REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-533/2018-48.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Porobija i Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 9. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o hipotekarnom kreditu, kreditna partija 7104179855, broj ugovora 3213235643/08, solemniziranog kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod brojem Ov-4190/08-1, sklopljenog dana 7. svibnja 2008. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i tužitelja CŽ kao korisnika kredita, kojom je odredbom utvrđeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 1.899,53 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koje kamate teku:

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2009. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2011. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.08.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.09.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.12.2012. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.02.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.03.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.06.2013. do isplate,

- na iznos od 30,25 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.08.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.12.2013. do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR od 02.01.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.02.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.03.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.04.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.05.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.06.2014. do isplate,

- na iznos od 24,61 EUR od 02.07.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.08.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.09.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.10.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.11.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.12.2014. do isplate,

- na iznos od 19,69 EUR od 02.01.2015. do isplate,

- na iznos od 9,07 EUR od 27.01.2015. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.449,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke dana 7. svibnja 2008. sklopile Ugovor o hipotekarnom kreditu broj 3213235643/08, kreditna partija 7104179855, solemniziran kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod brojem OV-4190/08-1, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u protuvrijednosti 45.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a tužitelj se obvezao taj iznos vratiti uz valutnu klauzulu i s pripadajućim kamatama. Tužitelj tvrdi da je odredba čl. 2. Ugovora kojom je ugovorena redovna kamata koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 9,60% godišnje, ništetna jer je tužitelju u trenutku sklapanja ugovora bilo poznato jedino to koliko iznosi kamata na dan sklapanja ugovora, ali nije mogao odrediti kretanje kamata u daljnjem razdoblju otplate. Tužitelj smatra da je takva ugovorna odredba nepoštena, ističe da se o istoj nije posebno pregovaralo i da predmetna ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj se pri tome poziva na odluke sudova donesene u sporu povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača korisnika kredita. Slijedom svega iznesenog, predlaže da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba sadržana u čl. 2. ništetna te da tuženiku naloži da tužitelju vrati ono što je stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj traži da mu tuženik isplati 1.899,53 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine. Ne osporava da su stranke sklopile ugovor o nenamjenskom kreditu i da se početna kamatna stopa mijenjala tijekom otplate, odnosno sve do otkaza ugovora 26. siječnja 2015. kada je dospjelo cjelokupno dugovanje koje je u srpnju 2017. ustupljeno trećoj osobi o čemu je tužitelj obaviješten 11. srpnja 2017. Tuženik ističe prigovor zastare za sve iznose koji su navodno preplaćeni prije 30. siječnja 2013. Ističe da se kamata mijenjala sukladno Općim uvjetima poslovanja tuženika u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, odnosno da se kamata mijenjala primjenom objektivnih parametara sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Tvrdi da je takav način promjene kamatne stope u skladu s mjerodavnim zakonskim propisima i u skladu s direktivama EU, ističe da je i hrvatski zakonodavac zakonom o zaštiti potrošača dopustio da trgovac može jednostrano izmijeniti pojedinu ugovornu odredbu zbog "valjanog razloga navedenog u ugovoru", navodi kako domaćim zakonima nije bilo zabranjeno ugovarati jednostranu promjenu ugovorne kamate u ugovorima o potrošačkim kreditima, tvrdi da je bio pošten te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži da mu tužitelj nadoknadi prouzrokovane parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, svjedokinje IŽ i ŠŽ, izvršen je uvid u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

4. Budući da je tužitelj na pripremnom ročištu 11. rujna 2018. specificirao tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 50.000,00 kn, podneskom od 29. prosinca 2022. tužba nije preinačena jer je kondemnatorni dio tužbenog zahtjev promijenjen tako da tužitelj u konačnici traži isplatu manjeg iznosa (1.899,53 EUR). Dakle, navedenim podneskom tužba nije preinačena već je ista djelomično povučena te je stoga tuženikovo protivljenje preinaci bespredmetno, isto kao i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP smatra se da je pristao na povlačenje.

5. Među strankama nije sporno da su 7. svibnja 2008. sklopile ugovor o hipotekarnom kreditu u kunskoj protuvrijednosti 45.000,00 EUR, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od petnaest godina i uz kamatu koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9,60% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

6. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku isplatio zbog jednostranog povećanja ugovorne kamate. Sporno je i to je li predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor i je li nastupila zastara naplate utuženog potraživanja. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

7. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapao ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

8. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakve kriterije.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je novac trebao za uređenje stana, da mu je rečeno da će kamata biti promjenjiva, da je dobio otplatni plan, ali nije s bankom pregovarao o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamati niti je dobio dodatne informacije o čemu ovisi promjena kamate, da mu je rečeno samo to da će se mjesečne rate mijenjati ovisno o tečaju, da je nakon nekog vremena dobio obavijest od banke da se kamata promijenila, da je zbog toga povećana rata, da je potom u banci tražio objašnjenje zbog čega je došlo do povećanja rate, da mu je bankarica na to odgovorila da može podnijeti pisani prigovor i da mu nitko u banci nije objasnio na što se konkretno odnosi promjena tržišnih uvjeta o kojima ovisi promjena kamatne stope. Također, iskazao je da je kredit otplaćivao sam, da mu prilikom solemnizacije ugovora javni bilježnik nije ništa posebno objasnio o uvjetima kredita i o spornoj odredbi ugovora, da su mu u banci rekli da se radi o standardnom ugovoru i da je imao povjerenja u službenicu banke s kojom je dogovarao kredit. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Iz iskaza svjedokinje IŽ i svjedokinje ŠŽ, zaposlenica banke, proizlazi da su svi ugovori o kreditu prethodno bili pripremljeni od strane pravnika banke, da klijenti nisu mogli mijenjati ugovornu odredbu o promijenjenoj kamati, da se klijentima jednoobrazno prezentirala ponuda o sklapanju ugovora o kreditu, da se nije obraćala posebna pažnja na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamati, da nisu bili prezentirani konkretni parametri koji su utjecali na promjenu kamatne stope, a ni same svjedokinje koje su u sklapanju predmetnog ugovora bile zaposlene kod tuženika na poslovima vezanim za ugovore o kreditima nisu znale objasniti koji su to parametri konkretno utjecali na promjenu kamatne stope.

11. Dakle, iz svih prethodno navedenih iskaza proizlazi da stranke nisu posebno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, da tužitelj nije bio posebno upozoren na posljedice ugovorne odredbe prema kojoj banka može jednostranom odlukom mijenjati kamatnu stopu, da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed pripremljen fiksni ugovor koji je sastavila banka te da tužitelj ni prilikom dogovaranja uvjeta kredita ni prilikom sklapanja ugovora nije bio na odgovarajući način upoznat sa konkretnim parametrima o kojima ovisi visina kamatne stope pa s toga nije niti mogao znati koliki će biti opseg njegove obveze.

12. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih odredi ugovora u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.

13. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da je predmetni ugovor potrošački jer je kreditom financiranja kupnja osobnog vozila, a tuženik nije dokazao da bi isto bilo korišteno za obavljanje poslovne djelatnosti.

14. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, temeljem čl. 324. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu ništetan je u dijelu u kojem je ugovorena promjena redovne kamate jednostranom odlukom kreditora te u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO, dužan vrati sve ono što je stekao temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

15. Potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je predmetni ugovor potrošački jer je tužitelj ugovorio kredit kako bi uredio stan, a na tuženiku je bio teret da dokaže suprotno. Budući da niti jedan od predloženih i izvedenih dokaza ne dovodi u sumnju prethodno iznesene zaključke o tužiteljevom statusu potrošača, tužitelj se može u ovom postupku pozivati na relevantna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača korisnika kredita.

16. Stalni sudski vještak za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska Ručević vještačenja d.o.o. izračunao je da razlika između visine ugovornih anuiteta određenih primjenom kamatne stope koja je bila na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i iznosa anuiteta koji su tužitelju naplaćeni za razdoblje od 1. kolovoza 2008. (dospijeće prvog anuiteta) do dana otkaza kredita 26. siječnja 2015. iznosi ukupno 1.899,53 EUR.

17. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je u izračunu razlike anuiteta obuhvaćeno razdoblje do otkaza ugovora o kreditu (26. siječnja 2015.) na koji dan je dospjela i preostala glavnica predmetnog kredita te su obračunate redovne kamate do tog datuma, nakon čega je tuženik predmetno potraživanje knjižio na sporna potraživanja, dok je tužitelj povremeno otplaćivao kredit tijekom razdoblja od 13. veljače 2015. pa do 12. svibnja 2017. i tim je uplatama djelomično otplatio kredit, ali ne u cijelosti, a preostalo potraživanje tuženik je u srpnju 2017. ustupio trećoj osobi. Vještak je pojasnio da je s obzirom na prethodno navedeno izračunao razlike kamata do otkaza kredita (plaćanja po dospjelim anuitetima izvršavana su do 14. siječnja 2014., a posljednjom uplatom prije otkaza djelomično je podmiren 73. anuitet s dospijećem na dan 1. kolovoza), a na dan otkaza kredita 26. siječnja 2015. prikazana je razlika kamata do otkaza kredita kao i visina preostale glavnice koja je dospjela po otkazu kredita. Vezano za dospijeće anuiteta po kreditu, navodi da je uzimajući u obzir čl. 6. ugovora, počevši od dospijeća prvog anuiteta koji bi trebao dospjeti na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu, utvrdio da je prijenos kredita u otplatu izvršen 1. srpnja 2008. te da bi sukladno navedenom prvi anuitet trebao dospjeti na naplatu 1. kolovoza 2008. U drugoj dopuni nalaza vještak se očitovao na prigovore tužitelja iz podneska od 2. listopada 2020. te je u bitnome ponovio ranije iznesena pojašnjenja vezano za dospijeće prvog anuiteta i dan otkaza ugovora o kreditu tako da je u konačnici ostao kod utvrđenja i izračuna iz svog nalaza i mišljenja.

18. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke svojim prigovorima nisu dovele u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Vještak se argumentirano očitovao na sve iznesene prigovore, a tužitelj je nakon drugog pisanog očitovanja izjavio da je suglasan s nalazom i mišljenjem te je uskladio tužbeni zahtjev s izračunom vještaka.

19. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesno-pravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na sve izneseno u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

20. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznose koje je on preplatio zbog jednostranih promjena redovne kamate, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovorima kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 23. listopada 2019., 2. listopada 2020., 12. prosinca 2022. i 29. prosinca 2022. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 11. rujna 2018., 12. veljače 2019., 14. prosinca 2022. i 9. travnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 2.250,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Ostali podnesci nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP. Podnesak od 12. rujna 2019. predan je na ročištu koje je održano istoga dana pa je stoga tužitelj mogao sve navode iz podneska iznijeti i usmeno na raspravi.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima