REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Poslovni broj: 1 P-827/2022-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, Matije Vlačića 2, protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, Narodnog doma 2 B, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 17. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja s punomoćnicom i zakonskog zastupnika tuženice, 2. lipnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj KI, vlasnik u 1/1 dijela nekretnine k.č.
2306/1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II Po pravomoćnosti presude, a na prijedlog tužitelja, KI, Općinski sud Pazin, Zemljišnoknjižni Pazin, izvršit će uknjižbu prava vlasništva na 1/1 k. č. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena i vlasništva tuženika, Republike Hrvatske, na ime i vlasništvo tužitelja, KIO, u 1/1 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti.
III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj KI, vlasnik u 1/1 dijela nekretnina kako slijedi:
[katastarska općina]
[katastarska općina]
[katastarska općina]
II. Po pravomoćnosti presude, a na prijedlog tužitelja, KI, Općinski sud Pazin, Zemljišnoknjižni Pazin, izvršit će uknjižbu prava vlasništva na 1/1 dijela:
[katastarska općina]
[katastarska općina]
[katastarska općina]
sa imena i vlasništva tuženika, Republike Hrvatske, na ime i vlasništvo tužitelja, KIO, u 1/1 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti“.
IV Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 731,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 14. studenog 2022. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina oznaka kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojima na kao vlasnik dolazi upisana tuženica. Tvrdi da je upis Republike Hrvatske formalne naravi, jer je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina tužitelj osobno i putem svog pravnog prednika oca ZI i djeda EI. Naime, ugovorom o darovanju od 18. studenog 1969. zaključenog između ŠI (pradjed tužitelja), kao darovatelja i EI (djed predlagatelja), kao obdarenika, darovatelj je obdareniku darovao nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje momentalno nisu uknjižene na njegovo ime, ali su isključivo njegovo vlasništvo. Predmet darovanja nisu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], zgrade k. o. [katastarska općina], jer iste zadržava u svojem vlasništvu. Rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj: UPP/OS-66/2011, O-217/2011 od 28. srpnja 2011. donesenog iza smrti oca ZI, tužitelj, VI i GI su naslijedili kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u 1/3 dijela; kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u 1/3 dijela; kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u 1/3 dijela te kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u 1/3 dijela, dakle izuzev taksativno određenih k.č. koje su podijeljene na 1/3 dijela, sve ostale nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], stekao je tužitelj u cijelosti. S obzirom na činjenicu neprekidnog samostalnog poštenog posjeda predmetnih nekretnina u obitelji tužitelja preko zakonom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na tuženicu, smatra da je darovanjem i dosjelošću putem pravnih prednika stekao vlasništvo utuženih nekretnina. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu od 17. studenog 2022. tuženica se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predložila odbijanje istog kao neosnovanog. Tvrdi da tužitelj, kao i njegovi pravni prednici, nisu mogli steći pravo vlasništva spornih nekretnina na temelju dosjelosti jer su isti nepošteni (nesavjesni) posjednici koji su znali i mogli znati da im ne pripada pravo samostalnog posjedovanja nekretnina. Naime, iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprava od 14. rujna 2022. slijedi da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a rješavajući predmet 1-13/60, na temelju rješenja NOO Motovun broj:
07-412/2-59 od 17. ožujka 1959., briše iz posjedovnog lista 70 sa posjednika LI iz [adresa] i upisuje se u posjedovni list 398 na ime Općenarodne imovine Motovun. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave od 14. rujna 2022. proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a rješavajući predmet 830/68, na temelju zapisnika od 22. studenog 1968., brišu iz posjedovnog lista 68 s posjednika LI. UI iz [adresa] i upisuju se u posjedovni list 14 na Društveno vlasništvo. Dakle, iz navedene isprave proizlazi da su sve nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva prešle u Općenarodnu imovinu, odnosno na Društveno vlasništvo, a za koju okolnost su znali svi pravni prednici tužitelja. Iz zapisnika Općinskog suda u Pazinu, broj: Z-731/1969 od 18. studenog 1969. proizlazi da ŠI pok. ŠI daruje EI nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve [adresa], a za koje nekretnine je znano da nisu bile uknjižene na njegovo ime. Iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, broj O-217/2011, UPP/OS- 66/2011 od 28. srpnja 2011. ne proizlazi da su predmet nasljeđivanja iza pok. SI i nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi da pravni prednici tužitelja nikada nisu stekli pravo vlasništva na spornim nekretninama, a niti je tužitelj mogao nasljeđivanjem steći ono što nije bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 6. rujna 2022. proizlazi da se dio nekretnina koje su predmet ovog postupka nalazi u Programu gospodarenja šumama i šumskih zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1986., pa do danas, kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] od 1996., pa do danas, te kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] od 2016., pa do danas. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka.
3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasništvo kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojima kao vlasnica dolazi upisana tuženica, stekao na temelju darovanja i izvanredne dosjelosti.
5. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvadak iz zemljišne knjige broj: 1385, 1390 i 758 k. o. [katastarska općina] (list spisa 11-16), povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin, KLASA: 930-04/22-05/59, URBROJ: 541-29-06/5-22 od 14. rujna 2022. (list spisa 19-22), izvadak iz zemljišne knjige broj: 918 k. o. [katastarska općina] (list spisa 23), ugovor o darovanju od 22. siječnja 1987. (list spisa 24-26), zapisnik od 18. studenog 1969. (list spisa 27-28), zahtjev za mirno rješenje spora od 11. srpnja 2022. (list spisa 29-32), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 28. rujna 2022. (list spisa 34-35), zapisnik od 22. studenog 1968. (list spisa 45-46), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša, poslovni broj: O-217/2011, UPP/OS-66/2011 od 28. srpnja 2011. (list spisa 49-53), potvrdu Hrvatskih Šuma, KLASA: BU/22-01/1224, URBROJ: 14-00-08/01/22-2 od 6. rujna 2022. (list spisa 54-55), nalaz i mišljenje vještaka Slobodana Đekića od 30. rujna 2024., proveo dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušao svjedoke JI, VI, GI, ĐI, HI, DI i ČI te tužitelja u svojstvu parnične stranke.
6. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedi da su između ostalog upisane predmetne kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, bez naznake površine, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, bez naznake površine, kč. br. [katastarska čestica], u naravi livada, bez naznake površine, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 534 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 1403 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 392 m2, 2320/1, u naravi oranica, površine 2118 m2 i kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 1338 m2 u vlasništvu tuženice.
6.1. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedi da su upisane kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, vinograd i boksitna jama, ukupne površine 7233 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 1838 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine, 572 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 1205 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 299 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 1137 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 4374 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 1396 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, bez naznake površine i kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 593 m2 u vlasništvu tuženice.
6.2. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je upisana kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 723 m2 na ime tuženice kao vlasnice.
6.3. Iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedi je da je između ostalog upisana predmetna kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, bez naznake površine, u vlasništvu tuženice.
6.4. Uvidom u darovni ugovor koji je zaključen na zapisnik kod Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, poslovni broj: Z-731/1969 od 18. studenog 1969. vidljivo da je sklopljen između ŠI, pok. ŠI i EI, pok. ŠI. Tim ugovorom je ŠI, pok. ŠI darovao svom sinu EI, pok. ŠI nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje momentalno nisu u uknjižene na ime darovatelja, osim kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] zgrade, upisane u zk.ul.
147 i 358 k. o. [katastarska općina].
6.5. Iz darovnog ugovora od 22. siječnja 1987. slijedi da je zaključen između EI kao darovatelja i ZI kao obdarenika, a predmet ugovora su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pašnjak i gradilište
– započeta izgradnja stambene obiteljske kuće.
6.6. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 11. srpnja 2022. slijedi da se tužitelj obratio tuženici radi sklapanja nagodbe kojim bi tuženica tužitelju priznala vlasništvo predmetnih nekretnina.
6.7. Iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 28. rujna 2022. vidljivo je da je Republika Hrvatska nije prihvatila zahtjev za mirno rješenje spora.
6.8. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin, KLASA: 930-04/22-05/59, URBROJ: 541-29-06/5-22 od 14. rujna 2022. vidljivo je da su od osnutka katastarskog operata 1952. kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u posjedovnom listu broj: 68 na ime UI, pok. K. Od osnutka katastarskog operata 1952. kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] su upisane u posjedovni list broj: 70 na ime ŠI, pok. Z kao posjednika. Od osnutka katastarskog operata 1952. kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane su u posjedovni list broj: 71 na posjednika ĆI, pok. K. Od osnutka katastarskog operata 1952. kč. br. [katastarska čestica]/ i kč. br. [katastarska čestica] upisane su u posjedovni list broj: 75 na posjednika EI, pok. K. U predmetu 1-13/60 na temelju rješenja NOO Motovun, broj: 07-412/2-59 od 17. ožujka 1959. brisana je kč. br. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista broj: 70 sa ŠI, pok. Z i upisana u posjedovni list broj: 398 na Općenarodnu imovinu Motovun kao posjednika. U predmetu iz 1957. kč. br. [katastarska čestica] je brisana iz posjedovnog lista broj: 71 sa ĆI, pok. K i upisana je u posjedovni list broj: 68 na ime UI, pok. K. U predmetu iz 1957. kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] su brisane iz posjedovnog lista broj: 75 sa EI, pok. K i upisana je u posjedovni list broj: 68 na ime UI, pok. K. U predmetu iz 1957. kč. br. [katastarska čestica] je brisana iz posjedovnog lista broj: 70 sa UI, pok. Z i upisana je u posjedovni list broj: 68 na ime UI, pok. K. U predmetu iz 1957. kč. br. [katastarska čestica] je brisana iz posjedovnog lista broj: 70 sa ŠI, pok. Z i upisana je u posjedovni list broj: 68 na ime UI, pok. K. Rješavajući predmet 830/68, na temelju Zapisnika od 22. studenog 1968. otplata poreza, brisane su kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista broj: 68 sa UI, pok. UI i upisane su u posjedovni list broj: 14 na Društveno vlasništvo. Posjedovni list broj: 14 je 1980-ih prenumeriran u broj: 419 Društveno vlasništvo. 1995. je kao pravni sljednik u taj posjedovni list upisan Grad Pazin, dok je 1997. brisan Grad Pazin i upisana Republika Hrvatska kao posjednica. Za kč. br. [katastarska čestica] nisu pronađene promjene, a evidentirana je u posjedovnom listu broj: 418 na ime Šumarije Pazin kao posjednika. U predmetu 932-07/16-05/74 na temelju rješenja Z-1922/2006 brisane su kč. br. [katastarska čestica]/, kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista broj:
419 sa Republike Hrvatske kao posjednika i upisane su u posjedovni list broj: 851 na ime Republike Hrvatske, Zagreb vlasnik.
6.9. Iz Zapisnika od 22. studenog 1968. vidljivo je da je ŠI, pok. ŠI radi naplate doprinosa iz poljoprivrede u visini od 4.340,00 dinara prenio u društveno vlasništvo kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zatim kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
6.10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj: O-217/2011, UPP/OS- 66/2011 od 28. srpnja 2011. vidljivo je da je vođen i dovršen ostavinski postupak iza pok. NI, pok. KIO. Predmetom postupka su nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Njegovim nasljednicima proglašeni su kćerke GI i VI te tužitelj- sin kako to je pobliže navedeno u izreci tog rješenja.
6.11. Uvidom u Potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o., KLASA: BU/22-01/1224, URBROJ: 14-00-08/01/22-2 od 6. rujna 2022. vidljivo je da se kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno obuhvaćene su važećim Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske. Što se tiče kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iste nisu obuhvaćene programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske.
7. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke Slobodana Đekića danog na uviđaju 30. rujna 2024. slijedi da je su nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] upisane su posjedovni list 851 kao posjed Republike Hrvatske. Kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], i kč. br. [katastarska čestica] u predjelu „Šerjaca“ su u posjedovnom listu po kulturi, odnosno kč. br. [katastarska čestica] je pašnjak sa 2726 m2. Kč. br. [katastarska čestica] je po kulturi oranica sa 1650, a kč. br. [katastarska čestica] je pašnjak sa 1144 m2 u predjelu „Šerajca“. U naravi se iste nalaze iznad poljskog puta i u naravi su pašnjak. Kč. br. [katastarska čestica] po kulturi je oranica sa 534 m2, kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 1403 m2, kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 2816 m2. Nalaže se u predjelu jezero, a u naravi su zaraštene katastarske čestice manje vrijednom vegetacijom te predstavljaju manji kompleks. Kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 2118 m2, kč. br. [katastarska čestica] je šuma sa 1338 m2 u predjelu „Brig“. U naravi su zaraštene manje vrijednom vegetacijom te predstavljaju južni dio većeg kompleksa zemljišta. Nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], upisane su u posjedovnom listu 851. Kč. br. [katastarska čestica] upisana je kao vinograd sa 1000 m2, oranica s 5122 m2, neplodno, sve ukupno 7233 m2. U naravi predstavlja kompleks koji je svojom sjevernom površinom zarašten manje vrijednom vegetacijom, a južni je zaraštena manje vrijedna šuma. Kč. br. [katastarska čestica] upisana je kao oranica sa 1838 m2, a u naravi je zaraštena manje vrijedna vegetacijom. Kč. br. [katastarska čestica] je pašnjak sa 572 m2 predjelu „Šćurkinja njiva“, kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 1205 m2 – „Šćurkina njiva“, kč. br. [katastarska čestica] je oranica 1137 m2, kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 4374 m2 i kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 1369 m2 i nalaze se u predjelu „Obranjak“. Navedene čestice čine sjeverni dio kompleksa koji čini skupa sa čestica upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. te iste u naravi čine dio kompleksa koji je zarašten manje vrijednom vegetacijom. Kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 299 m2 i nalazi se na predjelu „Zarukavac“, u naravi je zaraštena površina manje vrijednom vegetacijom u vali ispod poljskog puta. Kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 593 m2 u predjelu „Soline“ u naravi je riječ o površini zaraštena manje vrijednom vegetacijom, a kč. br. [katastarska čestica] je oranica sa 1683 m2 u predjelu „Meike“, a u naravi je zaraštena površina iznad poljskog puta. Kč. br. [katastarska čestica] je pašnjak sa 1150 m2 neplodno sa 1658 m2, sveukupno 2816 m2 u predjelu „Paljuhi“, a u naravi je zarašteno manje vrijednom vegetacijom.
8. Po ocjeni ovog suda, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
9. Svjedok JI potvrđuje dugotrajni i neprekidni posjed obitelji tužitelja na predmetnim nekretninama u [adresa], koji datira od vremena djeda ŠI (rođen 1901.), preko oca II (rođen 1921.) do tužitelja. Takav posjed uključuje redovnu poljoprivrednu obradu zemljišta oranjem, sadnjom i košenjem trave, kao i držanje stoke. Nije vidio nikakve službene dokumente o prijenosu vlasništva, niti je upoznat s eventualnim darovanjem iz 1969., pa time ne može potvrditi formalno vlasništvo, ali jasno potvrđuje činjenicu faktičkog posjeda i korištenja zemljišta. Nadalje, potvrđuje da su predmetne nekretnine povremeno korištene kao vojni poligon, pri čemu je pristup bio ograničen tijekom vojnih vježbi. Ovaj podatak objašnjava eventualne prekide u redovnom korištenju, ali ne dovodi u pitanje vlasnički ili posjedovni status. Svjedok također navodi da su granice zemljišta bile poznate i jasno definirane među susjedima, što ukazuje na ustaljene granice posjeda i sprečavanje sporova oko imovine. Dakle, taj svjedok ukazuje na činjenicu dugogodišnjeg faktičkog korištenja i posjeda nekretnina od strane tužiteljeve obitelji, bez spominjanja sukoba ili pravnih postupaka koji bi doveli u pitanje taj posjed. S obzirom na navedeno, sud smatra da iskaz svjedoka JI vjerodostojan o postojanju dugotrajnog i faktičkog posjeda tužiteljeve obitelji na predmetnim nekretninama, te je kao takav prihvatljiv i relevantan za odlučivanje u predmetu. Međutim, tom svjedoku nije poznato da bi netko od prednika tužitelja imao ikakvih dugovanja prema bivšoj državi, te također nema informacija o prijenosu utuženih nekretnina u društveno vlasništvo.
10. Svjedok VI (rođena 1986.), sestra tužitelja, iskazuje o dugotrajnoj i kontinuiranoj uporabi predmetnih nekretnina od strane oca ZI, djeda KIO i pradjeda UI, kao i drugih članova obitelji, ali ne zna jesu li utužene nekretnine činile njihovu ostavinsku imovinu. Na utuženim nekretninama obavljali su se poljoprivredni radovi (oranje, sjetvu, košenje trave, sadnju loze), te da je obitelj u proteklim desetljećima pokazivala skrb i brigu o predmetnim parcelama. Međutim, po stavu ovog suda, taj svjedok ima nesporedna saznanja od predmetnim nekretninama od trenutka kada je mogla shvatiti činjenicu posjedovanja, a ne od svog rođenja, a što se tiče posjedovanja prije tog vremena, taj svjedok nije naveo odakle joj je to poznato. Posebno se ističe da je prema iskazu tog svjedoka, dovršen ostavinski postupak nakon smrti oca, djeda i pradjeda, pri čemu ista navodi da ne zna jesu li utužene nekretnine činile njihovu ostavinsku imovinu. Ovaj sud je posebno cijenio iskaz tog svjedoka u tom dijelu jer je neživotno i nelogično da kao sestra tužitelja, odnosno pravna sljednica ostavitelja, ne zna cjelokupni sastav ostavine. Iskazivanjem o posjedu prije svog rođenja pogoduje položaju tužitelja u ovoj pravnoj stvari.
11. Svjedok GI (rođena 1984.), sestra tužitelja, poznaje predmetne nekretnine, iako naglašava da su joj neka sjećanja nejasna zbog djetinjstva. Iz iskaza je utvrđeno da je njezina obitelj u dugogodišnjem posjedu utuženih nekretnina, koje su prenošene generacijama, od pradjeda, preko djeda do oca i sadašnjeg nasljednika – tužitelja. Naglašava da su ostavinsku imovinu nakon smrti djeda KIO (zvanog II) vjerojatno činile i predmetne nekretnine, a da je njega naslijedio otac NI. Detaljno opisuje korištenje pojedinih parcela: „Šerajca“ – obrađivana uglavnom od djeda i oca, a nakon njihove smrti održavaju je susjedi po dogovoru s obitelji; „Obišanjak“ – najveća njiva, korištena za sadnju krumpira, kapule i češnjaka, s pričama o povijesnoj važnosti naziva; „Jezero“, „Šćurkina njiva“, „Zarukavac (Podrakavac)“, „Soline“, „Mejke“ – razne parcele koje su nekada obrađivane, a danas su neke zarašćene. Dio nekretnina koristi i DI na temelju dogovora s ranijim generacijama. Ističe da joj nisu poznata dugovanja obitelji prema državi niti eventualni prijenosi vlasništva na državu iz 1968. Također nije joj poznato da su nekretnine korištene kao vojni poligon niti da su ikada postojale zabrane pristupa. Potvrđuje običaj međusobne pomoći susjeda u radu na zemljištu, te da su članovi obitelji redovno koristili i održavali te nekretnine.
11.1. Sud prihvaća iskaz svjedokinje GI kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na neprekidni posjed predmetnih nekretnina od strane obitelji tužitelja, imajući u vidu godinu rođenja tog svjedoka i vrijeme potrebno da se objektivno spoznaju i sagledaju činjenice posjeda. Pri tome sama potvrđuje da su joj neka sjećanja nejasna zbog djetinjstva. Posebno je važno što taj svjedok navodi da su ostavinsku imovinu djeda KIO vjerojatno činile predmetne nekretnine, a njega da je naslijedio otac NI. Međutim, ovaj sud nije prihvatio iskaz tog svjedoka u dijelu u kojem je navodi da je obitelj ostala u posjedu utuženih nekretnina i nakon 1968. s obzirom na to da je ista rođena 1984., pa nesporednih saznanja o navedenoj činjenici ne može imati, a nije navela da bi o toj činjenici, odnosno posjedovanju čula od svojih prednika.
12. Svjedok DI (rođen 1974.) potvrđuje dugogodišnje korištenje predmetnih nekretnina od strane obitelji DI, odnosno djeda II, oca ZI, a danas tužitelja, kao i njihovu međusobnu suradnju i pomoć u održavanju i obradi zemljišta. Iz iskaza nadalje slijedi da je došlo do zamjene nekretnina oko 1930. između obitelji tužitelja i obitelji svjedoka, u cilju okrupnjavanja zemljišta. Ne poznaje detalje zamjene niti imena osoba koje su je sklopile jer je do nje došlo prije njegova rođenja. Nekretnine kao što su „Soline“ i „Podrakovac“ pripadaju njegovoj obitelji nakon zamjene. Nekretnine koje su koristili tužitelj i njegovi prethodnici, uključujući „Šerajcu“, „Jezero“, „Paljuhi“, „Obrižnjak“, „Brig“, „Šćurkina njiva“, „Mejke“, do danas se koriste ili su korištene od strane tužitelja ili njegove obitelji. Ne može detaljno opisati sve načine korištenja nekretnina, ali potvrđuje da je tužitelj u posjedu i da se na nekim parcelama i dalje obavljaju radovi. Navodi da je 1968. UI navodno neke nekretnine dao u društveno vlasništvo radi dugovanja, vjerojatno nekretnine koje su predmet ovog spora, ali da je istovremeno ostao u posjedu tih nekretnina. Razlog zašto je ostao u posjedu unatoč prijenosu nije mu poznat. Potvrđuje postojanje vojnog poligona na području nekretnina, s ograničenjima pristupa tijekom vojne službe, no napominje da se nakon raspada SFRJ poligon ukinuo te da je tužitelj bio u posjedu nekretnina i da nitko nije imao prigovora na korištenje. Također potvrđuje da je obitelj E kosi neke od parcela tužitelja na temelju dogovora, kao i da je pomoć u održavanju nekretnina pružao i JI.
12.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka DI kao djelomično vjerodostojan i relevantan za utvrđivanje faktičkog posjeda i korištenja predmetnih nekretnina od strane obitelji tužitelja. Svjedok potvrđuje dugotrajnu uporabu zemljišta koje je tijekom vremena bilo u posjedu tužitelja i njegovih prethodnika, te navodi da su pojedine parcele bile predmetom zamjene između obitelji tužitelja i njegove obitelji oko 1930., radi okrupnjavanja zemljišta. Iako svjedok ne poznaje imena osoba koje su je sklopile, njegov iskaz potvrđuje da su nekretnine „Soline“ i „Rakovac“ koje se odnose na ovaj spor bile predmetom zamjene, što upućuje na zaključak da tužitelj putem svojih prednika nije bio u posjedu istih, bez obzira na činjenicu što svjedok navodi da se ne protivi parnici tih čestica. Sud uzima u obzir i navod svjedoka da je navodno dio nekretnina prenesen u društveno vlasništvo radi dugovanja, no da je tužitelj ipak ostao u faktičkom posjedu istih nekretnina, što ukazuje na postojanje faktičkog posjeda bez obzira na formalno-pravne prijenose. Taj svjedok objašnjava da su neke nekretnine obitelji tužitelja, a koje su predmet spora, prešle u društveno vlasništvo, odnosno da su pradjed UI i njegovi nasljednici imali određene nekretnine koje su bile prenesene u društveno vlasništvo kao rezultat dugovanja.
13. Svjedok ČI (rođen 1948.) iznio je podatke o nasljednoj liniji tužiteljeve obitelji, navodeći pradjeda UI te njegovu djecu Š, V i II. Djed tužitelja bio je II, a njegov sin NI, otac tužitelja. Iz iskaza je utvrđeno da su predmetne nekretnine tijekom više generacija korištene i obrađivane upravo od strane navedenih osoba, kao i da je nakon smrti ZI, tužitelj nastavio koristiti nekretnine. Svjedok detaljno opisuje način korištenja zemljišta, ističući da su na njivama sadili različite poljoprivredne kulture, a na pašnjacima kosili travu, što ukazuje na redovito i kontinuirano gospodarsko iskorištavanje predmetnih nekretnina. Svjedok navodi da je na području predmetnih nekretnina postojao vojni poligon na kojem su se održavale vojne vježbe do kraja 1980-ih ili početka 1990-ih, što je povremeno ograničavalo pristup nekretninama, no nije dovelo do prekida posjeda ili gubitka prava korištenja. Iako nije upoznat s pravnim prijenosima nekretnina u društveno vlasništvo niti eventualnim financijskim poteškoćama vezanim za nekretnine.
13.1. Na temelju iskaza svjedoka ČI, sud utvrđuje da je tužiteljeva obitelj kroz više generacija, počevši od pradjeda UI, preko djeda II i oca ZI, do sadašnjeg nasljednika, kontinuirano i neprekidno koristila predmetne nekretnine. Iskorištavanje nekretnina bilo je redovno, gospodarski opravdano i uobičajeno, pri čemu su se na zemljištima obavljali poljoprivredni radovi i održavanje pašnjaka. Povremena ograničenja pristupa uslijed vojnog poligona nisu utjecala na neprekidnost i trajnost posjeda. Međutim, taj svjedok spominje da mu nije poznato da je pradjed tužitelja, imao financijskih problema ili da je neke nekretnine prenio u društveno vlasništvo. Iskaz ovog svjedoka je suprotan iskazu DI koji je naveo da mu je poznat prijenos imovine u društveno vlasništvo zbog dugova pravnih prednika tužitelja prema bivšoj državi.
14. Svjedok ĐI, zaposlen u Hrvatskim šumama od 1989., upoznat je s gospodarenjem šumama na području Lakošeljci – Križmani. Iz njegovog iskaza proizlazi da Hrvatske šume gospodare i održavaju šumske površine na području koje uključuje i neke parcele predmetnog postupka. Naveo je da obilaze nekretnine koje predstavljaju šume. Područje gdje se nalaze njive, pašnjaci i livade, da je riječ o nekretninama koje su koristile fizičke osobe za obrađivanje, a oni da obilaze samo nekretnine koje su šume radi utvrđenja je li bilo sječe.
14.1. Svjedok HI, zaposlen je u Hrvatskim šumama od 1987., naveo je da je bio na kč. br. [katastarska čestica] prije otprilike 20 godina te nije zatekao nikoga niti je uočio intervencije poput sječe. Izjavio je da se pošumljavaju isključivo one parcele koje nisu u upotrebi za poljoprivredu, što implicira da se obrađivane nekretnine ne nalaze pod aktivnom upravom Hrvatskih šuma. Svjedok nije upoznat s korisnicima predmetnih nekretnina, pa je njegov doprinos u rasvjetljavanju vlasničkih i posjedovnih odnosa ograničen. Također potvrđuje postojanje vojnog poligona, ali ističe da se on nije nalazio na području predmetnih nekretnina, već u susjednoj zoni, što je u protivnosti s iskazima svjedoka JI, ČI i DI koji su potvrdili postojanje vojnog poligona na području utuženih nekretnina.
14.2. Iskazi svjedoka ĐI i HI su irelevantni za ovaj postupak u odnosu na kontinuirani posjeda tužitelja i njegove obitelji jer o toj činjenici nemaju saznanja. Drugim riječima, nemaju saznanja o konkretnom posjedu na konkretnoj nekretnini. Isti su općenito naveli koje nekretnine, s obzirom na njihovu narav, su dužni obilaziti kao djelatnici Hrvatskih šuma, a to su u naravi šuma.
15. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da su utužene nekretnine u vlasništvu njegove obitelji već dugi niz godina, počevši od njegovog pradjeda ŠI, koji je bio posjednik tih zemljišta od 1901. pa sve do njegovog oca ZI, koji je preminuo 2011. Tužitelj je naslijedio poljoprivredne parcele od oca, dok je kuću i urbanizirane čestice podijelio s dvjema sestrama, GI i VI. Obitelj ZI već generacijama koristi ove nekretnine za poljoprivredu, a navodi da je osobno pomagao ocu u raznim poljoprivrednim poslovima. S ocem je 2001. čistio „Šćurkinu njivu“, a od 2005. do 2006. zajedno s ocem sjeckao bagrem kako bi se drvo iskoristilo za izradu kolaca za vinovu lozu. Tužitelj je također naveo da je prilikom uvida u katastarske podatke saznao da su neke od nekretnina koje su bile u obiteljskom posjedu, bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske. Na temelju tih informacija, tužitelj je pokrenuo pravne postupke protiv države kako bi razjasnio vlasništvo nad tim nekretninama. Spomenuo je zamjenu nekretnina s obitelji DI, posebno u vezi s parcelama „Zarakovac“ i „Soline“. „Zarakovac“ je nekretnina koja je korištena za poljoprivrednu proizvodnju, a „Soline“ su nekretnina na kojoj je pradjed zasadio vinograd. Ističe da su te zamjene izvršene između njegovog djeda i oca DI, vjerojatno nakon smrti djeda ili nakon što je preselio u Savičentu. U vezi s porezom, tužitelj tvrdi da su njegovi preci redovito plaćali porez na nekretnine koje su obrađivali, no nije siguran je li porez bio plaćen za sporne nekretnine. Nekretnine poput „Šćurkine njive“, „Šerajca“, „Obišenjaka“, „Zarakovca“ i „Soline“ bile su predmet poljoprivrednih aktivnosti koje su se provodile u obitelji. Tužitelj je osobno bio uključen u rad na tim parcelama od 2001., a za neke od tih parcela zna da su korištene za sadnju krumpira, košnju i vinovu lozu. Tijekom 2019. otkrio da su neke od tih nekretnina bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, zbog čega je pokrenuo pravne postupke za razjašnjenje vlasničkog stanja. Po pričanju oca znao je kako su se nekretnine koristile, uključujući sadnju krumpira, košnju, pa čak i sječu drveća, te da su u obitelji DI uvijek nastojali održavati posjed u obiteljskom vlasništvu.
15.1. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, sud utvrđuje da postoji vjerodostojan i kontinuiran faktički posjed predmetnih nekretnina u obiteljskom vlasništvu tužitelja tijekom vremenskog razdoblja od preko jednog stoljeća, odnosno otprilike od početka 20. stoljeća do danas, bez smetnji ili osporavanja od strane trećih osoba. Međutim, ovaj sud nije prihvatio navod tužitelja da nije znao da su predmetne nekretnine u vlasništvu tuženice do 2019., osobito jer se radi o osobi koja je posjedovala, obrađivala i istraživala stanje nekretnina. Navodi o zamjenama nekretnina unutar obitelji su neprecizni, bez dokaza i vremenski mutni. Negira postojanje prijenosa u društveno vlasništvo, iako materijalni dokazi i dio svjedoka (npr. DI) ukazuju da je takav prijenos postojao. Neuvjerljiv je iskaz tužitelja u dijelu kada navodi da su sporne nekretnine “vjerojatno činile ostavinsku imovinu pradjeda, djeda i oca”, pa u situaciji kada se poziva na nasljeđivanje trebao je točno znati što je predmetom nasljeđivanja iza smrti prednika, posebno kada se njegov iskaz dovodi u svezi s priloženim materijalnim dokazima, odnosno rješenjem o nasljeđivanju iza smrti oca ZI iz kojeg slijedi da utužene nekretnine ne čine njegovu ostavinsku imovinu. Stoga, njegov navod da je o stanju nekretnina imao tek od 2019. je u protivnosti s rješenjem o nasljeđivanju iza smrti oca ZI koji je preminuo 2011.
16. Iz iskaza saslušanih svjedoka jasno se slijedi da su predmetne nekretnine kontinuirano i bez smetnji korištene u obitelji ZI za poljoprivredne svrhe kroz više generacija – od pradjeda ŠI, preko djeda KIO (zvanog II) i oca ZI, sve do sadašnjeg tužitelja. Svjedoci ističu da su nekretnine obrađivane na uobičajen način, kroz poljoprivredne radove kao što su oranje, sadnja, košenje trave, te da je obitelj stalno održavala imanje, što ukazuje na dugotrajan i aktivan posjed. Iako je formalno vlasništvo prema službenim evidencijama u nekim periodima bilo nesređeno, a na nekretninama su postojali određeni pravni prijenosi u društveno vlasništvo i vojni poligon koji je povremeno ograničavao pristup, činjenica da je obitelj kontinuirano obavljala poljoprivredne aktivnosti, održavala granice zemljišta i bila u dobrim odnosima sa susjedima upućuje na dugoročnu upotrebu i legitimni posjed.
16.1. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništvu na temelju izvanredne dosjelosti u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa]. Naime, pok. ŠI – pradjed je najkasnije od 1905. bio u neprekinutom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu navedene nekretnina pa su se do 1945. ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist pradjeda tužitelja iz § 326., § 328., § 345. i § 1472. OGZ. Poslije njegove smrti vlasništvo je u konačnici na temelju nasljeđivanja prešlo na tužitelja kako je to navedeno u točki I izreke ove presude, a kojima vlasništvo i posjed nisu osporavani u razdoblju više od 100 godina, niti su se protiv pravnih prednika tužitelja pokretali bilo kakvi postupci kojima bi se publiciralo da posjeduju nekretninu koja nije njihova. U odnosu na razliku u pravnom ishodu među utuženim česticama, sud je proveo detaljnu analizu dokazne građe i utvrdio da kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja jedinu nekretninu za koju su ispunjeni svi kumulativni uvjeti za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti. Naime, za navedenu česticu utvrđeno je postojanje neprekinutog, mirnog, samostalnog, zakonitog i poštenog posjeda koji datira od kraja 19. odnosno početka 20. stoljeća, što je potkrijepljeno ne samo iskazima saslušanih svjedoka već i povijesnom dokumentacijom. S obzirom na ove okolnosti, sud smatra da tužitelj ima pravo na utvrđenje vlasništva na ovoj nekretnini, jer je posjed bio kontinuiran, nesmetan i utemeljen na dugogodišnjoj tradiciji korištenja.
16.2. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u članku 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96.) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. godine kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ broj: 137/99.). S obzirom na to da se ovom odlukom ne može zadirati u stečena prava, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu. Ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 14. prosinca 1999. godine, navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske se ne može negirati tako stečeno pravo. Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj jer su tuženici jedine osobe koje polažu pravo vlasništva nad predmetnu nekretninu.
16.3. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u presudi Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. u kojoj je navedeno i da „podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška”. Kako se radi o stečenim pravima, ovaj sud je zauzeo pravni stav da se navedeno tumačenje treba primijeniti i u predmetima koji su pokrenuti nakon 20. prosinca 2001. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 114/01.) kojim je u članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dodan stavak 4. u kojem je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.
16.4. Prema tome, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa] (točka I i II izreke).
17. Nadalje, što se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži utvrđenje prava vlasništva darovanjem i dosjelošću u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] valja navesti sljedeće.
17.1. U pogledu tvrdnje tužitelja da je pravo vlasništva na ostalim nekretninama stekao na temelju pravnog sljedništva, sud ocjenjuje da takva tvrdnja nije osnovana. Naime, tužitelj se u tom dijelu poziva na darovni ugovor iz 1969., iz kojeg je vidljivo da zaključen između UI i EI, a predmetom darovanja su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje momentalno nisu u uknjižene na ime darovatelja, osim kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] zgrade, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez oznake katastarskih čestica. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost da bi se nastavio vlasnički slijedi od KIO, preko ZI do tužitelja u odnosu na nekretnine koje su predmetom ovog postupka. Osim toga, valja primijetiti da je ovaj darovni ugovor neprecizan u odnosu na prijenos katastarskih čestica iz zk. ul. [broj ZK uloška], jer su nekretnine koje su obuhvaćene prijenosom vlasništva s imena UI iz zapisnika iz 22. studenog 1968., odnose se te zk.ul. su taksativno navedene. To dalje znači da UI koji se odrekao vlasništva na konkretnoj nekretnini u korist društvenog vlasništva zbog poreznog duga, iste nekretnine nije mogao prinijeti na svog sina EI, odnosno na istoga nije mogao prenijeti više prava nego li je sam imao. Povezujući sadržaj zapisnika iz 22. studenog 1968. i rješenje o nasljeđivanju iza smrti ZI, utvrđeno je njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], ali koje nisu predmetom ovog postupka.
17.2. Nadalje, iz dostavljenih zemljišnoknjižnih izvadaka jasno proizlazi da darovatelj u trenutku sklapanja ugovora iz 1969. nije bio upisan kao vlasnik spornih nekretnina. Budući da je pravo vlasništva na nekretninama u našem pravnom sustavu upisno pravo, ovlaštenje za raspolaganje nekretninom uvjetovano je njezinim upisom u zemljišne knjige. Osoba koja nije upisana kao vlasnik nema aktivnu legitimaciju za valjano raspolaganje tim pravom, pa stoga takav ugovor, bez prethodne provedene uknjižbe, ne može predstavljati valjan pravni temelj za prijenos vlasništva. Nadalje, iz spisa predmeta ne proizlazi da je darovni ugovor ikada proveden u zemljišnim knjigama, odnosno da je tužitelj na temelju tog ugovora bio uknjižen kao vlasnik bilo koje od utuženih nekretnina. Dodatno, sud je utvrdio da predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene ostavinskim rješenjem donesenim nakon smrti tužiteljeva oca, koje bi moglo predstavljati alternativni put pravnog sljedništva. U skladu s važećim načelima nasljednog prava, pravni nasljednici mogu naslijediti samo ona prava koja su u trenutku smrti bila u pravnom vlasništvu ostavitelja. Ako određena nekretnina nije bila u pravnom vlasništvu ostavitelja u trenutku njegove smrti – bilo temeljem upisa, bilo temeljem valjanog pravnog posla – ona ne može biti predmet nasljeđivanja. Nadalje, i sam darovni ugovor na koji se tužitelj poziva, po sadržaju je neodređen. U njemu nisu precizno navedene katastarske čestice koje su predmet darovanja, već su navedeni samo brojevi zemljišnoknjižnih uložaka. Tužitelj nije dostavio vjerodostojne isprave (npr. kopije zemljišnoknjižnih stanja iz 1969. ili tumačenje sadržaja uložaka iz tog vremena) iz kojih bi se moglo nedvojbeno zaključiti da su konkretne, utužene čestice tada bile sadržane u tim ulošcima. S obzirom na navedeno, sud ne može s potrebnim stupnjem pravne sigurnosti utvrditi da su upravo ove nekretnine bile predmet navedenog ugovora.
17.3. Zaključno, iz svega proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje pravno valjanog sljedništva temeljem darovanja, niti nasljeđivanja, jer njegovi prednici nisu imali pravno valjani naslov vlasništva nad spornim česticama, a ni sam tužitelj nije uspio dokazati da je on na zakonit način stekao vlasništvo nad tim nekretninama.
17.4. U pogledu zahtjeva koji se temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću, sud ukazuje da sukladno odredbama OGZ, stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću zahtijeva kumulativno postojanje samostalnog, poštenog i neprekidnog posjeda u trajanju od najmanje 40 godina. Sud smatra ključnim pravno pitanje da posjed, kako bi mogao voditi dosjelosti, mora biti pošten, što znači da posjednik mora biti u uvjerenju da ima pravo na stvar.
17.5. Na temelju materijalnih dokaza, osobito zemljišnoknjižnih izvadaka, katastarskih podataka, zapisnika iz 1968., povijesti promjena na katastarskim česticama, potvrde Hrvatskih šuma i nalaza sudskog vještaka, ovaj sud utvrđuje da su te nekretnine prenesene iz privatnog u društveno vlasništvo sredinom 20. stoljeća. Konkretno, zapisnikom iz 1968. jasno je ustanovljeno da su te nekretnine prešle u režim društvenog vlasništva. U katastarskim evidencijama su, najkasnije od 1968., evidentirane kao društveno vlasništvo, što znači da je od tog trenutka svaki posjed nad tim česticama morao biti poznat kao posjed bez pravne osnove, a time i nepošten. Slijedom toga, sud zaključuje da su tužitelj i njegovi pravni prednici najkasnije od 1968. postali nepošteni posjednici.
17.6. Što se tiče izvedenih personalnih dokaza, saslušani svjedoci uglavnom potvrđuju da je obitelj ZI koristila predmetne čestice, no njihovi iskazi, utemeljeni na osobnim opažanjima i usmenoj predaji, nisu opovrgli niti umanjili vjerodostojnost javnih isprava. Sud posebno primjećuje da su neki svjedoci čak svjesno ukazali da su čestice bile prenesene u društveno vlasništvo zbog dugova, čime se izravno potvrđuje saznanje o prestanku privatnog vlasništva.
17.7. Materijalni dokazi – zemljišne knjige, katastar, upravna rješenja, potvrde državnih tijela i stručno vještačenje – prema stajalištu suda, imaju veću dokaznu snagu jer se temelje na javnim ovjerenim evidencijama i pravno obvezujućim aktima. S obzirom na to, sud je, u skladu s člankom 8. ZPP ocijenio sve dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, te zaključio da tužitelj nije dokazao niti pravni slijed, niti valjanu osnovu za stjecanje vlasništva dosjelošću u odnosu na te nekretnine.
17.8. Stoga, stav je ovog suda da subjektivno vjerovanje o pripadnosti stvari, pa makar i utemeljeno na dugotrajnom korištenju, ne može prevladati nad objektivnim, pravno konstituiranim i javno evidentiranim statusom prava vlasništva. Vlasništvo kao pravna kategorija zahtijeva pravnu sigurnost, zakonitost upisa i poštivanje javnih registara. Posjed koji se odvija protivno stanju upisa, bez pravne osnove i sa saznanjem o tome, ne može imati pravne učinke stjecanja stvarnog prava.
18. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.) i na temelju članka 388. stavak 2. ZV kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje u tekstu: OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.; dalje u tekstu: ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u članku 28. i 30. ZOVO. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. U odnosu na nekretnine koje su upisane kao državno vlasništvo ili vlasništvo jedinica lokalne samouprave, dosjedovni rok iznosi 40 godina (§ 1472. OGZ).
19. Prema tome, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] osnovan (točka I i II izreke), dok je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije osnovan zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (točka III izreke).
20. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP u svezi članka 155. stavak 1. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).
20.1. Člankom 154. stavak 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
20.2. U ovom predmetu, tužitelj je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva na ukupno 20 katastarskih čestica u katastarskoj općini [katastarska općina], evidentiranih u četiri različita zemljišnoknjižna uloška. Sud je tužbeni zahtjev prihvatio samo u odnosu na jednu česticu i to kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovana. Time je tužitelj ostvario uspjeh u sporu u omjeru 1/20, odnosno 5 %.
20.3. Tužitelj koji je zastupan po punomoćnici iz reda odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 1.459,95 EUR, priznat mu je trošak i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 11. srpnja 2022. u visini od 100 bodova, tužbe od 15. siječnja 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1. OT), pristupa na ročište od 23. veljače 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na uviđaj od 30. rujna 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), trošak pristupa na ročište od 15. travnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) te trošak pristupa na ročište od 17. travnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) odnosno 600 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 1.200,00 EUR. S obzirom na to da je tužitelj uspio s 5 % postavljenog zahtjeva, priznat mu trošak postupka u razmjernom dijelu. Ukupni iznos opravdanih troškova (1.200,00 EUR) množen s postotkom uspjeha (5 %) daje 60,00 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak plaćenog predujma za uviđaj u visini od 350,00 EUR te razlika predujma u visini od 268,56 EUR.
20.4. Istom je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 26,54 EUR na temelju Tbr. 2/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) u smislu članka 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.; dalje u tekstu: ZSP) te sudske pristojbe na tužbu u visini od 26,54 EUR na temelju Tbr. 1/1. Uredbe i članka 7. stavak 2. ZSP.
20.5. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. prosinca 2022. i podnesak od 11. ožujka 2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice.
20.6. Prema tome, tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u visini od 731,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. lipnja 2025. pa do isplate na temelju članka 151. stavak 3. ZPP.
20.7. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).
20.8. Tuženici nije priznat zatraženi trošak postupka u visini od 1.000,00 EUR jer nije uspjela u postupku.
21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Pazinu, 2. lipnja 2025.
Sudac:
Luka Zenić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu
3. Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin – po pravomoćnosti
