Poslovni broj: Us I-1351/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po opunomoćeniku Darku Varnici, odvjetniku u [adresa]., protiv tuženika, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 09. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 03. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/22-01/140, Urbroj: 512-2501-24-25 od 11. travnja 2024.

II.Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/21-01/177, Urbroj: 512M2-6510-24-30 od 04. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR-a na ime naknade troškova upravnog spora dok se za više traženo u iznosu od 1.250,00 eur zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/22-01/140, Urbroj:

512-2501-24-25 od 11. travnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/21-01/177, Urbroj:

512M2-6510-24-30 od 04. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1973., za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 18. lipnja 1991. do 05. listopada 1991. temeljem pripadnosti Odredu narodne zaštite, [adresa], borbeni sektor.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome Sudu, pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi posebno upire na to da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nije postupilo po uputi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 885/2023 od 22. travnja 2022. Naime, u bitnome se ističe da prvostupanjsko tijelo navodi da su pozvani svjedoci MV i EV, koji se pozivu nisu odazvali, ali da ne navodi kada su pozvani, jesu li poziv uredno zaprimili, jesu li pozvani jednom ili više puta, da ne obrazlaže zašto nije radi saslušanja pozvalo svjedoka VV, ŠV i BV, da izostavlja obrazložiti je li ili nije uopće pozvao navedene svjedoke, već da samo paušalno prepričava sadržaj izjava svjedoka, da je prvostupanjsko tijelo trebalo izvesti sve dokaze predložene po tužitelju u svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u odnosu na akciju "Male Bare" od 14. rujna 1991., da prvostupanjsko tijelo nije poduzelo nikakav dokaz radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, da drugostupanjsko tijelo navodi kako nema dokaza da bi tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima u spornom razdoblju, a tako i za vrijeme akcije "Male Bare", da su obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela kontradiktorna jedna drugome ali i ispravama koje prileže predmetnom spisu, da je dokumentacija koja prileži spisu nekritički sagledana. Nadalje se u tužbi navodi da nije sporno da je tužitelj kao branitelj iz Domovinskog rata obavljao poslove i zadaće oružanog otpora agresoru i djelovanja u vezi s tim otporom i to najprije kroz „Odred narodne zaštite Metković“ a nakon toga u 116. brigadi. Pored toga tužitelj da je i ranjavan te da nije sporno da je sudjelovao u akciji „Male Bare“ dana 14. rujna 1991. kada je vozio kamion iz [adresa] u [adresa] u kojoj akciji da su bili raketirani od strane neprijateljskog zrakoplovstva, kada je poginuo vozač „Jadrantransa“ RV s kojim da je bio i tužitelj koji da je pukom srećom preživio. Navode tužitelja da su potvrdili svjedoci VV, ŠV i BV. Nadalje, da nije sporno da je tužitelj osiguravao vitalne objekte, pravio zaklone, ukopavao zaklone, čistio i osposobljavao bunkere te izviđao na tom području. Osim toga da iz ratnog puta proizlazi da je tužitelj u periodu od 18. lipnja 1991. pa sve do 06. listopada 1991., kada se pridružio 1. bojni 116. brigade, kao sudionik naoružanih postrojbi direktno nalazio u životnoj opasnosti. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su propustili pravno analizirati iskaze svjedoka, pozivajući se na iste paušalno i selektivno pa da je tako propušteno navesti da je tužitelj u spornom razdoblju posjedovao i koristio oružje. Nadalje se u tužbi citira odredba članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21 – dalje ZHBDR) te navodi kako su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje a potom i pogrešno primijenili materijalno pravo. Načinom postupanja javnopravnih tijela tužitelju da je onemogućeno ostvarivanje njegovih prava a posebno u situaciji kada stranke predloži nekolicinu nepobitno važnih dokaza koje prvostupanjsko tijelo odbija bez bilo kakvih eventualnih posljedica. Ističe se da nije proveden niti ispitni postupak a koji da je u konkretnom slučaju bilo nužno provesti radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za rješavanje pravog stanja stvari. Pri tome se ukazuje na odredbu članka 51. stavak 1, članak 52. stavak 1. i 2. te članak 30. ZUP-a, a koje odredbe se i citiraju te navodi da su povredom tih odredbi učinjene bitne povrede upravnog postupka. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su tužiteljevi navodi neutemeljeni, da je suprotno navodima iz tužbe u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, da su izvedeni svi dokazi bitni za utvrđenje činjeničnog stanja te pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje navodi kronologiju postupanja u predmetnom upravnom postupku ponavljajući razloge iz obrazloženja osporavanog rješenja, poziva se na odredbu članka 3. te članka 179.točka a. ZHBDR-a, koje odredbe i citira te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tužitelj se podneskom od 10. siječnja 2025. očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu u bitnome ponavljajući navode iz tužbe.

