REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-414/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 843956623, zastupanog po punomoćniku US, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. ožujka 2025. poslovni broj Pn-117/2023, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. ožujka 2025. poslovni broj Pn-117/2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. „ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 553,81 eur = 4.172,71kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 16.07.2022. pa do 31.12.2022. , po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 375,00 eura (slovima: tri stotine sedamdeset pet eura) u roku od 15 dana. „

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1 točka 1 i 3 Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

Predlaže da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Smatra da po svim kriterijima osnovanost tužbe treba procjenjivati po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojem bi imao pravo na naknadu štete za koju je mjerodavno pravo koje je na snazi u vrijeme nastanka štete , isplate mirovinskih primanja a prvostupanjski sud nije utvrdio koji su propisi bili na snazi i primjenjivi za konkretan slučaj.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da žalba nije osnovana, da tužitelj ne navodi koju bi konkretno bitnu povredu odredaba parničnog postupka prvostupanjski sud počinio, da se tuženik pogrešno poziva na kriterije oko primjeni propisa na temelju kojih bi trebalo ocijeniti osnovanost osnove tužbe.

3.1.Nadalje, da tuženik nije štetnik iz konkretnog štetnog događaja i može odgovarati samo u okviru obveza koje je preuzeo sklapanjem police osiguranja a da tužitelj može svoje potraživanje ostvariti od stvarnog štetnika a ne osiguratelja. Pri tome se poziva na praksu županijskih sudova kao i rješenja Vrhovnog suda RH Rev- 705/2024. i Revd-3127/2024.

3.2.Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te traži troškove podnesenog odgovora na žalbu

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ČS, zbog profesionalne nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022.

6. Nesporne su među strankama:

- činjenica nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 1. rujna 2008.

- činjenica da je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, dakle nesporna je pasivna legitimacija tuženika,

- činjenica da je vozač tog vozila osiguranog kod tuženika KS kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja,

- činjenica da je osiguranik tužitelja ČS ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju, da mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovnu zbog posljedica prometne nezgode, odnosno zbog ozljede izvan rada da je tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodna utužena razdoblja sukladno pravomoćnim sudskim presudama te da je u međuvremenu došlo do promjene pravnog shvaćanja VSRH glede primjene prava u sporovima koje pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika na način da se ima primijeniti odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme izvršenih isplata,

-nije sporna visina tražbine tužitelja i

-nije sporno da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (članak 27).

7. Citirajući odredbe članka 161.,164., 165., 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine „ broj157/13, 151/14, 33/15, 93/15 dalje ZMO), članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09,76/13, 152/14 dalje ZOOP) te odluke Vrhovnog suda koje bi po mišljenju prvostupanjskog suda bile primjenjive u konkretnom predmetu te utvrđujući da se isplata odnosi na razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. , prvostupanjski sud je stajališta da se u konkretnoj situaciji osnovanost osnove tužbe procjenjuje prema odredbama članka 27. stavak 1, 2, i 3 ZOOP-a, navodeći da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji a koji razmjerni iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa da bi tužitelj imao pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja bi konačno bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike a da tužitelj nije dokazao da bi iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu , a kako je tužitelj i sam priznao da takve razlike nema tužbeni zahtjev je odbijen.

8. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se:

- na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

- na primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojom je u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1.

smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

12. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

13. Nadalje odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP", dok je u odluci poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

14. Dakle, suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženice treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženice postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine, koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. S obzirom da tužitelj osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu takva razlika ne postoji pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženica kao osigurateljica motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.

15. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu te da je utvrđeno da ne postoji razlika između iznosa koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja, niti je tužitelj navedeno dokazao, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u dijelu odluke o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

16.Odluka o zatraženim troškovima podnesenog odgovora na žalbu temelji se na odredbi članka 155 ZPP-a. Isti trošak naime po ocjeni ovog suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

17. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić