Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-592/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-431/2024-6 od 4. studenog 2024., 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana, a djelomično se uvažava, dok se žalba tuženika odbija u cijelosti kao neosnovana, tako da odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke, presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-431/2024-6 od 4. studenog 2024., sada glasi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 207,50 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude 4. studenog 2024. do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22.), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se preostali zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 667,65 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to navedeno u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 207,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica je pobija zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Tužiteljica potražuje i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik odluku o troškovima postupka pobija također, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak.

2.3. Odgovor na žalbu tuženika podnijela je tužiteljica s prijedlogom da se njegova žalba odbije kao neosnovana, pri čemu potražuje i trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

2.4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

2.5. Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćenih troškova prijevoza od mjesta prebivališta do njezinog posla.

4. Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu na temelju priznanja nakon što je podneskom od 31.listopada 2024. tuženik u cijelosti priznao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pozivom na odredbu članka 331. stavka 1. ZPP-a.

5. Pobijanu odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a. Međutim, u ovom slučaju prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada nije odredio isplatu troškova postupka na tekući račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

5.1. Ovo iz razloga, što je tužiteljica svojim podneskom od 2. kolovoza 2024. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da je točkom II. izreke tužbe zahtijevala isplatu troškova postupka na račun punomoćnice, a koji temelji na tvrdnji da je u konkretnom predmetu tužiteljica svojoj punomoćnici ispustila punomoć iz koje proizlazi da je istovremeno generalne prirode (za zastupanje u parničnom postupku) i specijalne prirode s obzirom na to da istom tužiteljica ovlašćuje svoju punomoćnicu da prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde, čime je pobliže odredila ovlaštenja punomoćnice u pogledu novčane obveze.

5.2. Sukladno odredbi iz članka 164. ZOO-a, vjerovnik ima pravo odrediti osobu kojoj će se ispuniti obveza, dok je odredbom članka 20. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21. – dalje u tekstu: ZO) propisano pravo zaloga na novčanim sredstvima koje odvjetnik primi u ime stranke radi osiguranja naplate nagrade i naknade troškova. Stoga, tužiteljica sukladno citiranim odredbama ima pravo zahtijevati isplatu parničnih troškova na račun svoje punomoćnice pa je u tom dijelu njenu žalbu trebalo uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijano rješenje u tom smislu.

6. U pogledu daljnjih žalbenih navoda ističe se da neosnovano tužiteljica tvrdi da joj pripada nagrada za sastavljanje podneska od 2. kolovoza 2024. u iznosu od 187,50 eura, kojim je konačno precizirala tužbeni zahtjev. Naime, stav je ovog suda da je tužiteljica to trebala uraditi već prilikom podnošenja tužbe, a kako pri tome nije niti postupala ni po kakvom traženju suda ili u svezi s procesnim radnjama druge strane, to se navedeni trošak ne ukazuje nužnim za vođenje parnice, slijedom čega je njenu žalbu u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu.

7. Što se tiče žalbe tuženika u kojima isti navodi da tužiteljici ne bi pripao trošak sastavljanja zahtjeva za dostavu dokumentacije u iznosu od 20,00 eura jer da se isti ne nalazi u spisu ističe se, da je tužiteljica uz tužbu u spis predmeta dostavila e-mail poruku tuženika od 16. travnja 2024. upućenoga punomoćniku tužiteljice u kojem tuženik navodi „..sukladno Vašem traženju iz Dopisa broj 142-KBC od 27.ožujka 2024.godine, zaprimljenog u KBC-u SPLIT dana 28.ožujka 2024.godine, u privitku Vam dostavljamo....za radnika ĐĆ...“, iz čega proizlazi da se u konkretnom slučaju tužiteljica prije pokretanja ovog parničnog postupka obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije koja je bila nužna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Stoga, i prema mišljenju ovoga suda prethodno obraćanje tuženiku za dostavu dokumentacije (o kojoj ovisi određivanje tužbenog zahtjeva) predstavlja nužnu radnju za vođenjem ovog parničnog postupka o čemu postoji dokaz u spisu predmeta, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici priznao trošak za ovu radnju, pa je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu.

8. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastavljanja žalbe je odbijen imajući u vidu njen uspjeh u žalbenom postupku primjenjujući odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a, odnosno uvažavajući činjenicu da nije uspjela glede zahtjeva za naknadom preostalog iznosa parničnog troška već samo glede pitanja procesne naravi, kao što je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog suda nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

9. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić