Republika Hrvatska

P-309/2025-4

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, primjenom odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 3. ugovora o kreditu broj 718-50-3958469 od 9. ožujka 2007. sklopljenog između tužiteljice ŽZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora koja glasi: "Naknada 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 303,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe o tužiteljičinoj obvezi da tuženoj plati jednokratnu naknadu prilikom prvog korištenja kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita. U tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženom kao kreditorom sklopila ugovor o kreditu broj 718-50-3958469 od 9. ožujka 2007. kojim je tužena tužiteljici odobrila kredit u iznosu od 100.000,00 kn, a tužiteljica se obvezala kredit otplatiti u roku od 120 mjeseci. Tužiteljica tvrdi da je člankom 3. ugovora ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 1,00% od iznosa kredita, da je tužiteljica tom odredbom praktički primorana platiti naknadu da dobije kredit i da je tužiteljici ta naknada naplaćena u iznosu od 1.000,00 kn. Tužiteljica smatra da je ugovor o kreditu tipski ugovor koji je otisnut na tipskom obrascu, tužena ga je kao trgovac unaprijed pripremila i o odredbama ugovora nije se pojedinačno pregovaralo pa ugovor uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica opisuje da joj tužena nije objasnila u čemu se sastoji naplaćena joj naknada i zbog toga smatra da je sporna odredba nepoštena i, posljedično, ništetna. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnih troškova. Tužbi prilaže dopis i potvrdu od 3. ožujka 2025. i ugovor o kreditu te predlaže da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz saslušanjem tužiteljice.

2. Prema priloženoj povratnici tužena je uredno 28. travnja 2025. zaprimila tužbu i dopis ovoga suda od 15. travnja 2025. kojim je u smislu odredbe čl. 284. ZPP-a pozvana da u roku od 30 dana podnese odgovor na dostavljenu tužbu i kojim je upozorena na pravne posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu.

3. Tužena u određenom roku od 30 dana računajući od primitka tužbe i navedenog dopisa nije u spis predmeta dostavila odgovor na tužbu.

4. S obzirom na to da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženoj, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s općepoznatim činjenicama i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, valjalo je u smislu odredbe čl. 331. b. ZPP-a u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe. Tužiteljica i tužena ugovor su sklopili 9. ožujka 2007. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) koji je u čl. 81. st. 1. i 2. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Posljedica nepoštene odredbe sukladno čl. 87. istoga zakona je ništetnost te odredbe, ali ništetnost nepoštene odredbe za sobom ne povlači ništetnost samog ugovora, ako ugovor može opstati bez te ništetne odredbe. Činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbu proizlaze iz pročitanih isprava i mogu se utvrditi saslušanjem tužiteljice, a tužena ni na koji način nije osporila tvrdnje iz tužbe o tome da tužiteljica i tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu pregovarale o sadržaju sporne odredbe, da je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana (tekst ugovora sastavila je tužena), da tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj sporne odredbe i da ta odredba tužiteljici nije bila razumljiva jer tužena tužiteljici nije na jasan i razumljiv način objasnila tu odredbu kako bi tužiteljica mogla predvidjeti sve posljedice koje proizlaze iz ugovora. Sve to prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača i takva odredba ništetna je temeljem ranije opisanog čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

5. Odluka o parničnim troškovima iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Tužena je tužiteljici dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 303,10 EUR koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR i sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi.

Bjelovar, 3. lipnja 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.