REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pn-887/2021-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikoline Brozović Hržina, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika IN, odvjetničke vježbenice, 2. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. platiti tužitelju MN, iznos od 1.087,27 EUR (tisućuosamdesetsedam eura i dvadeset sedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:
- na iznos od 964,25 EUR od 29. kolovoza 2020., pa do isplate,
- na iznos od 123,02 EUR od 2. rujna 2020. pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku petnaest dana.
II Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., da tužitelju MN namiri troškove postupka u iznosu od 1.831,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 19. svibnja 2020. motorno vozilo marke Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] (ispravno ZG2355GL), a koje nije bilo ispravno zaustavljeno (ručna kočnica nije bila povučena, a vozilo se nalazilo na nizbrdici), na parkiralištu u [adresa], kretalo unatrag i svojim stražnjim dijelom oštetilo parkirano vozilo marke Toyota Rav 4, reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u vlasništvu tužitelja (i to stražnji dio toga vozila), kako je to nacrtano u izvješću o prometnoj nesreći od 19. svibnja 2020. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. listopada 2024. traži isplatu 1.087,27 EUR s kamatama. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava osnovu i visinu te pasivnu legitimaciju budući su oba vozila bila parkirana te da se u njima nitko nije nalazio pa čak i da je jedno vozilo navodno samo od sebe krenulo prema drugom i prouzrokovalo štetu, ista nije pokrivena automobilskim osiguranjem od odgovornosti. Vozilo nije bilo u upotrebi (bilo je zaustavljeno) odnosno nije korišteno u svrhu prometa niti je prevozilo ljude ili dobra. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 4 spisa), Dopis tuženika od 16. rujna 2020. (list 5 spisa), Dopunski odštetni zahtjev od 10. studenoga 2020. (list 6 spisa), nacrt Sporazuma o namirenju (list 7 i 21 spisa), Utemeljeni odgovor od 26. kolovoza 2020. (list 8 i 9 spisa), Izvješće o prometnoj nesreći (list 10 spisa), Račun broj 1552/01/68KOPIJA-3 (list 11 spisa), Otpremnica broj: 485/01/56 od 25. kolovoza 2020. (list 12 spisa), e-mail korespondencija stranaka (list 13 do 16 spisa), opomena od 13. siječnja 2021. (list 17 spisa), Izvid štete (list 20 spisa), porezno rješenje (list 44 do 46 spisa), Dopis MUP-a od 12. siječnja 2024. (list 105 spisa), saslušan je svjedok RN (list 81 i 82 spisa), tužitelja (list 111 spisa), izvedeno je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, dipl. ing. (list 119 do 121 spisa saslušan na ročištu list 134-136 spisa), Dopis MUP-a od 28. ožujka 2025. (list 161 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade reparirane imovinske štete nastale 19. svibnja 2020. na njegovom vozilu Toyota Rav 4 2.4 VVT/17, koje je bilo parkirano na parkiralištu u [adresa] i to naletom osobnog vozila Renault Megane 1.5 dCi, koje u tom trenutku nije bilo osigurano od samopokretanja, sve sukladno čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), u svezi s čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a).
7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i aktivna legitimacija te da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka odštetnim zahtjevom od 27. srpnja 2020. tražio naknadu štete.
8. Sporna je osnova i visinu zahtjeva, pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja te odgovornost tuženika odnosno je li vozilo Renault Megane 1.5 dCi u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.
9. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoka RN, očevica nesreće, koji je u bitnome iskazao da je u trenutku nesreće bio ispred poslovnog prostora na kojem se nalazilo parkiralište te da se u jednom trenutku parkirano vozilo Renault Megane počelo nekontrolirano kretati unatrag uslijed čega je zadnjim desnim dijelom udarilo u zadnji desni dio Toyote Rav 4. Nitko nije upravljao vozilom Renault Megane pa pretpostavlja da je popustila / nije bila dignuta ručna kočnica. Sud njegov iskaz cijeni kao neposrednim i vjerodostojnim te u skladu s Izvješćem o prometnoj nesreći (skici nesreće) koje je ispunjeno istoga dana neposredno nakon nesreće (19. svibnja 2020.). Nadalje, čitanjem Izvješća o prometnoj nesreći sud je utvrdio da se vozilo Renault Megane "samopokrenulo na laganoj nizbrdici jer nije bila povučena ručna" te da je zadnjim desnim dijelom udarilo u zadnji desni dio vozila Toyote Rav 4 (razvidno iz skice nesreće). Navedeno izvješće sud ocjenjuje kao vjerodostojno osobito jer su je potpisali vlasnici vozila sudionika nesreće.
9.1. Tužitelj u svom iskazu navodi da se šteta dogodila na vozilu Toyota Rav 4, koji je u njegovom vlasništvu, na način da je auto Renault Megane krenuo unazad te zadnjim desnim dijelom udarilo u njegovo uredno parkirano vozilo. Do nesreće je došlo jer osoba koja je upravljala vozilom Renault Megane neposredno nakon parkiranja nije podignula ručnu kočnicu ili je ista popustila, a uslijed čega je zbog nagiba terena parkinga odnosno blage nizbrdice vozilo nekontrolirano otklizalo prema njegovom vozilu. Izvješće o prometnoj nesreći je ispunio VN, a on nije posebno kontrolirao upisani broj tablice vozila koja su sudjelovali u nesreći, već je isto potpisao te se potom obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom. Servis vozila izvršio je u ovlaštenom Toyota servisu koji su naknadnim pregledom utvrdili da nije bilo oštećenje samo na braniku već da su i parkirni senzori bili oštećeni pa da je iste također bilo potrebno zamijeniti. Troškove servisa u iznosu od cca 8.000,00 kn / 1.061,78 EUR vlastitim sredstvima je podmirio po ponudi, a nakon plaćanja izdan mu je račun pri preuzimanju vozila. Sud njegov iskaz ocjenjuje uvjerljivim i iskrenim te suglasnim s iskazom svjedoka RN. Također njegov iskaz u skladu je s materijalnom dokumentacijom u spisu, osobito Računom broj 1552/01/68KOPIJA-3 i Račun - otpremnica broj: 485/01/56 od 25. kolovoza 2020. (vjerodostojne isprave koje tuženik nije posebno osporio).
10. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja te visine štete izvedeno je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, dipl. ing. koji u svom nalazu i mišljenju zaključuje da je došlo do samopokretanja osobnog vozila osiguranika tuženika natraške niz nizbrdicu s okomitog parkiranog mjesta koje je na blagoj uzbrdici, pa je na putanji lijevog skretanja isto stražnjim desnim dijelom naletjelo na stražnji desni dio osobnog vozila tužitelja, koje je bilo parkirano na nasuprotnom parkirnom mjestu, te da do štetnog događaja ne bi moglo doći da je vozilo osiguranika tuženika bilo osigurano od samopokretanja, bilo stavljanjem ručice mjenjača u nižu brzinu prema naprijed i/ili aktiviranjem ručne kočnice. Također zaključuje da je šteta na vozilu jednaka troškovima popravka prema Izvidu štete u ovlaštenom servisu od 7.265,16 kn, čemu se može pridodati trošak zamjene senzora za parkiranje od 926,90 kn, koji je teoretski mogao biti oštećen u području stražnjeg desnog kuta vozila tužitelja.
10.1. Na ročištu od 22. studenoga 2024. vještak je otklonio prigovore tuženika te dopunski naveo da mehaničko oštećenje pucanjem plastičnog kućišta parkirnih senzora na mjestu sa stražnje obloge branika gdje se senzor pričvršćuje na njegovu površine možda ne utječe na funkcionalnost međutim to se ne može sa sigurnošću tvrditi da će takav i ostati te posebno napomenuo da se zbog oštećenja cijeli senzor mijenja budući da je električni dio neodvojiv od mehaničkog dijela i k tome mora biti vodonepropustan. Sud nalaz i mišljenje ocjenjuje kao razumljivim i uvjerljivim i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito jer tuženik prigovorima nije doveo u pitanje isto.
11. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je VN ispunjavao Izvješće o nesreći za njegovo vozilo, a da tužitelj nije kontrolirao točnost upisane tablice vozila Renault Megane koje je skrivilo nesreću, već je isto potpisao i podnio odštetni zahtjev prema tuženiku. Pregledom ispunjenog Izvješća o prometnoj nesreći zaista proizlazi da je u nesreći sudjelovalo vozilo Renault Megane te da je upisana reg oznaka [registarska oznaka], međutim iz Utemeljenog odgovora tuženika od 26. kolovoza 2020. (list 8 spisa), uzimajući pri tom u obzir i to izvješće, proizlazi da je tuženik sam detektirao da se radilo o omašci u ispunjavanju izvješća (njihovog osiguranika) jer je otklonio odgovornost za naknadu štete navodeći reg oznaka [registarska oznaka]. Prema tome, tužitelju i tuženiku povodom odlučivanja o odštetnom zahtjevu, koje je prethodilo ovom postupku, nije bila sporna registarska oznaka vozila koja su sudjelovala u nesreći, niti je tuženik u odgovoru na tužbu isto doveo u pitanje, već je isto postalo sporno naknadno, osobito nakon očitovanja MUP-a od 12. siječnja 2024. Međutim, ispravna reg. oznaka vozila osiguranika tuženika nije nova odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti zahtjeva jer tijekom cijelog postupka tužitelj je dosljedan u navođenju odgovornosti tuženika za prouzročenu štetu iz predmetnog štetnog događa te da je osiguranik tuženika vozilom Renault Megane prouzrokovao istu. Osim toga, radi se o utvrđenju pomoćne činjenice kojom se može utvrditi posredno relevantna činjenica te stranke nisu prekludirane u tome sukladno čl. 461. a ZPP-a (tako i VSRH Rev 235/22 od 28. studenoga 2023.), stoga je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, osobito ako se uzme u obzir da je sud u nekoliko navrata po prijedlogu tužitelja pozivao VN da svjedoči među ostalima i na tu okolnost, međutim dostave su bile bezuspješne.
11.1. Iz dopisa MUP-a od 28. ožujka 2025. proizlazi da je na dan štetnog događaja 19. svibnja 2020. automobil marke Renault reg. oznake [registarska oznaka] bio osiguran upravo kod tuženika. Radi se o javnoj ispravi s pretpostavljenom dokaznom snagom sukladno čl. 230. ZPP-a, čiju istinitost tuženik nije doveo u pitanje stoga sud istu uzima kao mjerodavnu za odluku u sporu.
12. Polazeći od gornjih utvrđenja sud zaključuje da je došlo do nesreće na parkiralištu u Zagrebu, na adresi [adresa] dana 19. svibnja 2020. na način da se vozilo osiguranika tuženika Renault Megane 1.5 dCi reg. oznaka [registarska oznaka], počelo nekontrolirano kretati unatrag te naletjelo stražnjim desnim dijelom na stražnji desni dio okomito parkiranog vozila tužitelja Toyota Rav 4 2.4 VVT/17 reg. oznake [registarska oznaka] jer je parkiralište bilo na blagoj uzbrdici, a neposredno nakon parkiranja vozilo nije bilo osigurano od samopokretanja, bilo stavljanjem ručice mjenjača u nižu brzinu prema naprijed i/ili aktiviranjem ručne kočnice, uslijed čega je tužitelju nastala šteta na braniku i senzorima parkiranja, koja je reparirana u ovlaštenom Toyota servisu i plaćena vlastitim sredstvima tužitelja u ukupnom iznosu od 8.198,06 kn / 1.087,27 EUR.
13. Nadalje, prema odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP-a vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Sukladno odredbi čl. 22. st. 3. ZOOP-a ugovorom o osiguranju pokrivene su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu. Odredbom čl. 1.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 76/13 - dalje: ZIDZOOP) u pravni poredak Republike Hrvatske prenesene su direktive Europske unije koje se odnose na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila.
14. U čl. 3. st. 1. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (koja je čl. 1.a ZIDZOOP-a prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske) navodi se da svaka država članica mora poduzeti sve prikladne mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem. Opseg pokrivene odgovornosti i uvjeti osiguravateljnog pokrića trebaju biti određeni na temelju tih mjera.
15. Budući da nijedna direktiva koja se odnosi na obvezno osiguranje ne sadrži definiciju pojma „upotrebe vozila“, u praksi suda Europske unije pojavila se potreba za tumačenjem pojma „upotreba vozila“ iz čl. 3. st. 1. navedene Direktive.
16. Sud Europske unije je u više odluka naveo da se tumačenje pojma „upotreba vozila“ iz čl. 3. st. 1. navedene Direktive ne može prepustiti ocjeni pojedine države članice. Taj Sud smatra da pojam „upotreba vozila“ predstavlja autonoman pojam prava Unije koji treba tumačiti osobito s obzirom na kontekst te odredbe i ciljeve koji se nastoje postići propisom kojeg je ona dio.
16.1. Prema tumačenju Suda EU:
- pojam „upotreba vozila” nije ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, to jest na upotrebu na javnom putu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom (C-162/13 od 4. rujna 2014. (predmet Vnuk), EU:C:2014:2146, t. 59., te C-514/16 od 28. studenog 2017. (predmet Rodrigues de Andrade), EU, EU:C:2017:908, t. 34.);
- da su motorna vozila prema smislu Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009., neovisno o svojim značajkama, namijenjena tomu da se uobičajeno upotrebljavaju kao prijevozna sredstva te da je stoga tim pojmom obuhvaćena svaka upotreba vozila kao prijevoznog sredstva pri čemu je neodlučno što su vozila u trenutku nezgode bila zaustavljena i nalazila se na parkiralištu kao ni pitanje je li motor predmetnog vozila bio upaljen u trenutku nastanka nezgode (predmet Rodrigues de Andrade), EU, EU:C:2017:908 t. 39.);
- da "upotreba vozila”, ne ovisi o značajkama terena na kojem se to vozilo upotrebljava (C-334/16 od 20. prosinca 2017. (predmet Núñez Torreiro), EU, EU:C:2017:1007, t. 30.);
16.2. Nadalje, polazeći od zakonske definicije pojma "upotreba vozila" iz čl. 3. t. 33. ZOOP-a, kojom je propisano da je svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu, te imajući u vidu navedena obvezujuća shvaćanja Suda EU, sud zaključuje da je do konkretnog štetnog događaja došlo upravo zbog upotrebe vozila, odnosno bolje rečeno nepravilne upotrebe vozila jer osnovna obveza osobe koja upravlja osobnim vozilom je da nakon parkiranja vozilo osigura od samopokretanja, bilo stavljanjem ručice mjenjača u nižu brzinu prema naprijed i/ili aktiviranjem ručne kočnice. Radi se o osnovnoj, uobičajenoj i posljednjoj radnji koju je dužna primijeniti svaka osoba prilikom završetka radnje parkiranja vozila, osobito ako je parkiralište pod određenim nagibom kada je opasnost od samopokretanja veća, kao što je to bilo u konkretnom slučaju (tako i VSRH Rev 1117/22 od 28. rujna 2023.).
16.3. Prema tome, neosnovani su prigovori tuženika da obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ne pokriva štetu koju je prouzrokovalo vozilo koje nije bilo u upotrebi niti je korišteno u svrhu prometa, nije se kretalo snagom vlastitog motora niti je prevozilo ljude i dobra.
17. Polazeći od gore navedenog, sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju koju je prouzrokovao njegov osiguranik nepravilnom uporabom vozila u traženom iznosu od 1.087,27 EUR, sukladno čl. 22. ZOOP-a.
18. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate. Za odluku o kamatama na imovinsku (repariranu) štetu u konkretnom slučaju mjerodavna je odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) kao lex specialis, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Tako i VSRH Rev 373/22 od 29 studenoga 2022. i Rev 50/2022 od 24. siječnja 2023.).
18.1. Imajući u vidu navedeno, tužitelju na iznos od 1.087,27 EUR pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 27. srpnja 2020. (nesporno među strankama i razvidno iz Utemeljenog odgovora tuženika od 26. kolovoza 2020. – list 8 spisa), a budući da tužitelj traži od kasnijeg datuma odnosno traži manje, priznate su mu kamate na dosuđeni iznos glavnice od 964,25 EUR od 29. kolovoza 2020. te na iznos od 123,02 EUR od 2. rujna 2020, sukladno čl. 2. ZPP-a.
18.2. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.
18.3. Tužitelj je uspio u cijelosti stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora (1.087,27 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka – tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.).
19. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 150,00 EUR, podneska od 28. svibnja 2024., 24. listopada 2024., svaki po (Tbr 8. toč. 4. OT) 50,00 EUR, zastupanja na ročištima 8. srpnja 2022., 18. rujna 2023., 8. studenoga 2023., 25. ožujka 2024., 22. studenoga 2024., 21. veljače 2025., svako po (Tbr. 9. t. 1. OT) 150,00 EUR, što ukupno iznosi 1.150,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.437,50 EUR.
19.1. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 39,82 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), predujam za izvođenje prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, predujam za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR, te predujam za pristup vještaka na ročište u iznosu o 33,18 EUR odnosno ukupno 393,73 EUR što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.831,23 EUR.
20. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 2. lipnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.
21. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
Zagreb, 2. lipnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun uz sudsku pristojbu na presudu;
- tuženiku po pun;