REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-400/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], zastupan po Lani Humljak Gugić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, zastupana po odvjetnicima Odvjetničkog drušva Glamuzina i Grošeta d.o.o., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2025. Poslovni broj: P-4494/2024, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Raiffeisenbank d.d. Austria djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2025. poslovni broj : P-4494/2024-19:

1) potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev ( točke I, II, i IV izreke) 2) preinačava rješenje o troškovima postupka ( točka III izreke) tako da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.902,63 eura umjesto iznosa od 2.090,13 eura.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

I „Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 114-50-3638490 od dana 04. rujna 2009. godine koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria A d.d.,Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆA iz [adresa], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.961,05 eura s pripadajućom zakonskom zateznom, i to:

- na iznos od 19,83 eura od 30.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,86 eura od 31.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,59 eura od 31.1.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,72 eura od 29.2.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,66 eura od 31.3.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,68 eura od 30.4.2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,33 eura od 31.5.2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,31 eura od 30.6.2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,19 eura od 31.7.2008. godine do isplate,

- na iznos od 30,93 eura od 31.8.2008. godine do isplate,

- na iznos od 30,69 eura od 30.9.2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,03 eura od 31.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 30,81 eura od 30.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,61 eura od 31.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 31,82 eura od 31.1.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,94 eura od 28.2.2009. godine do isplate,

- na iznos od 32,17 eura od 31.3.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,91 eura od 30.4.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,46 eura od 31.5.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,65 eura od 30.6.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,61 eura od 31.7.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,57 eura od 31.8.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,25 eura od 30.9.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,28 eura od 31.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,19 eura od 30.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,19 eura od 31.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 31,14 eura od 31.1.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,08 eura od 28.2.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,26 eura od 31.3.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,29 eura od 30.4.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,53 eura od 31.5.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,66 eura od 30.6.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,71 eura od 31.7.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,79 eura od 31.8.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,77 eura od 30,.9.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,77 eura od 31.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,04 eura od 30.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,50 eura od 31.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,58 eura od 31.1.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,57 eura od 28.2.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,55 eura od 31.3.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,53 eura od 30.4.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,75 eura od 31.5.2011. godine do isplate,

- na iznos od 32,02 eura od 30.6.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,99 eura od 31.7.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,98 eura od 31.8.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,96 eura od 30.9.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,91 eura od 31.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,92 eura od 30.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,52 eura od 31.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,50 eura od 31.1.2012. godine do isplate,

- na iznos od 12,68 eura od 29.2.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,42 eura od 31.3.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eura od 30.4.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,52 eura od 31.5.2012. godine do isplate,

- na iznos od 12,99 eura od 30.6.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,36 eura od 31.7.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,28 eura od 31.8.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,24 eura od 30.9.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,21 eura od 31.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,03 eura od 30.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 12,99 eura od 31.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,11 eura od 31.1.2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,05 eura od 28.2.2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,02 eura od 31.3.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,98 eura od 30.4.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,99 eura od 31.5.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,95 eura od 30.6.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,91 eura od 31.7.2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eura od 31.8.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,95 eura od 30.9.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,97 eura od 31.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,92 eura od 30.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,88 eura od 31.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 12,73 eura od 31.1.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,69 eura od 28.2.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,65 eura od 31.3.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 30.4.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,57 eura od 31.5.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,56 eura od 30.6.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,57 eura od 31.7.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,49 eura od 31.8.2014. godine do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 30.9.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,78 eura od 31.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,74 eura od 30.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,72 eura od 31.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,69 eura od 31.1.2015. godine do isplate,

- na iznos od 1,63 eura od 28.2.2015. godine do isplate,

a koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.090,13 euro sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2025. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III Odbija se prigovor tuženika radi prebijanja u iznosu od 1.990,40 eura (prije 15.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. godine do isplate, te zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka. „

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog „svih žalbenih razloga“.

2.1. Ističe relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) u svezi članka 186, 109. stavak 4. , 187, 338. stavak 4. ZPP-a kao i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

2.2.Smatra da sud nije ispitivao jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jasne, razumljive i lako uočljive, da nisu ocijenjeni prigovori tuženika u odnosu na prigovor prebijanja a koji je tuženik jasno istaknuo na ročištu održanom 22. 10. 2021.

2.3. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata ta navodi da je odluka utemeljena na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kako u pogledu odredbe članka 1115 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje ZOO), tako i u odnosu na prigovor zastare ali pogrešne primjene odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju.

2.4. Pogrešnom smatra i odluku o troškovima postupka navodeći koje je troškove prvostupanjski sud pogrešno dosudio.

Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka kao i troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda u pobijanom dijelu sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a a u svezi članka 186, 187, 338. stavak 4. te članka 109. stavak 4 ZPP-a na koje se u žalbi također poziva tuženik. Prvostupanjski sud je u izreci jasno naveo koje je odredbe Ugovora o kreditu utvrdio ništetnim, u obrazloženju je naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavak 4. ZPP-a, tužitelj je postavio određeni zahtjev a činjenica da tužba nije dostavljena sa ispravka u roku od 8 dana te tvrdnje da je time povrijeđena odredba članka 109. stavak 4. ZPP- a nije od bitnog značaja odnosno utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 114-50-3638490 koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev za isplatu iznosa od 1961,05 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

8. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 04.09.2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 114-50-3638490 na kreditni iznos od 50.000,00 euro u kunskoj protuvrijednosti, na otplatu od 300 jednakih mjesečnih obroka, te da je čl. 2 Ugovora određeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koja u trenutku potpisivanja ugovora iznosi 5,95 %. Nije sporno da je ugovor otkazan Izjavom o otkazu kredita od 07.09.2021. godine.

9. Pozivajući se na odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), odredbe direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. odredbe članaka 225, 323. stavak 1 ZOO-a kao i odredbe kojima je reguliran institut stjecanja bez osnove a uz prihvaćanje nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka te utvrđenja da je sporni Ugovor među strankama unaprijed formuliran od strane tuženika, da se radi o standardnom ugovoru prvostupanjski sud ocjenjuje spornu odredbu ništetnom budući o istoj nije bilo pojedinačnog pregovaranja pa je utvrđena znatna neravnoteže među strankama. Ujedno prvostupanjski sud odbija prigovor prijeboja navodeći da u utuženom vremenu nije bilo razdoblja u kojem je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene te da kako je tužba podnesena 4. siječnja 2018. nije protekao opći zastarni rok pa utvrđujući iznos preplaćenih iznosa u visini od 1961,05 eura prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev.

10. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se o odredbama Ugovora o kreditu koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i koje su bile unaprijed sastavljene od banke – tuženika, nije pregovaralo s tužiteljem kao potrošačem, te da je njima suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Kako takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na trgovca – banku, taj sud utvrđuje odredbe ništetnima s obzirom na nedopuštenost i dosuđuje restitucijski zahtjev.

12. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici prvostupanjski sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužitelja, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

13. U odnosu pitanje koje se tiče zastare, valja navesti, da se prema odredbi čl. 241. ZOO zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine, dok prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite povrijeđenih subjektivnih prava.

14. Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV- 47/2020-2 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

15. Dakle, prvostupanjski sud je u predmetu utvrđivao ispunjenje svih pretpostavki za nedopuštenost ugovorne odredbe konkretnog potrošačkog ugovora te je pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđenja da prema odredbama ZOO-a_ugovorena kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok i prema odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača su odredbe ugovora o predmetu i cijeni morale biti jasne, lako razumljive i lako uočljive, pri čemu je termin promjenjive kamatne stope korišten u predmetnom ugovoru odredba koja je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu ili se bave bankarskim poslovanjem, pa je za prosječnog potrošača nerazumljiva, a razlozi za promjenljivost stope prikazani u odlukama banaka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Izostala je pri tome dužnost tuženika da tužitelja ozbiljno informira o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrene pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, pa je tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika, budući da je formulacija odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi osiguravala jedino podatak o visini kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, bez ikakvih drugih okolnosti u pravcu utvrđivanja činjenice kakva će ta kamata i temeljem čega biti ubuduće, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja, kojeg niti navodima svoje žalbe u pitanje nije uspio dovesti tuženik, a prihvaća ga i ovaj sud, kako buduća kamatna stopa koja je bila ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, a sve u skladu sa odredbama Direktive 93/13/EEZ i to čl. 5. iste, prema kojemu u slučaju ugovora o kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, odnosno da se istima ne daje pozicija prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, pri čemu tužitelj kao pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope bez obavijesti u slučaju valjanog razloga.

16. Stoga je valjan zaključak suda prvog stupnja o tome da bi iz navedenog razloga ova odredba ugovora bila ništetna, temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, pa pravilno tužitelj ovom tužbom ostvaruje svoje pravo iz čl. 1111. ZOO da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog dijela ugovora primio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa.

17. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1111. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih anuiteta, a tuženik je kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

18. S obzirom na utvrđenja da kamata u utuženom razdoblju nije bila niža od početne pravilno je nadalje prvostupanjski sud odbio prigovor prijeboja.

19. Zbog iznesenog valjalo je stoga odbiti žalbu tuženika u odnosu na glavne zahtjeve te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

20. U odnosu na žalbu o troškovima postupka osnovano u žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio troškove postupka za ročište od 3. svibnja 2019. koje je odgođeno na prijedlog tužitelja koji je zahtijevao kraći rok radi preciziranja tužbenog zahtjeva tako da je isto odgođeno krivnjom tužitelja pa zahtjev za naknadu navedenog troška nije osnovan.

20.1.Također podnesak od 19. srpnja 2019. po ocjeni ovog suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka jer se tužitelj i prije podnošenja navedenog podneska već očitovao na navode tuženika oko prigovora zastare te oko nužnosti donošenja rješenja o povlačenju tužbe, a također niti sastav podneska od 7. listopada 2021. nije bio potreba za uspješno vođenje postupka jer se njime ne ističu nikakve nove okolnosti kako to u žalbi ispravno primjećuje žalitelj.

21.U odnosu na tvrdnje da su tužitelju pogrešno priznati troškovi podnesaka od 27. travnja 2022. te 11. studenog 2022. kao i sastava žalbe iste nisu osnovane budući su po ocjeni ovog suda podnesci pravilno prihvaćeni temeljem Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), a što se tiče žalbe od 22. ožujka 2024. ista je ocijenjena kao bespredmetna ali stoga što je prihvaćena žalba tuženika i ukinuta prvostupanjska presuda pa nije bilo potrebe odlučivati o žalbi tužitelja što ne znači da nije bila neophodna za uspješno vođenje postupka i taj je trošak tužitelju osnovano nastao.

22. Zbog iznesenog valjalo je u odnosu na troškove postupka prihvatiti žalbu te umanjiti dosuđene troškove za ročišta od 3. svibnja, 19.srpnja 2019. i 7. listopada 2021. te obvezati tuženika da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1902,63 eura, umjesto iznosa od 2090,13 eura.

23. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP-a jer je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

24. Zbog iznesenog valjalo je u odluci o troškovima postupka (točka III. Izreke) preinačiti odluku te riješiti kao u izreci na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić