REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

REPUBLICA DI CROATIA

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Ovr-348/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa Ivan Zorić, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Zorić i partneri j.t.d., Ulica Pavla Šubića 23, Zagreb, protiv ovršenice MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, Decumanus 18, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode, 3. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-286/08 od 22. listopada 2008.

II. Odbija se prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-286/08 od 22. listopada 2008., iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 5. Ovršnog zakona.

III. Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 250,00 (dvjesto pedeset) eura, u roku 8 dana.

z a k l j u č i o  j e

I. Upućuje se ovršenica da u roku 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-286/08 od 22. listopada 2008. iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona.

II. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

Obrazloženje

1.1. Ovršenica je u prijedlogu od 5. lipnja 2024. predložio da sud proglasi nedopuštenim prijenos i pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-286/08 od 22. listopada 2008. . Isto tako, predložio je da se Financijskoj agenciji naloži odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenice koja se nalaze na posebnom računu FINA-e.

1.2. U prijedlogu u bitnome navodi da je dana 29. travnja 2024. saznala o provedbi izvansudske ovrhe na svojem bankovnom računu temeljem pravomoćne presude poslovni broj P-286/08 od 22. listopada 2008. Ovrhovoditelj je FINA-i podnio zahtjev za naplatu glavnice s iznosom od 2.151,95 eura te zateznim kamatama koje su iskazane – s danom predaje zahtjeva – s iznosom od 4.235,58 eura. Po zahtjevu ovdje ovrhovoditelja podnijetom temeljem iste presude da je već ranije vođen postupak radi izravne naplate kod Financijske agencije kada je bilo (osim troškova naplate) namireno kamata u iznosu od 409,39 eura te s osnova glavnice 335,79 eura. Nadalje, da je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja iz iste presude vođen postupak radi ovrhe na bankovnim računima ovršenice, koji je bio evidentiran kod Financijske agencije pod brojem sudskog rješenja o ovrsi: Ovr-722/10. U toj su izvansudskoj ovrsi namireni troškovi ovrhe, te iznos od 34,65 eura s osnove glavnog duga. S obzirom na to da ovrhovoditelj sada iskazuje preostalu glavnicu svoje tražbine s iznosom od 2.151,95 eura tj. s protuvrijednošću 16.209,78 kuna, da proizlazi da je ovrhovoditelj već obračunao iznose koje je namirio ranijim ovrhama. Premda su zastarni rokovi u pogledu tražbina iz gore citirane presude bili prekinuti gore citiranim ovrhama na pokretninama 2010. (spis bivšeg Općinskog suda u Bujama Poslovni broj: Ovr-722/10, koji je pokrenut prijedlogom od 19. kolovoza 2010.) i potom ponovo 22. travnja 2021. ipak je protekao između trajanja gore navedenih ovršnih postupaka 3-godišnji rok za zastaru kamata i drugih povremenih tražbina propisan u čl. 233. st. 2 ZOO.

1.3. Slijedom gore navedenoga, predlaže da se postupi u skladu s odredbama čl. 51. st. 1. – 3. u svezi čl. 50. st. 1. toč. 5., te čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, te obustavi izvansudsku ovrhu u pogledu zateznih kamata u iznosu od 4.235,58 EUR.

2. Ovrhovoditelj je u podnesku od 12. svibnja 2025. osporio sve navode ovršenice kao neosnovane te se protivi prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Sud je pročitao Zahtjev za izravnu naplatu od 3. travnja 2025. (str. 5-6 spisa), dopis kojim je specificirano potraživanje ovršenice (str. 7 spisa), presudu Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-286/08 od 22. listopada 2008. (str. 8 spisa), rješenje o ovrsi od 14. rujna 2011. (str. 10-11 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (str. 12-13 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 21. travnja 2021. sa prilozima (str. 15-20 spisa), Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (str. 21-23 spisa).

4.1. Prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate je neosnovan, a povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog istaknutih žalbenog razloga zastare tražbine (članak 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona), ovršenica je upućena u parnicu.

4.2. Prijedlog ovršenice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 5. Ovršnog zakona nije osnovan.

5. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema članku 210. stavku 2. OZ-a, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.OZ-a).

6. Na temelju članka 52. stavka 1. OZ-a ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu (stavak 2.), dok ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3.). Prema stavku 4. citiranoga članka, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Na odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja primjenjuju se, kako je prethodno navedeno, odredbe o odgodi ovrhe. Člankom 65. stavkom 1. OZ-a propisano je da sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje dok je druga pretpostavka postojanje taksativno određenih okolnosti (članak 65. stavak 1. točka 1. – 11. OZ-a) koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršeniku da dokaže postojanje neke od predviđenih okolnosti.

8. U konkretnom slučaju, samim podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispunjena je jedna pretpostavka za odgodu ovrhe, odnosno pretpostavka iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a (ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu), jer se primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. U odnosu na drugi uvjet, odnosno nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je isto potrebno da bi se spriječilo nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Ovršenica u podnesenom prijedlogu čak niti ne obrazlaže zašto bi za nju nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta, već samo traži odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi bila riječ o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenica (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogla protuovrhom ili na drugi način nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

10. Slijedom navedenog, a kako ovršenica nije dokazala vjerojatnost da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda prijenosa potrebna da bi se spriječilo nasilje, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

11.1. Odredbom članka 50. stavka 1. točka 5. OZ-a, a na koji se ovršenica u prijedlogu poziva, propisano je da se žalba može izjaviti ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

11.2. Međutim, navedeni rok je propisan primjerice za traženje ovrhe na temelju rješenja o smetanju posjeda (članak 444. ZPP-a), za traženje ovrhe u slučaju ponovnog smetanja posjeda (članak 265. stavak 3. OZ), za traženje ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad (članak 268. OZ), međutim nije propisan za traženje ovrhe radi naplate predmetne tražbine.

12. Slijedom navedenog, a kako ovaj sud nije našao osnovanim žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 5. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

13. Prema čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

14. Iako se ovršenica u svom prijedlogu ne poziva izričito na navedeni žalbeni razlog, iz sadržaja podnesenog prijedloga razvidno je da prigovara upravo zastari tražbine.

15. Prema čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tog razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

16. Ovrhovoditelj je u podnesku od 12. svibnja 2025. osporio žalbene razloge ovršenice, te je slijedom navedenog istu valjalo uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a i odlučiti kao u točki I. izreke zaključka.

17. Sukladno odredbi članka 52. stavka 6. OZ-a okolnost da je ovršenica upućen u parnicu iz stavka 3. toga članka ili da ju je pokrenula ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako OZ-om nije drukčije određeno.

18. Sukladno odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a ovrhovoditelju je priznat trošak sastava podneska u iznosu od 250,00 eura na temelju Tbr. 11. točka 1., u vezi s Tbr. 7. točka 1. te Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 37/23., dalje: Tarifa) te je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

U Bujama - Buie 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku osam dana od dostave rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona).

DNA:

1. ovrhovoditelj, p.p.

2. ovršenik, p.p. uz podnesak na str. 29-30 spisa