Poslovni broj: Us I-332/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Nevenu Penjaku, odvjetniku u Splitu, Ivana Gundulića 26a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskoj zastupnici Silvani Boljat, višoj građevinskoj inspektorici i zaposlenici tuženika, na temelju odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24.), radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, objavljene 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-153 od 4. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 12. veljače 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-153 od 4. prosinca 2023., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako je sporno što tužitelj nikada nije zaprimio pobijano rješenje, niti je na bilo koji način bio upoznat sa obvezama iz tog rješenja jer je isto preuzeto od strane opunomoćenika, odvjetnika Nevena Penjaka u prostorijama Odjela građevinske inspekcije Split 11. siječnja 2024. od strane više građevinske inspektorice Silvane Boljat, te inspektorice AC koja je naznačena u potpisu prilikom primopredaje pobijanog rješenja. Tužitelj u niti jednom trenutku ne opstruira tijela državne uprave niti izbjegava bilo kakve dostave pismena. Predmetne činjenice se mogu utvrditi neposrednim uvidom u predmet koji vodi Građevinska inspekcija, Područnog ureda u Splitu, a što mogu potvrditi i građevinski inspektori. Stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stoga je nejasno na koji način tuženo tijelo smatra da tužitelj nema nikakvo pravo sudjelovati u postupku, bilo osobno ili putem punomoćnika. Odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) je regulirana materija izjašnjavanja stranke te je propisano da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Tuženik se u obrazloženju osporavanog rješenja poziva na čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da se ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi rješenje o izvršenju koje sadrži vrijeme, mjesto i način izvršenja rješenja, te da je obveza izvršenika da snosi troškove izvršenja kada se izvršenje provodi putem trećih osoba. Tužitelj navodi kako nije bio u mogućnosti postupiti po izvršnom rješenju kada ga nije niti zaprimio, slijedom čega rješenje o izvršenju koje se osporava ne proizvodi pravne učinke i ne može se provesti 13. prosinca 2023. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Sud je u predmetnom sporu koji se ranije vodio pod poslovnim brojem: Us I- 422/2024 donio rješenje poslovni broj: Us I-422/2024-6 od 27. lipnja 2024. kojim je odbačena tužba tužitelja kao nepravodobna, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3641/2024-3 od 22. siječnja 2025. poništeno citirano prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj: Us I-332/2025, što pak znači da se predmetna presuda donosi u izvršenju citiranog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

4.U sporu je održana rasprava 15. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i zakonska zastupnica tuženika.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranaka saslušaju tužitelj i zakonske zastupnice tuženika Silvana Boljat i AC, više građevinske inspektorice, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-153 od 4. prosinca 2023. , točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20- 02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje i to: - iskopa maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 20 x 20 m, dubine cca 3 m, potpornog zida dužine cca 20 m, visine cca 2,50 m, temeljnih traka širine cca 1 m, max. tlocrtnih dimenzija cca 20 x 20 m, izvedenih uz sjeveroistočni rub parcele, - građevine u središnjem dijelu parcele, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 55 x 28 m, koja se sastoji od podruma od armirano betonskih zidova debljine 20 cm, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 17,80 x 22,5 m, visine cca 2,70 m, ab. podne ploče prizemlja maksimalnih tl. dim. cca 55 x 28 m, armirano betonskih zidova prizemlja debljine 20 cm, visine cca 4 m, te bazena tl. dim. cca 6 x 13 m, - armirano betonskih potpornih zidova izvedenih južno od navedene građevine, i to potpornog zida uz istočni rub k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dužine cca 20 m, visine cca 1 m, potpornog zida uz južni rub k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dužine cca 40 m, visine cca 1,20 m, potpornog zida uz istočni rub k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dužine cca 27 m, visine od cca 1,20 m do max. cca 3,00 m, te potpornog zida uz južni rub k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dužine cca 22 m, visine cca 3 m, - građevine tlocrtnih dimenzija cca 4,50 m x 4,50 m, visine cca 3 m, koja se sastoji od armirano betonskih zidova debljine 20 cm, i armirano betonske krovne ploče debljine cca 15 cm, armirano betonskog zida dužine cca 4,30 m, visine cca 3 m, koji su izvedeni uz potporni zid uz južni rub k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno 13. kolovoza 2020., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443- 02-03-12-01-21-49 od 9. studenog 2021. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 16. prosinca 2021., rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443- 02-03-12-01-22-64 od 15. ožujka 2022. kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 1. travnja 2022. te rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443- 02-03-12-01-22-75 od 27. travnja 2022. kojim je tužitelju izrečena treća novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 9. svibnja 2022., točkom 3. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevine niti nakon tri izrečene novčane kazne, točkom 4. riješeno je da će se rješenje o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na lokaciji Uvala Duga, Okrug Gornji, na čest. zem. [katastarska čestica], te 1769/14 sve k. o. [katastarska općina] s početkom dana 13. prosinca 2023., točkom 5. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 6. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. i 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

11.Među strankama ovog spora isključivo prijepornim ukazuje se je li od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja okolnost što tužitelju osporeno rješenje tuženika ne bi bilo na zakonit način dostavljeno, odnosno na način kako to u vidu ima odredba čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), kao i je li u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja i to na način što ne bi bio saslušan u svojstvu stranke prije donošenja akta tuženika, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. i 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02- 03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. godine postalo izvršno 13. kolovoza 2020., koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica da su rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-49 od 9. studenog 2021. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443- 02-03-12-01-22-64 od 15. ožujka 2022. kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju te KLASA: UP/I-362- 02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-75 od 27. travnja 2022. kojim je tužitelju izrečena treća novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postala izvršna i to prvo rješenje 16. prosinca 2021., drugo rješenje 1. travnja 2022. i treće rješenje 9. svibnja 2022., kao i da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti rješenja o trećoj novčanoj kazni do dana donošenja osporenog rješenja, koje okolnosti također ne spori tužitelj, a ujedno od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije uklonio predmetne građevine, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 29. studenog 2023., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 20. srpnja 2020. godine točkom 4. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju tuženika od 27. travnja 2022. da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine niti nakon izricanja treće novčane kazne, da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na lokaciji Uvala Duga, Okrug Gornji, na čest. zem. [katastarska čestica], te 1769/14 sve k. o. [katastarska općina] s početkom dana 13. prosinca 2023.

15.Glede temeljnog tužbenog prigovora kojeg tužitelj ističe u ovom sporu i to da osporeno rješenje tuženika njemu nije dostavljeno na zakonom propisan način, odnosno da on za isto nije ni znao sve dok ga nije preuzeo njegov opunomoćenik, što je po njegovom mišljenu razlog zbog kojeg je osporeno rješenje tuženika nezakonito i zbog kojeg ga treba poništiti, za kazati je kako je po stajalištu ovog suda takav prigovor u cijelosti bespredmetan.

16.Naime, s prethodnim u vezi za naglasiti je kako okolnost je li tužitelju osporeno rješenje dostavljeno na zakonit način, odnosno na način kako to u vidu ima odredba čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku, nije niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. U tom pogledu, za kazati je kako takva okolnost može isključivo imati utjecaj na utvrđivanje pretpostavki za vođenje upravnog spora i to s aspekta pravodobnosti podnesene tužbe u smislu odredbe članka 40. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 - u daljnjem tekstu: ZUS) prema kojoj se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje, te odredbe čl. 46. st. 1. toč. 1. ZUS-a prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

17.Stoga, kod izloženog stanja stvari, u okolnostima kada se predmetna presuda donosi u izvršenju naprijed citiranog rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3641/2024-3 od 22. siječnja 2025., imajući u vidu stajalište izraženo u tom rješenju, kojim je ovaj prvostupanjski sud vezan, kod stanja stvari da je iz spisa upravnog tijela koji je dostavljen ovom sudu uz odgovor na tužbu od strane tuženika kao i odgovora na tužbu razvidno kako je osporeno rješenje tuženika od 4. prosinca 2023., prema dostavnici koja je priložena spisu uručeno LC kao opunomoćeniku tužitelja, te je na dostavnici naveden broj osobne iskaznice dotičnog 116085321, koji je pak primitak pošiljke potvrdio vlastoručnim potpisom na povratnici dostavnice, koje utvrđenje tuženik ne spori već navodi "(…) da kako nisu bili sigurni je li ŽC stvarno opunomoćenik za primanje pismena, a imenovani nije opunomoćenik u inspekcijskom postupku, predmetno rješenje je dana 11. siječnja 2024. osobno uručeno opunomoćeniku u inspekcijskom postupku odvjetniku Nevenu Penjaku (…)", slijedom čega dakle, dostava osporenog rješenja tuženika LC nije izvršena 12. prosinca 2023. prema pravilima o osobnoj dostavi iz članka 85. stavka 1. ZUP-a već je tužitelj uredno zaprimo rješenje tuženika tek kada je opunomoćenik tužitelja pristupio u ured tuženika i preuzeo rješenje dana 11. siječnja 2024., to pak sasvim jasno znači da je predmetna tužba tužitelja neprijeporno pravodobna, te kada ju sud u ponovljenom postupku rješenjem nije odbacio zbog nepravodobnosti, okolnost što tužitelju osporeno rješenje prilikom prve dostave ne bi bilo dostavljeno na zakonit način, odnosno na način kako to propisuje odredba čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku, potpuno jasno nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost akta tuženika jer je takva okolnost isključivo bitna kod utvrđivanja procesnih pretpostavki za vođenje spora, s tim da sama okolnost što je tužitelj u zakonom propisanom roku protiv rješenja tuženika pokrenuo upravni spor te je tužbenim zahtjevom predložio poništenje rješenja navodeći točnu klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj i datum rješenja nedvojbeno ukazuje da je tužitelj putem svog opunomoćenika u konačnici neupitno zakonito zaprimio akt tuženika.

18.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da su na njegovu štetu počinjene povrede procesnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da mu nije omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s tim da se Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje se kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužitelj ne bi bio saslušan ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Ujedno je za nadodati kako tužitelj uopće ne spori utvrđenja s kontrolnog inspekcijskog pregleda od 29. studenog 2023., odnosno da on nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, tj. da nije uklonio predmetne građevine. Također, za kazati je i kako je predmetni zapisnik o kontrolnom inspekcijskom pregledu sastavljen sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, koji je sastavljen u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a koji pak u smislu citiranog Zakona predstavlja zakonit dokaz, uslijed čega je potpuno jasno da je takav zapisnik mogao poslužiti kao valjana pravna osnova za donošenje osporenog rješenja tuženika.

19.Osim toga, za naglasiti je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da tim prije inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost što tužitelj nije bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled te nije saslušan prije donošenja osporenog rješenja nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja. S tim u vezi dodatno je za kazati kako je tužitelj i u predmetnom upravnom sporu imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, pa je tako nesumnjivo imao mogućnost i osporavanja činjeničnih utvrđenja s obavljenog kontrolnog inspekcijskog očevida od 29. studenog 2023., koja utvrđenja tužitelj uopće ne osporava niti u ovom sporu.

20.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, kao i da su izvršna rješenja kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanu izricanjem prve, druge i treće novčane kazne, nakon čega tužitelj ponovno nije uklonio predmetne građevine, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

21.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude iscrpno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja (izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme i mjesto izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 3. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nevenu Penjaku, odvjetniku u Splitu, ĆC

26a, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.