Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-20/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Predragu Jovaniću, u pravnoj stvari tužitelja ĆKT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-335/2017-32 od 8. travnja 2022., 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženice Republike Hrvatske – Ministarstva obrane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-335/2017-32 od 8. travnja 2022. u pobijanoj točki I.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

»I. „Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĆKT na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 7.257,83 kuna (slovima: sedamtisućadvjestopedesetsedam kuna i osamdesettri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 112,58 kune od 16.08.2012. godine

- na iznos od 825,85 kune od 16.04.2013. godine

- na iznos od 1.889,49 kune od 16.11.2013. godine

- na iznos od 4.429,91 kune od 16.12.2013. godine, pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 9.231,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 08. travnja 2022. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

II. Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva sa zahtjevom za isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika iz Zagreba, IBAN: [broj bankovnog računa].

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I izreke.«

2. Protiv točke I. ove presude žalbu je podnijela tuženica i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a). Predlaže preinačenje pobijane odluke, odbijanjem tužbenog zahtjeva ili, podredno, ukidanje te odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove za sastavljanje žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbenim navodima kao neosnovanima i predlaže odbijanje žalbe i traži troškove za sastavljanje odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud, kada je, pobijanom odlukom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću. Ova odluka je utemeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava. Presuda je valjano i jasno obrazložena, bez proturječnosti pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojega izravno ukazuje žaliteljica (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), tvrdeći suprotno.

6. Nije u pravu tuženica kada u žalbi navodi da je međusobno u suprotnosti obrazloženje prvostupanjskog suda tvrdi u odnosu na dokumentaciju o radu tužitelja kod tuženice. Naime, u točki 9. obrazloženja presude, prvostupanjski sud nabraja dokaze koje je izveo i navodi da je: "izvršio uvid u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja" dok u točki 34. obrazloženja navodi da: "tuženik nije dostavio evidencije o radu tužitelja u dijelu utuženog razdoblja od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. Između ovih dvaju dijelova obrazloženja nema protivnosti jer u točki 34. obrazloženja prvostupanjski sud samo detaljnije opisuje općeniti navod iz točke 9. obrazloženja o tome da je: "izvršio uvid u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja.

7. Tužitelj tijekom postupka osporava valjanost i potpunost navedene dokumentacije (evidencije koju je o radu tužitelja kod tuženice vodila tuženica), a da dokumentacija nije potpuna slijedi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (stranice 190 do 198 spisa). U nalazu i mišljenju se izrijekom navodi da: "dokumentacija priložena spisu nije potpuna, a koju dokumentacija je nužna za točan i precizan obračun slobodnih dana ostvarenih iz prekovremenog rada na terenu i tzv. specifičnog oblika terena te posljedično, i obračun neplaćenih prekovremenih sati rada".

8. Netočna je žalbena tvrdnja tuženice da je prvostupanjski sud pogriješio kada je vještaku odredio zadatak i predmet vještačenja (rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-335/2017-17 od 11. rujna 2019. – stranica 132 spisa). Tim rješenjem je određena zadaća vještačenja i to: a) "na temelju dokumentacije u spisu" i b)"na temelju svih provedenih dokaza" – što je obuhvatilo i iskaze tužitelja i saslušanih vještaka. Time bi bila počinjena tzv. bitna povreda odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi sa člankom 259. ZPP-a). Ova bitna povreda odredaba postupka nije počinjena jer je određivanje zadaće vještačenja bilo nužno učiniti na način kao što je to odredio prvostupanjski sud jer je tužitelj osporio potpunost i valjanost dokumentacije tuženice o evidenciji o radu tužitelja, a ta dokumentacija nije bila potpuna.

9. Postupanje prvostupanjskog suda je u skladu s ustaljenom sudskom praksom o ovom spornom pitanju (Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-3773/2018-3 od 8. siječnja 2019., Rev-3765/2021-2 od 27. listopada 2021. i

Revd-31/2023-2 od 22. ožujka 2023.,

10. U tim odlukama zauzeto je pravno stajalište, da prema odredbi članka 131. stavak 4. Zakona o radu, "Narodne novine", broj: 149/09. i 6/11., u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Pri tome, ne postoji hijerarhijski odnos između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da materijalni dokazi imaju prednost pred personalnima u smislu njihove dokazne snage kao ni da se ima smatrati da je evidencija o radnom vremenu vođena u skladu s propisima samo zato što je poslodavac u ispravi o toj evidenciji naznačio ime i prezime tužitelja, ustrojstvenu cjelinu, dane u mjesecu u kojima je tužitelj radio, dnevno radno vrijeme u satima, ime, prezime i potpis službene osobe koja je sastavila evidenciju.

10.1. Dakle, na tuženici je bio teret dokazivanja da tužitelj u spornom razdoblju nije radio u terminima kao što to tvrdi tužitelj, a tuženica to u postupku nije dokazala.

12. Stoga nije u pravu tuženica kada u žalbi ustraje u svojem prigovoru na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, koji je tuženica iznijela u podnesku od 14. ožujka 2022. – stranica 209 spisa da: "ne prihvaća varijantu vještačenja koja je provedena po prijedlog tužitelja bez uvažavanja pismene radne evidencije tužitelja", a pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je upravo na tako provedenom vještačenju utemeljio svoju odluku.

12. O troškovima postupka je pravilno odlučeno (članak 154. stavak 1. ZPP-a) te je ta odluka valjano i jasno obrazložena.

13. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I. (članak 368. stavak 1. ZPP- a).

14. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženica u tome postupku nije uspjela.

15. Na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka koji se odnose na odgovor na žalbu, jer taj podnesak nije bio potreban za žalbeni postupak.

16. U nepobijanim, odbijajućim dijelovima (točke II. i III.) prvostupanjska presuda nije ispitivana.

U Sisku 3. lipnja 2025.

Sudac

Predrag Jovanić