Poslovni broj: Us I-300/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Starigrad, OIB: 52749374195, sa sjedištem u [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu “MARINOVIĆ I PARTNERI” j.t.d. Zadar, Plemića Borelli br.1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Ispostave II. kategorije Starigrad Paklenica, OIB: 22874515170, Dr. Franje Tuđmana 45, Starigrad Paklenica, radi uklanjanja građevine s pomorskog dobra, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Ispostave II. kategorije Starigrad Paklenica, KLASA: UP/I-342-24/24-03/118, URBROJ: 530-04-7-8-25-6 od 17. siječnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 13. veljače 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Ispostave II. kategorije Starigrad Paklenica, KLASA: UP/I-342-24/24-03/118, URBROJ: 530-04-7- 8-25-6 od 17. siječnja 2025., tužiteljica u bitnom navodi kako tužbu podnosi iz razloga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koji je prethodio aktu nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, tj. što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak, te zbog povrede materijalnih i procesnih odredbi. Prije svega ističe da tužiteljica nije sudjelovala u provedenom postupku niti joj je dana mogućnost za sudjelovanje prilikom donošenja odluke koja ju očito pogađa nalaganjem nove obveze. Stoga tužiteljica od cijelog slučaja nema nikakve informacije osim šturog obrazloženja rješenja u kojem se navodi da je na predmetnom dijelu (neprecizno označeno) podzidana obala i nije utvrđen počinitelj. U postupku koji je proveden tužiteljici je morala biti dana barem minimalna mogućnost sudjelovanja i upoznavanja s činjenicama u slučaju jer na ovaj način tužiteljica ne može sa sigurnošću znati što bi konkretno valjalo ukloniti i na koji način. Donesenim rješenjem su evidentno povrijeđena prava tužiteljice i to osnovna prava na sudjelovanje u upravnom postupku, kako je to propisano čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku. Uzgred se napominje da je tužiteljica odjednom zaprimila više ovakvih rješenja u kojima joj se ostavlja rok od 30 dana za uklanjanje materijala s pomorskog dobra. Rok od 30 dana je, uzimajući u obzir sve okolnosti, radove koje je potrebno izvesti te činjenicu da je riječ o više rješenja koja bi se morala izvršiti, zaista kratak, a radi čega je tužiteljica prisiljena ustati s ovom tužbom i prijedlogom za donošenje rješenja o odgodnom učinku. Naime, ako se u postupku već stavlja na teret obveza tužiteljici, bilo je jedino logično da se istu barem minimalno uključi u postupak i omogući joj davanje izjava i objašnjenja, odnosno isticanje okolnosti koje bi mogle biti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Od brojnih rješenja koja su izdana s nalogom tužiteljici, tužiteljica je mogla barem u pojedinim slučajevima dati informacije o mogućem počinitelju, odnosno osobama koje je potrebno provjeriti zbog navodno ilegalne gradnje na pomorskom dobru. Nadalje, u pobijanom rješenju ne stoji nikakvo utvrđenje o ilegalnoj gradnji ili ilegalnim radovima na predmetnoj nekretnini (koja usto nije precizno navedena). Stoga tužiteljica nema ni informaciju kad je točno nasut kameno-zemljani materijal i je li u konkretnom slučaju zaista riječ o ilegalnim radovima. Tužiteljica pretpostavlja da je riječ o omašci u obrazloženju u dijelu gdje se navodi da je dana 16. svibnja 2024. nasut kameno zemljani materijal u količini 30 m3 jer bi to značilo da se materijal nasuo upravo u vrijeme održavanja inspekcijskog nadzora. U pobijanom rješenju, dakle, stoji samo da je izvršen inspekcijski nadzor i da je nasut kameno zemljani materijal. Minimum obrazloženja je da se utvrde osnovne činjenice i da se obrazloži zbog čega se nalaže tužitelju (koji nije sudjelovao u postupku) uklanjanje izvedenih radova, odnosno da se utvrdi da je riječ o ilegalnim radovima kako bi se moglo dalje postupati. Stoga ovakvo rješenje nema valjano obrazloženje, odnosno samo obrazloženje bi moralo sadržavati razloge za ono što je izrečeno u izreci, a to je valjda činjenica jesu li neki radovi izvedeni ilegalno ili ne. Suviše, obrazloženje pobijanog rješenja je očito pogrešno jer izvjesno navodi pogrešan datum kad je kameno zemljani materijal nasut. Nadalje, tužiteljica citira odredbu članka 15. stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, pa ističe kako u obrazloženju rješenja stoji da počinitelj predmetnih radnji nije izvršio naloženo rješenjem, klasa gornja, URBROJ: 530-04-7-8-24-4 od 17. lipnja 2024., no u rješenju se nigdje ne spominje koji to počinitelj nije izvršio naloženo rješenjem niti zašto se jedinici lokalne samouprave nalaže uklanjanje ako je počinitelj poznat, sve imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu. Stoga je obrazloženje rješenja većim dijelom u suprotnosti sa samom izrekom te kao takvo rješenje razvidno ne može opstati. Dodatna otegotna okolnost za tužiteljicu je činjenica da u točki I. izreke nije precizno naznačeno što se konkretno mora ukloniti. Zbog navedenog tužiteljica dolazi u opasnost da izvođenjem radova i sama povrijedi odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i izvede nedopuštene radove, a to posebice u situaciji kad sve mora izvršiti i ukloniti u roku od 30 dana, bez valjane i precizne dokumentacije. Za tužiteljicu je u tom slučaju opasnost još veća iz očitih razloga. Naime, odredbom čl. 212. Kaznenog zakona predviđeno je kazneno djelo protupravne gradnje za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Nažalost, prema dosadašnjim iskustvima, tužiteljica je upoznata sa brojnim primjerima u kojima su načelnici/gradonačelnici jedinica lokalnih samouprava osumnjičeni za navedeno kazneno djelo, iako su se radovi možda izvodili u općem interesu kao što bi ovdje eventualno bio slučaj. Stoga opravdano tužiteljica ističe da je ovdje potrebno pristupiti s oprezom u odnosu na cijelu problematiku, a radi čega se predlaže izvršiti očevid na licu mjesta, po potrebi i uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka graditeljske struke kako bi se precizno utvrdilo postoji li osnova za postupanje i na kojem točno dijelu nekretnine. Tužiteljica ovdje prilaže i ortofoto snimak prema kojem zasad zaista nije vidljivo koji točno dio nekretnine uz čest. zem. [katastarska čestica] bi trebao predstavljati ilegalne radove opisane u izreci pobijanog rješenja. Pomorsko dobro na području ovog naselja bi trebala predstavljati nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 12314 m2, a što je također moralo biti naznačeno u pobijanom rješenju. Nadalje, pregledom katastarskog plana vidljivo je da k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uopće ne graniče s pomorskim dobrom iako je to tuženik naznačio u rješenju, stoga je nejasno što je tuženik s navedenim u izreci htio izreći, odnosno naložiti tužiteljici. Sve ove nepreciznosti možda se čine sporednima, međutim, u svojoj ukupnosti predstavljaju ogroman problem za tužiteljicu i svakako razlog za poništenje rješenja ili oglašavanje istog ništavim te vraćanje predmeta na ponovno postupanje. Tužiteljica, kao osoba kojoj se nalaže izvršenje određene radnje, mora biti precizno upoznata s onim što mora napraviti i zašto se to mora izvršiti. Kako je već naglašeno, u rješenju ne stoji ni utvrđenje da je riječ o ilegalnoj gradnji, već samo da je potrebno ukloniti podzidu na nejasno određenoj lokaciji. S druge strane, tužiteljica ističe da u generalnom smislu nema ništa protiv obveze da uredi pomorsko dobro na svom području. Isto je u interesu tužiteljice i svih žitelja Općine Starigrad. Možda je u konkretnom slučaju samo propis nedorečen pa nije precizno uređen postupak uklanjanja građevina s pomorskog dobra, nisu propisane ni sankcije, način izvršenja, postoji i moguća kolizija s drugim propisima, primjerice Zakonom o gradnji i već spomenutim kaznenim odredbama. Kako god bilo, navedeno ne može biti opravdanje za donošenjem predmetnog rješenja s nepreciznom, pa čak i pogrešnom izrekom (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne graniče s pomorskim dobrom), šturim obrazloženjem, u postupku u kojem tužiteljica nije mogla sudjelovati na valjan način. Tužiteljica se nada da ovo neće postati standard rješavanja istovrsnih situacija jer bi ponovljeno izdavanje ovakvih rješenja sa svim iznesenim nedostacima dovelo do ogromne pravne nesigurnosti. U isto vrijeme, nažalost nije moguće podnošenje redovnog pravnog lijeka – žalbe protiv pobijanog rješenja, već je nužno pokrenuti predmetni upravni spor. Tužiteljica smatra da je, iako se slaže sa svrhom koja se želi postići, razumno da se rješenje zbog navedenog ukine/poništi i predmet vrati na ponovno postupanje, drugim riječima da se rješenje vrati na „doradu“ kako bi se uklonili svi izneseni nedostaci i izbjegla daljnja opasnost u postupanju. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti, podredno oglasiti ništavim osporeno rješenje tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici. Također, tužiteljica predlaže sudu donijeti i rješenje o odgodnom učinku tužbe, to stoga što u konkretnom slučaju nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje (ne postoji niti mogućnost žalbe), a jednako tako odgoda nije protivna javnom interesu, već je u interesu javnosti i sigurnosti građana da se odgodi izvršenje rješenja, s tim da bi provedbom osporenog rješenja nastala šteta zbog pravne nesigurnosti koje isto proizvodi zbog svih iznesenih nedostataka, te tužiteljici prijeti i nanošenje financijske štete jer će u kratkom roku ostati bez financijskih sredstava koja su potrebna za izvršenje, odnosno postupanje po nalogu tuženika, sve u situaciji kada tužiteljica ni sama ne zna precizno što joj je činiti i radi čega. Ujedno se radi nepreciznog sadržaja rješenja javlja mogućnost da tužiteljica eventualno pogriješi u daljnjem postupanju, a što bi moglo dovesti do daljnjih reperkusija obzirom na prethodno citirane odredbe Kaznenog zakona. S druge pak strane odgoda provedbe pobijane odluke tuženika nije protivna javnom interesu nego je čak u interesu ovih stranaka kako ne bi niti jedna od njih bila oštećena prije pravomoćnog okončanja ovog spora, odnosno prije sudske kontrole zakonitosti i ustavnosti utužene odluke tuženika, a koja se mora zakonito i potpuno ispitati te utvrditi je li utemeljena.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužiteljice te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 21. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da su u ovom sporu provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, te tuženika da se u ovom sporu u svojstvu svjedoka sasluša pomorskog redara Općine Starigrad, to na okolnosti precizirane u odgovoru na tužbu, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Ispostave II. kategorije Starigrad Paklenica, KLASA: UP/I-342-24/24-03/118, URBROJ: 530-04-7-8-25-6 od 17. siječnja 2025., točkom 1. naloženo je tužiteljici kao jedinici lokalne samouprave da sa dijela pomorskog dobra u općini [adresa], predio Ladjin porat uz č.z. broj 2034/1/2/3/4 k. o. [katastarska općina], ukloni kameno-zemljani materijal koji je nasut na strmovitu obalu u približnoj količini od 30 m3 i tako navedeni dio pomorskog dobra vrati u prvobitno stanje, dok je točkom 2. određen rok za izvršenje od trideset dana od dana dostave ovog rješenja, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbu članaka 165. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11., 56/13, 26/15,17/19).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužiteljici naredi upravna mjera koja je precizirana u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužiteljice, kao i je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11. Odredbom čl. 165. st. 1. Pomorskog zakonika (Narodne novine, broj 181/04, 76/2007, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19) propisano je da inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba ovoga dijela Zakonika i propisa u području sigurnosti plovidbe i zaštite pomorskog okoliša donesenih na temelju ovoga Zakonika obavljaju inspektori sigurnosti plovidbe Ministarstva i lučkih kapetanija.

Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23) propisano je da nezakonito izgrađene zgrade i druge građevine izgrađene na pomorskom dobru, jednostavne građevine i drugi izvedeni zahvati u prostoru na pomorskom dobru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem ne mogu se ozakoniti.

Stavkom 2. da nezakonito izgrađene građevine i izvedene zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužan je ukloniti graditelj odnosno investitor gradnje o svom trošku na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

Stavkom 3. da ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, nezakonito izgrađenu građevinu i/ili izveden zahvat u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužna je ukloniti jedinica lokalne samouprave na čijem se području građevina nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar.

Stavkom 2. da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je tužiteljici naredio upravnu mjeru pobliže preciziranu u izreci osporenog rješenja, to pak stoga što ovaj sud nalazi kako u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je dana 16. svibnja 2024. izvršen inspekcijski nadzor na predmetnom dijelu pomorskog dobra, a o utvrđenom da je sastavljen zapisnik, kojim inspekcijskim nadzorom da je utvrđeno kako je 16. svibnja 2024. na predmetni dio pomorskog dobra nasut kameno-zemljani materijal u približnoj količini od 30 m3, pa s obzirom da "počinitelj" predmetne radnje nije izvršio naloženo mu rješenjem Lučke ispostave Starigrad Paklenica KLASA: UP/I-342-24/24-03/118, URBROJ: 530-04-7-8- 24-4 od 17. lipnja 2024., sada se nalaže tužiteljici kao jedinici lokalne samouprave da izvrši naloženo.

14.Međutim, ovaj sud najprije nalazi potrebnim navesti kako se tuženik u osporenom rješenju poziva isključivo na odredbu čl. 165. st. 1. Pomorskog zakonika te je nedvojbeno kako se citirana odredba odnosi na nadležnost za provođenje inspekcijskog nadzora od strane inspektora sigurnosti plovidbe Ministarstva i lučkih kapetanija, no tuženik u osporenom aktu ne navodi niti jednu drugu materijalno pravno odredbu bilo kojeg drugog zakonskog propisa iz koje bi bilo razvidno da je tuženik bio ovlašten narediti tužiteljici upravnu mjeru koja joj je naređena osporenim rješenjem, slijedom čega ostaje nejasno na temelju kojeg to zakonskog propisa je tuženik bio ovlašten takvu upravnu mjeru narediti upravo tužiteljici.

15.Nadalje, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu čl. 15. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23) kojom je propisano da nezakonito izgrađene građevine i izvedene zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužan je ukloniti graditelj odnosno investitor gradnje o svom trošku na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra, te stavka 3. kojim je propisano da ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, nezakonito izgrađenu građevinu i/ili izveden zahvat u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužna je ukloniti jedinica lokalne samouprave na čijem se području građevina nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra, nedvojbeno je da je tuženik upravnu mjeru koju je naredio tužiteljici ovlašten donijeti isključivo u slučaju ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, no sam u tuženik u obrazloženju svog rješenja navodi kako "počinitelj" predmetne radnje nije izvršio naloženo mu rješenjem Lučke ispostave Starigrad Paklenica KLASA: UP/I-342-24/24-03/118, URBROJ: 530- 04-7-8-24-4 od 17. lipnja 2024., slijedom čega da se nalaže takva upravna mjera tužiteljici kao jedinici lokalne samouprave, s tim da upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu prileže citirano rješenje iz kojeg je pak razvidno da je upravna mjera naređena ĐZ iz [adresa]. Stoga, kako je nedvojbeno da je graditelj odnosno investitor predmetne gradnje u konkretnom slučaju neupitno utvrđen, to pak znači da tuženik niti u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama predmetnu upravnu mjeru nije bio ovlašten narediti tužiteljici kao jedinci lokalne samouprave.

16.Potom, sud primjećuje kako u osporenom rješenju nije dostatno precizirana lokacija na kojoj je sama građevina izgrađena ( predio Ladjin porat uz č.z. broj 2034/1/2/3/4 k. o. [katastarska općina]), a pored toga iz podataka upravnog spisa ne proizlazi niti da bi tuženik poduzeo bilo koje mjere da prisili graditelja odnosno investitora gradnje ĐZ iz [adresa] na izvršenje izvršnog i pravomoćnog rješenja KLASA: UP/I- 342-24/24-03/118, URBROJ: 530-04-7-8-24-4 od 17. lipnja 2024. kojim je dotičnom naređena upravna mjera, primjerice ostaje nejasno je li i kada je donijeto rješenje o izvršenju tog rješenja u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku, već upravnom spisu isključivo prileže zapisnik o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 24. srpnja 2024. koji zapisnik nikada nije dostavljen tužiteljici radi očitovanja na navode istog, iako se njoj osporenim rješenjem sada naređuje identična upravna mjera koja je rješenjem od 17. lipnja 2024. naređena ĐZ iz [adresa], što pak znači da je Općina Starigrad trebala imati mogućnost očitovati se na navode tog zapisnika i svih utvrđenja navedenih u istom, te ju je tuženik bio dužan obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju.

17.S obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo do povreda odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da u provedenom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, niti su u tu se svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, s tim da je izostala i savjesna i brižljiva ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Isto tako, obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužiteljica iznosi u ovom sporu.

18.Također, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužiteljici naređuje naprijed citirana upravna mjera, tužiteljici zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

19.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

20.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će najprije utvrditi je li ovlašten za donošenje rješenja kojim će tužiteljici narediti predmetnu upravnu mjeru, te ako je, tada je dužan navesti sukladno kojem materijalno pravnom propisu proizlazi njegovo ovlaštenje za naređivanjem takve upravne mjere tužiteljici, pa će ovisno o naznačenim utvrđenjima obustaviti upravni postupak ili ukoliko utvrdi da je ovlašten na donošenje rješenja kojom će tužiteljici narediti takvu upravnu mjeru, donijeti će novo rješenje, nakon što prethodno potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, izvede sve potrebne dokaze te tužiteljici omogući sudjelovanje u postupku, pa će ovisno o tome uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

21.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

22.Konačno, s obzirom da je sud predmetnom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te je poništio osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratio na ponovni postupak, a budući da na temelju odredbe čl. 127. st. 1. ZUS-a žalba protiv ove presude nije dopuštena, slijedom čega je presuda pravomoćna danom njezina donošenja, pa cijeneći da od tog trenutka akt tuženika više ne proizvodi nikakve pravne učinke, odlučivanje o prijedlogu tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, ukazalo se bespredmetnim, zbog čega je odluka o takvom prijedlogu i izostala.

U Splitu, 3. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Odvjetničkog društva “MARINOVIĆ I PARTNERI” j.t.d. Zadar, Plemića Borelli br.1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Ispostavi II. kategorije Starigrad Paklenica, Dr. Franje Tuđmana 45, Starigrad Paklenica, uz zapisnik od 21. svibnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.