REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-1496/2019-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika OTP BANKE d.d. Split, Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćnicima iz ZOU Gorana Veljovića i dr. iz Pule, radi isplate i dr., nakon glavne rasprave održane i zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. lipnja 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od sveukupno 9.652,51 EUR od kojih:
1. Iznos od 4.289,40 EUR na ime preplaćenih redovnih kamata, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim:
- na iznos od 3,43 eur od 20.01.2008.
- na iznos od 16,50 eur od 20.02.2008.
- na iznos od 16,94 eur od 20.03.2008.
- na iznos od 16,50 eur od 20.04.2008.
- na iznos od 16,25 eur od 20.05.2008.
- na iznos od 13,82 eur od 20.06.2008.
- na iznos od 30,15 eur od 20.07.2008.
- na iznos od 30,13 eur od 20.08.2008.
- na iznos od 30,10 eur od 20.09.2008.
- na iznos od 31,69 eur od 20.10.2008.
- na iznos od 34,17 eur od 20.11.2008.
- na iznos od 53,90 eur od 20.12.2008.
- na iznos od 57,32 eur od 20.01.2009.
- na iznos od 57,72 eur od 20.02.2009.
- na iznos od 55,96 eur od 20.03.2009.
- na iznos od 56,06 eur od 20.04.2009.
- na iznos od 56,33 eur od 20.05.2009.
- na iznos od 59,80 eur od 20.06.2009.
- na iznos od 71,33 eur od 20.07.2009.
- na iznos od 71,08 eur od 20.08.2009.
- na iznos od 71,14 eur od 20.09.2009.
- na iznos od 70,71 eur od 20.10.2009.
- na iznos od 71,44 eur od 20.11.2009.
- na iznos od 71,85 eur od 20.12.2009.
- na iznos od 72,98 eur od 20.01.2010.
- na iznos od 73,55 eur od 20.02.2010.
- na iznos od 74,85 eur od 20.03.2010.
- na iznos od 74,79 eur od 20.04.2010.
- na iznos od 76,58 eur od 20.05.2010.
- na iznos od 77,58 eur od 20.06.2010.
- na iznos od 78,33 eur od 20.07.2010.
- na iznos od 80,49 eur od 20.08.2010.
- na iznos od 80,72 eur od 20.09.2010.
- na iznos od 81,22 eur od 20.10.2010.
- na iznos od 80,61 eur od 20.11.2010.
- na iznos od 85,48 eur od 20.12.2010.
- na iznos od 82,63 eur od 20.01.2011.
- na iznos od 72,03 eur od 20.02.2011.
- na iznos od 59,01 eur od 20.03.2011.
- na iznos od 58,30 eur od 20.04.2011.
- na iznos od 60,01 eur od 20.05.2011.
- na iznos od 62,56 eur od 20.06.2011.
- na iznos od 65,07 eur od 20.07.2011.
- na iznos od 67,14 eur od 20.08.2011.
- na iznos od 63,33 eur od 20.09.2011.
- na iznos od 61,15 eur od 20.10.2011.
- na iznos od 61,66 eur od 20.11.2011.
- na iznos od 62,71 eur od 20.12.2011.
- na iznos od 63,70 eur od 20.01.2012.
- na iznos od 63,88 eur od 20.02.2012.
- na iznos od 63,50 eur od 20.03.2012.
- na iznos od 63,43 eur od 20.04.2012.
- na iznos od 63,97 eur od 20.05.2012.
- na iznos od 63,91 eur od 20.06.2012.
- na iznos od 63,37 eur od 20.07.2012.
- na iznos od 63,12 eur od 20.08.2012.
- na iznos od 62,28 eur od 20.09.2012.
- na iznos od 63,47 eur od 20.10.2012.
- na iznos od 63,64 eur od 20.11.2012.
- na iznos od 63,47 eur od 20.12.2012.
- na iznos od 61,70 eur od 20.01.2013.
- na iznos od 62,58 eur od 20.02.2013.
- na iznos od 63,11 eur od 20.03.2013.
- na iznos od 63,64 eur od 20.04.2013.
- na iznos od 61,98 eur od 20.05.2013.
- na iznos od 61,75 eur od 20.06.2013.
- na iznos od 61,78 eur od 20.07.2013.
- na iznos od 62,02 eur od 20.08.2013.
- na iznos od 62,77 eur od 20.09.2013.
- na iznos od 62,80 eur od 20.10.2013.
- na iznos od 62,98 eur od 20.11.2013.
- na iznos od 63,45 eur od 20.12.2013.
pa sve do isplate.
2. Iznos od 5.363,11 EUR na ime tečajnih razlika, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim:
- na iznos od 1,30 eur od 20.03.2008.
- na iznos od 4,06 eur od 20.10.2008.
- na iznos od 3,19 eur od 20.11.2008.
- na iznos od 2,29 eur od 20.12.2008.
- na iznos od 17,61 eur od 20.01.2009.
- na iznos od 19,45 eur od 20.02.2009.
- na iznos od 11,53 eur od 20.03.2009.
- na iznos od 12,00 eur od 20.04.2009.
- na iznos od 13,18 eur od 20.05.2009.
- na iznos od 10,37 eur od 20.06.2009.
- na iznos od 10,88 eur od 20.07.2009.
- na iznos od 10,01 eur od 20.08.2009.
- na iznos od 10,22 eur od 20.09.2009.
- na iznos od 8,69 eur od 20.10.2009.
- na iznos od 11,28 eur od 20.11.2009.
- na iznos od 12,72 eur od 20.12.2009.
- na iznos od 16,69 eur od 20.01.2010.
- na iznos od 18,67 eur od 20.02.2010.
- na iznos od 23,27 eur od 20.03.2010.
- na iznos od 23,04 eur od 20.04.2010.
- na iznos od 29,33 eur od 20.05.2010.
- na iznos od 32,85 eur od 20.06.2010.
- na iznos od 35,47 eur od 20.07.2010.
- na iznos od 43,08 eur od 20.08.2010.
- na iznos od 43,90 eur od 20.09.2010.
- na iznos od 45,66 eur od 20.10.2010.
- na iznos od 43,62 eur od 20.11.2010.
- na iznos od 60,63 eur od 20.12.2010..
- na iznos od 57,42 eur od 20.01.2011.
- na iznos od 58,42 eur od 20.02.2011.
- na iznos od 61,40 eur od 20.03.2011.
- na iznos od 57,78 eur od 20.04.2011.
- na iznos od 66,52 eur od 20.05.2011.
- na iznos od 79,55 eur od 20.06.2011.
- na iznos od 92,38 eur od 20.07.2011.
- na iznos od 102,92 eur od 20.08.2011.
- na iznos od 83,50 eur od 20.09.2011.
- na iznos od 72,34 eur od 20.10.2011.
- na iznos od 74,98 eur od 20.11.2011.
- na iznos od 80,32 eur od 20.12.2011.
- na iznos od 85,36 eur od 20.01.2012.
- na iznos od 86,29 eur od 20.02.2012.
- na iznos od 84,35 eur od 20.03.2012.
- na iznos od 83,98 eur od 20.04.2012.
- na iznos od 86,73 eur od 20.05.2012.
- na iznos od 86,44 eur od 20.06.2012.
- na iznos od 83,71 eur od 20.07.2012.
- na iznos od 82,43 eur od 20.08.2012.
- na iznos od 78,10 eur od 20.09.2012.
- na iznos od 84,17 eur od 20.10.2012.
- na iznos od 85,07 eur od 20.11.2012.
- na iznos od 84,19 eur od 20.12.2012.
- na iznos od 75,15 eur od 20.01.2013.
- na iznos od 79,67 eur od 20.02.2013.
- na iznos od 82,38 eur od 20.03.2013.
- na iznos od 85,04 eur od 20.04.2013.
- na iznos od 76,61 eur od 20.05.2013.
- na iznos od 75,39 eur od 20.06.2013.
- na iznos od 75,55 eur od 20.07.2013.
- na iznos od 76,81 eur od 20.08.2013.
- na iznos od 80,62 eur od 20.09.2013.
- na iznos od 80,75 eur od 20.10.2013.
- na iznos od 81,68 eur od 20.11.2013.
- na iznos od 84,11 eur od 20.12.2013.
- na iznos od 81,41 eur od 20.01.2014.
- na iznos od 86,13 eur od 20.02.2014.
- na iznos od 86,90 eur od 20.03.2014.
- na iznos od 84,90 eur od 20.04.2014.
- na iznos od 82,90 eur od 20.05.2014.
- na iznos od 83,19 eur od 20.06.2014.
- na iznos od 86,00 eur od 20.07.2014.
- na iznos od 86,88 eur od 20.08.2014.
- na iznos od 88,39 eur od 20.09.2014.
- na iznos od 89,91 eur od 20.10.2014.
- na iznos od 91,99 eur od 20.11.2014.
- na iznos od 91,09 eur od 20.12.2014.
- na iznos od 158,31 eur od 20.01.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.02.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.03.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.04.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.05.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.06.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.07.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.08.2015.
- na iznos od 92,26 eur od 20.09.2015.
pa sve do isplate.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.“
II Svaka stranka snositi će svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 17. lipnja 2019. u bitnom navodi da je s tuženikom 24. studenog 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu kojim je tužena odobrila tužitelju stambeni kredit za mlade za kupnju nekretnine i adaptaciju stana u iznosu od 78.302,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39% godišnje s rokom otplate u 360 jednakih anuiteta čiju visinu da utvrđuje Banka planom otplate.
1.1. Člankom 1.3. i 1.4. Ugovora da je određeno da se iznosi isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule kao i da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. Za vrijeme trajanja otplate kredita da je tečaj CHF od početnih 4,6 konstantno rastao da bi u 2015. godini iznosio čak 7,2 (1 CHF=7,2 HRK).
1.2. Člankom 3. Ugovora o kreditu da je ugovoreno da se visina kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Tužena da je sukladno navedenim odredbama jednostrano mijenjala kamatnu stopu pa da je tako s početnih 4,39% ona rasla do 6,75%.
1.3. Tužitelj i tuženik da su 19. siječnja 2016. potpisali Dodatak br.1 Ugovoru o kreditu kojim je iznos konverzije kredita denominiran u CHF zamijenjen iznosom kredita denominiranim u EUR. Temeljem navedene konverzije da je utvrđeno da je tužitelj do dana 30. rujna 2015. uplatio tužnoj sveukupno iznos od 257.530,49 kn te da je stoga u preplati s osnova odobrenog kredita u iznosu od 2.539,24 EUR navedeni iznos da je isplaćen tužitelju umanjenjem novih obroka kredita, za 50% bez dužnih zateznih kamata.
1.4. Ugovorne odredbe čl. 1., 2. i 3. Ugovora o kreditu da su ništetne u dijelu u kojem je iznos kredita vezan uz vrijednost CHF kao i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa.
1.5. Kamatna stopa da se mijenjala jednostranom odlukom banke prema za tužitelja netransparentnim kriterijima bez da su tužitelj i tuženik o tome pregovarali. Tužena s tužiteljem nije pregovarala niti o valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Upravo suprotno tužena da je tužitelju prikazala takav ugovor kao povoljniji zbog niže kamatne stope, pritom ne ukazavši na rizik zbog izglednosti promjene tečaja švicarskog franka, zbog čega da je ugovorna odredba o indeksaciji ugovorne obveze u CHF nepoštena, pa time i ništetna.
1.6. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je daje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način daje ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.
1.7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.
1.8. Tužitelj smatra kako sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu stranke nisu mogle konvalidirati ništetne ugovorne odredbe, jer ukoliko su ništetne odredbe osnovnog ugovora ništetni su i svi njihovi dodaci, budući da se ništetnost utvrđuje ex tunc. Slijedom navedenog tužitelj postavlja zahtjev za isplatom svih preplaćenih iznosa po osnovu preplate zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi i promjenjivoj kamati u ukupnom iznosu od 65.000,00 HRK.
1.9. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da ga je povećao u skladu s utvrđenjima iz Nalaza i mišljenja vještaka pa potražuje isplatu iznosa od 9.652,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove i visine te ističe prigovor zastare.
2.1. Tuženik u bitnom osporava da bi pojedine odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile ništetne. Tužitelj da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio upoznat s važećim aktima Banke, između ostalog i s Odlukama o kamatama Banke temeljem kojih je bila ugovorena promjena kamatnih stopa, kao i s Općim uvjetima i politikama banke te je na takve odredbe Ugovora o kreditu pristao svojom voljom. Predmetni Ugovor o kreditu da sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke, a kriteriji za promjenu da su sadržani u Općim uvjetima i Politikama Banke, koji da su objavljeni na web stranicama tuženika. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nije zabranjena, niti protivna prisilnom propisu, a niti prelazi najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate.
2.2. Zaključenjem predmetnog ugovora, tužitelj i tuženik su svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita. Zbog toga da ugovorne strane imaju jednaka prava i položaj u ugovornom odnosu pa da su stoga ravnopravne. Valutna klauzula da je zakonom dopuštena ugovorna odredba te da tuženik nije imao nikakva utjecaja na kretanje valute CHF slijedom čega tuženi osporava da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna.
2.3. Tužitelj je dobrovoljno prihvatio konverziju kredita, zaključenjem dodatka Ugovoru o kreditu sporne odredbe kredita su izmijenjene suglasnošću stranaka pa stoga početne odredbe Ugovora o kreditu čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži, više ne egzistiraju i prestale su važiti. Također, konverzijom kredit ujedno su obuhvaćeni i svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku, obzirom je tuženik, putem konverzije, uračunao sve uplate tužitelja. Stoga bi eventualnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatom zapravo došlo do dvostruke naplate tužitelja. Konverzija kredita da je provedena sukladno kongentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, sukladno kojima su Banke bile dužne obračunati i klijentima ponuditi konverziju kredita, ali klijenti nisu bili dužni istu prihvatiti. Slijedom toga tuženik osporava da bi Dodatak ugovoru o kreditu bio ništetan.
2.4. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor kreditu od 24. studenog 2006., Dodatak ugovora od 18. siječnja 2016., pregled uplata, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka, te je saslušan tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je potraživanje isplate po osnovu stjecanja bez osnove nastale kao razlike pretplaćenih ugovorenih kamata i valutne klauzule po osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.
6. Nesporno je među parničnim strankama da su 24. studenog 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 061124362536 kojim je banka tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 78.302,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (članak 1. Ugovora) radi kupnje nekretnine. Nadalje, nesporno je da se tužitelj obvezao tuženiku platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te ugovorenu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosila 4,39 % godišnje. Rok otplate kredita bio je 360 mjeseci (30 godina). Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu 18. siječnja 2016. sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) kojim je izvršena konverzija tog kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
7. Među strankama je sporno ima li tužitelj, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tužena od njega naplatila na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.
8. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću radi utvrđenja je li konverzija provedena po ZID ZPK, zatim utvrđenja razlike, odnosno mjesečne preplate, anuiteta dospjelih u razdoblju otplate kredita sve do 30. rujna 2015., koja obuhvaća razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, izračunom po mjesecima pozitivne i negativne razlike između plaćenih anuiteta kredita prema Ugovoru o kreditu broj 061124362536 od 24. studenog 2006. i iznosa koje je tužitelj trebao platiti primjenjujući na iznos ugovorenog kredita ugovorenu kamatnu stopu od 4,39% godišnje i iznos kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF-a koji je bio važeći na dan isplate kredita te izvršiti usporedbu s konverzijom izvršenom Dodatkom br.1. Ugovora o kreditu br. 151109070563 od 18. siječnja 2016. i utvrditi postoji li te koliko iznosi razlika u izračunu. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita bila nepromjenjiva kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, te da je tečaj CHF bio nepromjenjiv i jednak tečaju na dan isplate kredita tužitelj je, na ime razlika anuiteta, u razdoblju otplate kredita s valutnom klauzulom CHF više uplatio iznos od 68.137,85 HRK. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita bila nepromjenjiva kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, te da je tečaj CHF bio nepromjenjiv i jednak tečaju na dan isplate kredita tužitelj je, na ime razlika anuiteta, u razdoblju otplate kredita s valutnom klauzulom CHF manje uplatio iznos od 693,84 HRK. Prijebojem navedenog dobiva se ukupan iznos preplate po anuitetima od 67.444,01 HRK. Tuženik je proveo konverziju tužiteljeva kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nakon obračuna razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije, zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po osnovi plaćenih anuiteta u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja ostalih efekata konverzije (priznate preplate u iznosu od 19.379,68 HRK), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015., iznosilo je 103.711,27 HRK od čega:
- 75.126,58 HRK glavnice na koju teku pripadajuće zatezne kamate od 1.10.2015. do isplate;
- 28.584,69 HRK ukupno dospjelih nepodmirenih zateznih kamata na iznose preplate kamate i valute do 30.9.2015.
8.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno nalazu i mišljenju, podneskom od 13. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev za isplatom na način da s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF potražuje isplatu iznosa od 5.363,11 EUR, te s osnova razlike zbog promjenjive kamatne stope iznos od 4.289,40 EUR.
8.2. Tuženik je u svom očitovanju opetovano ponavljao navode iz odgovora na tužbu ukazujući da treba uzeti u obzir i negativne razlike te da je tuženiku konverzijom priznata preplata u iznos od 19.578,57 HRK koji se koristio za podmirivanje 50% budućih anuiteta (vještak pogrešno priznaje preplatu u konverziji u iznosu od 19.379,68 HRK). Vještak je trebao uključiti i taj iznos priznate preplate u konverziji a što on nije učinio. Obzirom na navedene primjedbe tuženik predlaže da se vještak očituje.
8.3. Vještak se podneskom od 21. srpnja 2012. odgovorio na tuženikove primjedbe na način da je naveo da je postupio po nalogu suda i da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja s time da ukazuje na činjenicu da iznos priznat u konverziji prema tečaju na dan 30. rujna 2015. iznosi upravo kako je on naveo 19.379,68 HRK što predstavlja 2.539,24 EUR po srednjem tečaju HNB, a navedeni EUR iznos je jednak razlici svih uplata tužitelja po CHF kreditu, te uplata koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužitelja. Tuženik da pogrešno prebija tražbine koje nisu istog reda uračunavanja, suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i u potpunost zanemaruje da je prilikom konverzije novoutvrđena glavnica u EUR veća u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita i to za iznos od 27.062,25 HRK. Iznos preplate da se može stavljati samo u isti red sa navedenom razlikom glavnice, te međusobno prebijati.
8.4. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjen stručno i objektivno sukladno nalogu suda.
9. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se radi rješavanja stambenog pitanja obratio tuženiku s ciljem realizacije kredita u iznosu od 49.000,00 EUR. Obilazio je banke i došao do tuženika koji mu je rekao da je kreditno sposoban podignuti taj iznos kredita, ali samo u valuti CHF. Nadalje, da su mu tvrdili u banci da je CHF najsigurnija i najstabilnija valuta i da taj kredit ima najmanju kamatu. Valuta EUR da trpi značajnije promjene tijekom turističke sezone, a da je CHF stabilna valuta. Što se tiče kamatnih stopa da mu je bilo rečeno da kamatne stope za kredite u CHF imaju tendenciju pada, međutim da se dogodilo sve suprotno od onog što su mu rekli. CHF da je odletio u nebo, a kamatne stope da su rasle, pa da mu je tako anuitet od početnih 1.800,00 HRK narastao na 3.500,00 HRK. Pri sklapanju kredita rečeno mu je da će kamata biti promjenjiva, ali da mu nisu pojasnili parametre koji će utjecati na promjenu kamatne stope niti valute. Ne osporava da je tuženik kamatne stope mijenjao sukladno Odluci banke i o tome ga obavještavao, ali bez objašnjenja zašto se kamata mijenja. Tužitelj tvrdi da je bio prisiljen sklopiti ugovor o konverziji jer da je bio financijski iscrpljen i na rubu egzistencije, konverziju da su propagirali mediji i on da je u tome vidio spas. Ne spori da je zaprimio izračun konverzije i novi otplatni plan te da je nakon toga prihvatio konverziju. Kredit da je utrošio na kupnju stana u kojem živi.
9.1. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti kao vjerodostojnog jer je iskazivao logično i životno uvjerljivo, uz napomenu da ni tuženik njegov iskaz nije osporio.
9.2. Na temelju iskaza tužitelja koji je naveo da je sredstvima ostvarenim iz toga kredita kupio stan koji koristi za stanovanje, a uzimajući u obzir druge okolnosti i to osobito da niti iz jednog drugog dokaza ne proizlazi drugačije, sud je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača. Tuženik, naime, ničime ne dovodi njegov status potrošača u pitanje. Osim toga utvrđeno je da tuženik tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu od 24. studenog 2006. nije informirao o svim relevantnim parametrima vezanim za promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu, već da mu je predmetni kredit nudio kao najpovoljniji i najsigurniji na tržištu.
9.3. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
10. Nesporna je, među parničnim strankama, činjenica da je između istih sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu i to 18. siječnja 2016. Uvidom u navedeni Dodatak utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.
10.1. Dodatkom ugovoru o kreditu promijenjene su odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije iz članka 2. Dodatka ugovoru iznosi 42.513,83 EUR. Kamatna stopa u trenutku zaključenja tog Dodatka ugovoru iznosila je 5,84% godišnje, a čini je 6-mjesečna Nacionalna referentna stopa jedan (NRS 1) važeća na dan 1. lipnja 2015. za valutu EUR u visini od 2,36% godišnje i marža banke u visini od 3,48% godišnje. Kamatna stopa se sastoji od promjenjivog parametra NRS 1 i te od fiksne marže, a promjena kamatnih stopa vrši se u skladu s izmjenama NRS 1 i to u šestomjesečnom razdoblju. Nadalje iz izračuna konverzije i nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju priznat iznos preplate koji da je iskorišten za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50%.
11. Iz gore navedenog proizlazi, da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom IV.a (člancima 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"102/15).
12. Imajući u vidu utvrđenja vještaka, te navedene odredbe ZPK i sadržaj potpisanog Dodatka ugovora o kreditu, proizlazi da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK, čime je došlo ne samo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, već i do promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te utvrđenja preplate, kako to osnovano ističe tužena. Ovako provedenom konverzijom tužitelj je, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 19.b ZPK doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZPK. Osim navedenog se, kako to i proizlazi iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZPK, svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju obroci, odnosno anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova.
13. Nadalje treba navesti da je tužitelju, kao što to i proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu, a sukladno čl. 19.e st. 1. ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je tužitelj ovaj izračun i prihvatio, te slijedom toga i sklopio predmetni Dodatak ugovora o kreditu, a na što isti ničime nije bio obvezan, niti prinuđen, kako je to vidljivo i iz čl. 19.e st. 6. ZPK, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stoga je tužitelj mogao ostati u ugovornom odnosu s tuženikom na način kako je to i prvobitno ugovoreno, u kojem bi slučaju, po stavu ovoga suda, isti mogao potraživati zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli preplaćenu kamatu i valutu.
14. Svrha koju je zakonodavac ZID ZKP/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema kredita u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Ukazuje se da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR.
15. Valja napomenuti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH pri čemu je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
16. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019.koji je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
17. Slijedom navedenog sud utvrđuje da nije sporno da su stranke zaključile Dodatak ugovora o kreditu i time jasno iskazale svoju volju.
18. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, prema motrištu ovog suda, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. St.5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/2019 i 19/2022 – dalje:ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
18.1. To znači da je izvršena konverzija imala svrhu ne samo na promjenu valute već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
19. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke su iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
20. Stoga iz svega navedenog proizlazi da potrošač, koji je sklopio dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK, nakon sklapanja dodatka Ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZIDZPK (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta). Ovakav stav izrazio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024. i Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.) no tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije.
21. Zbog navedenog odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda E i Z od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.
U Puli 3. lipnja 2025.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
