Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž eu-2/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u izvanparničnom postupku predlagatelja: 1. KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. KPTC, [adresa], zastupani po punomoćnici Valeriji Cerovski, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vrtarić i partneri u Zagrebu, radi izdavanja potvrde prema članku 36. stavak 1. točke b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, rješavajući žalbu podnesenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1- eu- 23/2025-2 od 3. travnja 2025., 2. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1- eu- 23/2025-2 od 3. travnja 2025., potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je zahtjev predlagatelja za izdavanje potvrde prema čl. 36. stavka 1. točke b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece na odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-355/2023-28 od 16. prosinca 2024.

Poslovni broj Gž eu -2/2025-2

2. Protiv tog rješenja žale se predlagatelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se rješenje preinači na način da se zahtjev predlagatelja prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz obvezu naknade troškova postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koji Zakon se supsidijarno primjenjuje i u ovom postupku pozivom na odredbu iz čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23 - dalje ZIP), ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

5. Isto tako, sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja za izdavanje potvrde prema članku 36. stavak 1. točke b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, te o međunarodnoj otmici djece (dalje Uredba Vijeća EU 2019/1111) na odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-355/2023-28 od 16. prosinca 2024.

7. Nije prijeporno da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-355/2023-28 od 16. prosinca 2024. priznata odluka Vrhovnog suda pravde (Obiteljskog suda) u Kanadi od 2. ožujka 2022. oznake FO259/18 u izreci koja glasi:

" 1. Sukladno članku 90. st. 2. Zakona o zaštiti djece, mladih i obitelji, preliminarni zaključci su kako slijedi:

i. Ime i prezime te datum rođenja djeteta je ZP, rođen **.**.2018.

ii. Dijete je smješteno na sigurnu lokaciju dana 7. srpnja 2018. u [adresa], dana 6. travnja 2020. u [adresa] iii. Dijete nije pripadnik domorodačkih naroda, K ili Z.

2. Djetetu ZP, rođenom **.**.2018. potrebna je zaštita sukladno člancima 74. st. 2. podst. (b) (i) i 74. st. 2. podst. (h) Zakona o zaštiti djece, mladih i obitelji.

3. Nalaže se da će dijete ZP, rođen **.**.2018., prijeći pod skrbništvo

Poslovni broj Gž eu -2/2025-2

TP i KP, sukladno članku 102. Zakona o zaštiti djece, mladih i obitelji iz 2017. godine.

4. Nalaže se da će dijete ZP, imati kontakt sa svojim roditeljima, EP i ZPTC, kako prema vlastitom nahođenju odrede BP i KP te pod njihovim nadzorom.

5. Odredbe navedeni u gornjim stavcima 3. i 4. smatrat će se odredbama u smislu članka 28. Zakona o reformi zakona o djeci iz 1990. godine. "

8. Odbijajući navedeni prijedlog predlagatelja sud prvog stupnja pozvao se na odredbe čl. 36. st. 1. i čl. 2. st. 2. toč. 4. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. utvrđenjem da nije predviđeno izdavanje potvrde na odluku o priznanju strane sudske odluke, u konkretnom slučaju na rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-355/2023-28 od 16. prosinca 2024., kojim rješenjem je priznata odluka Vrhovnog suda pravde (Obiteljskog suda) u Kanadi od 2. ožujka 2022. oznake FO259/18, te da Republika Hrvatska nije zemlja porijekla meritorne odluke u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću.

9. Odredbom čl. 36. st. 1. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. propisano je da sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. na zahtjev stranke izdaje potvrdu za: (a) odluku u bračnim sporovima uz upotrebu obrasca iz Priloga II.; (b) odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću uz upotrebu obrasca iz Priloga III.; (c) odluku kojom se nalaže povratak djeteta iz članka 2. stavka 1. točke (a) i, ako je primjenjivo, sve privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, naložene u skladu s člankom 27. stavkom 5., koje su priložene odluci, uz upotrebu obrasca iz Priloga IV.

10. Odredba čl. 2. st. 2. toč. 4. citirane Uredbe pod naslovom definicije, određuje da „država članica podrijetla” znači država članica u kojoj je odluka donesena, autentična isprava službeno sastavljena ili upisana u registar ili sporazum upisan u registar.

11. Pod pojmom odluke za svrhu citirane Uredbe razumije se svaka odluka suda države članice, bez obzira na njezin naziv kao odluke, pri čemu za pojam "odluke" nije važan sadržaj tužbenog zahtjeva, radi li se o tužbi na činjenje ili na utvrđenje, a ne mora se uvijek raditi ni o materijalnopravnoj odluci.

12. Prema navedenom, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-355/2023-28 od 16. prosinca 2024. predstavlja odluku države članice.

13. Međutim, odluka kojom se u jednoj državi članici, na temelju poglavlja IV Uredbe, proglašava ovršnom odluka donesena u drugoj državi članici ne može biti predmetom daljnjeg priznanja i ovrhe u trećoj državi članici. U toj trećoj državi članici treba se postaviti zahtjev za priznanjem i ovrhom izvorne meritorne odluke. Imajući u vidu činjenicu da Uredba sadrži jednoobrazna pravila o priznanju i ovrsi, sud te treće

Poslovni broj Gž eu -2/2025-2

države članice trebao bi uzeti u obzir utvrđenja do kojih je došao sud one države članice kojem je prvom bio podnesen zahtjev. Nemogućnost da se zahtijeva ovrha odluke o ovrsi, onako kako je to obrazloženo, izražava se francuskom maksimom exequatur sur exequatur ne vaut. To pravilo primjenjuje se i na odluku kojom se proglašava ovršnom odluka donesena u državi članici i na odluku kojom se proglašava ovršnom odluka donesena u državi nečlanici[1] .

14. Stoga, budući da Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. ne predviđa tzv. dvostruko priznanje i ovrhu, nisu prihvatljivi žalbeni navodi o suprotnom. Navedeno nije zapreka da predlagatelji zatraže priznanje Odluke Vrhovnog suda pravde (Obiteljskog suda) u Kanadi od 2. ožujka 2022. poslovni broj FO259/18, u [adresa], u koju državu su predlagatelji i maloljetni ZP u međuvremenu preselili. S obzirom na izloženo neosnovano se žalbenim navodima upućuje da bi donošenjem pobijanog rješenja bilo povrijeđeno temeljno načelo Europske unije koje se odnosi na slobodu kretanja osoba.

15. Iz ovih je razloga rješenje suda prvog stupnja potvrđeno i na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 44. st. 1. ZIP-a odlučeno kao izreci ovog rješenja.

16.Predlagateljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nisu uspjeli.

U Rijeci, 2. lipnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić

1 dr.sc. RP, prof. Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu "Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe sudskih odluka po Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima"