bi mogao izraditi nalaz i mišljenje u ovom predmetu, sukladno odredbi članka 259. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 70/2019; dalje: ZPP-a), zatražio da tužitelj u spis dostavi ispravu iz koje je vidljivo da je vozilo Opel Vivaro bilo izvan funkcije u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 6. rujna 2019., račun dobiti i gubitka za razdoblje 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019., od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019., od 1. rujna 2019. do 31. rujna 2019. i za cijelu 2019. godinu. Iste te podatke po mjesecima i godini zatražio je i za 2018. i 2020. Nadalje, sudski vještak zatražio je i popis osnovnih sredstava u 2018., 2019. i 2020. godini (s vidljivom vrijednošću osnovnih sredstava, stopom i iznosom amortizacije), iznos leasing obroka za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2019. godine, prikaz svih varijabilnih troškova automobila Opel Vivaro i to prema svakom kilometru (npr. potrošnja goriva po kilometru, troškove održavanja podijeliti po kilometru) i prikaz svih fiksnih troškova. Sudski vještak Tomislav Šuta zatražio je da se pribave i nalozi za predmetne transfere, relacije vožnje s izračunatom kilometražom po svakom nalogu te dokaz da je navedene naloge odradio neki drugi prijevoznik. Tužitelj je, postupajući po traženju vještaka odnosno rješenju ovog suda od 19. rujna 2022., u spis dostavio dopis Sol ituma d.o.o., financijsko izvješće tužitelja, karticu PBZ leasinga te dopis Sol ituma d.o.o. s traženim računima, dok je evidencije prometa za 2018., 2019. i 2020. godinu dostavio izravno na e-mail sudskog vještaka i punomoćnika tuženika, a to zbog nemogućnosti dostave formata u kojem su sačinjene navedene evidencije putem e- Komunikacije.

7. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao ni dokaz vještačenjem po vještaku prometno-strojarske struke, a to iz razloga što je tužitelj na ročištu od 25. ožujka 2025. odustao od navedenih dokaznih prijedloga. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka AH i svjedoka ŠH, a to iz razloga što je tužitelj izvođenje dokaza njihovim saslušanjem predlagao radi utvrđivanja činjenice da je do predmetne prometne nezgode došlo krivnjom vozača koje je osigurano kod tuženika, a tuženik tijekom postupka nije izrijekom osporavao odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Ovaj sud nije izveo ni dokaz saslušanjem SH i FH, a to jer činjenicu radi utvrđenja koje je tuženik predlagao njihovo saslušanje (okolnost sačinjenja dopisa Sol ituma d.o.o.) nije smatrao važnom za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013. i 70/2019.; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama, dakle, nije bilo sporno da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. srpnja 2019. krivnjom osiguranika tuženika došlo do oštećenja vozila marke Opel Vivaro, registarske oznake [registarska oznaka], a koje je vozilo u vlasništvu PBZ Leasinga d.d. i kojeg je tužitelj korisnik. Među strankama nije bilo sporno ni to da je navedeno vozilo tužitelj koristio za obavljanje prijevozničke djelatnosti.

10. Među strankama je primarno bilo sporno ima li tužitelj, a s obzirom da nije vlasnik predmetnog vozila, pravo od tuženika potraživati naknadu izmakle koristi, a zatim i to bi li automobil Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka] bio jedino vozilo koje je tužitelj koristio za prijevoz putnika izvan područja jedinice lokalne samouprave, je li vrijeme od 1. kolovoza 2019. do 6. rujna 2019., a za koje tužitelj u ovom postupku traži naknadu izmakle koristi, bilo uistinu opravdano potrebno za popravak ili nabavu novog vozila te koje bi uistinu transfere tužitelj izvršio u predmetnom razdoblju da nije došlo do prometne nezgode.

11. Prije svega je za navesti da tuženikovi navodi da tužitelj, koji nije vlasnik vozila, kao posredni oštećenik, nema pravo na naknadu predmetne štete, polaze od pogrešne pretpostavke da bi tužitelj u ovom slučaju bio posredni oštećenik. Naime, tužitelj je u ovom postupku, kao posjednik i korisnik vozila tražio naknadu imovinske štete po osnovi izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja predmetnog vozila zbog oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju, a slijedom čega je upravo tužitelj neposredni oštećenik (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revd-1703/2020 od 21. srpnja 2020.) i ima pravo zahtijevati naknadu imovinske štete po toj osnovi, a shodno čemu je ovaj prvostupanjski sud i izvodio dokaze pobrojane u točci 6. obrazloženja.

12. Iz Uvjerenja Centra za vozila Hrvatske od 7. listopada 2020. u bitnom proizlazi da je tužitelj, na taj dan, u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila evidentiran kao vlasnik vozila Škoda Octavia registarske oznake [registarska oznaka] i vozila Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka] (vozilo različito od onog oštećenog u predmetnoj prometnoj nezgodi).

13. Iz Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji klase UP/I-340/03/19-01/00144, Ur.broj: 2181-01-01/073-19-0005 od 2. svibnja 2019. proizlazi da je tužitelju za vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] izdana licencija za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu (samo na području jedinice lokalne samouprave).

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Tomislava Šute proizlazi da je u razdoblju od 29. srpnja 2019. (kao dana nastanka štetnog događaja) do 6. rujna 2019. (kao dana kada je tužitelju Croatia osiguranje d.d. isplatila naknadu za prijavljenu imovinsku štetu na temelju police osiguranja automobilskog kaska), tužitelj izgubio dobit u visini od 912,12 eura. Stalni sudski vještak obrazložio je da je jedini način izračuna izgubljene dobiti kod paušalnih obrta koji nisu dužni voditi nikakve evidencije o troškovima poslovanja da se od ukupnog primitka i propuštenog primitka zbog štetnog događaja izračuna paušalna osnovica poreza na dohodak. U konkretnom slučaju, prema mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, izgubljeni primici zbog nemogućnosti korištenja prijevoznog sredstva iznosili su 38.175,00 kuna, a tužitelj bi, da je mogao koristiti vozilo oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi tijekom cijele 2019. godine, u istoj ostvario ukupne prihode od 224.049,00 kuna, a koji iznos spada u interval primitaka za koji je porezna osnovica (paušalni dohodak) utvrđen u prosječnom postotku od 18,18%. Imajući u vidu, dakle, da izgubljeni prihod tužitelja iznosi 38.175,00 kuna, a prosječna stopa porezne osnovice 18,18%, stalni sudski vještak za financije i knjigovodstvo došao je do izračuna da je tužitelj u utuženom razdoblju izgubio dobit od 6.940,21 kuna odnosno 921,12 eura.

15. Cijeneći naprijed navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2024. djelomično povukao tužbeni zahtjev i to na način da je tim podneskom tražio od suda da naloži tuženiku isplatu upravo onog iznosa na kojeg je sudski vještak procijenio njegovu izgubljenu dobit, međutim, tuženik se podneskom od 25. srpnja 2024. usprotivio takvom smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe), predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, pa je za njega, pod uvjetom da je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika. Uslijed izostanka takvog pristanka tuženika u konkretnom slučaju, sud je nastavio raspravljati o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, dakle, kao da do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva nije ni došlo.

16. Nakon što je na ročištu za glavnu raspravu od 25. ožujka 2025. saslušan stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Tomislav Šuta, stranke nisu imale daljnje primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, s time da je tuženik izjavio da ostaje kod svojih ranijih primjedbi, a one se, konkretno, svode na isticanje činjenice da tužitelj u spis nije dostavio dokaz da je vozilo Opel Vivaro registracijske oznake [registarska oznaka] uopće bilo „izvan funkcije“ u razdoblju za koje je stalni sudski vještak računao izgubljenu dobit tužitelja.

17. Odredbom članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO-a) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok odredba stavka 3. istog članka propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

18. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok odredba članka 219. stavka 1. istog zakona propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Tužitelj je u tužbi, ponavlja se, naveo da mu je vozilo oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi služilo za obavljanje prijevozničke djelatnosti te da je jedino tim vozilom prevozio putnike izvan područja jedinice lokalne samouprave, a s obzirom da je u vlasništvu imao još samo vozilo marke Škoda Octavia koje je bilo registrirano tek za autotaksi prijevoz putnika unutar jedinice lokalne samouprave, a slijedom čega da nije postojala mogućnost da ugovorne obveze prema naručiteljima prijevoza ispuni koristeći se tim ili nekim drugim vozilom. Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji od 2. svibnja 2019. potvrđuje navode tužitelja da je vozilom marke Škoda Octavia registracijske oznake [registarska oznaka] mogao obavljati samo autotaksi prijevoz na području jedinice lokalne samouprave, međutim, iz uvjerenja Centra za vozila Hrvatske od 7. listopada 2020. koje je uredno dostavljeno strankama, proizlazi da je tužitelj, na taj dan, dakle na dan 7. listopada 2020., u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila evidentiran i kao vlasnik vozila Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka]. Ovdje je za naglasiti da iz navedenog uvjerenja nije vidljivo od kojeg datuma tužitelj u vlasništvu ima navedeno vozilo, a s obzirom da je navedeno uvjerenje izdano više od godinu dana nakon nastanka predmetne prometne nezgode, ovaj sud smatra da je moguće da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao u vlasništvu vozilo Opel Vivaro registarske oznake [registarska oznaka], odnosno da je navedeno vozilo nabavio upravo zato jer mu je u predmetnoj prometnoj nezgodi oštećeno vozilo Opel Vivaro registracijske oznake [registarska oznaka], međutim, tužitelj ne da nije predložio dokaze iz kojih bi navedeno proizlazilo (primjerice račun ili ugovor o kupoprodaji s datumom nakon utuženog razdoblja) nego nije ovom sudu niti iznosio činjenice u tom smjeru.

20. Imajući u vidu sadržaj citiranih odredaba članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a u vezi s člancima 8. i 221.a ZPP-a, ovaj sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao činjenicu da je samo vozilom oštećenim u predmetnoj prometnoj nezgodi mogao obavljati prijevozničku djelatnost u odnosu na koju u ovom postupku traži izmaklu korist.

21. Sve i da je tužitelj dokazao da je vozilo Opel Vivaro registracijske oznake [registarska oznaka] bilo jedino vozilo kojim je mogao obavljati svoju prijevozničku djelatnost, on prema mišljenju ovog suda nije dokazao još jednu odlučnu činjenicu o kojoj ovisi ocjena izmakle koristi, odnosno, na koncu, odluka o tužbenom zahtjevu.

22. Naime, tužitelj je tijekom postupka dostavljanjem popisa transfera koji su od njega bili naručeni od strane tvrtke SOL ITUM d.o.o., izlaznih računa koje je ta tvrtka izdala klijentima i na kojima su vidljivi troškovi prijevoznika koji su umjesto tužitelja odradili transfere u utuženom razdoblju i, konačno, predlaganjem knjigovodstveno- financijskog vještačenja dokazao koliku je korist izgubio u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 6. rujna 2019. u vezi s nemogućnošću obavljanja prijevozničke djelatnosti, ali nije dokazao zašto je upravo toliki broj dana bio spriječen obavljati svoju prijevozničku djelatnost, a u vezi s predmetnim štetnim događajem i pod pretpostavkom da u utuženom razdoblju u svojem vlasništvu zaista nije imao vozilo kojim bi mogao obavljati prijevozničku djelatnost izvan jedinice lokalne samouprave.

23. U tom smislu, tuženik tijekom postupka opetovano ističe da tužitelj nije dokazao da bi vozilo Opel Vivaro registracijske oznake [registarska oznaka] uopće bilo "izvan funkcije" u utuženom razdoblju, i, podredno, koliko bi bilo uobičajeno odnosno opravdano vrijeme popravka vozila, ali s obzirom da iz dopisa Croatia osiguranja d.d. s kojim je tužitelj ugovorio kasko osiguranje za predmetno vozilo proizlazi da je na tom vozilu prilikom štetnog događaja od 31. srpnja 2019. nastala totalna šteta, ovaj sud smatra da je logično da se tužitelj nije mogao koristiti predmetnim vozilom u utuženom razdoblju. Suprotno navodima tužitelja, u okolnostima u kojima je na predmetnom vozilu nastala totalna šteta i u kojima tužitelj ni ne tvrdi da je popravljao isto vozilo, nema smisla raspravljati ni o vremenu koje bi bilo opravdano potrebno za popravak vozila, ali je tužitelj, prema mišljenju ovog suda, da bi uspio u ovom postupku, trebao dokazati da mu je upravo navedeni vremenski period bio potreban da nabavi novo vozilo vlastitim sredstvima ili da dobije kredit za kupovinu novog vozila ili da na drugi način dođe u posjed vozila kojim može obavljati prijevozničku djelatnost, odnosno da mu je upravo to vrijeme bilo potrebno da nastavi s obavljanjem prijevozničke djelatnosti (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-783/04 od 24. svibnja 2005.), pri čemu je za naglasiti da je tužitelj povukao svoj prijedlog da se izvede dokaz njegovim saslušanjem.

24. Tužitelj ni jednom u tijeku postupka nije navodio da mu je upravo vrijeme za koje u ovom postupku potražuje naknadu štete bilo potrebno da nastavi s obavljanjem svoje prijevozničke djelatnosti, dapače, on kraj utuženog vremenskog razdoblja ne definira datumom kada je primjerice osigurao zamjensko vozilo ili kupio novo vozilo već datumom kada mu je od strane Croatia osiguranja d.d. isplaćena naknada za imovinsku štetu na vozilu, ali to je protivno smislu zakonske odredbe o pravu na naknadu izmakle koristi prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, kao što bi protivno istoj zakonskoj odredbi bilo bez konkretnog uporišta nagađati da tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju, a obzirom na relativnu kratkoću istog, nije imao mogućnost nastaviti s obavljanjem prijevozničke djelatnosti.

25. Imajući u vidu, dakle, da tužitelj nije dokazao da je jedino vozilom oštećenim u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika mogao obavljati svoju prijevozničku djelatnost kao i to da podredno nije dokazao da mu je upravo utuženo vremensko razdoblje bilo potrebno da nastavi s obavljanjem svoje prijevozničke djelatnosti, primjenom pravila odredaba o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev je trebalo odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u dijelu pod točkom I. izreke.

26. Napokon, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka., a to sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i to onih troškova koji su u smislu odredbe članka 155. istog Zakona bili potrebni za vođenje parnice.

27. Stoga, imajući u vidu odredbe Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023.; dalje: Tarife), vrijednost predmeta spora i zahtjev tuženika za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za:

- sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- sastav podnesaka od 15. travnja 2024., 1. srpnja 2024. i 25. srpnja 2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu od 18. rujna 2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištima od 9. siječnja 2025. i 25. ožujka 2025., u traženoj visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

dakle ukupno 650 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV u iznosu od 325,00 eura (Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 1.625,00 eura.

28. Shodno zahtjevu tuženika, poštujući odredbu članka 151. stavka 3. ZPP-a, tužitelju je trebalo naložiti i da tuženiku plati zatezne kamate koje na iznos troškova postupka teku od dana donošenja prvostupanjske odluke, a slijedom čega je odlučeno kao u dijelu pod točkom II. izreke.

Split, 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Helena Silić Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

- tužitelju po punomoćniku uz pristojbu presude

- tuženiku po punomoćniku

- u spis