Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-406/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Damira Romca, kao predsjednika vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KS, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1455/2022-19, od 12. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom KS za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. za koje je proglašen krivim u izreci pobijane presude pod točkom 1., na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11, prethodno utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. i 2., u vezi s člankom 34. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci pobijane presude pod točkom 2., na temelju članka 314. stavka 2., u vezi članka 34. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, nakon čega se, na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni KS osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca pa se potom prema istom, na temelju članka 57. stavka KZ/11, izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne zatvora na koju je okrivljeni osuđen izvršava 1 (jedna) godina kazne zatvora, dok se preostali dio kazne od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti, ako okrivljeni za vrijeme provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, s time što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u neuvjetovani dio kazne uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. srpnja 2022. do 25. studenog 2022.

II. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika KS da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede prema bliskoj osobi iz članka 117. stavka 1. i 2., a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11 i kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju, iz članka 314. stavka 1. i 2., u vezi s člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 2., u vezi s člankom 34. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Za počinjena kaznena djela okrivljeniku su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. KZ/11, u vezi s člankom 34. KZ/11, na temelju tih odredbi, kazna zatvora u trajanju od 1 godine. Potom je, primjenom odredbe članka 51. KZ/11, okrivljeni KS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, a potom je, na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11, okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od izrečene kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 8 mjeseci, dok se preostali dio kazne od 8 mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik za vrijeme od 3 godine (pri čemu je propušteno navesti da vrijeme provjeravanja iz uvjetnog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne), ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora, u neuvjetovani dio kazne, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 28. srpnja 2022., do 25. studenog 2022.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura, dok je oslobođen dužnosti plaćanja troškova provedenih vještačenja.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je osnovana.

8. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona državni odvjetnik je pravno označio kao povredu iz članka 469. točke 5. ZKP/08, navodeći kako je prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu time što je okrivljeniku, za počinjeno kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11, iz točke 1. izreke pobijane presude, prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, premda je odredbom članka 117. stavka 2. KZ/11 propisano da se za ovo kazneno djelo, ako je počinjeno prema bliskoj osobi, kao što je bio slučaj u ovom postupku, kažnjava kaznom zatvora u trajanju od 1 godine do 3 godine. S obzirom na to da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. KZ/11, a niti su u postupku utvrđene okolnosti koje bi opravdavale primjenu tih odredbi, u konkretnom slučaju da je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu jer je okrivljenika nezakonito osudio na kaznu zatvora nižu od zakonom propisane.

9. U potpunosti je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je na opisani način počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08 jer je doista za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 3 godine pa se u toj situaciji kazna zatvora koja je niža od posebnog minimuma zaprijećene kazne za ovo kazneno djelo može izreći isključivo u slučaju kada su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11. S obzirom na činjenicu da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije utvrdio postojanje naročitih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale osudu na blažu kaznu od one propisane člankom 117. stavka 2. KZ/11 te nije primijenio odredbe članka 48. i 49. KZ/11, time što je okrivljeniku za ovo kazneno djelo prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, prekoračio je ovlast koju ima po zakonu, na koji način je ostvario povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08, na koju utemeljeno ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi, radi čega je njegovu žalbu valjalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o kazni za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11.

10. U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika se odnosi na žalbenu osnovu odluke o kazni u kojem se ističe kako je okrivljenik već do sada bio osuđivan zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11, na uvjetnu osudu te da je u roku provjeravanja počinio istovjetno kazneno djelo na štetu druge žrtve, radi čega da nema mjesta ublažavanju kazne u smislu članka 48. KZ/11, a osim toga da je kazna na koju je osuđen preblaga, tim više što je okrivljenik i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, radi čega da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11, štoviše da je trebalo raniju uvjetnu osudu u smislu članka 58. KZ/11 opozvati jer ista nije ostvarila predviđenu svrhu kažnjavanja.

11. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da su bili ostvareni uvjeti propisani člankom 58. KZ/11 za opoziv uvjetne osude okrivljeniku koja je ranije izrečena, štoviše prvostupanjski sud je to bio dužan učiniti s obzirom na to da je okrivljenika u ovom postupku osudio na kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, međutim kako nije bio pribavljen i u postupku pregledan spis u kojem je okrivljenik ranije osuđen, to nije bilo moguće tu uvjetnu osudu opozvati u povodu žalbe državnog odvjetnika. Što se tiče odluke o kazni, već je obrazloženo zbog čega je bilo nužno preinačiti prvostupanjsku presudu u pogledu kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11 iz točke 1. te presude pa je sada okrivljeniku utvrđena pojedinačna kazna zatvora za to djelo u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, s obzirom na istaknutu okolnost da je okrivljenik do sada već bio osuđivan zbog istog kaznenog djela, što ga nije motiviralo da se suzdrži od ponovnog protupravnog postupanja, već se u roku provjeravanja od te ranije osude iznova pojavljuje kao počinitelj istog kaznenog djela. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, bilo je opravdano okrivljeniku izreći kaznu zatvora u trajanju duljem od posebnog minimuma propisane kazne zatvora te je za to kazneno djelo istome prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

11.1. Što se tiče kaznenog djela iz članka 314. stavka 2., u vezi članka 34. KZ/11, i u tom dijelu je preinačena prvostupanjska presuda, s obzirom na to da je prilikom počinjenja tog kaznenog djela, premda je isto ostalo u pokušaju, okrivljenik iskazao iznadprosječnu upornost i ustrajnost u pokušaju da službene osobe spriječi u obavljanju službene radnje, radi čega se kazna zatvora koju je odmjerio prvostupanjski sud ukazivala neodgovarajućom utvrđenim okolnostima počinjenja tog kaznenog djela i činjenici da i ovo kazneno djelo čini u vremenu provjeravanja od ranije izrečene uvjetne osude. Stoga je i u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je za to kazneno djelo okrivljeniku prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

11.2. Nakon toga je okrivljenik, na temelju odredbe članka 51. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, za koju kaznu ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je odgovarajuće prilagođena stupnju krivnje okrivljenika, svrsi kažnjavanja, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovih kaznenih djela, kao i osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te je za očekivati da će se upravo ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, propisana člankom 47. KZ/11. Međutim, bez obzira na raniju osuđivanost okrivljenika zbog istog kaznenog djela, a također i prekršajnu kažnjavanost, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da ipak na strani okrivljenika postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, s obzirom na činjenicu da je djelomično priznao počinjenje kaznenih djela te izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog, što upućuje na zaključak da je svjestan nedopuštenosti takvog ponašanja, što bi trebao biti poticaj okrivljeniku da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela.

11.3. Stoga je okrivljeniku, na temelju članka 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava dio kazne u trajanju od jedne godine, dok se preostali dio kazne zatvora od jedne godine i dva mjeseca, neće izvršiti, ako okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine ne počini neko novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se i ovakvim načinom izvršenja kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, na način da će se time uspješno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo. Okrivljenik mora biti svjestan da nakon što izdrži neuvjetovani dio kazne, mora povesti računa o tome da neko novo kršenje zakona će za posljedicu imati opoziv uvjetovanog dijela kazne, što mu treba biti ozbiljno upozorenje i dodatni motiv da svoje buduće ponašanje u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujuću pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba, žalba državnog odvjetnika je prihvaćena te je preinačena prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni na način opisan u izreci, sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08, dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

Split, 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Damir Romac