REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-56/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Rođak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, protiv tuženika Mebelt d.o.o., OIB: 31272534129, Orle, Posavski Čret, 58, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-43/2021-39 od 31. ožujka 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja ČI iz [adresa] djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, a žalba tuženika Mebelt d.o.o. Orle se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr- 43/2021-39 od 31. ožujka 2025.

- potvrđuje u osporenim točkama I, III, i V izreke

- preinačava u točkama II i IV izreke i sudi:

"II. Nalaže se tuženiku MEBELT d.o.o., OIB: 31272534129, Posavski Čret 58, 10411 Orle, da tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati uz dosuđeni iznos iz točke I presude i daljnji iznos od 600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja preko ukupno dosuđenog iznosa od 4.364,00 eura do zatraženog iznosa od 5.000,00 eura (za iznos od 636,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku MEBELT d.o.o., OIB: 31272534129, Posavski Čret 58, 10411 Orle, da tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi uz dosuđeni iznos iz točke III presude i daljnji iznos na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 353,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadu troškova parničnog postupka preko ukupno dosuđenog iznosa od 2.774,75 eura (umjesto 2.421,70 eura) do zatraženog iznosa od 3.265,45 eura (za iznos od 490,70 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan."

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku MEBELT d.o.o., OIB: 31272534129, Posavski Čret 58, 10411 Orle, da tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 259,38 eura, u roku od 15 dana, te se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenoga postupka u daljnjem iznosu od 53,12 eura."

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-43/2021-39 od 31. ožujka 2025. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku MEBELT d.o.o., OIB: 31272534129, Posavski Čret 58, 10411 Orle, da tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.764,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 3.764,00 eura do zatraženog iznosa od 5.000,00 eura (za iznos od 1.236,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2020. pa do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku MEBELT d.o.o., OIB: 31272534129, Posavski Čret 58, 10411 Orle, da tužitelju ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.421,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od dosuđenog iznosa od 2.421,70 eura do zatraženog iznosa od 3.265,45 eura (za iznos od 843,75 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika MEBELT d.o.o., OIB: 31272534129, Orle, Posavski Čret, 58, za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv ove presude žalbu su pravodobno podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke II i protiv dijela rješenja točke IV izreke i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Kako iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Željka Rašića proizlazi da je tužitelj pretrpio bolove jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta trajnog karaktera, a pritom vodeći se Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj smatra kako na ime pretrpljenih fizičkih bolova ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1750,00 eura. S obzirom na intenzitet i duljinu pretrpljenog straha, tužitelj smatra da je pravična novčana naknada za pretrpljeni strah 1.400,00 eura.

3.1. Nadalje u žalbi navodi da na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, ima pravo na 4.914,00 eura, a koji iznos neznatno odudara od iznosa specificiranog tužbenim zahtjevom, zbog čega bi, slijedom iznesenog, Naslovni sud trebao priznati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.265,45 eura, odnosno preostali iznos od 843,75 eura. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te traži troškove žalbenog postupka.

