Poslovni broj: Us I-2100/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Marini Sabljić, odvjetnici iz Zagreba, Frana Vrbanića 20., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) CČ, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prijevremene starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 09. svibnja 2024. u prisutnosti tužitelja i zamjenika opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 03. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/22-01/03313291108, Urbroj: 341-99-05/3-22-5483 od 19. siječnja 2023. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/22-01/03313291108, Urbroj: 341-24-05/3-22-8303 od 12. kolovoza 2022.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 21. travnja 2023. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Taj sud se rješenjem, poslovni broj: 25 UsI-1498/2023-2 od 28. travnja 2023. oglasio mjesno nenadležnim te je tužbu ustupio ovome Sudu kao nadležnom. Tužba je kod ovoga suda zavedena pod poslovnim brojem: Us I-1515/2023.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/22-01/03313291108, Urbroj: 341-99-05/3-22-5483 od 19. siječnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: UP/I 140-02/22- 01/03313291108, Urbroj: 341-24-05/3-22-8303 od 12. kolovoza 2022., a kojim rješenjem je tužitelju, rođenom **.**.1960., priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 14. travnja 2022. u svoti od 8594,76 kn mjesečno. Umjesto te mirovine određena mu je najviša mirovina u svoti od 7773,27 kn mjesečno. Određeno je i da isplata mirovine pripada od 14. travnja 2022. i da će je isplaćivat Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag te da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3.Tužitelj tužbom pobija navedeno drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, citirajući dijelom razloge obrazloženja rješenja te, u bitnome, ističe da nije sasvim jasno iz obračuna, zašto se dalje umanjuje svota od 9.084,35 kn koja je ionako već umanjena u odnosu na izračunatu svotu osnovne mirovine od 10.621,83 kn. Tužitelju da je svota mirovine u iznosu od 7.773,27 kn mjesečno ponovno utvrđena rješenjem drugog stupnja kao najviša mirovina na koju ima pravo, ignorirajući pri tome činjenicu i mogućnost nastanka štete i po tužitelja radi velike razlike između visine priznate mirovine i mirovine utvrđene prema aktuarskoj matematici sukladno odredbi članku 161. stavak 4. Zakona prema kojem se može zahtijevati isplata ukupne kapitalizirane štete. Ta nepovoljna mirovina za tužitelja da je izračunata matematičkim zapisom kao linearna jednadžba bez primjene aktuarske matematike kao obavezne po Zakonu o mirovinskom osiguranju. Nadalje se u tužbi navodi da drugostupanjsko tijelo, pravdajući se zakonitim i pravilnim osnovama izračuna mirovine, a na primjedbu tužitelja u pogledu ne sustavne primjene Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o doprinosima, da ne nalazi nigdje za shodno očitovati se (budući smo članica EU) o usklađenosti sa propisima Europske unije i koordinacijom sustava socijalne sigurnosti EU kao i međudržavnim ugovorima o socijalnom osiguranju, to tim više jer da je tužitelj bio zaposlenik inozemnog društva Republike Austrije, članice EU. Ističe se naime da je Zakonom o trgovačkim društvima (NN 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 146/08, 137/09, 111/12. 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23, dalje u tekstu: ZTD) određen reciprocitet ili uzajamnost za inozemnog ulagača kod osnivanja podružnica i preuzimanja prava i obveza za sve članice EU, a koje su osnovane u [adresa] jer se sukladno članka 613. i 620. ZTD-a kod osnivanja podružnica stranih društava primjenjuju propisi kao za domaća društva. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske da je u tom pravcu reagirao u NN 52/00 kada je pokrenuo postupak za Prijenos propisa Europske unije pa je člankom 646. a ZTD/15-a uvedena Jedanaesta direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. koja se odnosi na zahtjeve za otkrivanje podataka o podružnicama koje su otvorile neke vrste društava u državama članicama u skladu sa zakonima druge države. Cilj navedenog postupanja da je bio koordinacija sustava socijalne sigurnosti Europske unije. Ove odredbe Zakona o trgovačkim društvima da se ističu jer da su prema Zakonu o doprinosima članku 4. stavak 3. i članku 114. stavak 2. točka 3. je Republika Hrvatska na temelju članka 89. Ustava RH, donijela Zakon o potvrđivanju (ratifikaciji) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o socijalnom osiguranju (NN 15/97) te kako Međunarodni ugovori imaju jaču pravnu snagu od naših propisa drugostupanjsko tijelo da je moralo obrazlažući zakonitost i pravilnost izračuna također uzeti u obzir i primijeniti Međunarodni ugovor, osobito članak 5. koji da je izričit i da, između ostalog, ne dopušta mijenjanje ili umanjivanje mirovina. Slijedom navedenih okolnosti da je razvidno da je pobijano rješenje doneseno suprotno osnovnim načelima upravnog postupka, koja je tuženo tijelo bilo dužno poštivati i to članka 5., 8. i 9. ZUP-a. Ističe se i da je obrazloženje pobijanog rješenja sastavljeno suprotno odredbama članka 98.stavak 5. ZUP-a. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da se njegova tužba uvaži, da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi, da se tužitelju prizna pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 10.621,83 kune te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara pravodobnosti tužbe s prijedlogom da se ista odbaci. Nadalje tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je sukladno odredbi članka 5. stavka 1. i članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP). Navodi i razlozi izneseni u tužbi, kojima u bitnom ponavlja navode žalbe, da nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe se naime da navodi tužitelja da mu pripada mirovina u svoti od 10621,83 kn (osnovna mirovina sa dodatkom) nisu osnovani pri tome se pozivajući na odredbu članka 1. Zakona o najvišoj mirovini (Narodne novine, broj 162/98 i 82/01). Budući da je tužiteljeva osnovna mirovina od 8594,76 kn mjesečno zajedno sa dodatkom na mirovinu od 2027,07 kn (ukupno 10621,83 kn mjesečno) određena prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/2015, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), navedenim u obrazloženju prvostupanjskog i osporavanog rješenja, te iznosi više od najviše mirovine određene kao osnovna mirovina u svoti od 7773,27, to da je u skladu s odredbom članka 1. Zakona o najvišoj mirovini pravilno određena isplata najviše osnovne mirovine. Tuženik nadalje, vezano uz navode tužitelja da iz obračuna nije jasno zašto je najviša mirovina od 9084,35 kn, koja je ionako već umanjena u odnosu na izračunatu svotu osnovne mirovine od 10621,83 kn, ponovno umanjena i u konačnici iznosi 7773,27 kn, ističe da su u toči I. obrazloženja prvostupanjskog rješenja utvrđeni iznosi prijevremene starosne mirovine od 10044,43 kn i najviše mirovine od 9084,35 na temelju cjelokupnog mirovinskog staža od 35 godina te da se radi o svotama mirovine koje bi pripadale tužitelju kao da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, te da se na temelju tih svota, a s obzirom na činjenicu da se tužitelj opredijelio za ostvarivanje prava na osnovnu mirovinu zajedno sa mirovinom iz obveznog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje, izračunava osnovna prijevremena starosna mirovina osnovna najviša mirovina. U postupku izračuna najviše mirovine kao osnovne prema odredbi članka 91. i članka 93. ZOMO-a, svota najviše mirovine određene u iznosu od 9084,35 kn (kao da je tužitelj bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti) dijeli se sa ukupnim mirovinskim stažem od 35 godina, te se na taj način dobije vrijednost najviše mirovine za jednu godinu staža od 259,55 kn. Navedeni iznos mirovine za jednu godinu staža od 259,55 kn množi se najprije sa mirovinskim stažem od ukupno 14 godina, 9 mjeseci 17 dana, ostvarenim u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti do 31. siječnja 2002. (decimalno: 14,7972), te se dobije dio mirovine za staž ostvaren u generacijskoj solidarnosti u iznosu od 3840,61 kn (osobni bodovi tog dijela mirovine primjenom aktualne vrijednosti mirovine od 1. siječnja 2022, u iznosu od 73,13 kn iznose 52,5176). Nadalje se iznos mirovine za jednu godinu staža od 259.55 kn množi sa mirovinskim stažem od ukupno 20 godina, 2 mjeseca i 13 dana, ostvarenim u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje od 31. siječnja 2002. (decimalno: 20,2024) i sa faktorom osnovne mirovine (0,75), te se dobije dio mirovine za staž ostvaren u kapitaliziranoj štednji u iznosu od 3932.65 kn (osobni bodovi tog dijela mirovine iznose 53,7762). Zbrojeni osobni bodovi oba dijela mirovine iznose ukupno 106,2938, što pomnoženo sa aktualnom vrijednosti mirovine od 73,13 kn daje iznos najviše mirovine određene kao osnovna mirovina -7773,27 kn koja pripada tužitelju. Navodi tužitelja da je za njega nepovoljnija mirovina izračunata matematičkim zapisom kao linearna jednadžba bez primjene aktuarske matematike kao obvezne prema odredbi članka 161. stavka 4. ZOMO-a tuženik smatra neosnovanim navodeći da se navedena odredba primjenjuje pri utvrđivanju iznosa štete u postupcima naknade štete, dok su pripadajuće svote tužiteljeve mirovine utvrđene u skladu sa mjerodavnim odredbama ZOMO-a koje se odnose na izračun mirovine a navedeni su u obrazloženju prvostupanjskog i osporavanog rješenja, kao i u skladu sa odredbama Zakona o najvišoj mirovini. U pogledu navoda tužitelja da se tuženik nije očitovao o usklađenosti ZOMO-a i Zakona o doprinosima sa propisima Europske unije, te u svezi sa pozivanjem na odredbe Zakona o trgovačkim društvima, napominje se da je predmet ovog upravnog postupka priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu i određivanje svote mirovine u kojem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije nadležan za ocjenu usklađenosti zakona sa propisima Europske unije, već izravno primjenjuje mjerodavne pozitivne zakonske propise u skladu s odredbom članka 5. stavka 1. ZUP-a. U svezi sa pozivanjem tužitelja da je odredbom članka 5. Zakona o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Austrije (Narodne novine broj 15/97) propisana nedopuštenost mijenjanja ili umanjivanja mirovine, ističe se da se u predmetnom postupku ne radi o mijenjanju/smanjivanju mirovine na temelju činjenice da korisnik prebiva na području druge države ugovornice, već je mirovina utvrđena u skladu sa odredbama ZOMO-a i Zakona o najvišoj mirovini. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužba odbaci a podredno da se tužbeni zahtjev odbije.

5.Rješenjem ovoga Suda, poslovni broj: 18 Us I-1515/2023 od 5. ožujka 2025. tužba je odbačena kao nepravodobna. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2509/2024-2 od 5. srpnja 2024. isto poništeno i predmet vraćen ovome Sudu na ponovni postupak. Predmet je potom zaveden pod poslovnim brojem: Us I-2100/2024.

6.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu dana 8. studenog 2024. i 9. svibnja 2024. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužitelj je putem zamjenika svoje opunomoćenice na ročištu za raspravu održanom dana 8. studenog 2024. ostao kod navoda tužbe posebno naglašavajući da potpis na dostavnici nije potpis tužitelja te je ustrajao u grafološkom vještačenju.

8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u odgovoru na tužbi te se nije protivio prijedlogu tužitelja za grafološkim vještačenjem potpisa na dostavnici za osporavano drugostupanjsko rješenje od 19. siječnja 2023.

9.Tužitelj je po zamjeniku svoje opunomoćenice na ročištu za raspravu održanom dana 09. svibnja 2025. dodatno navodima tijekom spora istakao kako je odlukama tuženika povrijeđeno tužitelju pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava RH te da je Europski sud za ljudska prava u više svojih odluka istakao kako pravo vlasništva obuhvaća i prava iz mirovinskog invalidskog i socijalnog prava (odluka Vasilo Poulu protiv Grčke iz 2002.). Također u predmetu STEC protiv Velike Britanije da je istaknuto da ako država članica zakonima predviđa davanje nekog prava iz socijalne skrbi, čak neovisno je li uvjetovano prethodnim plaćanjem doprinosa, da se ti zakoni smatraju garancijom vlasničkih prava iz navedenog protokola, a isto da je potvrđeno u predmetima Hadžić protiv Hrvatske, te Ljuba Čekić i ostali protiv Hrvatske. Tužitelj da je plaćao doprinose u znatno višem iznosu nego mu je tuženik priznao o pobijanim odlukama. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

10.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na istom ročištu za raspravu ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju pobijanog rješenja.

11.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom te je izveden dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje grafologije, dokumenata i novca ĆČ dipl. ing. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14.Prvenstveno je za istaći da prigovor nepravodobnosti tužbe istaknut po tuženiku nije osnovan. Ovo stoga što iz nalaza stalnog sudskog vještaka za područje grafologije, dokumenata i novca ĆČ dipl. ing., zaprimljenom kod ovoga suda dana 28. veljače 2025., na koje ni tužitelj a ni tuženik nisu imali primjedbi, proizlazi da je gotovo sigurno da tužitelj nije potpisao povratnicu tuženika broj RG222996693HR zaprimljenu 14. veljače 2023. a koja se odnosi na dostavu rješenja tuženika, Klasa: UP/II 140-02/22-01/03313291108, Urbroj: 341-99-05/3-22-5483 od 19. siječnja 2023., a koje tužitelj pobija u ovom sporu.

15.Iz podataka spisa te obrazloženja osporavanih rješenja je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj dana 14. ožujka 2022. podnio zahtjev za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu;

-da je tužitelj rođen **.**.1960. te da je do dana 14. travnja 2022. navršio

62 godine i 03 mjeseca života;

-da je tužitelj prema podacima iz baze podataka osiguranika Zavoda bio obvezno osiguran u sustavu individualne kapitalizirane štednje od 31. siječnja 2002. po vlastitom izboru;

-da se tužitelj, prema obavijesti REGOS-a o izabranoj mirovini od 12. kolovoza 2022., osobno potpisanom izjavom opredijelio za ostvarivanje prava na osnovnu mirovinu zajedno s mirovinom iz II. stupa odnosno mirovinu iz I. i II. stupa;

-da mirovinski staž tužitelja prema članku 24. do 31. ZOMO-a, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 13. travnja 2022. ukupno 35 godina 00 mjeseci i 00 dana te da je tužitelj dana 14. travnja 2022. ispunio uvjete za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema članku 34. ZOMO-a;

-da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 14. travnja 2022., a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja; u obrazloženju kojeg je detaljno pojašnjen izračun predmetne mirovine, uz primjenu odredbi članka 91. stavka 1. i članka 93. ZOMO-a, te je prilog tom rješenju tablica mirovinskog staža I.; mirovinskog staža II.; izračun mirovine (članci 79. i 93. ZOMO-a) te ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini;

-tužitelj je na navedeno rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

16.Tuženik je, kako je razvidno iz osporavanog drugostupanjskog rješenja, u postupu povodom tužiteljeve žalbe, izvršio kontrolu mirovinskog staža tužitelja te utvrdio da je isti pravilno izračunat prema podacima Banke podataka o osiguranicima, koju vodi ovaj Zavod, i iznosi 35 godina, 0 mjeseci i 0 dana te je utvrdio da je u mirovinski staž sukladno odredbi članka 24. ZOMO-a, uračunato razdoblje staža osiguranja od 14. travnja 1987. do 13. travnja 2022. Nadalje je razvidno i da je tuženik proveo kontrolu obračuna visine mirovine te utvrdio da je mirovina određena u pravilnom iznosu uz pojašnjenje načina izračuna mirovine. Navodi naime da se svota mirovine u smislu članka 79. ZOMO izračunava tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu, dok se osobni bodovi u smislu članka 86. stavak 1. ZOMO dobivaju tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskom stažem i polaznim faktorom. Prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju se od vrijednosnih bodova izračunatih za svaku godinu na temelju plaća i osnovica osiguranja koje je tužitelj ostvario u razdoblju od 1. siječnja 1970. godine, u skladu s odredbom članka 81. ZOMO i to tako da se plaća i osnovice osiguranje utvrđene za svaku kalendarsku godinu podijele s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu te se sukladno odredbi članka 81. stavka 8. ZOMO zbroj vrijednosnih bodova podijeli s razdobljem za koje su isti obračunati. Tuženik je nakon kontrole izračuna prosječnih vrijednosnih bodova utvrdio da su isti pravilno izračunati na način da su zbrojeni vrijednosni bodovi iz obračunskog razdoblja od 1987. do 2021. i podijeljeni s razdobljem za koje su obračunati i iznose 4,2016. Poziva se na odredbu članka 81. stavka 3. ZOMO-a, koju odredbu i citira, te na članak 5. Naredbe o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja (Narodne novine, broj 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12, 144/12., 148/13., 41/14, 143/14, 115/16. i 106/18.) prema kojoj odredbi najviša godišnja osnovica prema članku 208. Zakona o doprinosima umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 6,00 te brojke 12. te je sukladno navedenom utvrđen prosječan vrijednosni bod prema najvišim dopuštenom stopama doprinosa, smatrajući da tužitelj nije oštećen u tom smislu. U postupku izračuna mirovine utvrđeni su i osobni bodovi tužitelja od 137,3503 prema odredbi članka 86. ZOMO na način da je ukupni mirovinski staž iskazan u obliku decimalnog broja (35,0000) pomnožen s prosječnim vrijednosnim bodovima (4,2016) i sa polaznim faktorom (0,9340) prema članku 85. stavku 2. ZOMO. Svota prijevremene starosne mirovine izračunata je tako da su osobni bodovi (137,3503) pomnoženi s mirovinskom faktorom (1,0000) prema odredbi članka 87. stavka 1. točke 6. ZOMO i aktualnom vrijednošću mirovine od 73,13 kn prema Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine (Narodne novine broj 26/2022.), tako da mirovina iznosi 10044,43 kn mjesečno. Tuženik se nadalje poziva na članak 1. stavak 1. Zakona o najvišoj mirovini ("Narodne novine" broj 162/98. 1 82/01) te članak 2. istog Zakona, a koje odredbe citira te navodi da je prema navedenom Zakonu pravilno određena mirovina u svoti od 9084,35 kn mjesečno, izračunata tako da se ukupni mirovinski staž (35,0000) pomnoži s 3,8 vrijednosnih bodova i polaznim faktorom (0,9340) te se tako izračunani osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 73,13 kn. Nadalje, kako je prema podacima evidentiranim u bazi podataka Zavoda tužitelj od 31. siječnja 2002. bio osiguran u oba obvezna mirovinska osiguranja, to mu je stoga dio starosne mirovine određen kao osnovna mirovina u skladu sa člankom 91. stavkom 1. i člankom 93. stavak 1. ZOMO-a. Stoga je svota mirovine bez dodatka na mirovinu, određena od osobnih bodova u cijelosti na temelju osiguranja u generacijskoj solidarnosti u iznosu od 10044,43 kn podijeljena s ukupnim stažem za izračun iskazanim u decimalnom broju (35,0000), što iznosi 286,98 kn. Za staž ostvaren u generacijskoj solidarnosti u trajanju od 14 godina, 9 mjeseci i 17 dana (staž decimalno 14,7972 pomnožen s 286,98 kn) dio mirovine iznosi 4246,50, a osobni bodovi iznose 58,0678. Za staž ostvaren nakon početka primjene obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje u trajanju od 20 godina, 2 mjeseca i 13 dana (staž decimalno 20.2024 pomnožen s 286,98 kn i pomnožen s faktorom osnovne mirovine 0,75%) dio mirovine iznosi 4348,26 kn, a osobni bodovi iznose 59,4593. Ukupni osobni bodovi, od kojih je određena mirovina dijelom kao osnovna mirovina, iznose 117,5271 što pomnoženo s aktualnom vrijednošću mirovine od 73,13 kn iznosi 8594,76 kn mjesečno. Uz ovu mirovinu kao sastavni dio mirovine uzima se dodatak na mirovinu u svoti od 2027,07 kn određen na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 79/07., 114/11. i 115/18.). Slijedom navedenog ukupna svota mirovine s dodatkom iznosi 10621,83 kn mjesečno. Tuženik nadalje utvrđuje da je umjesto te svote mirovine pravilno određena najviša mirovina uz koju ne pripada dodatak na mirovinu. Svota najviše mirovine za staž ostvaren u generacijskoj solidarnosti u iznosu od 9084,35 kn od koje se određuje osnovna mirovina podijeljena s ukupnim stažem za izračun iznosi 259,55 kn te dio mirovine za staž ostvaren u generacijskoj solidarnosti iznosi 3840,61 kn, a osobni bodovi iznose 52.5176. Svota najviše mirovine za staž ostvaren u kapitaliziranoj štednji primjenom faktora osnovne mirovine iznosi 3932,65 kn, a osobni bodovi iznose 53,7762. Ukupna svota najviše mirovine dijelom određena kao osnovna mirovina iznosi 7773,27 kn mjesečno, a ukupni osobni bodovi iznose 106,2938. Slijedom navedenog tuženik utvrđuje da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju, sukladno članku 2. Zakona o najvišoj mirovini, pravilno određena mirovina u svoti od 7773,27 kn mjesečno a tužitelju uz navedenu svotu mirovina pripada i mirovina iz obveznoga mirovinskoga osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje prema uvjetima iz ugovora koji se sklapa s izabranim mirovinskim osiguravajućim društvom. Navedeno je i da se mirovina sukladno članku 94. ZOMO-a usklađuje prema aktualnoj vrijednosti mirovine.

17.Ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika obzirom da su u konkretnom slučaju, sukladno zakonskim odredbama na koje se tuženik poziva (koje ovaj sud ne smatra potrebnim citirati jer je tužitelj sa istima upoznat obzirom da su citirane u osporavanom drugostupanjskom rješenju kao i u prvostupanjskom rješenju), svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine pravilno utvrđeni te je sukladno tome i svota tužiteljeve predmetne prijevremene starosne mirovine određena u pravilnom iznosu. Tužitelj nije predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi to doveli u sumnju.

18.Vezano uz navode tužitelja da iz obračuna nije jasno zašto je najviša mirovina od 9084,35 kn, koja je ionako već umanjena u odnosu na izračunatu svotu osnovne mirovine od 10621,83 kn, ponovno umanjena i u konačnici iznosi 7773,27 kn, valja reći, a kako to i tuženik pravilno navodi u odgovoru na tužbu, da se radi o svotama mirovine koje bi pripadale tužitelju kao da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, te se na temelju tih svota, a s obzirom na činjenicu da se tužitelj opredijelio za ostvarivanje prava na osnovnu mirovinu zajedno sa mirovinom iz obveznog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje, izračunava osnovna prijevremena starosna mirovina osnovna najviša mirovina. U konkretnom slučaju nije od utjecaja ni to što tužitelj prebiva na području druge države jer je predmetna mirovina određena sukladno odredbama ZOMO-a i Zakona o najvišoj mirovini.

19.Nisu osnovni ni navodi tužitelja da je za njega nepovoljnija mirovina izračunata matematičkim zapisom kao linearna jednadžba bez primjene aktuarske matematike kao obvezne prema odredbi članka 161. stavka 4. ZOMO-a. Ovo stoga jer se navedena odredba, kako to i tuženik pravilno navodi, primjenjuje pri utvrđivanju iznosa štete u postupcima naknade štete. Svote tužiteljeve mirovine utvrđene su sukladno s mjerodavnim odredbama ZOMO-a koje se odnose na izračun mirovine te sukladno odredbama Zakona o najvišoj mirovini, a sve kako je to gore pojašnjeno.

20.Nadalje je vezano za tužbene navode tužitelju za ukazati da se ovdje radi o priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu i određivanje svote mirovine primjenom mjerodavnih pozitivnih zakonskih propisa te da se ne radi o mijenjanju/smanjivanju mirovine na temelju činjenice da korisnik prebiva na području druge države ugovornice, već je mirovina utvrđena u skladu sa odredbama ZOMO-a i Zakona o najvišoj mirovini. Tužitelju je ukazati i na odredbu članka 3. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 79/07., 114/11. i 115/18.) kojom je propisano kako pravo na dodatak na mirovinu prema tome Zakonu ne pripada korisnicima kojima je mirovina određena pod povoljnijim uvjetima i/ili na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju, korisnicima najviše mirovine određene prema Zakonu o najvišoj mirovini i korisnicima obiteljske mirovine kojima je mirovina određena od mirovine koja je ostvarena prema propisima o mirovinskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998.

20.Što se tiče pozivanja tužitelja na povredu ustavnog jamstva prava vlasništva, za reći je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci Broj: U-III- 5886/2021 od 16. listopada 2024., istakao da ni Ustav, kao ni članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), ne ograničavaju državu u izboru vrste ili iznosa davanja iz sustava mirovinskog osiguranja. Čak i kad plaćanje doprinosa u sustav socijalnog osiguranja stvara određeno pravo na ostvarivanje naknada iz takvog sustava, primjerice u obliku mirovine, članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju ne može se tumačiti kao da toj osobi daje pravo na mirovinu u određenom iznosu.

21.Nadalje, suprotno tvrdnjama tužitelja, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede odredbi članka 5., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09,110/21 – dalje: ZUP). Ovo stoga jer su javnopravna tijela ovu upravnu stvar rješavala na temelju zakona i drugih propisa, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je pravo stanje stvari odnosno sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari te su predmetna rješenja donesena na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Osim toga, suprotno tvrdnjama tužitelja osporavana rješenja su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Nisu povrijeđena ni neka druga pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

22.Slijedom svega navedenog ovaj Sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, kojim je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 14. travnja 2022. u svoti od 8594,76 kuna te da se umjesto te mirovine određuje najviša mirovina u svoti od 7773,27 kn mjesečno, cijeni pravilnim i zakonitim dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

23.Stoga je, te budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u pod točkom I. izreke ove presude.

24.S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo kao neosnovan odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 03. lipnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.