Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-258/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FM zbog kaznenih djela iz članka 292. stavak 2. u vezi članka 1. alineja 6. i članka 294. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 15. ožujka 2024., broj K-350/2023-329, u javnoj sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Prihvaća se žalba okrivljenika FM te se pobijana presuda u osuđujućem dijelu pod točkom IV preinačuje na način da se na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP/08.)

okrivljenik FM – podaci kao u spisu

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da bi,

dana 10. lipnja 2003., u Čakovcu, kao direktor i predsjednik Uprave TD "Trgocentar" d.d. Čakovec, protivno odredbama članka 252. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojima je bio dužan voditi poslovanje društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, u cilju da ČM pribavi protupravnu imovinsku korist, sklopio s ČM Sporazum o raskidu Ugovora o međusobnim obvezama, odgovornostima i pravima u obavljanju funkcije pomoćnika Uprave za komercijalne poslove i direktora Sektora veleprodaje, prema kojem se TD "Trgocentar" d.d. Čakovec obvezalo ČM isplatiti otpremninu u iznosu od 458.543,04 kuna, iako za isto nije bilo osnove jer je ČM nastavio raditi u TD "Trgocentar" d.d. Čakovec i znajući da je račun TD "Trgocentar" d.d. Čakovec bio u blokadi te da je društvo poslovalo u gubitku, na koji način je na štetu TD "Trgocentar" d.d. Čakovec ČM pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 458.543,04 kuna, a koji iznos otpremnine je potom istoga dana iskorišten tijekom provođenja višestrukih međusobnih prijeboja između TD "Trgocentar" d.d. Čakovec, ČM i njegove supruge DM, pri čemu je navedeno da ČM svojoj supruzi DM duguje iznos od 458.543,04 kuna, na koji način je DM u konačnici podmirila kupoprodajnu cijenu poslovnog prostora koji je 27. siječnja 2003. kupila od TD "Trgocentar" d.d. Čakovec na temelju Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora, površine 87,35 m², u Čakovcu, Kralja Tomislava 7, za iznos od 87.350,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti od 671.923,38 kuna,

dakle,

kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu i time prouzročio štetu pravnoj osobi, a kaznenim djelom je prouzročena šteta velikih razmjera,

pa da bi time,

počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora – opisano u članku 294. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97.

II Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

III U preostalom, nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom temeljem članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) protiv okrivljenog FM odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. u vezi stavka 1. alineja 6. KZ/97.

1.1. Okrivljeni FM proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora iz članka 294. stavak 2. KZ/97 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.2. Temeljem članka 63. KZ/97 okrivljenom FM se u kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 16. studenog 2018. u 21,50 sati do dana 12. prosinca 2028. u 14,30 sati kada je pušten na slobodu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni FM je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 4.484,50 eura i iz točke 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 300,00 eura, sve u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljeni FM, po branitelju Nenadu Slunjskom, odvjetniku iz OD Slunjski i Rudnički j.t.d. u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi optužbe za inkriminirano mu kazneno djelo.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu predlaže žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Javna sjednica održana je na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08 u odsutnosti ŽDO u Karlovcu i okrivljenika, time da je dostava poziva uredno iskazana, te u nazočnosti branitelja okrivljenika Nenada Slunjskog, odvjetnika iz OD Slunjski i Rudnički j.t.d. u Varaždinu, koji je na sjednici u cijelosti ostao kod razloga navedenih u žalbi.

6. Žalba okrivljenika FM je osnovana.

7. Žalitelj ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu štetnosti sklapanja inkriminiranog Sporazuma o raskidu ugovora o međusobnim obavezama, odgovornostima i pravima u obavljanju funkcije pomoćnik Uprave za komercijalne poslove i direktor Sektora veleprodaje od 10. lipnja 2003. (dalje u tekstu – Sporazum), odnosno da su razlozi u tom smislu proturječni i nejasni. Nadalje tvrdi da je došlo do povrede Kaznenog zakona obzirom da okrivljenik svojim postupanjem nije ostvario biće kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. stavak 2. KZ/97 jer nije ispunjen niti objektivni element u vidu sklapanja štetnog ugovora, a niti subjektivni element u vidu znanja okrivljenika da bi sklopljeni ugovor bio štetan. Konačno, presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ističe da je do raskida menadžerskog ugovora došlo zbog restrukturiranja trgovačkog društva Trgocentar d.d. (dalje u tekstu: Društvo), uslijed čega je prestala potrebe za funkcijom koju je obavljao ČM te da sklapanjem Sporazuma nije nastala nova obveza društva prema menadžeru ČM, već je ona utvrđena prethodnim Ugovorom i međusobnim obvezama, odgovornostima i pravima u obavljanju funkcije savjetnika uprave od 28. veljače 2001. (dalje u tekstu – Ugovor) pod člankom 16; a da je Sporazumom samo regulirana isplata te obveze. Ističe da Sporazum nije štetan ugovor jer bi Društvo u slučaju da je ostao na snazi menadžerski ugovor bilo i dalje u obvezi ČM isplaćivati plaću i sve ostale pogodnosti, a koje su mjesečno iznosile cca 9.000,00 DEM sve do otvaranja stečaja, iako je prestala postojati potreba za radom menadžera ČM, te da bi na taj način za Društvo nastala obveza u iznosu od 613.800,00 kuna, a što nadmašuje isplaćenu naknadu zbog jednostranog raskida Ugovora.

8. Ispitujući žalbene navode u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 476. stavak 1. ZKP/08., te utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08., na koju se poziva žalitelj, niti neka druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u vidu sklapanja Sporazuma između okrivljenika kao direktora i predsjednika Uprave trgovačkog društva Trgocentar d.d. Čakovec i ČM kao menadžera tog trgovačkog društva na poziciji savjetnika Uprave, i s tim u vezi nastale obveze isplate iznosa od 458.543,04 kuna s naslova raskida Ugovora, kao i da su ta sredstva kasnije putem višestrukih prijeboja iskorištena za podmirenje kupovnine koju je DM, supruga ČM, dugovala TD Trgocentar d.d. Čakovec s naslova sklapanja kupoprodajnog ugovora za kupnju poslovnog prostora od 27. siječnja 2003. godine.

10. Međutim, osnovano žalitelj ističe da pritom prvostupanjski sud izvodi pogrešne zaključke da je u konkretnom slučaju dokazano da su ispunjeni svi elementi terećenog kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/97.

10.1. Naime, da bi se ostvarilo biće kaznenog djela zaključenja štetnog ugovora, potrebno je da predstavnik trgovačkog društva koje se bavi gospodarskom djelatnošću namjerno (izravna namjera) zaključi ugovor za koji zna da je štetan i time nanese štetu trgovačkom društvu.

11. U konkretnom slučaju, vijeće ne nalazi da bi sklapanjem Sporazuma o raskidu menadžerskog ugovora bio štetan ugovor u smislu prethodno citirane zakonske odredbe. To stoga jer se sklapanjem tog Sporazuma nije stvorila nikakva nova obveza za društvo koja već nije prethodno postojala, već se tim Sporazumom na inicijativu Društva, a zbog prestanka potrebe za funkcijom koju je obavljao menadžer ČM, raskida menadžerski ugovor koji usput rečeno nije problematiziran, i određuje isplata naknade zbog raskida tog ugovora, a koja obveza je prethodno ugovorena prilikom sklapanja menadžerskog ugovora 28. veljače 2001. godine, pod člankom 16.. Navedeno valja povezati s obranom okrivljenika u dijelu kojim navodi da je do tog raskida došlo zbog prestanka potrebe da se obavljaju poslovi koje je menadžer ČM tada obavljao i koji se odnose na poslove Pomoćnika uprave za komercijalne poslove i direktora sektora veleprodaje. Sve navedeno, u skladu je s utvrđenjima vještaka financijske struke Ksenije Šporčić u dijelu kojim navodi da je TD Trgocentar d.d. u vrijeme sklapanja Sporazuma otežano poslovalo i u blokadi.

12. Isto tako, osnovano žalitelj navodi da na izostanak svojstva štetnosti pravnoga posla, upućuje i hipotetska situacija u kojoj bi bez sporazumnog raskida menadžerskog ugovora, i dalje postojala obveza TD Trgocentar d.d. da isplaćuje menadžersku plaću u bruto iznosu od cca 9.000,00 DEM mjesečno, uz dodatne daljnje troškove kao što je npr. godišnje osiguranje u iznosu od 3.000,00 DEM, prava korištenja automobila bez ograničenja i slično, usprkos prestanku potrebe za obavljanjem poslova koje je menadžer ČM obavljao. U toj situaciji, a do otvaranja stečaja 26. listopada 2005. godine, došlo bi dakle do isplate cca 17 ugovorenih mjesečnih bruto plaća menadžeru u visini od po cca 9.000,00 DEM, čime bi nastala samo s naslova isplate plaća obveza Društva u iznosu od cca 153.000,00 DEM (oko 602.000,00 kuna), čemu valja pridodati i troškove godišnjeg osiguranja u iznosu od 3.000,00 DEM, a koji pak iznos je daleko veći od spornog podmirenja ugovorene naknade za prekid menadžerskog ugovora za iznos od 458.543,04 kuna.

13. Također, opravdano žalitelj ističe i to da je menadžerski ugovor raskinut sporazumno, dok bi u slučaju jednostranog otkaza od strane Društva nastala još i veća obveza za Društvo jer je ugovoren otkazni rok u trajanju od 6 mjeseci pod člankom 13. Ugovora, pa bi za Društvo nastala povrh obveze plaćanje naknade za raskid Ugovora koja je podmirena predmetnim pravnim poslom, nastala i dodatna obveza isplate plaće tijekom otkaznog roka u trajanju od 6 mjeseci u visini od cca 30.000,00 DEM.

14. Konačno valja napomenuti da menadžerski ugovor spada u kategoriju inominatnih (neimenovanih) ugovora, što znači da njegov sadržaj i postupak sklapanja nije propisan niti u jednom zakonu te se sklapa sukladno dogovoru poslodavca i menadžera, pri čemu se mogu ugovoriti i neke obveze koje se ne nalaze u Zakonu o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.). S tim u vezi, pri utvrđenju valjanosti ili određenih potraživanja nastalih iz takvoga ugovora, prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i dr.). Navedeno je bitno jer je potrebno razlikovati otpremninu koja je regulirana člankom 126. Zakona o radu i koja se isplaćuje radniku nakon dvije godine neprekidnog rada, dakle zakonske obveze, od obveze TD Trgocentar d.d. da menadžeru ČM isplati naknadu u slučaju raskida menadžerskog ugovora, a koja je regulirana menadžerskim ugovorom. Za razliku od otpremnine koja se sukladno Zakonu o radu isplaćuje ovisno o duljini prethodno neprekinutog trajanja radnog odnosa, visina naknade uslijed jednostranog raskida predmetnog menadžerskog ugovora je bila ugovorena u fiksnom iznosu. Dakle, radi se o potraživanju s dvije različite pravne osnove, pa stoga okolnost što je ČM nakon prestanka menadžerskog ugovora i dalje nastavio s radom kod TD Trgocentar d.d., sada na temelju Ugovora o radu, ali sada radnik i sa drugačijim pravima i obvezama prema Društvu, nije od utjecaja na njegovo pravo na naknadu zbog raskida menadžerskog ugovora, niti je primitak te naknade ostvarivanje protupravne imovinske koristi.

15. Okolnost što je ČM svojim potraživanjem s naslova naknade zbog raskida menadžerskog ugovora, putem višestrukih međusobnih prijeboja u konačnici omogućio da njegova supruga DM podmiri kupovninu za nekretninu koju je kupila od Društva, dakle obročnim plaćanjem u trenutku blokade Društva, čime je postupljeno suprotno tada važećim odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/01), u pogledu terećenog kaznenog djela nije relevantna, obzirom da nije u svezi s bićem terećenog kaznenog djela Sklapanja štetnog ugovora.

16. Kako dakle nije dokazano da je okrivljenik sklapanjem Sporazuma o raskidu menadžerskog ugovora i obvezivanjem isplate naknade zbog raskida menadžerskog ugovora, propustio voditi poslovanje Društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, već se radilo o ispunjenju prethodno valjane ugovorne obveze, a koje ispunjenje nije rezultiralo nikakvom štetom za to trgovačko društvo, niti je isplata te naknade protupravna imovinska korist, valjalo je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom osuđujućem dijelu pod točkom IV i na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 okrivljenika osloboditi od optužbe.

17. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 valjalo je odrediti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

18. U odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude, vijeće je povodom žalbe okrivljenika ispitalo prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., te nije nađeno da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Karlovcu, 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić