Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-511/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin&Posavec d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, radi odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-189/2023 od 11. travnja 2024., 3. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-189/2023 od 11. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom, koji se vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću, pod poslovnim brojem P-153/2022

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24., dalje: OZ), s prijedlogom ovom sudu da uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje uz naknadu troškova ovrhovoditelju.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja prema kojima bi pobijano rješenje bilo nerazumljivo i proturječno zbog toga što je u izreci istog navedeno da se ovrha odgađa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, koji se vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću, pod poslovnim brojem P-153/2022, a da se parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vodi uistinu pod poslovnim brojem P-147/2022, dok se pod poslovnim brojem P-153/2022 vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, za navesti je da, iako je točno da je u izreci pobijane odluke omaškom navedeno da se ovrha odgađa do okončanja postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da je iz sadržaja obrazloženja potpuno jasno da je ovrha odgođena do okončana postupka radi utvrđenja ništetnosti, stoga su takvi navodi neosnovani.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-119/2021 od 5. svibnja 2022. određena ovrha na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5102592062 solemniziranog 7. rujna 2005. po javnom bilježniku Ivanu Bradariću pod poslovnim brojem OU-260/05, a koji je Ugovor sklopljen u valuti CHF te je navedeni javnobilježnički akt postao izvršan 13. rujna 2021.,

- da je ovršenik podneskom od 8. kolovoza 2022. predložio odgodu ovrhe, u bitnom navodeći da je 13. srpnja 2022. podnio tužbu radu proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, a 22. srpnja 2022. i tužbu radi utvrđenja ništetnim predmetnog Ugovora o kreditu,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-119/2021 od 22. svibnja 2023. prvostupanjski sud odbio takav prijedlog ovršenika u bitnom navodeći da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta,

- da je navedeno rješenje od 22. svibnja 2023. ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-662/2023-2 od 9. listopada 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odgodio ovrhu pozivajući se na presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18. Prema toj presudi, direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu nema mogućnost ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi ovrhu novčanih sredstava (analogno- izravnu naplatu). U ovoj presudi izraženo je stajalište prema kojem, da bi sud osvojio prijedlog za odgodu ovrhe, ovršenik nije dužan dokazivati da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama nacionalnog zakonodavstva kojima je uređen institut odgode, ako te odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

8. Kako se u ovom postupku radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji, stajalište suda EU u presudi EU broj C-407/18 vezuje i nacionalni sud u ovom predmetu.

9. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu F c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom-ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita (ovdje jamca platca) ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

10. Odgoda ovrhe regulirana je odredbom članka 65. OZ-a, prema kojoj sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (subjektivni uvjet), u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je uz to ispunjena jedna od pretpostavki navedenih u točkama 1. -11. navedene odredbe, 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana (objektivni uvjet).

11. Nadalje, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

12. Predmetnu ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o kreditu broj [broj], solemniziran 7. rujna 2005. po javnom bilježniku Ivanu Bradariću pod poslovnim brojem OU-260/05, u kojem je ovršenik sudjelovao kao jamac platac.

13. Nije sporno da je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj [broj], koji parnični postupak se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-153/2022.

14. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja prema kojima je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, za navesti je da je pri ocjeni okolnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršenika potrebno uzeti u obzir i stavove iznijete od strane Suda Europske unije u presudi broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. godine, kao i navedeni zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. godine, kako je to i navedeno u pobijanom rješenju.

15. Naime, iz prethodno navedene presude, a suprotno žalbenim navodima, proizlazi da ovršenik u konkretnoj situaciji nije ni bio dužan u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a sve u smislu članka 7. stavak 1. Direktive 93/13.

16. Kako dakle žalbeni razlozi nisu ostvareni, kao ni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s članka 21. stavak 1. OZ, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. lipnja 2025.

SUDAC

Boris Mimica