5.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke spora, svjedoka VV, ŠV, PV, BV i MV, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka o zakonitosti osporenih rješenja može donijeti na temelju podatka spisa predmeta. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

7.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

8.Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 06. travnja 2021. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredu ONZ Metković za razdoblje od 18. lipnja 1991. do 5. listopada 1991.

9. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

12.Iz podataka baze IS-VE proizlazi da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata za razdoblja od 6.10.1991. do 31.12.1992., od 1.3.1993. do 6.4.1994., od 2.3.1995. do 3.6.1995. te od 4. 8. 1995. do 30.9.1995. (VP 2138). Nadalje proizlazi da se tužitelj ne nalazi na popisu NZ tadašnje općine [adresa] koji je zaprimljen u tadašnjem Uredu za obranu Metković.

13.U izjavi danoj tijekom provedenog upravnog postupka (14. srpnja 2021.) tužitelj u bitnom navodi da je pristupio ONZ u spornom razdoblju, da je dežurao kod javnih objekata te na punktu prema granici s Bosni i Hercegovini, da mu je neposredni zapovjednik bio MV te VV, da je imao vlastito lovačko naoružanje, da su čuvali vitalne objekte pri čemu nije bilo borbenog djelovanja. Međutim, ističe da je sudjelovao u akciji „Male Bare" dana 14.09.1991., kada je vozio kamion iz [adresa] u [adresa] a koje prigode da su bili raketirani od strane neprijateljskog zrakoplovstva, kada je, nažalost, poginuo vozač „Jadrantransa" RV.

14.Prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 561-01/21-01/177, Urbroj: 512M2-6510- 22-17 od 22. travnja 2022. zahtjev tužitelja je odbijen, tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/22-01/140, Urbroj: 512- 2501-22-2 od 6. lipnja 2022.

15.Po tužiteljevoj tužbi ovaj sud je presudom, poslovni broj: 10 UsI-1577/2022- 8 od 25. studenog 2025. odbio zahtjev tužitelja za poništenje navedenih rješenja.

16.Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu povodom koje je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-885/2023-2 od 5. srpnja 2023. poništena navedena presuda ovoga suda kao i navedena rješenja prvostupanjskog tijela i tuženika te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje, u bitnome, "Tužitelj je u upravnom postupku saslušan 14. srpnja 2021. Nakon što je saslušan tužitelj prvostupanjsko tijelo je pribavilo pisane izjave svjedoka VV, ŠV i BV. Iz podataka spisa predmeta nije vidljivo da bi izjave svjedoka bile dostavljene tužitelju te je na taj način u upravnom postupku izostala kontradiktornost s obzirom na to da tužitelj u upravnom postupku nije mogao postavljati pitanja svjedocima, a pogotovo na okolnost njegova sudjelovanja u akciji „Male bare“ 14. rujna 1991. te se nije mogao očitovati na njihove iskaze. Tužitelju je onemogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno onemogućeno mu je sudjelovanje u izvođenju dokaza, postavljanje pitanja svjedocima, upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima." ……"Ovaj Sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju prema članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1., članku 98. stavku 5. i članku 120. stavku 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09). Tužitelj je u svom iskazu pri prvostupanjskom tijelu naveo da je sudjelovao u akciji „Male bare“ 14. rujna 1991. te da je tom prilikom, uslijed napada neprijateljskog zrakoplova, poginuo vozač RV. Prvostupanjsko tijelo nije poduzelo niti jednu radnju u cilju utvrđivanja osnovanosti ovog navoda. Budući da se radi o odlučnoj činjenici za rješavanje ovog predmeta, pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, o čijem postojanju ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, prvostupanjsko tijelo bilo je dužno utvrditi tu činjenicu, a što nije učinilo te je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Zbog navedenog propusta, prvostupanjsko tijelo nije moglo valjano ocijeniti dokazni materijal niti potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, a niti valjano obrazložiti svoje rješenje. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjsko tijelo nije zahtjev tužitelja razmotrilo i njegovu osnovanost ocijenilo imajući u vidu sadržaj iskaza tužitelja te mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti je propuste s tim u vezi otklonio tuženik u žalbenom postupku (unatoč prigovoru tužitelja istaknutom u žalbi)…." U izvršenju ove presude prvostupanjsko će tijelo ponovno odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja, vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama Suda, kojima su javnopravna tijela vezana (članak 81. stavak 2. ZUS-a). Prvostupanjsko tijelo pritom će postupati u skladu sa smislom i svrhom saslušanja svjedoka i stranke, a to je utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje upravne stvari, a ne ispunjavanje procesne forme niti puko registriranje općenitih navoda."

17.Iz podataka spisa je razvidno da je u ponovljenom postupku po gore citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prvostupanjsko tijelo uzelo izjavu tužitelja na zapisnik od 4. srpnja 2024. U toj izjavi je tužitelj naveo da ostaje kod navoda iz svog zahtjeva te danoj izjavi na zapisnik, međutim, tužitelju nisu postavljana nikakva pitanja radi razjašnjenja spornih okolnosti. Nadalje, iz podataka spisa ne proizlazi da su tužitelju ili pak njegovom punomoćniku dostavljene izjave svjedoka VV, ŠV i BV ili pak da su te izjave predočene tužitelju prilikom davanja izjave, iako je na to ukazano u gore navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a čime je ponovno izostala kontradiktornost postupka.

18.Osnovani su tužbeni prigovori tužitelja da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja ne navodi jesu li svjedoci MV i UV poziv uredno zaprimili, jesu li pozvani jednom ili više puta a jednako tako da ne obrazlaže zašto nije radi saslušanja pozvalo svjedoka VV, ŠV i BV odnosno da izostavlja obrazložiti je li ili nije uopće pozvao navedene svjedoke, već samo paušalno prepričava sadržaj izjava svjedoka. Činjenica je da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u uputi iz gore navedene presude jasno ukazao da prvostupanjsko tijelo treba poduzeti radnje u cilju utvrđivanja osnovanosti navoda tužitelja vezano za sudjelovanje u akciji „Male bare“ 14. rujna 1991. te da je tom prilikom, uslijed napada neprijateljskog zrakoplova, poginuo vozač RV. Međutim, prvostupanjsko tijelo se u obrazloženju svog rješenja od 04. ožujka 2024. niti ne osvrće na akciju "Male S" već navodi da je iz svih priloženih izjava nesporno utvrđeno da u spornom razdoblju nije bilo elemenata borbenog djelovanja odnosno direktnog oružanog otpora prema agresoru.

19.Nadalje, iz tužiteljeve žalbe na prvostupanjsko rješenje je razvidno da je tužitelj u žalbi isticao u bitnome iste prigovore kao i u predmetnoj tužbi, međutim, tuženik u osporavanom rješenju nije odgovorio na žalbene prigovore tužitelja već nekritički prihvaća utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja te u bitnome navodi da se tužitelj ne nalazi u sporom razdoblju na popisima ONZ, da ne posjeduje iskaznicu pripadnika ONZ te da nema dokaza da je tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima u spornom razdoblju pa tako i za vrijeme akcije "Male Bare" . Međutim, suprotno tome, iz rezultata provedenog dokaznog podataka dalo bi se zaključiti da je tužitelj bio pripadnik ONZ MZ Metković te da je sudjelovao u akciji "Male Bare".

20.Tuženik u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja ističe i to da smatra da je prvostupanjsko tijelo izvelo sve dokaze i na način kako je to određeno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-885/2023 od 22.travnja 2022., i kako je to bilo moguće, s obzirom na neodazivanje svjedoka. Ovdje je za ukazati na odredbu članka 63. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) kojom je propisano da je svaka osoba pozvana kao svjedok dužna svjedočiti. Odredbom članka 67. ZUP-a predviđene su sankcije za izostanak svjedoka koji bez opravdanog razloga izostane s usmene rasprave. Tuženik i prvostupanjsko tijelo su očito ispustili iz vida navedene odredbe ZUP-a vezano za neodazivanje svjedoka.

21.Tužitelj osnovano prigovara i da su pisane izjave svjedoka pribavljene tijekom prvostupanjskog postupka u obrazloženjima osporavanih rješenja nisu analizirane već su navedene samo paušalno i selektivno.

22.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud drži osnovanim prigovore tužitelja da javnopravna tijela nisu postupila po uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude, poslovni broj: Usž-885/2023-2 od 5.srpnja 2023.

23.Naime, u uputi iz navedene presude se jasno ukazuje na povredu odredbi članka 8., 9.,47. stavak 1., 98. stavak 5. te članka 120.stavak 2. i 3. ZUP-a. Tužitelj u svezi s navedenim pravilno ukazuje na to da je činjenično stanje i nadalje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu aktivnosti i zadaća koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju a posebno vezano za akciju "Male Bare". Dakle, u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu i nadalje nije na nedvojben način utvrđeno da li se aktivnosti i zadaće koje je tužitelj tada obavljao mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

24.Naime, odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

25.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

26.Prema odredbi članka 47. stavak 1. ZUP-a službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

27.Odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

28.Odredbom članka 120. stavak 2. ZUP-a propisano je da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi žalbe, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

29. Dakle, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka. Stoga, ovaj sud utvrđuje da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili citirane odredbe članka 8., 9. i 47. ZUP-a.

30.Kako je i gore navedeno predloženi svjedoci nisu niti saslušani tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, već spisu predmeta prileže samo njihove pisane izjave, koje nisu dostavljene niti predočene tužitelju, svi materijalni dokazi nisu cijenjeni, niti su dovedeni u vezu s drugim izvedenim dokazima, a što je u konačnici dovelo do toga da prvostupanjsko upravno tijelo, a tako niti tuženik nisu na jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu.

31. Slijedom svega navedenog ovaj Sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela čini nezakonitim.

32.U izloženom, a budući da osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nisu zakoniti valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

33. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će obzirom na izloženo stanje spisa provesti novi postupak u kojem će saslušati predložene svjedoke, a po potrebi ispitati i druge svjedoke, te svjedoke ispitati detaljno o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu a posebno vezano za akciju "Male Bare", kao i o vlastitom sudjelovanju, te omogućiti tužitelju očitovanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, a sve radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, te nakon toga temeljem izjava ispitanih svjedoka te ocjenom ostalih pribavljenih materijalnih dokaza novim rješenjem odlučiti o tužiteljevom zahtjevu, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

34.S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati tužitelju trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu od 09. svibnja 2025., i to za svaku radnju po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Ovaj sud drži da tužitelju ne pripada pravo na trošak za sastav podneska od 13. siječnja 2025. obzirom da u istome u bitnome ponavlja navode iz tužbe. Stoga je za više traženo u iznosu od 1.250,00 eur zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 03. lipnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.