REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2695/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja CARGO CARE d.o.o., OIB: 09727187093, Split, Vinkovačka 23B, kojeg zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u OD Mrklić & partneri j.t.d.. u Splitu, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810848, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović, odvjetnik u OD Kačić & Brbora, u Zagrebu, zaključio je glavnu i javnu raspravu 14. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lee Kalda, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnika tuženika Gorana Krištovića, odvjetnika u Zagrebu, dok je objavio 3. lipnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 11.083,56 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik isplatiti iznos od 4.310,34 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 31.10.2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 19.503,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.12.2020. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.01.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.02.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.03.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.04.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.05.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.06.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 01.07.2021. pa do isplate,

- na iznos 2.167,00 EUR od 31.07.2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku u iznosu od 5.312,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. U preostalom dijelu koji iznosi 937,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s OTP leasing d.o.o. imao sklopljen Ugovor o financijskom leasingu broj 1045850 od 8. kolovoza 2019., predmet kojeg je bio objekt MAN TGX 18.440 BLS TEGLJAČ, broja šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2015. Temeljem predmetnog Ugovora, financiran je objekt leasinga kojemu je nabavna vrijednost 55.000,00 EUR s uključenim PDV-om, te je tužitelj sudjelovao s učešćem u visini od 20%, odnosno s 11.000,00 EUR. Dana 23. rujna 2020. na objektu leasinga nastupila je šteta u prometnoj nesreći u Njemačkoj u kojoj je vozač objekta leasinga, zaposlenik tužitelja, izgubio život, te je trgovačko društvo Cargo care d.o.o. podnijelo odštetni zahtjev Allianz Hrvatska d.d., po polici osiguranja MOJ AUTO broj 04400874547, a koji se kod tuženika vodio pod brojem:

KA09073/20/1. Dana 23. prosinca 2020. tuženik je OTP leasigu d.o.o. dostavio obavijest u kojoj je naveo kako je temeljem dostavljene dokumentacije, obavljenog izvida i procjene štete utvrdio da je zahtjev osnovan, te da su obradom predmeta utvrdili da su troškovi popravka vozila veći ili jednaki tržišnoj vrijednosti vozila umanjenoj za procijenjenu vrijednost ostatka vozila, što podrazumijeva „totalnu štetu“ (popravak vozila nije ekonomski isplativ) i da je utvrđena visina totalne štete koja iznosi 114.572,68 kn. Navedenu obavijest uz popratnu korespondenciju tuženiku je osiguranik dostavio u veljači 2021. godine te je iz korespondencije vidljivo kako tuženik drži da je tržišna vrijednost vozila 161.386,53 kn, spašeni ostaci 32.327,55 kn, a obračun 129.058,98 kn, a s obzirom na to da je vozilo podosigurano, za isplatu se priznaje 114.572,68 kn. Dana 12. veljače 2021. tužitelj je dostavio putem OTP leasinga d.o.o. prigovor na gore citiranu obavijest, u kojem je u bitnome naveo kako je izračun osiguravajućeg društva sporan te kao takav neprihvatljiv, te da je iznos tržišne vrijednosti vozila i suviše nizak, te je u prilogu dostavio ponude ovlaštenog MAN distributera za vozila istih ili vrlo sličnih karakteristika uništenog vozila. Od istog prodavatelja trgovačko društvo Cargo care d.o.o. je nabavilo uništeno vozilo. Kupnja je realizirana u 08/2019, a vozilo je tada plaćeno 55.000€. Dostavljene ponude su za vozila godine proizvodnje 2016., što je ekvivalent uništenom vozilu u trenutku nastanka štete. (Šteta nastala 2020. godine / godina proizvodnje 2015). U prilogu je također dostavio kupoprodajni ugovor i ponudu za nabavljeno (uništeno) vozilo u 2019. godine iz kojeg je razvidna nabavna vrijednost i oprema istog. Predmetnim prigovorom predloženo je da se e-mail dostavi osiguravajućem društvu, kako bi isto, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, izvršilo ponovni izračun tržišne vrijednosti predmeta leasinga i izvršili korekciju ponude na način da ista bude u skladu sa stvarnom tržišnom vrijednosti vozila. Dana 19. veljače 2021. zaprimljen je odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, kojim je po uloženom prigovoru izvršena revizija predmetnog spisa, te se za isplatu priznaje 174.204,44 kn. Temeljem prigovora da je izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu. Međutim, i takav odgovor osiguravajućeg društva je tužitelju i dalje sporan te kao takav neprihvatljiv, pa je ponovno uložio prigovor. Netočno je da bi vozilo bilo podosigurano. Uvidom u policu MOJ AUTO BROJ 044000874547 vidljivo je kako je kasko osnovica za obračun 663.601,68 kn, odnosno osnovica je izračunata temeljem oduzimanja iznosa PDV-a od iznosa novonabavne vrijednosti vozila, stoga se u ovom predmetu ne radi o slučaju u kojem bi vrijednost vozila bila veća od osnovice za obračun premije po polici kaska. Navedeno je nadalje, kako tužitelju nikada nije dostavljen izvid štete, pa je i vrijednost spašenog ostatka vozila u iznosu od 32.327,55 kuna sporna. Konačno ostalo je nejasno i kojom je metodom izračunata predmetna vrijednost (radi li se o masi praznog vozila umnoženom s određenim iznosom koji čini ovu vrijednost ili se radi o nekoj drugoj procjeni ovlaštenog vještaka). Sporan je bio također i iznos amortizacije na ime starosti i kilometara obzirom da se radi o smanjenju od trećine iznosa tržišne vrijednosti vozila, koji izračun je kao takav neprihvatljiv jer nije u skladu s metodologijom za procjenu šteta. Ponovno je predloženo je da se email dostavi osiguravajućem društvu, kako bi isto, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, izvršilo ponovni izračun tržišne vrijednosti predmeta leasinga i izvršili korekciju ponude na način da ista bude u skladu sa stvarnom tržišnom vrijednosti vozila bez nerealnog umanjenja na ime amortizacije i prijeđenih kilometara kao i bez umanjenja s osnova podosiguranosti obzirom da se isto ne treba primijeniti kao i da se iznos vrijednosti spašenog ostatka vozila umanji. Dana 12. ožujka 2021. zaprimljen je odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, kojim je po uloženom prigovoru izvršena revizija predmetnog spisa, te se za isplatu priznaje 196,230,45 kn, te kako prema svemu navedenom proizlazi da vozilo nije podosigurano, te se ranija odluka o podosiguraju ukida. Međutim, i takav odgovor osiguravajućeg društva je i dalje sporan te kao takav neprihvatljiv. Ovo je treći prigovor koji se dostavlja na odluku Allianz Hrvatska d.d. Prvi prigovor je bio osnovan, a drugi je djelomično osnovan. Iz predmetnog nedvosmisleno proizlazi kako cjelokupna dokumentacija nije ni jednom pravilno pregledana. Navodi se nadalje, da unatoč višestrukom traženju nikada nije dostavljen izvid štete, pa je i vrijednost spašenog ostatka vozila u iznosu od 32.327,55 kuna sporna. Ponavlja se također kako nejasno je kojom je metodom izračunata predmetna vrijednost (radi li se o masi praznog vozila umnoženom s određenim iznosom koji čini ovu vrijednost ili se radi o nekoj drugoj procjeni ovlaštenog vještaka), kao i spornost iznosa amortizacije na ime starosti i kilometara obzirom da se radi o smanjenju od trećine iznosa tržišne vrijednosti vozila, koji izračun je kao takav neprihvatljiv jer nije u skladu s metodologijom za procjenu šteta. Ponovno je predloženo da se email dostavi osiguravajućem društvu, kako bi isto, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju, izvršilo ponovni izračun tržišne vrijednosti predmeta leasinga i izvršili korekciju ponude na način da ista bude u skladu sa stvarnom tržišnom vrijednosti vozila bez nerealnog umanjenja na ime amortizacije i prijeđenih kilometara kao i da se iznos vrijednosti spašenog ostatka vozila umanji. Dana 23. ožujka 2023. zaprimljen je odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, u kojem se navodi kako je postupajući po dostavljenom prigovoru drugostupanjski odbor izvršio ponovnu reviziju o visini naknade odštetnog zahtjeva, te je odlučeno kako je iznos totalne štete u iznosu od 196.230,45 kn, temeljem svih relevantnih činjenica ispravno obračunat. Kako je obračunata vrijednost vozila na dan štete 228.558,00 kn je korektna, odgovara oglasima koji su bili priloženi uz prigovor odvjetnika od 12. veljače 2021. (priloženi su oglasi za vozila proizvedena krajem 2016 god., a predmetno je vozilo proizvedeno 2015 god.). Vrijednost spašenih ostataka je utvrđena prema priloženom Gutachtenu u visini 4.310,34 € bez PDV-a => 32.327,55 kn bez PDV.a. Također se poziva na dostavu potpisane izjave o namirenju kako bi se mogla izvršiti isplatu odštetnog zahtjeva. Na navedenu odluku ponovno je izjavljen prigovor. Naime, navodi kako je vrijednost spašenih ostataka vozila utvrđena prema priloženom Gutachtenu, a nije zaprimljen nikakav prilog predmetnom odgovoru, kao što nismo unatoč višestrukom traženju nije zaprimljen izvid štete. Istim se istaklo kako se predmet leasinga od dana štete nalazi u Njemačkoj, te da je Tužitelju za donošenje bilo kakve svrsishodne odluke, a i zbog nemogućnosti samostalnog utvrđivanja svih bitnih okolnosti koje su presudne za donošenje poslovne odluke u ovom predmetu, a pozivom na osnovno načelo obveznog prava- načelo suradnje, potrebno dostaviti dokumentaciju ( izvid štete i Gutacten) kako bi ovaj predmet rezultirao dogovorom. Ovo sve je navedeno jer je tuženik obavijestio Osiguranika kako su ovlaštene osobe Njemačkog Allianza izvršile izvid štete po nalogu Tuženika. Stoga je Tužitelju i ovakav odgovor osiguravajućeg društva i dalje sporan te kao takav neprihvatljiv. Prigovorom se naglasilo kako je već nekoliko puta u samom ovom predmetu mijenjana odluka, te se ponovno predložilo da se email dostavi osiguravajućem društvu, da se Tužitelju dostavi dokumentacija, a predložen je i sastanak u svrhu mirnog rješenja spora. Dana 29. ožujka 2021. dostavljen je tužitelju na njemačkom jeziku (nakon 4 traženja) ˝Reproduktion˝ Gutachten koji je i izvid štete, a u kojem je definirana i vrijednost spašenog ostatka. Uz pomoć osoba koje znaju njemački jezik predmetni dokument preveden te je dana 31. ožujka 2021. dostavljen dopis kako je na stranici 6/7 dostavljenog dokumenta vidljivo da je tuženik za spašeni ostatak vozila dobio ponudu za otkup broj. 927798 od društva TIP EXPERT MONIKA MLOT, i to za otkup u visini od 4.310,34 EUR (bez poreza). Ponuda je vrijedila do 30. listopada 2020. Navedeno je i kako tužitelj nikada nije bio obaviješten o toj ponudi, koju bi zasigurno prihvatio. Zamoljeno je za razjašnjenje zašto nije bila dana mogućnost za prihvat takve ponude, jer se tuženika već više puta izvijestilo kako se predmet leasinga nalazi u Njemačkoj, te je propuštanjem te informacije nastala šteta. Radi navedenog, da se očekuju prijedlog tuženika kako razriješiti novonastalu situaciju, bilo da se reaktivirate ponudu za otkup, ili da se naknadi iznos ostatka vozila jer je tužitelju onemogućena prodaja istog iz Hrvatske, a troškovi transporta bi bitno premašili vrijednost ostatka. Navedena ponuda tužitelju je dostavljena 5 mjeseci nakon što je iskazana. Konačno, 10. svibnja 2021. tuženik je zaprimio email kojim je navedeno kako je u pogledu spašenih ostataka vozila pristupljeno provjeri ponuda ponuđača za otkup karamboliranih vozila u svrhu provjere obračuna totalne štete. Kako je iznos totalne štete na vozilu 196.230,45 kn, te poziva na dostavu potpisana Izjavu o namirenju u svrhu isplate odštetnog zahtjeva, uz napomenu da polica kasko osiguranja broj 04400874547 ne pokriva troškove ležarine vozila kako ni troškove prijevoza vozila, te kako se Odlukom Odbora drugog stupnja završava postupak obrade odštetnog zahtjeva. Na navedeni odgovor tužitelj je ponovno naveo kako je objekt leasinga koštao 55.000,00 EUR (cijena se sastojala od iznosa od 44.000,00 EUR uvećano za PDV), a kako je svojih sredstava na ime učešća plaćen je iznos od kunske protuvrijednosti 11.000,00 EUR, a ostatak iznosa je sklopljen gore spomenuti Ugovor o leasing. Kako je dana 23. rujna 2020. objektom leasinga pretrpio štetu koja je okarakterizirana kao totalna šteta, na taj dan dug prema gore spomenutom Ugovoru iznosio je 38.567,39 EUR (glavnica, bez kamate). U međuvremenu, zaključno s danom dostave toga dopisa, tužitelj je na ime rata leasinga isplatio dodatni iznos od 8.242,74 EUR. Iznos za koji se traži da se potpiše izjavu o potpunom namirenju ne pokriva niti dio vrijednosti vozila na dan pretrpljene štete za koji je sklopljen ugovor o leasingu. Naime, po obračunu OTP leasinga iznos preostalog duga po tom ugovoru (a vodeći računa da se prilikom kupoprodaje vozila dio kupoprodajne cijene platilo iz vlastitih sredstava) je kunska protuvrijednost 25.260,00 EUR uvećano za PDV dakle 31.575,00 EUR, pa ukoliko se isplati predloženi iznos ostat će i dalje otvoreno dugovanje prema OTP leasingu. Konačno da je dovoljno argumentirano u prijašnjim korespondencijama da ponuda treba biti minimalno na iznos kojim bi se zatvorio Ugovor o leasingu (odnosno dugovanje na dan nastanka totalne štete). Također da ukoliko se tuženik ne slaže s logičnim i jasnim da se isplati nesporan iznos štete, a za namirenje ostatka nenaplaćene štete će tužitelj biti prisiljen pokrenuti odgovarajući sudski postupak. Tuženik je potom poslao nalog osiguraniku za isplatu te je uplatio 30. srpnja 2021. iznos od 196.230,45 HRK/25.856,07 EUR, te je na taj dan nepodmiren iznos duga prema OTP leasingu d.o.o. iznosio 5.784,94 EUR. Tužitelj je izvršio uplate prema OTP leasingu d.o.o. po Ugovoru o financijskom leasingu broj 1045850 u periodu od nesreće ( 23.09.2020.) do konačne otplate (zadnja uplata 02. rujna 2021.) u ukupnom iznosu od 77.984,86 kn/10.603,70 EUR. Dana 21. rujna 2021. OTP leasing d.o.o. po ovlaštenim osobama izdao je tužitelju ovlaštenje da u svoje ime i za svoj račun angažira odvjetnika prema vlastitom izboru koji će ga zastupati, te mu je istom dao izričitu suglasnost da na temelju Ugovoru o financijskom leasingu broj 1045850 može o svom trošku poduzimati sve potrebne radnje pred nadležnim sudovima i svim drugim nadležnim tijelima u cilju ostvarivanja obeštećenja od društva Allianz Hrvatska d.d. po broju štete KA09073/20, što tužitelju u ovom postupku daje aktivnu legitimaciju. Slijedom svega gore navedenog, sasvim je jasno i nedvojbeno kako je tuženik, izbjegavajući svoju odgovornost za štetu u stvarnoj visini, prvo pogrešno izračunao tržišnu vrijednost vozila na dan štete 228.558,00 kn/30.334,86 EUR (nejasno je radi li se o masi praznog vozila umnoženom s određenim iznosom koji čini ovu vrijednost ili se radi o nekoj drugoj procjeni ovlaštenog vještaka), kao i spornost iznosa amortizacije na ime starosti i kilometara obzirom da se radi o smanjenju od trećine iznosa tržišne vrijednosti vozila, a tuženik iako je više puta upitan da navedeno obrazloži, isto nikada do sada nije učinio. Obzirom da amortizacija predstavlja postupno trošenje određene imovine odnosno alokaciju nastalih troškova nabave na odgovarajuća obračunska razdoblja, odnosno da amortizacija na teretna vozila iznosi 25% godišnje, to je tržišna vrijednost vozila na dan štete trebala iznositi 310.798,12 kuna odnosno 41.250,00 EUR ( 55.000,00 EUR - 25% = 41.250,00 EUR). Ako je temeljem obračuna tuženika vrijednost spašenih dijelova 4.310,34 € bez PDV-a => 32.327,55 kn bez PDV, to je tuženik trebao tužitelju isplatiti iznos od 36.939,66 EUR odnosno 278.321,86 kn umjesto isplaćenih 196.230,45 kn (25.856,07 EUR). Temeljem pogrešnog izračuna vrijednosti vozila tužitelj je oštećen za 11.083,56 EUR. Međutim, tužitelju je nastala šteta u visini od 4.310,34 EUR-a jer mu tuženik nije dostavio ponudu za otkup broj 927798 od društva TIP EXPERT MONIKA MLOT, koja ponuda je vrijedila do 30. listopada 2020., koju bi tužitelj bio prihvatio obzirom da se tegljač nalazi u stranoj državi i tužitelj do njega nema pristup. Konačno u vremenskom periodu rješavanja ovog odštetnog zahtjeva 24. rujna 2020. do isplate nespornog dijela 30. srpnja 2021., tužitelj je bio onemogućen za zaduženje za novo vozilo jer je imao mjesečnu obvezu prema leasingu, te nije bio u mogućnosti nabaviti novo vozilo. Predmetno vozilo je tužitelju bilo specifično jer mu je služilo za vršenje usluga prijevoza u međunarodnom prometu obzirom da je isti služio kao vozilo kojim je tužitelj obavljao usluge u svojstvu podvozara za LKW WALTER Internationale Ag (špedicija s kojom je tužitelj imao zajamčeni broj prijeđenih kilometara tj. zajamčeni prihod u kontinuitetu), ali i ostali je s predmetnim vozilom bilo i ostalih samostalno ugovorenih i realiziranih prijevoza. Iz svega navedenog, vidljivo je da je Tužitelj od početka 2020.g., sa navedenim vozilom kontinuirano poslovala sa LKW Walter špedicijom i realizirala promet u iznosu 54.696,60 EUR, dok je sa ostalim EU i HR špedicijama tj. davaocima utovara realizirala promet od 17.543,58 EUR, što daje total od 72.240,18 EUR za nepunih 10 mjeseci rada. Dakle, radi se o cca 7.224,00 EUR mjesečno neto prihoda. U transportnoj djelatnosti očekivana dobit je cca 30% od prihoda pa je neto dobit po navedenoj voznoj jedinici 2.167,00 EUR mjesečno. Za naglasiti je kako se radilo o pandemijskoj godini u kojoj je tužitelj ostvario pad prometa cjelokupnog poslovanja i do 40%. Stoga je tuženikovo propuštanje da ispravno obradi odštetni zahtjev, ako uzmemo u obzir da je procjenu od strane Njemačke osiguravajuće kuće imao 09. listopada 2020., a isplatu je izvršio tek 30. srpnja 2021., uzrokovalo štetu koja se očituje u vidu izgubljene dobiti za period za mjesece studeni i prosinac 2020- te godine, te za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2021. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne spori da je tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja, sklopio policu osiguranja „POLICA MOJ AUTO BROJ 04400874547“ (dalje u tekstu: „Polica“) s tuženikom te da je društvo OTP Leasing d.d. (dalje u tekstu: „OTP“) osiguranik po predmetnoj polici, a na koju se primjenjuju UVJETI OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA I VODIČ KROZ USLUGE (HR-102-1219) (dalje u tekstu: “Uvjeti”). Uz to, Tuženik ne spori da je OTP Izjavom od 21. rujna 2021. dao tužitelju ovlaštenje da u svoje ime i za svoj račun angažira odvjetnika prema vlastitom izboru koji će ga zastupati u predmetnom postupku, a što tužitelju u istom daje aktivnu legitimaciju. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju te činjenicu da je na predmetu osiguranja nastala šteta. Tuženik poriče i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra kako je s obzirom na priloženu dokumentaciju i isplaćenu nespornu naknadu od strane Tuženika OTP-u na ime imovinske štete po Polici od ukupno 25.856,07 EUR/196.230,45 HRK u cijelosti nadoknađena šteta prema tužitelju (s obzirom da je isti aktivno legitimiran od strane OTP-a), a sve kako je obrazloženo u nastavku. Isplatom navedenog nespornog iznosa od 25.856,07 EUR/196.230,45 HRK (nesporno priznato u tužbi), tuženik je, temeljem predmetne nesreće, ispunio svoje obveze po Polici u cijelosti slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. U vezi s time, tuženik ističe kako je utvrdio da se u ovom slučaju radi o „totalnoj šteti“ na predmetu osiguranja (kamionu MAN TGX) i da popravak predmetnog vozila tužitelja nije ekonomski isplativ, a što i tužitelj potvrđuje u tužbi (nesporno priznato u tužbi). Sukladno tome, tuženik je za model vozila kamion MAN TGX, kao što je tužiteljevo, utvrdio vrijednost rabljenog vozila na dan predmetne nesreće u visini od 30.334,86 EUR/228.558,00 HRK, uzimajući u obzir sve potrebne faktore amortizacije kao starost vozila, prijeđenu kilometražu, opće stanje vozila, stupanj opreme te stanje na tržištu. Prema tuženiku predmetna tržišna cijena neoštećenog vozila u trenutku nesreće (rabljeno vozilo) podudara se s drugim postignutim i ostvarenim kupoprodajnim cijenama sličnih ili identičnih vozila na tržištu, a koje je i sam tužitelj dostavio tuženiku prilikom prigovora tužitelja od dana 12. veljače 2021. Stoga Tuženik ponovno upire i ističe kako navedena cijena utvrđena i isplaćena od strane tuženika odgovara oglasima/ponudama koji su bili priloženi od strane samog tužitelja u prigovoru od 12. veljače 2021. Ovdje tuženik dodatno ističe kako je nesporni dio u iznosu od 25.856,07 EUR/196.230,45 HRK (ukupno 30.334,86 EUR/228.558,00 HRK umanjeno za iznos od 4.310,34 EUR/32.327,55 HRK za ostatak vozila – spašenih dijelova) isplatio sukladno priloženim ponudama ovlaštenog MAN distributera iako je svima opće poznato da te cijene koje su istaknute u ponudama ne odgovaraju konačnim tržišnim cijenama koje se mogu postignuti prilikom same kupoprodaje, odnosno drugim riječima da se i navedene cijene još mogu korigirati tj. spustiti. Nadalje, kada se prema procjeni tuženika uzme u obzir da vrijednost ostatka oštećenog vozila tužitelja koji je ostao u vlasništvu tužitelja iznosi 4.310,34 EUR/ 32.327,55 HRK, dolazimo do zaključka da je ostatak iznosa za isplatu naknade 25.856,07 EUR/196.230,45 HRK (30.334,86 EUR/228.558,00 HRK – 4.310,34 EUR/32.327,55 HRK = 25.856,07 EUR/196.230,45 HRK), a koliko je tuženik i isplatio tužitelju (nesporno utvrđeno u tužbi). Time je tuženik u cijelosti izvršio svoju obvezu, a zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan. Zaključno, iz navoda i dokaza u tužbi ne proizlazi na temelju čega tužitelj cijeni iznos ukupne štete i vrijednost vozila na dan štete na iznos od 41.250,00 EUR/310.798,12 HRK (odnosno 36.939,66 EUR/278.321,86 HRK kada se ukupna šteta umanji za ostatak vozila u iznosu od 4.310,34 EUR/32.327,55 HRK), odnosno ne proizlazi na temelju kojih podataka i dokaza je tužitelj došao do navedenih iznosa. Uzevši u obzir sve gore navedeno, Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev posebno u pogledu naknade štete od dodatnih: 11.083,56 EUR/83.509,08 HRK na ime razlike između tužiteljeve navodne vrijednosti vozila na dan štete u iznosu od 36.939,66 EUR/278.321,86 i nesporno isplaćenog iznosa od strane tuženika u iznosu od 25.856,07 EUR/196.230,45 HRK, a dodatno i iznos od 4.310,34 EUR/32.327,55 HRK na ime ostatka vozila koji je nesporno ostao u vlasništvu i posjedu tužitelja. Dodatno u prilog gore navedenog i ostatka vrijednosti vozila (spašenih dijelova), tuženik ističe kako je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete u iznosu spašenih dijelova u iznosu od 4.310,34 EUR/32.327,55 HRK također neosnovan. Naime, iz članka 2.4. Uvjeta (odjeljak „Spašeni dijelovi“) jasno i nedvojbeno proizlazi da spašeni dijelovi ili ostatci uništenog ili oštećenog vozila ostaju osiguraniku te da se procijenjena vrijednost istih odbija od visine štete. Stoga, u potpunosti je nejasno temeljem čega Tužitelj zahtijeva naknadu štete za ostatak vozila – spašene dijelove koji su kao takvi tužitelju ostali (isti ih je zadržao) temeljem gore navedenih činjenica, odnosno tuženik smatra da bi ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj bio dvostruko obeštećen za istu stvar na način da je zadržao ostatak vozila i da sada opet potražuje iznos štete za isti. Zaključno te nastavno na točku 3. tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu štete u pogledu izgubljene dobiti, tuženik ističe kako sukladno članku 2.1. Uvjeta (odjeljak „Što nije pokriveno osiguranjem?“) jasno proizlazi kako tuženik neće platiti naknadu ako je šteta nastala posredno ostvarivanjem osiguranih slučajeva kao što je, između ostalog, i gubitak zarade. Slijedom navedenog, jasno i nedvojbeno proizlazi da iz ugovorne odredbe, odnosno članka 2.1. Uvjeta, a koja je obvezna za obje strane predmetnog ugovora, odnosno I, tuženik ni na koji način ne može odgovarati tužitelju za izmaklu dobit, odnosno izgubljenu zaradu, temeljem čega su tužiteljevi navodi u tom pogledu neutemeljeni, paušalni i nemaju nikakvo uporište u Polici koja kao ugovor definira prava i obveze ugovornih strana te iste obvezuje u tom pogledu. Ovo posebno i iz razloga što je tužitelj pravna osoba te se pri sklapanju ugovora o osiguranju i potpisa istog morao koristiti povećanom dužnom pažnjom odnosno pažnjom dobrog gospodarstvenika i bio svjestan navedenog kao i značenja istog. Slijedom svega navedenog, nesporno je kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

3. U podnesku od 6. svibnja 2025. tužitelj osporava dopunu nalaza vještaka dipl. ing. Žarka Momčilovića. Ističe da je nepotpuna analiza stvarnog stanja vozila. Vještak navodi da „osim pređene kilometraže, nema podataka u spisu“ o stanju vozila. Međutim, upravo je obveza vještaka da zatraži relevantne podatke, a stranke su u mogućnosti dostaviti npr. servisnu dokumentaciju, fotografije, račune održavanja, itd. Zaključak temeljen isključivo na pretpostavci o „prosječno dobro održavanom vozilu“ zanemaruje individualne okolnosti ovog konkretnog vozila i dovodi do generalizacije koja nije primjerena u parničnom postupku u kojem se utvrđuje konkretna šteta. Vještak priznaje da „je zadatak bio utvrditi vrijednost vozila kakva je bila prije četiri godine“, ali odmah potom ističe da „pregled stanja na tržištu ima ograničenja“. Dakle, sam vještak priznaje da podaci na kojima temelji svoju procjenu imaju niz slabosti te predlaže kontakt s profesionalnim prodavateljima, što nije učinjeno. Time se dodatno potvrđuje nedovoljna pouzdanost nalaza. Iako vještak koristi metodu usporedbe s tržišnim cijenama, ne navodi konkretne primjere vozila, njihovu starost, kilometražu niti izvore (npr. oglasnici, aukcije, prodajni centri). Bez tih podataka usporedba ostaje potpuno netransparentna i provjerljivo neutemeljena. Sud je zatražio da se kod metode usporednih vozila navede starost i kilometraža uspoređivanih vozila, no vještak to nije učinio. Time nije u cijelosti ispunjen nalog iz rješenja od 11. veljače 2025. godine, što čini dopunu nalaza procesno i sadržajno nedostatnom. U odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva, tužitelj u ovom postupku ne temelji točku 3. tužbenog zahtjeva na odredbama kasko police niti traži naknadu štete po osnovi ugovornog odnosa s vlastitim osiguravateljem. Pozivanje na postojanje kasko police i osiguravatelja kojem je podnesen odštetni zahtjev služi isključivo kao ilustracija odnosa između stranaka u ovom sporu, budući da je tuženik – upravo po osnovi te police – bio u posjedu sve relevantne dokumentacije i procjene štete (između ostalog i procjene štete od strane njemačkog osiguratelja, zaprimljene 09.10.2020. godine). Međutim, iako je tuženik raspolagao svim podacima potrebnim za donošenje odluke o visini odštete, isplatu nespornog dijela izvršio je tek 30. srpnja 2021. Upravo je ta zakašnjela isplata bila odlučujući faktor koji je onemogućio tužitelja da pravovremeno zatvori postojeći leasing na oštećeno vozilo i nabavi novo vozilo za nastavak obavljanja svoje djelatnosti. Naime, tužitelj je tijekom čitavog predmetnog razdoblja bio opterećen mjesečnim leasing obvezama i bez sredstava iz isplate štete nije bio kreditno sposoban za novo financiranje. Stoga kasko polica nije temelj pravnog odnosa u odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva, već okolnost koja dodatno potvrđuje da je tuženik već bio upoznat sa svim okolnostima štetnog događaja i da je njegovo propuštanje u postupku obrade štetnog zahtjeva uzročno dovelo do nastanka imovinske štete tužitelju, u vidu izgubljene dobiti. Tužitelj je 24. rujna 2020. godine podnio odštetni zahtjev tuženiku, temeljem štete nastale na teretnom vozilu, koje je bilo ključno sredstvo za obavljanje njegove prijevozničke djelatnosti. Već 9. listopada 2020. godine tuženik je raspolagao potpunom procjenom štete dostavljenom od strane njemačke osiguravajuće kuće. Međutim, isplata nespornog dijela štete izvršena je tek 30. srpnja 2021. godine, odnosno s gotovo deset mjeseci zakašnjenja. Oštećeno vozilo bilo je neophodno za svakodnevno poslovanje tužitelja, koji je u to vrijeme kontinuirano surađivao s renomiranom međunarodnom špedicijom LKW WALTER Internationale AG, za koju je obavljao prijevoze kao ugovoreni podvoznik s garantiranim prometom i prihodima. Osim toga, vozilo je korišteno i za dodatne prijevoze s drugim naručiteljima iz EU i Hrvatske, što je sve zajedno činilo stabilan izvor prihoda za tužitelja. Tijekom razdoblja od siječnja do listopada 2020. godine, tužitelj je s predmetnim vozilom ostvario ukupan prihod od 72.240,18 EUR, od čega 54.696,60 EUR od LKW WALTER-a te 17.543,58 EUR od ostalih prijevoza. To daje prosječan mjesečni prihod od cca 7.224,00 EUR, odnosno procijenjenu neto dobit od cca 2.167,00 EUR mjesečno (uz pretpostavljenu maržu od 30%). Nemogućnost korištenja vozila u razdoblju od studenog 2020. do srpnja 2021. godine (ukupno 9 mjeseci) rezultirala je ukupnom izgubljenom dobiti u iznosu od cca 19.503,00 EUR. Ove štetne posljedice dodatno su izražene s obzirom da se radilo o poslovnoj godini zahvaćenoj pandemijom COVID-19, u kojoj je tužitelj – kao i cijeli prijevoznički sektor – bilježio pad prihoda i do 40%. U takvim uvjetima, gubitak operativnog kapaciteta imao je značajno veći negativan utjecaj na poslovanje nego u uobičajenim tržišnim okolnostima. Točka 3. tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na izvanugovornoj (deliktnoj) odgovornosti tuženika kao osiguravatelja osobe koja je prouzročila štetu, a ne na osnovi kasko police. Pravni temelj zahtjeva nalazi se u odredbama članka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuju odgovornost za štetu učinjenu drugome bez osnove u ugovoru. Članak 1045. stavak 1. ZOO-a: „Tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.” Članak 1046. stavak 1. ZOO-a: „Za štetu odgovara i osoba koja ju je prouzročila drugome svojom imovinom ili uporabom stvari ili opasne djelatnosti.” U predmetnom slučaju tuženik je propustio ispuniti svoju obvezu naknade štete u razumnom roku, iako je bio u posjedu svih relevantnih činjenica i procjena. To je uzročno povezano s posljedicom – gubitkom poslovne sposobnosti tužitelja i nastankom konkretne imovinske štete u obliku izgubljene dobiti. Pozivanje na postojanje kasko police služi isključivo kao dokaz okolnosti odnosa između stranaka i konteksta u kojem je tuženik stekao saznanja o šteti. Tužitelj se točkom 3. tužbenog zahtjeva ne poziva na prava iz kasko osiguranja, već isključivo na odgovornost tuženika kao odgovornog osiguravatelja treće osobe – štetnika, iz odštetnopravnog odnosa koji nastaje zbog nepravodobnog i nemarnog postupanja osiguravatelja u obradi odštetnog zahtjeva, isključenja iz ugovora vrijede samo u obveznopravnom odnosu ugovaratelja i osiguravatelja (kasko), ne i kad se radi o šteti izvan tog odnosa. U ovom slučaju, to je izmakla mjesečna dobit zbog nemogućnosti rada – i to ne kao apstraktan gubitak, nego precizno kvantificiran na temelju ranije poslovne suradnje s LKW Walter i drugim špedicijama, o čemu su dostavljeni računi i financijski dokazi. Ključno je argumentirati da je tuženik imao sve uvjete da ispuni obvezu isplate temeljem tuđe odgovornosti (po međunarodnoj polici i procjeni iz Njemačke 9.10.2020.), ali je propustio to učiniti skoro 10 mjeseci, čime je uzrokovao gubitak. Taj gubitak nije šteta na imovini (vozilu), već posljedična šteta proizašla iz zakašnjele isplate, zbog koje tužitelj nije mogao obavljati djelatnost. Sudska praksa poznaje pravo na izmaklu dobit kada pasivnost osiguravatelja spriječi redovno poslovanje (npr. Gž- 123/12 ŽS Zagreb), kojim je utvrđeno da trajanje postupanja osiguratelja može imati utjecaj na odgovornost za posljedične ekonomske učinke. Također, valja istaknuti da je tužitelj, upravo zbog nepravodobne isplate od strane tuženika, bio onemogućen zatvoriti postojeći leasing te financirati novo vozilo, što predstavlja izravnu posljedicu tuženikovog postupanja. Tuženik je svojim postupanjem također prekršio načelo savjesnosti i poštenja (čl. 5. ZOO), jer ako osiguratelj zna da šteta postoji, zna i koliko iznosi, i ne postupa bez opravdanog razloga – odgovoran je i za sve posljedice koje time izazove.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: Ugovor o financijskom leasingu (str. 9. – 10. spisa), Polica moja auto (str. 11. – 12. spisa), e-mail (str. 13. – 15. spisa), odluku o zahtjevu (str. 16. spisa), prigovor (str. 17. – 38. spisa), odluku o prigovoru (str. 36. spisa), prigovor (str. 37. spisa), odluku o prigovoru (str. 39. spisa), prigovor na odluku o prigovoru (str. 40. spisa), odluku o prigovoru (str. 42. spisa), prigovor (str. 43. spisa), e-mail (str. 59. – 63. spisa), Obračun raskida Ugovora o financijskom leasingu (str. 64. – 68. spisa), Izjava od 21. rujna 2021. (str. 69. spisa), konačan obračun raskida ugovora (str. 70. – 71. spisa), Potvrda o podmirenju ukupne naknade za leasing (str. 72. – 73. spisa), Nalog za obavljanje odjave vozila – punomoć (str. 74. – 76. spisa), transakcije (str. 77. – 81. spisa), nalog za utovar (str. 82. – 264. spisa), transakcije (str. 265. – 277. spisa), nalog za prijevoz (str. 278. – 300. spisa), uvjeti osiguranja motornih vozila (str. 312. – 411. spisa), ovjereni prijevod izvješća vještaka (str. 439. – 454. spisa). Sud je proveo prometno – tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Žarku Momčiloviću, dipl.ing. za promet, vozila i plovila/cestovni promet, tehniku i procjenu vozila i strojeva, čiji je zadatak bio utvrditi visinu totalne štete na MAN TGX 18.440 BLS TEGLJAČ, godina proizvodnje 2015., uzimajući u obzir tržišnu vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja koju je potrebno utvrditi i nespornu vrijednost spašenih ostataka od 4.310,34 EUR (bez PDV-a).

5. Sud nije proveo vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke na okolnost izgubljene dobiti jer je ocijenio da ne postoji pravna osnova tog dijela tužbenog zahtjeva pa provođenje dokaza na okolnost visine nije bilo potrebno (čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 34.896,90 EUR-a, koji tužitelj potražuje od tuženika po tri osnove: 1. iznos od 11.083,56 EUR na ime isplate osigurnine (razlika neisplaćenog dijela) po osnovi totalne štete na osiguranom vozilu po polici kasko osiguranja, 2. iznos od 4.310,34 EUR na ime propusta tuženika da dostavi tužitelju ponudu za otkup broj 927798 od društva TIP EXPERT MONIKA MLOT, s rokom važenja do 30. listopada 2020., koju bi tužitelj bio prihvatio, 3. iznos od 19.503,00 EUR-a na ime izgubljene dobiti u razdoblju od studenog 2020. – srpnja 2021. godine zbog tuženikovog propusta da ispravno obradi odštetni zahtjev.

8. Između stranaka nije sporno, a proizlazi iz isprava u spisu, da je:

- tužitelj sklopio s OTP leasing d.o.o. 8. kolovoza 2019. Ugovor o financijskom leasingu broj 1045850, predmet kojeg je bio objekt MAN TGX 18.440 BLS TEGLJAČ, broja šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2015., kojim je financiran objekt leasinga čija je nabavna vrijednost 55.000,00 EUR s uključenim PDV-om, te je tužitelj sudjelovao s učešćem u visini od 20%, odnosno s 11.000,00 EUR (ugovor na str. 9. – 10. spisa),

- tužitelj kao ugovaratelj osiguranja sklopio policu osiguranja "POLICA MOJ AUTO broj 04400874547" s tuženikom kao osiguravateljem, a u kojoj je OTP leasing d.o.o. osiguranik, s rokom važenja od 20. kolovoza 2020. do 20. kolovoza 2021., dok je policom osigurano vozilo MAN TGX 18.440 BLS TEGLJAČ (polica na str. 11. – 12. spisa, dalje: Polica osiguranja),

- sastavi dio Police osiguranja Uvjeti osiguranja vozila i vodič kroz usluge

(HR.102.1219) (str. 312. – 411. spisa)

- u prometnoj nezgodi u Njemačkoj, do koje je došlo 23. rujna 2020., na osiguranom objektu leasinga nastupila šteta,

- tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev po Polici osiguranja, koji se kod tuženika vodio pod brojem: KA09073/20/1 ,

- 23. prosinca 2020. tuženik OTP leasigu d.o.o. dostavio obavijest u kojoj je naveo kako je temeljem dostavljene dokumentacije, obavljenog izvida i procjene štete utvrdio da je zahtjev osnovan, te da su obradom predmeta utvrdili da su troškovi popravka vozila veći ili jednaki tržišnoj vrijednosti vozila umanjenoj za procijenjenu vrijednost ostatka vozila, što podrazumijeva „totalnu štetu“ (popravak vozila nije ekonomski isplativ) i da je utvrđena visina totalne štete koja iznosi 114.572,68 kn (obavijest na str. 16. spisa),

- obavijest od 23. prosinca 2020. uz popratnu korespondenciju tuženiku je osiguranik dostavio u veljači 2021. godine te je iz korespondencije vidljivo kako tuženik drži da je tržišna vrijednost vozila 161.386,53 kn, spašeni ostaci 32.327,55 kn, a obračun 129.058,98 kn, a s obzirom na to da je vozilo podosigurano, za isplatu se priznaje 114.572,68 kn (e-mail na str, 13. spisa),

- 12. veljače 2021. tužitelj je dostavio putem OTP leasinga d.o.o. prigovor na obavijest od 23. prosinca 2020. u kojem je u bitnome naveo kako je izračun osiguravajućeg društva sporan te kao takav neprihvatljiv, te da je iznos tržišne vrijednosti vozila i suviše nizak, te je u prilogu dostavio ponude ovlaštenog MAN distributera za vozila istih ili vrlo sličnih karakteristika uništenog vozila., do kojeg je i tužitelj nabavio uništeno vozilo u kolovozu 2019. godine po cijenio od 55.000,00 EUR. Dostavljene ponude su za vozila godine proizvodnje 2016., što je ekvivalent uništenom vozilu u trenutku nastanka štete (Šteta nastala 2020. godine/godina proizvodnje 2015),

- 19. veljače 2021. tužitelj zaprimio odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, kojim je po uloženom prigovoru izvršena revizija predmetnog spisa, te se za isplatu priznaje 174.204,44 kn, imajući u vidu vrjednost vozila prema ponudi od 25. srpnja 2019. u iznosu od 330.000,00 kn, umanjenje na ime amortizacije zbog starosti od 1 godine, 1 mjesec i 30 dana, te uz primjenu korektivnog faktora na ime prijeđenih kilometara, općeg stanja vozila te ponude i potražnje, čime se dolazi do tržišne vrijednosti vozila od 228.558,00 kn, a od kojeg iznosa je potom oduzeta vrijednost spašenih dijelova u iznosu od 32.327,55 kn te uzeta u obzir i okolnost podosiguranja vozila (obavijest na str. 36. spisa),

- 3. ožujka 2021. tužitelj je ponovo podnio prigovor na drugostupanjsku odluku,

- 12. ožujka 2021. tužitelj zaprimio odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, kojim je po uloženom prigovoru izvršena revizija predmetnog spisa, te se za isplatu priznaje 196.230,45 kn (tržišna vrijednost vozila od 228.558,00 kn – vrijednost spašenog ostatka vozila od 32.327,55 kn; odgovor na str. 39. spisa), te kako prema svemu navedenom proizlazi da vozilo nije podosigurano, te se ranija odluka o podosiguraju ukida.

- u trećem prigovoru od 15. ožujka 2021. (str. 40 spisa), koji je dostavljen na odluku Allianz Hrvatska d.d., tužitelj navodi da unatoč višestrukom traženju nikada nije dostavljen izvid štete, pa je i vrijednost spašenog ostatka vozila u iznosu od 32.327,55 kuna sporna, zatim da je nejasno kojom je metodom izračunata predmetna vrijednost (radi li se o masi praznog vozila umnoženom s određenim iznosom koji čini ovu vrijednost ili se radi o nekoj drugoj procjeni ovlaštenog vještaka), kao i spornost iznosa amortizacije na ime starosti i kilometara obzirom da se radi o smanjenju od trećine iznosa tržišne vrijednosti vozila, koji izračun je kao takav neprihvatljiv jer nije u skladu s metodologijom za procjenu šteta,

- 23. ožujka 2023. tužitelj zaprimio odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja (str. 42. spisa), u kojem se navodi kako je postupajući po dostavljenom prigovoru drugostupanjski odbor izvršio ponovnu reviziju o visini naknade odštetnog zahtjeva, te je odlučeno kako je iznos totalne štete u iznosu od 196.230,45 kn, temeljem svih relevantnih činjenica ispravno obračunat, zatim da je obračunata vrijednost vozila na dan štete 228.558,00 kn je korektna jer odgovara oglasima koji su bili priloženi uz prigovor odvjetnika od 12. veljače 2021. (priloženi su oglasi za vozila proizvedena krajem 2016 god., a predmetno je vozilo proizvedeno 2015 god.), dok je vrijednost spašenih ostataka utvrđena prema priloženom Gutachtenu u visini 4.310,34 € bez PDV-a => 32.327,55 kn bez PDV-a,

- tužitelj je podnio ponovno prigovor na odluku od 23. ožujka 2021.,

- 29. ožujka 2021. dostavljen je tužitelju na njemačkom jeziku ˝Reproduktion˝ Gutachten (izvid štete), u kojem je definirana i vrijednost spašenog ostatka,

- 10. svibnja 2021. tužitelj je zaprimio email (str. 60. spisa) u kojem je navedeno kako je u pogledu spašenih ostataka vozila pristupljeno provjeri ponuda ponuđača za otkup karamboliranih vozila u svrhu provjere obračuna totalne štete, zatim da je iznos totalne štete na vozilu 196.230,45 kn, te poziva na dostavu potpisana Izjavu o namirenju u svrhu isplate odštetnog zahtjeva, uz napomenu da polica kasko osiguranja broj 04400874547 ne pokriva troškove ležarine vozila ni troškove prijevoza vozila, te kako se Odlukom Odbora drugog stupnja završava postupak obrade odštetnog zahtjeva,

- na navedeni odgovor od 10. svibnja 2021. tužitelj je ponovno podnio prigovor 26. srpnja 2021. navodeći kako je objekt leasinga koštao 55.000,00 EUR (cijena se sastojala od iznosa od 44.000,00 EUR uvećano za PDV) i da je tužitelj iz svojih sredstava na ime učešća platio iznos od kunske protuvrijednosti 11.000,00 EUR, dok je za ostatak iznosa je sklopljen gore spomenuti Ugovor o leasing. Kako je dana 23. rujna 2020. objektom leasinga pretrpio štetu koja je okarakterizirana kao totalna šteta, na taj dan dug prema gore spomenutom Ugovoru iznosio je 38.567,39 EUR (glavnica, bez kamate). U međuvremenu, zaključno s danom dostave toga dopisa, tužitelj je na ime rata leasinga isplatio dodatni iznos od 8.242,74 EUR. Iznos za koji se traži da se potpiše izjavu o potpunom namirenju ne pokriva niti dio vrijednosti vozila na dan pretrpljene štete za koji je sklopljen ugovor o leasingu. Naime, po obračunu OTP leasinga iznos preostalog duga po tom ugovoru (a vodeći računa da se prilikom kupoprodaje vozila dio kupoprodajne cijene platilo iz vlastitih sredstava) je kunska protuvrijednost 25.260,00 EUR uvećano za PDV dakle 31.575,00 EUR, pa ukoliko se isplati predloženi iznos ostat će i dalje otvoreno dugovanje prema OTP leasingu. Konačno da je dovoljno argumentirano u prijašnjim korespondencijama da ponuda treba biti minimalno na iznos kojim bi se zatvorio Ugovor o leasingu (odnosno dugovanje na dan nastanka totalne štete),

- tuženik uplatio 30. srpnja 2021. iznos od 196.230,45 HRK/25.856,07 EUR na ime nespornog dijela štete,

- 21. rujna 2021. OTP leasing d.o.o. po ovlaštenim osobama izdao je tužitelju ovlaštenje da u svoje ime i za svoj račun angažira odvjetnika prema vlastitom izboru koji će ga zastupati, te mu je istom dao izričitu suglasnost da na temelju Ugovoru o financijskom leasingu broj 1045850 može o svom trošku poduzimati sve potrebne radnje pred nadležnim sudovima i svim drugim nadležnim tijelima u cilju ostvarivanja obeštećenja od društva Allianz Hrvatska d.d. po broju štete KA09073/20 (str. 69. spisa).

9. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za isplatu osigurnine u iznosu od 11.083,56 EUR, iz činjenične osnove tužbe proizlazi da tužitelj smatra kako je tuženik u izvansudskom postupku rješavanja odštetnog zahtjeva pogrešno izračunao tržišnu vrijednost vozila na dan štete u iznosu od 228.558,00 kn/30.334,86 EUR (nejasno je radi li se o masi praznog vozila umnoženom s određenim iznosom koji čini ovu vrijednost ili se radi o nekoj drugoj procjeni ovlaštenog vještaka). Tužitelj navodi da amortizacija predstavlja postupno trošenje određene imovine, odnosno alokaciju nastalih troškova nabave na odgovarajuća obračunska razdoblja i da amortizacija za teretna vozila iznosi 25% godišnje, pa je tržišna vrijednost vozila na dan štete trebala iznositi 310.798,12 kuna odnosno 41.250,00 EUR ( 55.000,00 EUR - 25% = 41.250,00 EUR). Ako je temeljem obračuna tuženika vrijednost spašenih dijelova 4.310,34 EUR bez PDV-a => 32.327,55 kn bez PDV, to tužitelj smatra da je tuženik trebao tužitelju isplatiti iznos od 36.939,66 EUR odnosno 278.321,86 kn umjesto isplaćenih 196.230,45 kn (25.856,07 EUR), pa je temeljem pogrešnog izračuna vrijednosti vozila prema navodima iz tužbe tužitelj oštećen za 11.083,56 EUR. Dakle, iz činjenične osnove tužbe proizlazi da nije sporno da je u predmetnom štetnom događaju od 23. rujna 2020. nastala totalna šteta na osiguranom vozilu – tegljaču, nije sporna vrijednost spašenih ostataka u iznosu od 32.327,55 kn bez PDV, već je sporna tržišna vrijednost vozila na dan štetnog događaja u kojem je vozilo u potpunosti uništeno.

10. Iz ovjerenog prijevoda izvida štete na str. 441. – 446. spisa proizlazi da je vozilo MAN TGX 18 prvi put registrirano 28. kolovoza 2015. i da je broj prijeđenih kilometara 500.000,00 (procijenjeno). Kao datum pregleda je naveden 7. listopada 2020. Tijekom izvida je utvrđeno da bi troškovi popravka iznosili 94.656,00 EUR (s PDV-om), da je vozilo procijenjeno na iznos od 24.400,00 EUR (s PDV-om – cijena ponovne nabave), dok je preostala vrijednost bez PDV-a 4.310,34 EUR, te je ocijenjeno da se radi o totalnoj šteti jer vozilo nije u voznom stanju niti je sigurno za promet. U vrijeme pregleda vozilo nije bilo rastavljeno. Vrijednost ponovne nabave je utvrđena prema starosti vozila, stanju vozila, kilometraži, dodatnoj opremi i svim faktorima koji utječu na vrijednost, kao i stanju na lokalnom tržištu. U odnosu na preostalu vrijednost je navedeno da je za vozilo u pregledanom i neizmijenjenom stanju obvezujuću ponudu u iznosu preostale vrijednosti dalo društvo TIR EXPERT MLOT, dok ponuda za otkup po preostaloj vrijednosti broj 927798 je obvezujuća i važeća do 30. listopada 2020., a vozilo oštećeno u nezgodi može prodati isključivo vlasnik vozila. Iz odgovora Sektora za obradu šteta od 12. ožujka 2021. proizlazi da je po prigovoru izvršena revizija spisa i da se za isplatu priznaje iznos od 196.230,45 kn (tržišna vrijednost vozila od 228.558,00 kn – vrijednost spašenog ostatka vozila od 32.327,55 kn).

11. Kako sud nema stručnih znanja za izračun tržišne vrijednosti vozila, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Žarku Momčiloviću, dipl.ing. za promet, vozila i plovila/cestovni promet, tehniku i procjenu vozila i strojeva, čiji je zadatak bio utvrditi visinu totalne štete na MAN TGX 18.440 BLS TEGLJAČ, godina proizvodnje 2015., uzimajući u obzir tržišnu vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja koju je potrebno utvrditi i nespornu vrijednost spašenih ostataka od 4.310,34 EUR (bez PDV-a).

12. Naime, prema čl. 2.4. Općih uvjeta osiguranja, koji su sastavni dio Police osiguranja, u slučaju totalne štete (krađe ili uništenja vozila) visina štete se utvrđuje prema vrijednosti osiguranog vozila neposredno prije štete umanjenoj za tržišnu vrijednost ostatka osiguranog vozila. Vrijednost osiguranog vozila određuje se na dan utvrđivanja visine štete na temelju nabavne cijene novog vozila u tom trenutku, korigirane za izgubljenu vrijednost zbog tehničke istrošenosti (amortizacija). Amortizacija se utvrđuje na temelju: starosti osiguranog vozila, prijeđenih kilometara, općeg stanja vozila, uvjeta i načina eksploatacije i investicijskih ulaganja. Za vozila koja se više ne proizvode nabavna vrijednost novog vozila određuje se pomoću kataloga nabavnih vrijednosti novih vozila (npr. Eurotax baza i sl.). Nabavna vrijednost novog vozila ovisi o poreznom statusu vlasnika vozila i njegu pravu na odbitak PDV-a kao pretporeza, u smislu odredi Zakona o PDV-a. Spašeni dijelovi ili ostaci uništenog vozila ostaju osiguraniku, a njihova se vrijednost utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku utvrđivanja visine štete. Procijenjena vrijednost se odbija od visine štete.

13. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka vještaka proizlazi da je predmetno teretno vozilo tužitelj nabavio, putem leasinga, po cijeni od 55.000,00 EUR, od čega je vlastito učešće iznosilo 11.000,00 EUR. Dana 23. rujna 2020. na vozilu je, u SR Njemačkoj, nastupila totalna šteta. Prema procjeni tuženika, vrijednost vozila na dan štete, odnosno vrijednost ponovne nabave vozila u roku od 10 dana, iznosila je 24.400,00 EUR (sa PDV-om) odnosno 21.034,48 EUR (netto iznos), a vrijednost ostatka vozila utvrđena je u iznosu od 4.310,34 EUR (bez PDV-a). Procjena je izvršena temeljem procjene prijeđenih kilometara od 500.000 km. Godina proizvodnje vozila je 28. kolovoza 2015., a datum prve registracije u [adresa] 22 kolovoza 2019. Tehničke karakteristike vozila jesu: tehnička najveća dopuštena masa: 20.500 kg, najveća dopuštena masa: 18.000 kg, a masa praznog vozila: 8.221 kg, Dopuštena nosivost: 9.779 kg, motor Euro 6: 12.419 cm3 ; 324kW/1800 min-1, D׊×V: 6.000 × 2.550 × 3.884 mm, najveća brzina: 90 km/h, najveća dopuštena os. opterećenja:

7.500/11.500 kg, pogonska osovina: 1, gume: 385/55 R 22,5 ; 315/70 R 22,5, starost vozila na dan štete: pet godina i jedan mjesec. Vještak je utvrdio da ne postoji podatak o stanju prijeđenih kilometara u trenutku štetnog događaja, dok je prema izvješću CVH, na dan tehničkog pregleda predmetnog vozila, stanje km sata bilo slijedeće: na dan 22. kolovoza 2019. – 14. kolovoza 2020. – 364986 km, a na dan 31. kolovoza 2020. – 496054 kn. Vještak je utvrdio da je mjesec dana prije štetnog događaja stanje putomjera bilo 496.054 km, dok je u vremenu od 22. kolovoza 2019. do 14. kolovoza 2020. vozilo prešlo 496.054 – 364.986 = 131.068 km, a iz čega proizlazi da je prosječna mjesečna kilometraža ovog vozila iznosila 131.068 km : 24 = 5.461 km. Stoga je vještak uzeo da je na dan štete procijenjena prijeđena kilometraža u iznosu od 496.054 +5.461 = 501.515 km, što bi odgovaralo iznosu kilometara iz procjene tuženika (500.000 km). Stranke u ovom dijelu nisu osporavale nalaz vještaka.

14. Vještak je utvrdio da je, osim tehničkih elemenata (starost, stanje, br. prijeđenih kilometara), na vrijednost teretnih vozila 2020. godine utjecala i epidemija COVID-a te se u tom razdoblju teretno vozilo tegljač MAN TGX 18440 BLS sa prijeđenih cca 500.000 kilometara mogao nabaviti za netto iznos od 22.000,00 eura (dvadeset i dvije tisuće eura) – bez PDV-a.

15. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. veljače 2025. Naime, vještak je naveo da je u nalazu utvrdio tržišnu vrijednost vozila u trenutku nastanka štete prema stanju na tržištu, a koja bi bila ista, neovisno o parametrima i vrijednosti iskazanoj u ugovoru o leasingu, jer tržišna vrijednost ona vrijednost koja iskazuje za koliko se određeno vozilo na tržištu može kupiti ili prodati. Navodi da ima saznanja da je tvrtka MAN prodala u 2020. godini 22 komada vozila istog tipa za cijenu od 22.000,00 eura, dok na cijenu vozila najviše utječe broj prijeđenih kilometara. Sva vozila koja je uzimao za usporedbu imaju sličan broj kilometara. U vrijeme epidemije COVID-a se manje vozilo pa je bila i manja potražnja za vozilima, a što je dovelo do smanjenja cijene na tržištu.

16. Kako je tužitelj prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, sud je raspravim rješenjem naložio vještaku otkloniti nedostatke u nalazu i mišljenju od 21. listopada 2024. na način da navede metodologiju izračuna vrijednosti kao i koliko su usporedna vozila bila stara, u kakvom su bila stanju i broj prijeđenih kilometara.

17. Vještak je 20. veljače 2025. dostavio dopunjen nalaz i mišljenje. Iz očitovanja vještaka proizlazi da o stanju vozila neposredno prije štetnog događaja, osim prijeđene kilometraže, nema podataka u spisu, te da se u takvom slučaju polazi od pretpostavke da je vozilo prosječno dobro održavano. Isto tako, i pri usporedbi cijena takvih vozila na tržištu, polazi se od pretpostavke da su ista također prosječno dobro održavana. U odnosu na metodu utvrđivanja vrijednosti vozila putem amortizacije, vještak je naveo da prema tablicama (ID & suradnici: “Elementi metodologije za procjenu šteta na vozilima” str. 30 tablica 3.), preostala vrijednost vozila MAN TGX 18.440 BLS tegljač, star pet godina i jedan mjesec, sa prijeđenih 500.000 km, imao bi preostalu vrijednost od 30 – (5:12 +2,5) = 27,08 % novonabavne vrijednosti vozila gdje je: - 5:12% umanjenje vrijednosti za jedan mjesec starosti preko 5 godina, - 2,5 % umanjenje vrijednosti za kilometražu veću od 450.000 km (cca 50.000 km više). Kako je tada novonabavna vrijednost vozila iznosila oko 87.000,00 eura, proizlazi da vrijednost vozila na dan štete iznosi 87.000,00 × 0,2708 = 23.559,60 eura. U odnosu na metodu utvrđivanja vrijednosti vozila putem usporedbe cijena takvih vozila na tržištu, vještak je naveo da prilikom traženja vrijednosti usporednih vozila na tržištu traže se vozila slične starosti i prijeđene kilometraže. Kao i u slučaju predmetnog vozila, iz oglasa nije moguće utvrditi stanje vozila ponuđenog na prodaju. Polazi se od pretpostavke da su i ta, usporedna vozila, prosječno dobro održavana. Ako tako ne bi bilo, na tu okolnost će svaki potencijalni kupac reagirati smanjenjem istaknute cijene ili odustati od kupovine. Kao relevantniji podatak može poslužiti prodajna cijena ovlaštenih MAN partnera koji, u pravilu, nude vozila sa urednom servisnom poviješću. Neovisno o tome što je metoda amortizacije utvrdila vrijednost vozila sličnu tržišnoj, uputno je istu uvijek potvrditi stanjem na tržištu. U konkretnom slučaju zadatak je bio utvrditi vrijednost vozila kakva je bila prije četiri godine. Obzirom na takav vremenski odmak, pregled stanja na tržištu ima ograničenja i isti može poslužiti kao orijentir isto kao i metoda amortizacije.

18. U podnesku od 6. svibnja 2025. tužitelj je prigovorio očitovanju vještaka od 20. veljače 2025. navodeći da je vještak izvršio nepotpunu analizu stvarnog stanja vozila. Ukazuje da je vještak naveo da o stanju vozila „osim pređene kilometraže, nema podataka u spisu“. Međutim, upravo je obveza vještaka da zatraži relevantne podatke, a stranke su u mogućnosti dostaviti npr. servisnu dokumentaciju, fotografije, račune održavanja, itd. Zaključak temeljen isključivo na pretpostavci o „prosječno dobro održavanom vozilu“ zanemaruje individualne okolnosti ovog konkretnog vozila i dovodi do generalizacije koja nije primjerena u parničnom postupku u kojem se utvrđuje konkretna šteta. Vještak priznaje da „je zadatak bio utvrditi vrijednost vozila kakva je bila prije četiri godine“, ali odmah potom ističe da „pregled stanja na tržištu ima ograničenja“. Dakle, sam vještak priznaje da podaci na kojima temelji svoju procjenu imaju niz slabosti te predlaže kontakt s profesionalnim prodavateljima, što nije učinjeno. Time se dodatno potvrđuje nedovoljna pouzdanost nalaza. Iako vještak koristi metodu usporedbe s tržišnim cijenama, ne navodi konkretne primjere vozila, njihovu starost, kilometražu niti izvore (npr. oglasnici, aukcije, prodajni centri). Bez tih podataka usporedba ostaje potpuno netransparentna i provjerljivo neutemeljena. Sud je zatražio da se kod metode usporednih vozila navede starost i kilometraža uspoređivanih vozila, no vještak to nije učinio. Time nije u cijelosti ispunjen nalog iz rješenja od 11. veljače 2025. godine, što čini dopunu nalaza procesno i sadržajno nedostatnom.

19. Na ročištu održanom 14. svibnja 2025. vještak se očitovao na tužiteljeve prigovore iz podneska od 6. svibnja 2025., navodeći da je prilikom procjene uzeo da je vozilo prosječno dobro održavano, a kako u spisu nije bilo nekih podataka o stanju vozila, procjena vrijednosti izvršena je kako je obrazloženo u nalazu i mišljenju. U odnosu na tužiteljeve prigovore da je pouzdanost nalaza nedovoljna jer nije bilo kontakta s prodavateljima, nisu se navodili konkretni primjeri vozila, starost itd, vještak je naveo da se radilo o procjeni vozila na dan od prije četiri godine te da na dan vještačenja više nisu bili dostupni takvi podaci (oglasnici, aukcije, prodajni centri). Procjena je izvršena na temelju spoznaje o cijenama vozila sa sličnom kilometražom.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, te je stajalište suda da je vještak otklonio sve (odlučne) prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje. Zadatak je vještaka bio utvrditi tržišnu vrijednost osiguranog vozila na dan nastanka štete, jer je čl. 2.4. Općih uvjeta osiguranja (koji su sastavni dio Police osiguranja) ugovoreno da se u slučaju totalne štete (krađe ili uništenja vozila) visina štete utvrđuje prema vrijednosti osiguranog vozila neposredno prije štete umanjenoj za tržišnu vrijednost ostatka osiguranog vozila. Vrijednost osiguranog vozila određuje se na dan utvrđivanja visine štete na temelju nabavne cijene novog vozila u tom trenutku, korigirane za izgubljenu vrijednost zbog tehničke istrošenosti (amortizacija). Amortizacija se utvrđuje na temelju: starosti osiguranog vozila, prijeđenih kilometara, općeg stanja vozila, uvjeta i načina eksploatacije i investicijskih ulaganja. Spašeni dijelovi ili ostaci uništenog vozila ostaju osiguraniku, a njihova se vrijednost utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku utvrđivanja visine štete. Procijenjena vrijednost se odbija od visine štete. Vještak je pri utvrđivanju tržišne vrijednosti osiguranog vozila na dan nastanka štete uzeo u obzir nabavnu cijenu novog vozila u tom trenutku prema stanju na tržištu (odnos ponude i potražnje na dan nastavka štete), dok je iskazao da je tržišna vrijednost ona vrijednost koja iskazuje za koliko se određeno vozilo na određenom tržištu može kupiti ili prodati. Pri tome je vještak uzeo u obzir da je u trenutku štetnog događaja, a imajući u vidu da osim kilometraže u spisu nije bilo podataka o stanju tog vozila, pošao od pretpostavke da je vozilo prosječno dobro održavano, kao i da su usporedna vozila prosječno dobro održavana. Vještak je pritom naveo u odnosu na metodu utvrđivanja vrijednosti vozila putem amortizacije (kakva je prihvaćena u ugovornom odnosu između stranaka), da prema tablicama (ID & suradnici: “Elementi metodologije za procjenu šteta na vozilima” str. 30 tablica 3.), preostala vrijednost vozila MAN TGX 18.440 BLS tegljač, star pet godina i jedan mjesec, sa prijeđenih 500.000 km, imao bi preostalu vrijednost od 30 – (5:12 +2,5) = 27,08 % novonabavne vrijednosti vozila gdje je: - 5:12% umanjenje vrijednosti za jedan mjesec starosti preko 5 godina, - 2,5 % umanjenje vrijednosti za kilometražu veću od 450.000 km (cca 50.000 km više). Kako je tada novonabavna vrijednost vozila iznosila oko 87.000,00 eura (što tužitelj nije osporavao), proizlazi da vrijednost vozila na dan štete iznosi 87.000,00 × 0,2708 = 23.559,60 eura. Pri tome nisu odlučni tužiteljevi prigovori da je izvršena nepotpuna analiza stvarnog stanja vozila i da su pritom zanemarene individualne okolnosti konkretnog vozila jer su stranke mogle dostaviti vještaku npr. servisu dokumentaciju, fotografije, stanje održavanja, i sl. Naime, prema odredbi čl. 259. st. 2. ZPP-a na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, međutim, tužitelj niti u prigovoru niti do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio isprave u spis iz kojih bi proizlazilo da raspolaže takvim ispravama na koje se poziva. Osim toga, prema čl. 2.4 Općih uvjeta osiguranja vrijednost osiguranog vozila određuje se na dan utvrđivanja visine štete na temelju nabavne cijene novog vozila u tom trenutku, korigirane za izgubljenu vrijednost zbog tehničke istrošenosti (amortizacija), pri čemu se amortizacija utvrđuje na temelju: starosti osiguranog vozila, prijeđenih kilometara, općeg stanja vozila, uvjeta i načina eksploatacije i investicijskih ulaganja. Tužitelj nije osporavao da nabavna vrijednost novog vozila iznosi 87.000,00 EUR, dok je vještak u nalazu obrazložio metodu izračuna izgubljene vrijednosti zbog tehničke istrošenosti (amortizacije), pri čemu je uzeo u obzir broj prijeđenih kilometara (koji stranke nisu osporavale) i starost vozila, kao i da je vozilo prosječno dobro održavano. Kako tužitelj niti u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka nije iznosio činjenične tvrdnje da je u vozilo izvršio investicijska ulaganja u odnosu na početne tehničke karakteristike i opremu, niti je dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo da je vozilo u boljem stanju od prosječnog vozila te vrste, starosti i prijeđenih kilometara, to je sud u tom dijelu prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.

21. U odnosu na metodu utvrđivanja vrijednosti vozila putem usporedbe cijena takvih vozila na tržištu, vještak je naveo da se prilikom traženja vrijednosti usporednih vozila na tržištu traže vozila slične starosti i prijeđene kilometraže. Pri tome se polazi od pretpostavke da su i ta, usporedna vozila, prosječno dobro održavana. Iz očitovanja vještaka proizlazi da je vještak uzeo u obzir podatak o prodajnoj cijeni ovlaštenih MAN partnera koji, u pravilu, nude vozila sa urednom servisnom poviješću. Vještak je u usmenom iznošenju nalaza i mišljenja naveo da je zadatak vještaka bio utvrditi tržišnu vrijednost vozila prije četiri godine i da je metodom amortizacije utvrđena vrijednost vozila slična tržišnoj, ali da je navedenu metodu potrebno potvrditi stanjem tržišta, dakle, metodom utvrđivanja vrijednosti vozila putem usporedbe cijene takvih vozila na tržištu. Međutim, kako je s obzirom na takav vremenski odmak pregled stanja na tržištu ograničen, vještak je naveo da u slučaju predmetnog vozila, iz oglasa nije moguće utvrditi stanje vozila ponuđenog na prodaju jer na dan vještačenja više nisu bili dostupni takvi podaci (oglasnici, aukcije, prodajni centri). Sud je prihvatio mišljenje vještaka jer je sačinjeno na temelju podataka koje je vještak imao na raspolaganju od ovlaštenog distributera vozila MAN, dok je životno logično da na dan vještačenja nije bilo više moguće utvrditi prodajnu cijenu usporednih teretnih vozila putem oglasa, aukcija, i sl. s obzirom na nedostupnost takvih podataka. Međutim, kako se radi o korektivnoj metodi, dok je primarna (ugovorena) metoda zapravo metoda utvrđivanja vrijednosti vozila putem amortizacije, sud je na temelju provedenog vještačenja utvrdio da je visina štete na vozilu prema metodi amortizacije bila 23.559,60 EUR. Stoga sud nije posebno pozivao vještaka da u potpunosti postupi po rješenju suda od 11. veljače 2025. i očituje se u kakvom su stanju bila usporedna vozila jer se radi o dodatnoj metodi, koja služi kao korektiv metodi utvrđenja vrijednosti vozila amortizacijom. Osim toga, za izvršenje takvog zadatka vještaka bilo bi potrebno da sam vještak na licu mjesta utvrdi točno (opće) stanje svih vozila koje je uzeo u usporedbu, a za što bi bilo potrebno izvršiti novo vještačenje, koje stranke nisu na te okolnosti predlagale. Osim toga, tuženik u odgovoru na tužbu navodi, a što tužitelj nije osporio, da je pri utvrđenju tržišne vrijednosti vozila na dan štete uzeo u obzir isprave o tržišnoj vrijednosti vozila koje je sam tuženik dostavio uz prigovor od 12. veljače 2021. i na temelju toga utvrdio tržišnu vrijednosti u visini od 30.334,86 EUR.

22. Slijedom navedenog, a kako iz provedenog vještačenja proizlazi da je tržišna vrijednost vozila u trenutku štetnog događaja bila 23.559,60 EUR-a, dok je tuženik po Polici osiguranja isplatio tužitelju iznos od 25.856,07 EUR-A, odnosno više nego što iznosi stvarna šteta, to je sud ocijenio da je osnovan tuženikov prigovor ispunjenja i u tom dijelu je za iznos od 11.083,56 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pri tome je sud ocijenio da nisu osnovani tužiteljevi prigovori da je kao početna vrijednost trebala biti uzeta nabavna vrijednosti vozila u visini od 55.000,00 EUR s obzirom na to da je ugovorenim uvjetima osiguranja utvrđeno koji su parametri odlučni za utvrđivanje visine štete, a to je vrijednost osiguranog vozila na dan utvrđivanja visine štete koja se određuje na temelju cijene novog vozila u tom trenutku, korigirane za izgubljenu vrijednost zbog tehničke istrošenosti (amortizacija). Takav način obračuna odgovara načelu odštetnog prava i svrsi radi koje se sklapa ugovor o osiguranju imovine, a to je da se materijalnopravna situacija oštećenika (osiguranika) dovede u stanje u kojem bi bilo da nije bilo štetnog događaja. Okolnost što u trenutku nastupa osiguranog slučaja osiguranik nije bio isplatio leasing, kao način financiranja kupnje vozila, ne može pasti na teret osiguravajućeg društva, jer je ugovor o osiguranju odvojen pravni posao od ugovora financijskom leasingu, kojim je tužitelj pribavio novčana sredstva za nabavu (osiguranog) vozila.

23. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.310,34 EUR na ime propusta tuženika da dostavi tužitelju ponudu za otkup broj 927798 od društva TIP EXPERT MONIKA MLOT, s rokom važenja do 30. listopada 2020., koju bi tužitelj bio prihvatio, sud je utvrdio da da je takvu ponudu tuženik pribavio u postupku procjene štete kako bi utvrdio vrijednost ostataka, a time i visinu totalne štete koju je dužan ispatiti osiguraniku po Polici osiguranja (proizlazi iz e-maila od 10. svibnja 2021. na str. 60 spisa). Međutim, kako vrijednost ostataka po polici osiguranja ostaje osiguraniku, dok tužitelj niti ne iznosi činjenične tvrdnje da bi tuženikova obveza po sklopljenom ugovoru o osiguranju bila pronaći kupca spašenih ostataka, to je sud ocijenio da u odnosu na tuženika nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) jer u tuženikovom propustu nema protupravnosti, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Sud je ocijenio da nije osnovan niti tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 19.503,00 EUR-a na ime izgubljene zarade.

25. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi da tužitelj ovaj dio tužbenog zahtjeva temelji na činjenici što je u vremenskom periodu rješavanja odštetnog zahtjeva od 24. rujna 2020. pa do isplate nespornog dijela 30. srpnja 2021., tužitelj bio onemogućen za zaduženje za novo vozilo jer je imao mjesečnu obvezu prema leasingu, te nije bio u mogućnosti nabaviti novo vozilo. Predmetno vozilo je tužitelju bilo specifično jer mu je služilo za vršenje usluga prijevoza u međunarodnom prometu, u kojem je tužitelj obavljao usluge u svojstvu podvozara za LKW WALTER Internationale Ag (špedicija s kojom je tužitelj imao zajamčeni broj prijeđenih kilometara tj. zajamčeni prihod u kontinuitetu).Tužitelj od početka 2020. godine sa navedenim vozilom kontinuirano poslovao sa LKW Walter špedicijom i realizirao promet u iznosu 54.696,60 EUR, dok je sa ostalim EU i HR špedicijama tj. davaocima utovara realizirala promet od 17.543,58 EUR, što daje total od 72.240,18 EUR za nepunih 10 mjeseci rada. Dakle, radi se o cca 7.224,00 EUR mjesečno neto prihoda. U transportnoj djelatnosti očekivana dobit je cca 30% od prihoda pa je neto dobit po navedenoj voznoj jedinici 2.167,00 EUR mjesečno. Radilo se o pandemijskoj godini u kojoj je tužitelj ostvario pad prometa cjelokupnog poslovanja i do 40%. Stoga je tužitelj smatra da je tuženikovo propuštanje da ispravno obradi odštetni zahtjev, ako uzmemo u obzir da je procjenu od strane Njemačke osiguravajuće kuće imao 9. listopada 2020., a isplatu je izvršio tek 30. srpnja 2021., uzrokovao štetu koja se očituje u vidu izgubljene dobiti za period za mjesece studeni i prosinac 2020. godine, te za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2021. godine.

26. Odredbom čl. 943. ZOO-a je propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

27. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ukoliko iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma. Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

28. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi, a što tuženik nije osporavao, da je tuženik raspolagao procjenom od strane Njemačke osiguravajuće kuće 9. listopada 2020., dok iz stanja spisa proizlazi da je 23. prosinca 2020. tuženik OTP leasigu d.o.o. dostavio obavijest u kojoj je naveo kako je temeljem dostavljene dokumentacije, obavljenog izvida i procjene štete utvrdio da je zahtjev osnovan, te da su obradom predmeta utvrdili da su troškovi popravka vozila veći ili jednaki tržišnoj vrijednosti vozila umanjenoj za procijenjenu vrijednost ostatka vozila, što podrazumijeva „totalnu štetu“ (popravak vozila nije ekonomski isplativ) i da je utvrđena visina totalne štete koja iznosi 114.572,68 kn (obavijest na str. 16. spisa). U navedenoj obavijesti je navedeno da ukoliko uz prijavu štete nije dostavljen IBAN, poziva se osiguranik dostaviti isti u najkraćem roku na ostavljenu e-mail adresu.

29. U spisu nema podataka da je tužitelj niti osiguranik dostavio podatke za uplatu, već je dana 12. veljače 2021. tužitelj dostavio putem OTP leasinga d.o.o. prigovor na obavijest od 23. prosinca 2020. u kojem je u bitnome naveo kako je izračun osiguravajućeg društva sporan te kao takav neprihvatljiv.

30. Nadalje, 19. veljače 2021. tužitelj je zaprimio odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, kojim je po uloženom prigovoru izvršena revizija predmetnog spisa, te se za isplatu priznaje 174.204,44 kn, imajući u vidu vrijednost vozila prema ponudi od 25. srpnja 2019. u iznosu od 330.000,00 kn, umanjenje na ime amortizacije zbog starosti od 1 godine, 1 mjesec i 30 dana, te uz primjenu korektivnog faktora na ime prijeđenih kilometara, općeg stanja vozila te ponude i potražnje, čime se dolazi do tržišne vrijednosti vozila od 228.558,00 kn, a od kojeg iznosa je potom oduzeta vrijednost spašenih dijelova u iznosu od 32.327,55 kn te uzeta u obzir i okolnost podosiguranja vozila (obavijest na str. 36. spisa). Iz e-maila na str. 34. spisa proizlazi da je tužitelj pozvan na dostavu ovjerene izjave o namirenju na mail kako bi se izvršila isplata.

31. Dana 3. ožujka 2021. tužitelj je ponovo podnio prigovor na drugostupanjsku odluku, iz kojeg proizlazi kako je odgovor osiguravajućeg društva i dalje sporan i neprihvatljiv.

32. Dana 12. ožujka 2021. tužitelj zaprimio odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja, kojim je po uloženom prigovoru izvršena revizija predmetnog spisa, te se za isplatu priznaje 196.230,45 kn (tržišna vrijednost vozila od 228.558,00 kn – vrijednost spašenog ostatka vozila od 32.327,55 kn; odgovor na str. 39. spisa), te kako prema svemu navedenom proizlazi da vozilo nije podosigurano, te se ranija odluka o podosiguraju ukida. Navedeno je da se u prilogu dostavlja izjava o namirenju.

33. U trećem prigovoru od 15. ožujka 2021. (str. 40 spisa), koji je dostavljen na odluku Allianz Hrvatska d.d., tužitelj obavještava tuženika da je odgovor osiguravajućeg društva i dalje sporan te kao takav neprihvatljiv.

34. Dana 23. ožujka 2023. tužitelj zaprimio odgovor Sektora za obradu šteta, Odbor drugog stupnja (str. 42. spisa), u kojem se navodi kako je postupajući po dostavljenom prigovoru drugostupanjski odbor izvršio ponovnu reviziju o visini naknade odštetnog zahtjeva, te je odlučeno kako je iznos totalne štete u iznosu od 196.230,45 kn, temeljem svih relevantnih činjenica ispravno obračunat, zatim da je obračunata vrijednost vozila na dan štete 228.558,00 kn je korektna jer odgovara oglasima koji su bili priloženi uz prigovor odvjetnika od 12. veljače 2021. (priloženi su oglasi za vozila proizvedena krajem 2016 god., a predmetno je vozilo proizvedeno 2015 god.), dok je vrijednost spašenih ostataka utvrđena prema priloženom Gutachtenu u visini 4.310,34 € bez PDV-a => 32.327,55 kn bez PDV-a. U odgovoru je navedeno da se poziva osiguranik na dostavu potpisane izjave o namirenju kako bi se mogla izvršiti isplata odštetnog zahtjeva.

35. Tužitelj je podnio ponovno prigovor na odluku od 23. ožujka 2021. (e-mail na str. 43. spisa), u kojem navodi da je odgovor osiguravajućeg društva i dalje sporan i kao takav neprihvatljiv.

36. Dana 29. ožujka 2021. dostavljen je tužitelju na njemačkom jeziku (nakon 4 traženja) ˝Reproduktion˝ Gutachten (izvid štete),

37. Dana 10. svibnja 2021. osiguranik je zaprimio email (str. 60. spisa) u kojem je navedeno kako je u pogledu spašenih ostataka vozila pristupljeno provjeri ponuda ponuđača za otkup karamboliranih vozila u svrhu provjere obračuna totalne štete, zatim da je iznos totalne štete na vozilu 196.230,45 kn, te poziva na dostavu potpisana Izjavu o namirenju u svrhu isplate odštetnog zahtjeva, uz napomenu da polica kasko osiguranja broj 04400874547 ne pokriva troškove ležarine vozila ni troškove prijevoza vozila, te kako se Odlukom Odbora drugog stupnja završava postupak obrade odštetnog zahtjeva. Ponovno je pozvan osiguranik dostaviti potpisanu izjavu o namirenju u svrhu isplate odštetnog zahtjeva.

38. Na navedeni odgovor od 10. svibnja 2021. tužitelj je ponovno podnio prigovor 26. srpnja 2021. navodeći kako je ponuđeni iznos i dalje suviše nisko određen, kao i da ukoliko se tuženik ne slaže s logičnim i jasnim navodima iz prigovora, tužitelj predlaže da se u skladu sa zakonima koji uređuje predmetno pitanje isplate isplati nesporan iznos štete, a za namirenje ostatka neplaćene štete će tužitelj pokrenuti odgovarajuće sudske postupke.

39. Nakon toga, tuženik je uplatio 30. srpnja 2021. iznos od 196.230,45 HRK/25.856,07 EUR na ime nespornog dijela štete.

39. Iz navedenog izvansudskog postupka rješavanja odštetnog zahtjeva proizlazi da je tuženik raspolagao procjenom ovlaštenog vještaka 9. listopada 2020. pa je već tada tuženik imao elemente za utvrđenje nespornog dijela štete, a iz čega proizlazi da je tuženik sukladno odredbi čl. 943. st. 2. ZOO-a bio dužan isplatiti nesporni iznos štete u roku od 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva. Međutim, tuženik je o nespornom dijelu obavijestio osiguranika tek 23. prosinca 2020. pa je u razdoblju od 24. listopada 2020. do 23. prosinca 2020. tuženik bio u zakašnjenje. Međutim, nakon tog datuma tužitelj, odnosno osiguranik po Polici osiguranja, je više puta bio pozvan od strane tuženika na potpisivanje izjave o namirenju u svrhu isplate odštetnog zahtjeva, dok tužitelj niti osiguranik nisu dostavili isprave iz kojih bi proizlazilo da su postupili po zahtjevu osiguravajućeg društva. Tužitelj prvi puta predlaže u dopisu od 26. srpnja 2021. da se isplati nesporan iznos štete, dok je tuženik već 30. srpnja 2021. takav iznos i isplatio. Stoga ovaj sud zaključuje da tužitelj nema pravo potraživati od tuženika u smislu odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a naknadu štete nakon 23. prosinca 2020. jer je nepostupanjem po tuženikovom zahtjevu za dostavom računa radi isplate nespornog iznosa štete tužitelj/osiguranik kao vjerovnik dospio u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 184. st. 1. ZOO-a, a dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika (čl. 185. st. 1. ZOO-a), kao i pravne posljedice takvog zakašnjenja. U odnosu na razdoblje tuženikovog zakašnjenja od 24. listopada 2020. do 23. prosinca 2020., ocjena je ovoga suda da bi zbog neisplate nespornog dijela štete u zakonom propisanim rokovima tužitelj eventualno imao pravo potraživati zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, ali ne i naknadu štete za koju tvrdi da je pretrpio. Naime, eventualna nemogućnost tužitelja da pravovremeno zatvori postojeći leasing za oštećeno vozilo i nabavi novo vozilo za nastavak djelatnosti i slijedom toga nemogućnost poslovanja, prema stajalištu ovoga suda nije u uzročno – posljedičnoj vezi s neisplatom nespornog dijela štete. To stoga što na tržištu postoje razna leasing društva pa je tužitelj mogao kod bilo kojeg leasing društva pokušati nabaviti novo vozilo putem novog leasing zaduženja, a činjenica što to tužitelj nije učinio, ne može pasti na teret osiguravajućeg društva. Tužitelju je nastala šteta u vidu umanjenja imovine zbog totalne štete na osiguranom vozilu, a koju štetu je osigurao po polici kasko osiguranja i koju mu je tuženik dužan naknaditi pod ugovorenim uvjetima u vidu isplate osigurnine. Gubitak zarade zbog nemogućnosti korištenja vozila nije nastao kao direktna posljedica zakašnjenja s isplatom nespornog dijela osigurnine, već je takva nemogućnost nastupila već uništenjem vozila u prometnoj nezgodi (nastupu osiguranog slučaja). Zbog toga u tom dijelu ne postoji odgovornost tuženika za štetu.

40. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

41. Tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, čija visina je odmjerena prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

42. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), pristup na pripremno ročište od 19. travnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastav podneska od 22. travnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (8.4. Tarife) jer se radi o ostalim podnescima, te zastupanja na ročištima od 11. veljače 2025. i od 14. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sve uvećano za pdv od 25%, odnosno ukupno 5.312,50 EUR. Tuženik sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a ima pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

43. U preostalom dijelu koji iznosi 937,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.