Poslovni broj: UsII-82/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničara u upravnom sporu tužitelja GŠ iz [adresa]., protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, u predmetu radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, klasa: UP/I-034-02/24-01/43, ur.broj: 711-02-01- 02-2024-14 od 27. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Odlukom tuženika tužitelju je izrečena sankcija u vidu obustave isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 850,00 eura zbog istovremenog primanja plaće za obnašanje dužnosti predsjednika upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i naknade za prisustvo na četiri sjednice "Savjeta HANFA- e" (12. prosinca 2019., 10. lipnja 2020., 28. rujna 2020. i 30. studenog 2020.).
2. Protiv ove odluke tužitelj je pokrenuo upravni spor zbog povreda pravila postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Povredu pravila postupka nalazi u okolnosti što je tuženik pokrenuo postupak na radnom sastanku bez donošenje formalne odluke iako odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa dopuštaju da se odluke tuženika donose isključivo na sjednicama i to većinom glasova. Navodi da je tuženik protiv tužitelja istovremeno pokrenuo više odvojenih predmeta te smatra da je na taj način bez ikakvog opravdanog razloga jedan nadzorni postupak rascijepao na više odvojenih postupaka. Ne nalazi niti jedan razlog zbog kojih tuženik isplate koje su predmet ovog postupka nije vodio zajedno s isplatama vezanim za postupak koji je vodio pod brojem:
P-352/19. Ukazuje da tuženik sporne uplate može provjeriti neposrednim uvidom u informatički sustav porezne uprave te smatra da vođenjem više odvojenih postupaka kreira svojevrsnu "otegotnu" okolnost. Smatra da je navedeno postupanje protivno odredbi članka 6. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je u odnosu na vremensko važenje propisa za predmetni slučaj jedino relevantna odredba članka 60. Zakona o sprječavanju sukoba interesa te ne nalazi uporište za stajalište tuženika u "kombiniranju zakona". Također ukazuje da tuženik prilikom donošenja odluke nije imao u vidu odredbu članka 12. ranijeg važećeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa odnosno odredbu članka 16. sada važećeg Zakona kao i odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga kao posebnog Zakona koji propisuje da za vrijeme obnašanja dužnosti predsjednik i članovi upravnog vijeća imaju pravo na plaću i ostala materijalna prava u skladu s općim aktima. Vezano za ovaj žalbeni navod ukazuje i na odstupanje tuženika od ranije prakse pozivom na odluku koju je tuženik donio u postupku koji je vodio protiv vice guvernera Hrvatske Narodne Banke. Osporava izbor i vrstu izrečene sankcije i njezinu razmjernost u odnosu na utvrđenu povredu. Smatra da je kažnjen na samo postupanje koje nije bilo zabranjeno već i za postupanje u odnosu za koje nisu postojale objektivne naznake da bi se moglo smatrati nedopuštenim. Ističe da su se isplate dodatnih naknada temeljile na Zakonu o HANF-a i Statutu HANF-i koji je potvrđen od strane Hrvatskog sabora. Otegotna okolnost koju je tuženik naveo prilikom izricanja sankcije i to da je protiv tužitelja vođeno više postupaka, tužitelj osporava jer je ove postupke trebalo spojiti. Smatra da osporenim rješenjem tuženik nije odgovorio na njegove žalbene navode kako je naloženo presudom ovog suda, broj: Us II-195/2024 od 27. veljače 2025.
Predlaže da Sud poništi odluku tuženika.
3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim se u cijelosti protivi tužbenim navodima. Ističe da je u svemu postupio sukladno ukidnoj presudi ovoga Suda te otklonio utvrđene nedostatke. Također, dodatno obrazlaže razloge zbog kojih smatra neosnovanim tužbene navode. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Rješenje tuženika doneseno je u postupku nakon što je ovaj Sud presudom Us II-195/2024 poništio ranije donesenu odluku tuženika i predmet vratio na ponovni postupak uz uputu tuženiku da otkloni nedostatke utvrđene tom presudom. Navedenom presudom utvrđena je pogrešena primjena mjerodavnog zakona te je tuženik upućen da u konkretnom predmetu valja primijeniti odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj: 143/21.).
6. U ponovljenom postupku tuženik je postupio sukladno uputi sadržanoj u presudi ovog Suda, broj: 194/2024, a osporenim rješenjem dao je iscrpno i jasno obrazloženje u svezi sa svim prigovorima koje je tužitelj iznosio tijekom provedenog postupka i spora.
7. Razloge na kojima tužitelji temelji tužbu u ovom upravnom sporu iznosio je i tijekom ranijeg upravnog spora, međutim ovaj Sud nije našao ove razloge osnovanim. Tužbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost ranijeg stajališta ovog Suda izraženog u presudi broj: Us II-195/2024.
8. Naime, okolnost što je postupak protiv tužitelja tuženik pokrenuo na radnom sastanku, nije okolnost kojom bi bio povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da je odredbom članka 42. stavka 3. Zakona o sprječavanju sukoba interesa propisano da se na javnoj sjednici odlučuje o povredi Zakona, a što je u konkretnoj situaciji i učinjeno. Također, tužitelj je zaprimio obavijest tuženika o pokretanju postupka i tijekom postupka se na ovu obavijest očitovao, a imao je mogućnost i prisustvovao je na javnoj sjednici koju je tuženik održao.
9. Neosnovano se tužitelj poziva i na mogućnost spajanja odluka o izvršenim povredama dužnosti koje su utvrđene u ovom postupku s predmetom koji se protiv tužitelja vodio pred tuženikom pod brojem P-352/19. Navedeno iz razloga što je tuženik u tom predmetu utvrđivao primanje naknada tužitelja do rujna 2019., a vezano za informacije koje je tada posjedovao. Način na koji tuženik ima saznanja o mogućim povredama Zakona pravilnost kojeg nadzire kao i donošenje odluke u vezi s takvim informacijama u nadležnosti je tuženika koji je ovlašten odlučiti da li želi u pojedinim slučajevima predmete spojiti ili ne. Imajući u vidu da je u predmetu broj: P-352/2019 tuženik odlučivao i o naknadama koje je tužitelj primio vezano za radne rezultate, dar za dijete i prigodne nagrade, a nije imao podatak da se radi o naknadama za sudjelovanje na sjednicama savjeta HANF-e to nije niti bilo osnove za spajanje ovih predmeta.
10. Tužitelj se neosnovano poziva na nejednako postupanje tuženika vezano za njegovu odluku koja se odnosi na dužnosnika na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine", broj: 75/08., 54/13., 47/20.) budući da navedeni Zakon sadržava izričitu odredbu koja propisuje da se na prava i obveze guvernera, zamjenika guvernera i vice guvernera HNB-a koji nisu utvrđeni tim Zakonom i Statutom HNB-a primjenjuje Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Zakon o HANFA-i ("Narodne novine", broj: 140/05., 154/11 i 12/12) ne sadrži takvu odredbu. Stoga naknade koje je tužitelj primio u skladu s općim aktima HANFA-e predstavljaju naknade koje su protivne Zakonu o sprječavanju sukoba interesa.
11. Tužitelj tužbenim razlozima također osporava izrečenu sankciju. Međutim, izrečena sankcija je utemeljena na odredbama članka 48. stavka 1. i 50. Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Odredbom članka 48. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa propisano je da je za povredu odredbi tog Zakona o sukobu interesa ili drugog zabranjenog, ili propisanog ponašanja (pored ostalog iz članka 10.) tuženik obveznicima, uzimajući u obzir načelo razmjernost, može izreći opomenu ili novčanu sankciju. Prema odredbi članka 49. Zakona o sprječavanju sukoba interesa opomena se može izreći ako se, vezano za postupanje i odgovornost te prouzročenu posljedicu radi o očito lakšem obliku kršenja odredbi tog Zakona. Prema odredbi članka 50. ovog Zakona novčana kazna izriče se u iznosu od 530,00 do 5.309,00 eura vodeći računa o težini i posljedicama povrede Zakona. U konkretnom slučaju tužitelju je izrečena sankcija od 850,00 eura koju sankciju i ovaj Sud smatra primjerenom imajući u vidu da je osim postupka na koji se tužitelj poziva i za koji smatra da je trebao biti spojen s ovim postupkom (predmet broj: P-352/19), protiv tužitelja vođen i postupak zbog neispravno popunjene imovinske kartice odnosno nesklada u imovini obveznika pod brojem P-292/18 za koju povredu je tužitelju također izrečena novčana sankcija.
12. Slijedom navedenog prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se odluka tuženika pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 2. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