4. Tuženi osporava presudu iz svih žalbenih razloga te navodi da je sud nepravilno ocijenjeno iskaze svjedoka, a koji su u dokaznom postupku iznijeli tvrdnje iz kojih proizlazi da tužitelj uopće nije trebao biti na mjestu gdje je došlo do nesreće, što je ključni element u ocjeni odgovornosti poslodavca. Naime iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj pao u rupu u kojoj se zatekao u trenutku nesretnog događaja, te da je on trebao biti na kolektoru koji se spuštao u rupu a ne ulaziti u rupu, dok tužitelj jasno iskazuje da je on u taj rov iz ušao te ne spominje da mu je ozljeda nastala padom već zbog odrona zemlje koji se dogodio nakon što je u tu rupu ušao. Tako se postavlja pitanje dali je tužitelj u tu rupu uopće trebao ulaziti, a samim time nije li on sam izazvao odron zemlje koji ga je zatrpao. Pa tako obzirom da iz iskaza tri svjedoka ( AI, SI i RI) proizlazi da se tužitelj nije trebao naći u toj rupi, sporno je dali je tužitelj uopće bio na mjestu nesreće sa opravdanim razlogom. Budući da tužitelj navodi da je on u tu rupu u biti sam ušao, opravdano je postaviti pitanje nije li onda on sam taj odron izazvao. U svakom slučaju ovime su ispunjeni žalbeni razlozi iz čl. 354. st.2 toč.11 te čl.355 i čl.356. Zakona o parničnom postupku. Isto tako, vještak je iznio nalaz koji ne isključuje mogućnost da je ozljeda nastala kao posljedica pada drvenih cjevanica, što predstavlja alternativni način nastanka ozljede. Predlaže da sud preinači presudu Naslovnog suda poslovni broj Pr-43/2021 od dana 31. ožujka 2025., podredno da istu ukine te predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika da mu tuženik kao poslodavac naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koja mu je nastala zbog tjelesnih i duševnih ozljeda koje je zadobio na radnom mjestu kao radnik na izvođenju radova na gradilištu 24. veljače 2020.

7. U žalbenom postupku sporan je osnov i visina dosuđenog i odbijenog zahtjeva s osnova neimovinske štete, te odgovornost poslodavca za štetu koju je pretrpio tužitelj.

8. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i tuženika te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Materijalno pravo nije pravilno primijenjeno samo u pogledu odbijajućeg dijela točke II i IV izreke presude, dok je u ostalom dijelu pravilno primijenjeno.

8.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

- O žalbi tuženika

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je analizirao iskaz svih svjedoka te utvrdio da su iskazi svjedoka SI, RI SI i AI u međusobnom suglasju u dijelu u kojem iskazuju koliko je trajao štetni događaj te da je tužitelj bio zatrpan zemljom do koljena. Sud je također utvrdio da je tužitelj ušao u rov, nakon čega se iznad njega odlomio komad zemlje i zatrpao ga do koljena. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koja je nastala radniku u vezi s radom, temelji se na načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a teret dokaza da je u konkretnom slučaju šteta nastala isključivom krivnjom tužitelja leži na tuženiku. Tuženik tijekom postupka nije osporio tvrdnje tužitelja koji je tvrdio da mu je šteta nastala radom kod tuženika kada je prilikom postavljanja kolektora pao u rupu od 4 m i kada se na njega odlomio komad zemlje, odnosno nije dokazao da se isti ozlijedio kada su na tužitelja pala drva, pa je osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu. Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a na temelju članka 111. stavak 1. ZR-a.

9.1. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu tužitelju, te da nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), da se tuženika oslobodi odgovornosti ili da se ista umanji. Netočni su navodi iz žalbe da tri svjedoka iskazuju da se tužitelj nije trebao naći u toj rupi, da je ušao sam, te sumnje tuženika da je tužitelj taj odron sam izazvao (jedino SI navodi da je bilo dovoljno da se tužitelj spusti na ploču kolektora, isti svjedok se nalazio se na bageru, a događaj nije vidio).

9.2. Žalbeni navodi tuženika da je tužitelj isključivo kriv za štetni događaj su u cijelosti neosnovani. Tuženikova se odgovornost može isključiti ili umanjiti jedino ako dokaže da je tužitelj svojim radnjama namjerno ili zbog krajnje nepažnje skrivio nesreću, a to u ovom postupku, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja tuženik ničime nije uspio dokazati.

9.3. Kako tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu, sukladno odredbi čl. 368.st.1. ZPP-a te potvrdio presudu u točkama I, III i V izreke.

- O žalbi tužitelja

10. Tužitelj u žalbi osporava visinu dosuđene štete na ime fizičkih bolova i straha, dok ne osporava visinu dosuđene štete za smanjenja životne aktivnosti i tuđe pomoći. Isto tako osporava troškove postupka u pogledu odbijajućeg dijela.

10.1. Na okolnost osnovanosti i visine tražbine tužitelja izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Žarka Rašiću.

10.2. Cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, strah koji je tužitelj trpio, uzimajući u obzir način stradavanja, a imajući u vidu i nove Orijentacijske kriterije, ovaj sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove tužitelja iznosi 1.600,00 eura, umjesto dosuđenih 1.200,00 eura, a da pravična novčana naknada za pretrpljeni strah tužitelja iznosi 1.000,00 eura umjesto dosuđenih 800,00 eura.

10.3. Vještak u svom nalazu navodi da su fizički bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 14 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha: Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a uzimajući u obzir način stradavanja) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana.

10.4. Stoga na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, odredbu čl. 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za fizičke bolove 1.600,00 eura, dok je za strah 1.000,00 eure , tako da sve činjenice i okolnosti slučaja, osobito imajući na umu dob tužitelja i težinu zadobivene ozljede, opravdavaju dosuđenje iznosa na naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.100,00 eura te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 264,00 eura, dakle sveukupno iznos od 4.364,00 eura. Zbog navedenog, sud je u točki II izreke naložio tuženiku da isplati uz dosuđeni iznos iz točke I i daljnji iznos od 600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2020. pa do isplate, te odbio zahtjev tužitelja preko ukupno dosuđenog iznosa od 4.364,00 eura do zatraženog iznosa od 5.000,00 eura (za iznos od 636,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2020. pa do isplate.

10.5. U pogledu troškova parničnog postupka sud je pravilno tužitelju prema zatraženom troškovniku (list 64 spisa) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i poduzimanju pravnih radnji prema Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa) dosuđen osnovan trošak parničnog postupka za slijedeće pravne radnje: sastav tužbe od 18. siječnja 2021. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 26. ožujka 2021. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 2. prosinca 2021. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 9. veljače 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 28. travnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 21. rujna 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 7. veljače 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 5. siječnja 2024. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova, sastav podneska od 21. svibnja 2024. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova, sastav podneska od 16. kolovoza 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 14. listopada 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup ročište od 12. prosinca 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup ročište od 14. veljače 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 1150 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura, valjalo je tužitelju priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.300,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 575,00 eura ukupno iznosi 2.875,00 eura, uvećan za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, koji je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, odnosno sveukupni iznosi od 3.140,45 eura. Međutim tužitelju nije valjalo priznati trošak sastava podneska od 5. veljače 2021. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife iz razloga što isti ne prileži spisu, te trošak sastava podneska od 15. ožujka 2023. u iznosu od 25 bodova prema Tbr.8/4 Tarife kojim sud obavještava o uplati predujma iz razloga što isti nije bio potreban s obzirom da se uplata predujma s obzirom na e-komunikaciju odmah povezuje i vidi u predmetnom spisu.

10.6. S obzirom da je tužitelj u konačnici u parnici uspio u 93,64% (osnov 100 %, visina 87,28 %), a tuženik 6,36 % (osnov 0%, visina 12,72 %), tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u omjeru od 87,28 % tj. ukupno iznos od 2.509,30 eura uvećan za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, odnosno valjalo je tužitelju dosuditi sveukupno iznos od 2.774,75 eura. Zbog navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi uz dosuđeni iznos iz točke III i daljnji iznos na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 353,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. pa do isplate pa do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko ukupno dosuđenog iznosa od dosuđenog iznosa od 2.774,75 eura (umjesto 2.421,70 eura) do zatraženog iznosa od 3.265,45 eura (za iznos od 490,70 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. do isplate kao neosnovan.

10.7. Zbog navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 373.st.1. točka 3. ZPP-a preinačio presudu u točkama II i IV izreke.

11. U pogledu troškova žalbenog postupka odlučio sukladno odredbi čl.166.st.2. u svezi sa čl. 154.st.2.ZPP-a. S obzirom na činjenicu da je tužitelj sa žalbom uspio sa 83% sud je naložio tuženiku da plati tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 259,38 eura, u roku od 15 dana, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenoga postupka u daljnjem iznosu od 53,12 eura. Trošak žalbenog postupka odnosi se na trošak sastava žalbe i trošak pdv-a (Tbr.10.st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).

U Požegi, 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić