Zakon.hr

P-4869/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po pun Miru Radeliću, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima GE, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o, Split, Sukoišanska 43, OIB: 25781343234, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025., u nazočnosti pun. tužitelja te zamjenika pun. tuženika, a na ročištu od 03. lipnja 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

Nalaže se tuženiku da na ime preplaćenog iznos s osnova ništetne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF tužitelju isplati ukupni iznos od 15.000,42 EUR uvećan za zakonske kamate koje teku do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na iznos od:

- 2,98 EUR teče od 31. kolovoza 2007. godine pa do isplate;

- 3,42 EUR teče od 30. rujna 2007. godine pa do isplate;

- 1,89 EUR teče od 31. listopada 2007. godine pa do isplate ;

- 1,70 EUR teče od 30. studenog 2007. godine pa do isplate;

- 0,79 EUR teče od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate;

- 4,40 EUR teče od 31. siječnja 2009. godine pa do isplate;

- 6,10 EUR teče od 28. veljače 2009. godine pa do isplate;

- 1,59 EUR teče od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- 2,55 EUR teče od 30. travnja 2009. godine pa do isplate

- 3,20 EUR teče od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- 9,79 EUR teče od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- 8,36 EUR teče od 28. veljače 2010. godine pa do isplate;

- 16,83 EUR teče od 31. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- 15,27 EUR teče od 30. travnja 2010. godine pa do isplate

- 19,27 EUR teče od 31. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- 44,48 EUR teče od 30. lipnja 2010. godine pa do isplate

- 39,42 EUR teče od 31. srpnja 2010. godine pa do isplate

- 54,09 EUR teče od 31. kolovoza 2010. godine pa do isplate;

- 49.73 EUR teče od 30. rujna 2010. godine pa do isplate;

- 40,20 EUR teče od 31. listopada 2010. godine pa do isplate;

- 64,72 EUR teče od 30. studenog 2010. godine pa do isplate

- 88,93 EUR teče od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate;

- 72,66 EUR teče od 31. siječnja 2011. godine pa do isplate;

- 78,92 EUR teče od 28. veljače 2011. godine pa do isplate;

- 71,12 EUR teče od 31. ožujka 2011. godine pa do isplate;

- 72,59 EUR teče od 30. travnja 2011. godine pa do isplate;

- 109,03 EUR teče 31. svibnja 2011. godine pa do isplate;

- 111,44 EUR teče od 30. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- 139,68 EUR teče od 31. srpnja 2011. godine pa do isplate;

- 130,56 EUR teče od 31. kolovoza 2011. godine pa do isplate;

- 115,67 EUR teče od 30. rujna 2011. godine pa do isplate;

- 113,99 EUR teče od 31. listopada 2011. godine pa do isplate;

- 112,86 EUR teče od 30. studenog 2011. godine pa do isplate;

- 119,73 EUR teče od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate;

- 126,93 EUR teče od 31. siječnja 2012. godine pa do isplate;

- 127,68 EUR teče od 29. veljače 2012. godine pa do isplate;

- 13.559,47 EUR teče od 01. ožujka 2012. godine pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.573,74 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, dakle od 03. lipnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 20. ožujka 2020.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj se navodi da je tužitelj dana 17. srpnja 2006. godine kao korisnik kredita sklopio Ugovor o kreditu broj 9011684223 sa tuženikom kao bankom na iznos od 78.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, radi adaptacije stambenog objekta, s rokom otplate 180 mjeseci, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke odnosno tuženika o kreditiranju korisnika kredita odnosno tužitelja, a koja je na dan zaključenja iznosila 4,60%. Odredbe koje se odnose na promjenjivu godišnju kamatnu stopu i promjene srednjeg tečaja banke za CHF (valutna klauzula) su sadržane u čl. 4. i 7.2. gore navedenog ugovora o kreditu. Tužitelj da je 03. ožujka 2012. godine prijevremeno u cijelosti otplatio gore navedeni kredit. Iz otplatnog plana sačinjenog prilikom zaključenja Ugovora korisnik kredita bi u 180 mjesečnih anuiteta uz obračun kamata po ugovorenoj stopi od 4,60% godišnje s osnova glavnice i redovnih kamata platio ukupno 108.123,93 CHF od čega: 78.000,00 CHF glavnice, 30.123,93 CHF redovne kamate. Na dan iskorištenja kredita srednji tečaj banke za CHF utvrđen je u visini od 4,647767 kn za 1,00 CHF. Iznos od 78.000,00 CHF preračunat u kune po srednjem tečaju banke na dan iskorištenja kredita iznosi 362.525,83 kn (78.000,00 x 4,647767). U razdoblju od 31. kolovoza 2006. do 01. ožujka 2012. godine tj. od dospijeća 1. anuiteta do konačne prijevremene otplate kredita tužitelj bi da je otplatu vršio po anuitetima utvrđenim Prvim otplatnim planom od 600,69 CHF uz preračun u kune po srednjem tečaju banke utvrđenom na dan iskorištenja kredita platio ukupno 95.250,00 CHF odnosno 442.669,81 kn od čega: 78.000,00 CHF odnosno 362.525,83 kn s osnova glavnice, 17.250,00 CHF odnosno 80.173,98 kn redovne kamate. Tuženik je tijekom otplate kredita mijenjao visinu anuiteta po kojima je tužitelj vršio plaćanja po Ugovoru i to kako slijedi: 600,69 CHF od 31. kolovoza 2006. godine do 30. srpnja 2007. godine; 739,55 CHF od 31. srpnja 2007. godine do 30. kolovoza 2007. godine; 641,02 CHF od 31. kolovoza 2007. godine do 28. veljače 2008. godine; 669,82 CHF od 29. veljače 2008. godine do 29. studenog 2010. godine; 658,66 CHF od 30. studenog 2010. godine do 30. kolovoza 2011. godine; 643,72 CHF od 31. kolovoza 2011. godine do 01. ožujka 2012. godine. U razdoblju od 31. kolovoza 2006. do 01. ožujka 2012. godine tj. od dospijeća 1. anuiteta do konačne prijevremene otplate kredita uz obračun po promjenjivim kamatnim stopama i uz promjenjivi tečaj za CHF (valutna klauzula). tužitelj je platio ukupno 582.936,51 kn. Dakle, tužitelj je zbog promjene kamatne stope i promjene srednjeg tečaja banke za CHF (valutna klauzula) u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,60% i tečaj za CHF na dan iskorištenja kredita 31. srpnja 2006. godine po Ugovoru više platio ukupno 140.236,51 kn. Da se prije svega navodi kako je presudom Visokog trgovačkog suda broj 43. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više banaka među ostalom i protiv tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je obvezujuća za ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu odnosno ova pravna stvar. Bitno je istaknuti kako je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja tuženika, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se u konkretnom slučaju radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje ZOO) koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Unatoč tome što nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda broj 43. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine izrazio stav kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu iz čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu, te da je samim time ista odredba i nepoštena, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

Dakle, tužitelju u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nisu na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama predmetnog ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je predložio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»I Utvrđuju se da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu broj 9011684223 koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 17. srpnja 2006. godine u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

2. Utvrđuju se da je ništetan dio odredbe iz članaka 4. Ugovora o kreditu broj 9011684223 koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 17. srpnja 2006. godine:

»4. KAMATA NA KREDIT

4.1. na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,60% godišnje.

4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01. 01. (slovima: prvisiječnja)a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja)do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekućegodine i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekućegodine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti više od kamatne stope propisaneodlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.«

pa stoga citirane odredbe iz članaka 4. Ugovora o kreditu ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane odnosno tužitelja i tuženika.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati ukupni iznos od 140.236,51 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. «

2. Tužitelj je, nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 30. siječnja 2024.g., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

» III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati ukupni iznos od 18.292,88

EUR sa pripadajućom zateznom kamatom«

U ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

3. Dana 02. prosinca 2019.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik istakao u bitnome:

- da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže stoga isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka.

- da tuženik ističe i prigovor zastare.

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj 9011684223 zaključenog u Splitu dana 17.07.2006.g. između parničnih stranaka, pregledom otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope od 31.07.2006.g., pregledom tablice uplaćenih iznosa po kreditu na dan 22.01.2020.g., pregledom tuženikovih Općih uvjeta poslovanja sa građanima, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ZE, dipl. oec, izveden je dokaz pregledom plana otplate, te pregledom priloženih odluka viših sudova.

5. Presudom ovog suda poslovni broj P-1001/2020-33 od 12. travnja 2024. suđeno je: »I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»1. Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu broj 9011684223 koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 17. srpnja 2006. godine u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

2. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe iz članaka 4. Ugovora o kreditu broj 9011684223 koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 17. srpnja 2006. godine:

»4. KAMATA NA KREDIT

4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01. 01. (slovima: prvisiječnja)a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja)do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti više od kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.«

pa stoga citirane odredbe iz članaka 4. Ugovora o kreditu ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane odnosno tužitelja i tuženika.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati ukupni iznos od 18.292,88 EUR sa zateznom kamatom koja do 31.12.2007.g. teče po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, zatim za razdoblje od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 13,26 EUR počev od 31. kolovoza 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,64 EUR počev od 30. rujna 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,18 EUR počev od 31. listopada 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR počev od 30. studenog 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,65 EUR počev od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,14 EUR počev od 31. siječnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,69 EUR počev od 29. veljače 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,68 EUR počev od 31. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,16 EUR počev od 30. travnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,62 EUR počev od 31. svibnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,38 EUR počev od 30. lipnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,92 EUR počev od 31. srpnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,34 EUR počev od 31. kolovoza 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,74 EUR počev od 30. rujna 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,65 EUR počev od 31. listopada 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,75 EUR počev od 30. studenog 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,33 EUR počev od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,39 EUR počev od 31. siječnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,17 EUR počev od 28. veljače 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,57 EUR počev od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,46 EUR počev od 30. travnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,17 EUR počev od 31. svibnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,59 EUR počev od 30. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,34 EUR počev od 31. srpnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,93 EUR počev od 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,53 EUR počev od 30. rujna 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,11 EUR počev od 31. listopada 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,51 EUR počev od 30. studenog 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,18 EUR počev od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,69 EUR počev od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,73 EUR počev od 28. veljače 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,43 EUR počev od 31. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,31 EUR počev od 30. travnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,73 EUR počev od 31. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,09 EUR počev od 30. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,82 EUR počev od 31. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,74 EUR počev od 31. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,30 EUR počev od 30. rujna 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,78 EUR počev od 31. listopada 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,73 EUR počev od 30. studenog 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 152,01 EUR počev od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,21 EUR počev od 31. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 140,03 EUR počev od 28. veljače 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,86 EUR počev od 31. ožujka 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,24 EUR počev od 30. travnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 162,53 EUR počev od 31. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,96 EUR počev od 30. lipnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 196,06 EUR počev od 31. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,79 EUR počev od 31. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,35 EUR počev od 30. rujna 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,30 EUR počev od 31. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,84 EUR počev od 30. studenog 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 162,06 EUR počev od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,66 EUR počev od 31. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 170,23 EUR počev od 29. veljače 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13.560,74 EUR počev od 01. ožujka 2012. godine pa do isplate.« II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.767,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, dakle od 12. travnja 2024.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

6. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Varaždinu je svojom odlukom poslovni broj Gž-1307/2024-2 od 04. prosinca 2024. djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika te je presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1001/2020-33 od 12. travnja 2024.:

- potvrdio u točki I podtočki 1. izreke u kojoj je utvrđeno da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu broj 9011684223 koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 17. srpnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF

- potvrdio u točki I podtočki 2. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetan dio odredbe iz članaka 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011684223 od 17. srpnja 2006. u dijelu prema kojem se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana

- potvrdio u točki I podtočki 2. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom točka 4.2. Ugovora o kreditu 2

Rješenjem je pak prihvaćena žalba tuženika te je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1001/2020-33 od 12. travnja 2024. u točki I podtočki 3. izreke i u točki II izreke (odluci o troškovima) te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Iz obrazloženja rečene odluke Županijskog suda u Varaždinu, u odnosu da dio koji je ukinut, proizlazi da u odnosu na osporavanje neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare valja navesti da postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, a što je u skladu i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. na koje zaključke se pozivaju i sud prvog stupnja i tuženik u žalbi. Izneseno pravno shvaćanje prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Tuženik da osnovano ukazuje na proturječnost u obrazloženju prvostupanjskog suda kad primjenom tog objedinjenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđuje da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan pri čemu iznosi razloge samo u odnosu na zahtjev za isplatu s osnove ništetne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF. Naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe o ugovorenoj valuti obveze u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018. Imajući u vidu člankom 225. ZOO propisani rok zastare od pet godina za tražbine s osnova stjecanja bez osnova, a da je predmetna tužba podnijeta 20. ožujka 2020., to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nije protekao zastarni rok za utuženu tražbinu koju je tuženik stekao bez osnove u smislu članka 1111. u vezi članka 323. ZOO na temelju ništetne ugovorene odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF. Međutim, zastara je, kako to pravilno ističe tuženik u žalbi, nastupila s osnove utužene tražbine na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, budući je od 13. lipnja 2014. kao dana stjecanja pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., do podnošenja predmetne tužbe 20. ožujka 2020. protekao člankom 225. ZOO propisani rok zastare od pet godina. Prvostupanjski sud, protivno utvrđenju o početku tijeka roka zastare za utuženu tražbinu, utvrđuje da cjelokupna tražbina tužitelja nije u zastari zbog čega su razlozi o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, a na što ukazuje i tuženik u žalbi, te je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

7. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su, pored dokaza provedenih u postupku P-1001/2020, koji je prethodio presudi i rješenju Županijskog suda u Varaždinu, izvedeni dokazi dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ZE, te pregledom cjelokupnog spisa.

8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, i 155/23, dalje: ZPP).

9. U nastavku postupka, tužitelj je, u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 14. travnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev, te je istim zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

» 3. Nalaže se tuženiku da na ime preplaćenog iznos s osnova ništetne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF tužitelju isplati ukupni iznos od 15.000,42 EUR sa zateznom kamatom tekućom od:

- 31. kolovoza 2007. godine na iznos od 2,98 EUR;

- 30. rujna 2007. godine na iznos od 3,42 EUR;

- 31. listopada 2007. godine na iznos od 1,89 EUR;

- 30. studenog 2007. godine na iznos od 1,70 EUR;

- 31. prosinca 2008. godine na iznos od 0,79 EUR;

- 31. siječnja 2009. godine na iznos od 4,40 EUR;

- 28. veljače 2009. godine na iznos od 6,10 EUR;

- 31. ožujka 2009. godine na iznos od 1,59 EUR;

- 30. travnja 2009. godine na iznos od 2,55 EUR;

- 31. prosinca 2009. godine na iznos od 3,20 EUR;

- 31. siječnja 2010. godine na iznos od 9,79 EUR;

- 28. veljače 2010. godine na iznos od 8,36 EUR;

- 31. ožujka 2010. godine na iznos od 16,83 EUR;

- 30. travnja 2010. godine na iznos od 15,27 EUR;

- 31. svibnja 2010. godine na iznos od 19,27 EUR;

- 30. lipnja 2010. godine na iznos od 44,48 EUR;

- 31. srpnja 2010. godine na iznos od 39,42 EUR;

- 31. kolovoza 2010. godine na iznos od 54,09 EUR;

- 30. rujna 2010. godine na iznos od 49.73 EUR;

- 31. listopada 2010. godine na iznos od 40,20 EUR;

- 30. studenog 2010. godine na iznos od 64,72 EUR;

- 31. prosinca 2010. godine na iznos od 88,93 EUR;

- 31. siječnja 2011. godine na iznos od 72,66 EUR;

- 28. veljače 2011. godine na iznos od 78,92 EUR;

- 31. ožujka 2011. godine na iznos od 71,12 EUR;

- 30. travnja 2011. godine na iznos od 72,59 EUR;

- 31. svibnja 2011. godine na iznos od 109,03 EUR;

- 30. lipnja 2011. godine na iznos od 111,44 EUR;

- 31. srpnja 2011. godine na iznos od 139,68 EUR;

- 31. kolovoza 2011. godine na iznos od 130,56 EUR;

- 30. rujna 2011. godine na iznos od 115,67 EUR;

- 31. listopada 2011. godine na iznos od 113,99 EUR;

- 30. studenog 2011. godine na iznos od 112,86 EUR;

- 31. prosinca 2011. godine na iznos od 119,73 EUR;

- 31. siječnja 2012. godine na iznos od 126,93 EUR;

- 29. veljače 2012. godine na iznos od 127,68 EUR;

- 01. ožujka 2012. godine na iznos od 13,559,47 EUR;

do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016.godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. godine do 31.prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po

stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 01. siječnja 2024. godine do konačne isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

sukladno čl. 29. ZOO-a, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

9.1.Obrazlažući tako postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj je istakao da tužitelj potvrđuje primitak dopune vještva ZE, dipl. oec. stalnog sudskog vještaka za bankarstvo financije i računovodstvo od 17. ožujka 2025. godine., te da iz navedenog vještva proizlazi da preplaćeni iznos po ništetnim odredbama po valutnoj klauzuli iznosi 15.000,42 EUR. Nadalje, da preplaćeni iznos po ništetnim odredbama po promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 3.292,46 EUR. Sukladno utvrđenoj zastari iz presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu Gž-1307/24 od 4. prosinca 2024. godine tužitelj povlači tužbeni zahtjev za gore navedeni iznos od 3.292,46 EUR.

Sukladno navedenom tužitelj precizira tužbeni zahtjev isključivo za preplaćeni iznos po ništetnim odredbama po valutnoj klauzuli.

10. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik je u podnesku zaprimljenim u sustavu za komunikaciju sa sudovima 05. svibnja 2025. istakao da se ne protivi povlačenju tužbe za iznos od 3.292,46 €, ali da potražuje razmjerni iznos troška prema odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a. U odnosu na vještvo vještaka ZE, tuženik je istakao da je isto računski u redu, međutim, tuženik da ustraje u osporavanju tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva pozivom na isticanje prigovora zastare i prekluzije isticanja ništetnosti prema odredbi čl. 326 st. 2 ZOO-a.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. S obzirom da je Županijski sud u Varaždinu, svojom odlukom potvrdio prvostupanjsku presudu:

- u točki I podtočki 1. izreke u kojoj je utvrđeno da su ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu broj 9011684223 koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka zaključili dana 17. srpnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF,

- u točki I podtočki 2. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetan dio odredbe iz članaka 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011684223 od 17. srpnja 2006. u dijelu prema kojem se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana

- u točki I podtočki 2. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom točka 4.2. Ugovora o kreditu, te

- preinačio u točki I podtočki 2. u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno da kamatna stopa na dan sklapanja tog Ugovora iznosi 4,60% godišnje te da je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to je, kao sporno u nastavku postupka valjalo raspraviti prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

13. Prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenog po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), u svezi s čl. 1111. ZOO-a).

14. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kada počinje teći opći zastarni rok od pet godina.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. (odluka dostupna na službenoj internet stranici Vrhovnog sudaRH www.vsrh.hr) dao je odgovor na postavljeno revizijsko pitanje može li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavljati radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika.

16. Prema stajalištu VSRH-a, izraženom u navedenoj odluci, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga, kako je Vrhovni sud RH zauzeo stav u pogledu tijeka zastare u pogledu valutne klauzule u istovrsnim predmetima, to pozivanje tuženika u podnesku od 05. 05.25. na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-2637/23 od 09. travnja 2024. nije od značaja.

17. Parnični postupak koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., pravomoćno je okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. a tom presudom pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijede kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i prava i obveze ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti. sudske odluke donesene u povodu te tužbe dakle od 14.6.2018., te nastupa s istekom petogodišnjeg roka zastare, dakle 14.06.2023., a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 20. ožujka 2020., to u pogledu valutne klauzule nije nastupio zastarni rok od pet godina.

18. Slijedom svega obrazloženog, zaključak je ovog suda da istaknuti prigovor zastare, u pogledu valutne klauzule, nije osnovan, te ga je sud kao takovog odbio u cijelosti.

19. Za istaknuti je i to da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu za naknadom štete za koju je zastara podnošenja zahtjeva tri godine, a navodi da bi se radilo o zahtjevu za naknadom štete su neargumentirani, paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Naime, zahtjev za povratom plaćenog po osnovu ništetnog ugovora ili ugovorne odredbe tipičan je slučaj stjecanja bez osnove s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala (Odredba čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

20. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

21. Dakle, cijeneći sve naprijed navedeno i obrazloženo, u konkretnom slučaju se radi o stjecanju bez osnove, a ne o naknadi štete, pa je sukladno tome u konkretnom slučaju potrebno primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, a ne zastarni rok od 3 godine.

22. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Dopunskim vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oec. ZE, zaprimljenim u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 17.03.2025., sud je utvrdio da ukupan iznos kojeg je tužitelj preplatio po osnovu ništetnih odredbi glede valutne klauzule iznosi 15.000,42 EUR, a svaki mjesečni pojedinačni iznos, koliko je tužitelj više platio, sud je utvrdio iz stupca 19A vještva vještaka ZE, zaprimljenog kod ovog suda dana 17.03.2025.

24. Sud nalaz i mišljenje vještaka ZE prihvaća kao logično, uvjerljivo, dovoljno obrazloženo i izrađeno po pravilima struke, a za istaći je da ni stranke nisu imale primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka ZE, koji je u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen dana 17.03.2025.

25. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga je dakle, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, tuženik dužan vratiti tužitelju iznos kojeg je tužitelj pretplatio po osnovi ništetnih odredbi čl. 4.1. i st. 2 predmetnog ugovora o kreditu, a to je upravo iznos od 18.292,88 €. Međutim, kako je iznos od 3.292,46 € po osnovu promjenljive kamatne stope u zastari, te kako je tužitelj za taj iznos povukao tužbu, to je tuženik dužan tužitelju, po osnovu ništetnih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu vratiti iznos od 15.000,42 €.

26. Usputno se ističe da, iako tuženik posebno ne prigovora ne osporava iznos od 13.560,74 € koji se odnosi na prijevremenu otplatu kredita, ovaj sud, u pogledu naknade koju je tuženik naplatio tužitelju zbog prijevremene otplate kredita smatra potrebnim ukazat na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. donesenu povodom izvanredne revizije u kojoj je izraženo stajalište da paušalno pozivanje tužene banke na svoje opće akte i Tarifu kojom su propisane naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo do li nadoknađivanje dijela kamata koje je prema ugovoru trebala dobiti do kraja trajanja ugovora o kreditu, dakle prikrivenu izmaklu dobit. Vrhovni sud Republike Hrvatske pri tome naglašava da je shvaćanje da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji od izmakle dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošačima naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 101/17) kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktive 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL. L 60, 28.2.2014.). Pri tome Vrhovni sud Republike Hrvatske naglašava da je, iako se taj Zakon ne primjenjuje na konkretni slučaj (Ugovor o kreditu kao i u ovom konkretnom predmetu sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju) evidentno je da je Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja onemogućivši bankama da penaliziraju potrošače za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza te da bi banke imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplate kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i pravo na posebnu naknadu za prijevremenu otplatu.

27. Konačno, cijeneći odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, u ovom postupku tuženica, na kojoj je teret dokazivanja činjenica koje joj idu u prilog, nije dokazala da bi joj nastala ikakva šteta prijevremenom isplatom kredita. To stoga što tuženica u tijeku postupka nije priložila niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imala troškove zbog rješavanja zahtjeva tužitelja za prijevremenu otplatu kredita, dok s druge strane, tužitelj time što je zatražio i sukladno odredbama ZOO-a ishodio prijevremenu otplatu kredita, nije ni na koji način postupao protupravno (kao pretpostavkom odgovornnosti za štetu).

28. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjena je ovog suda da na strani tuženika postoji obveza da tužitelju isplati iznos od 13.560,74 € kojeg je tuženik neosnovano naplatio tužitelju po osnovu prijevremene otplate kredite.

29. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga je dakle banka, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, dužna vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime jednostrano promjenjive redovne kamate i valutne klauzule u CHF, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe, a sve na način kako je to naprijed navedeno.

30. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. st. 2.ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.

31. Tužitelju do 31.12.2007.g. pripada kamata po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, zatim za razdoblje od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

32. Datume uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa sud je utvrdio iz citiranog vještva vještaka ZE, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 17.03.25. pa je sukladno vještvu tužitelju dosuđena kamata kako je pobliže opisano u toč. I izreke ove presude.

33. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki 1. izreke presude.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155.ZPP. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015.,37/2022., 126/2022, te 138/2023). Tužitelju, zastupanom po pun. obistinjen je trošak sastava tužbe 250 bodova, za pristupe na roč. od 28.03.23.g., 06.10.23.g. 04.12.23.g. i 11.03.24.g. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 250 bodova, za pristup na roč. za objavu presude 50 bodova, za sastav podneska od 06.11.20.g. – očitovanje na odgovor na tužbu, 30.01.24.g. – očitovanje na vještvo, te za obrazložene podneske od 1402.23.g. i 27.03.24.g. po 250 bodova, za sastav podneska od 20.10.23.g. 62.5 bodova (25%), zatim u nastavku postupka za sastav obrazloženih podnesaka od 04.03.25. i 11.04.25. po 250 bodova, te za pristupe na roč. od 05.03.25. i 21.05.25. po 250 bodova, te za pristup na roč. za objavu od 03.06.25.

50 bodova, što ukupno zbrojeno iznosi

U Splitu 03. lipnja 2025.g.

SUDAC

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste(čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun tuženog

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte