REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-3691/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika KE, iz [adresa], radi isplate, dana 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud proglašava se nenadležnim za suđenje u ovom predmetu.

II. Ukidaju se sve provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba od 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 26. svibnja 2025. navodi da je osiguranik tužitelja DE bio korisnik mirovine iz hrvatskog osiguranja, koju je tužitelj isplaćivao pod osobnim brojem 03082350500 na račun broj [broj bankovnog računa], otvoren u NLB Bank ad Banja Luka, Bosna i Hercegovina. DE umro je 27. siječnja 2020., a predmetna mirovina je isplaćena do 30. lipnja 2021. jer tužitelj nije pravovremeno obavješten o činjenici smrti. Tuženik je na temelju rješenja o nasljeđivanja notara NE, povjerenika Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 O 032541 20 O proglašen jednim od nasljednika iza umrlog DE. Prava iz mirovinskog osiguranja su osobna, neotuđiva prava koja prestaju smrću korisnika mirovine. Odredbom članka 95. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da u slučaju smrti korisnika mirovine, dospjela primanja pripadaju do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je osiguranik umro. Stoga je utvrđena nepripadna isplata mirovine i to za razdoblje od 1. veljače 2020. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 650,46 EUR. Povrat isplaćenih sredstava zatražen je od inozemne banke, koja je vratila dio traženih sredstava. Tužitelj je dopisima od 3. svibnja 2024. i 4. prosinca 2024. pozvao tuženika na povrat duga s osnove nepripadne isplate mirovine, no tuženik nije izvršili povrat te preostali iznos duga od 123,42 EUR nije podmiren pa stoga tužitelj potražuje povrat tog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik prebiva u [adresa] na području Republike Srbije.

3. Sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17 i 67/23, u daljnjem tekstu: ZMPP) u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba).

4. Sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.

5. Nadalje, temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe.

6. Sukladno čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) sud na svoju nadležnost pazi po službenoj dužnosti.

7. Razvidno je da ovaj sud nije nadležan sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe jer je domicil tuženika u Srbiji, a s obzirom da se u ovom sporu radi o pravnom institutu stjecanja bez osnove, nema osnove niti za nadležnost suda Republike Hrvatske sukladno čl. 5. st. 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe.

8. Takvo pravno stajalište zauzeo je Sud Europske unije u predmetu C-242/20 Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE tumačeći primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000.o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, a koju je zamijenila Uredba br. 1215/2012, te je naveo sljedeće: "Članak 22. točku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000.o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da tužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove nije obuhvaćena područjem isključive nadležnosti predviđenim tom odredbom, čak i ako je podnesena zbog isteka roka u kojem se povrat neosnovano plaćenih iznosa u ovršnom postupku može tražiti u okviru tog istog ovršnog postupka. Članak 5. točku 3. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da tužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove nije obuhvaćena područjem nadležnosti predviđenim tom odredbom.".

9. Stoga ovaj sud utvrđuje da temeljem čl. 4. st. 1. Uredbe nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari niti su ispunjeni uvjeti za posebnu nadležnost suda Republike Hrvatske temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe pa je temeljem čl. 16. st. 3. ZPP-a odlučeno kao o izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju