Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč
Poslovni broj P-842/2022-58
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika
S. K., iz T., S. 52, OIB:, zastupan po
punomoćniku V. Š., odvjetniku iz Z. protiv tuženika-protutužitelja
J. K., iz P., K. 38, OIB: , zastupan po
punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., radi uznemiravanja prava
vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2024., u prisutnosti
tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 14.
kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Zabranjuje se tuženiku J. K. iz P., K. , OIB
, da sam ili putem trećih osoba, uznemirava tužitelja S. K.,
iz T., S. , OIB: , u njegovom pravu vlasništva na nekretnini
i to upisanoj u zk. ul. 873 k.o. T. označene kao k. č. br. 466/5 zgr., te na nekretnini
k.č.br. 466/7 zgr. k.o. T., na način da prestane protivno propisima, zabrani i
ovlaštenju parkirati i ostavljati svoja osobna i teretna vozila na istoj nekretnini, da
prestanu uznemiravati pravo vlasništva tužitelja istresanjem tepiha i drugih stvari na
nekretninu tužitelja, udarati i uništavati postavljeni znak "zabranjeno parkiranje" te da
prestane sa stalnim obijesnim prijavljivanjem tužitelja policiji i drugim državnim
organima, a sve pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kuna.
II Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade neimovinske štete za dosadašnje
uznemiravanje prava vlasništva za ljetnu sezonu isplatiti iznos od 10.000,00 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate u
roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Tuženik je dužan platiti tužitelju troškove parničnog postupka također sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate
u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Prihvaća se protutužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:
Nalaže se tužitelju-protutuženiku da prestane tuženika-protutužitelja uznemiravati u pravu vlasništva djela dvorišta koje se nalazi na k.č. 466/7 zgr. upisana
Poslovni broj P-842/2022-58
u zk. ul. 1745 k.o. T. te se nalaže tužitelju-protutuženiku da na djelu površine koju
omeđuju točke A-B-C-E kako je to označeno na skici lica mjesta izrađenoj po geometru
I. P. od dana 06. ožujka 2013., da ukloni postavljeni znak zabrane
zaustavljanja i parkiranja, da ukloni parkirani osobni automobil marke F. registarske
oznake , da ukloni neregistrirano vozilo marke "opel corsa", te da ukloni
radni priključak bagera-utovarnu lopatu (iskopnu korpu-žlicu) ispunjenu pijeskom, te
da vrati jednu kamenu klupu, jednu metalno drvenu klupu i dvije vaze za cvijeće, u
roku od 15 dana te se tužitelju-protutuženiku zabranjuje svako daljnje uznemiravanje
tuženika-protutužitelja u vlasništvu djela dvorišta koje se nalazi na k.č. 466/7 zgr.
upisane u zk. ul. 1745 k.o. T..
II.1. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u preostalom dijelu (u
odnosu na uspostavu popločenog dijela terase označen žutom dijelom).
III Nalaže se tužitelju-protutuženiku da naknadi tuženiku-protutužitelju parnični
trošak u iznosu 2.968,54 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo
polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo
polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 12. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi
uznemiravanja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 873 k.o. T.
označene kao k.č.br. 466/5 zgr. na način da prestane parkirati i ostavljati svoja osobna
i teretna vozila na istoj nekretnini, da prestane uznemiravati pravo vlasništvo tužitelja
istresanjem tepiha i drugih stvari na nekretninu tužitelja i uništavati postavljeni znak
"zabranjeno parkiranje", te da prestane sa obijesnim prijavljivanjem tuženika policiji i
drugim državnim organima pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kuna, te da
mu tuženik naknadi neimovinsku štetu za uznemiravanje u iznosu od 10.000,00 kuna
sa zakonskom zateznom kamatom, sve uz naknadu parničnog troška. U tužbi tvrdi da
je vlasnik i posjednik k.č.br. 466/5 zgr, kao i zajedno i njenim djelom kako je označeno
na skici lica mjesta izrađenoj 6. ožujka 2013. od strane mjerničnog vještaka I.
P., u postupku uređenja međe koji se vodio kod O. suda u P. broj
R1-164/12 i to A-B-C-E, u koji posjed da je tužitelj stupio dana 23. listopada 2019.
temeljem rješenja o ovrsi O. suda u P. broj Ovr-1314/2019 od 19. srpnja
2019. U vremenu nakon 23. listopada 2019., a i prije, tuženik da je bez odobrenja
tužitelja ušao u dvorište koje je u vlasništvu i u posjedu tužitelja, bez da ga je pitao, a
označeno k.č.66/5 zgr. te parkirao svoja vozila, istresao tepihe i druge stvari, a tužitelj
da se nalazi u položaju posljednjeg mirnog posjednika. Tuženik da sa svojom obitelji
više godina, a posebno zadnje ljetne sezone u srpnju, kolovozu i rujnu mjesecu na
razne načine uznemirava pravo vlasništva tužitelja te prijavljuje tužitelja policiji. U
zemljišnim knjigama na k.č.br. 466/5 zgr. da je upisana služnost prolaza i provoza
temeljem ugovora o ostvarivanju prava služnosti od 23. veljače 2006. i tuženik da ima
pravo služnosti prolaza i provoza "po već definiranom i lociranom putu", ali tuženik da
nema pravo parkirati u dvorištu, a tuženik da to zloupotrebljava. Postupanje tuženika
da predstavlja uznemiravanje prava vlasništva tužitelja kako je propisano člankom 167.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998,
Poslovni broj P-842/2022-58
137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009,
153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje: ZV).
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava
da je tužitelj vlasnik i posjednik djela nekretnine koji je označen na skici lica mjesta
izrađenoj dana 6. ožujka 2013. od strane mjerničnog vještaka I. P. u
postupku uređenja međa koji se vodio kod O. suda u P. pod poslovnim
brojem R1-164/2012 i to A-B-C-E. Dalje tvrdi da iz rješenja o uređenju međe proizlazi
kako dio označen oznakama A-B-C-E predstavlja dio nekretnine u vlasništvu tuženika
k.č. 466/7 zgr. k.o. T. u cijelosti. A iz izvatka iz zemljišne knjige, kopije katastarskog
plana te posjedovnog lista da proizlazi da je k.č. 466/7 zgr. vlasništvo tuženika.
Rješenjem područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar P. K.:
UP/I-932/07/17-02/192, UR BROJ: 541-27-06/3-19-14 od dana 21. lipnja 2019. da je
promijenjena površina i oblik katastarske čestice 466/5 zgr. k.o. T. u vlasništvu
tužitelja i k.č. 466/7 zgr. k.o. T. u vlasništvu tuženika, na način da k.č. 466/7 zgr.
čine kuća od 61 m2 i dvorište od 52 m2. Dakle, sporna površina označena slovima A-
B-C-E, kako je označeno na skici mjerničnog vještaka I. P. od 06.03.2013.,
u postupku uređenja međa koji se vodio kod O. suda u P. pod poslovnim
brojem R1-164/2012 pripada u vlasništvo tuženika. Nadalje Državna geodetska
uprava, središnji ured, rješenjem KLASA UP/II-932-07/19-07/406, UR BROJ: 541-03-
02-01/5-19-3 od dana 26. rujna 2019. odbila je žalbu tužitelja podnijetu protiv
prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-932/07/17-02/192, UR BROJ: 541-27-06/3-19-
14 od dana 21. lipnja 2019. Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela P. poslovni broj Z-
19315/2019 od 31.12.2019. u zemljišnim knjigama da je provedeno rješenje
područnog ureda za katastar P.-P., Odjela za katastar P. K.: UP/I-
932/07/17-02/192, UR BROJ: 541-27-06/3-19-14 od dana 21. lipnja 2019. i rješenje o
uređenju međa O. suda u P.-P.
poslovni broj Pn-
309/2019. Također tužitelj da je otuđio tuženiku jednu kamenu klupu, jednu metalno
drvenu klupu te dvije veze za cvijeće. Tužbeni zahtjev kojim se traži izricanje novčane
kazne u iznosu od 10.000,00 kuna smatra nedopuštenim. Predlaže odbaciti odnosno
odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Podneskom do 12. ožujka 2020 tuženik je podnio protutužbu, pozivom na
odredbu članka 167. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine
91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006,
146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) kojom traži da
se naloži tužitelju-protutuženiku da prestane uznemiravati tuženika-protutužitelja u
pravu vlasništva djela dvorišta koje se nalazi na k.č. 466/7 zgr. na djelu površine koju
omeđuju točke A-B-C-E kako je označeno na skici lica mjesta izrađenoj po geometru
Ivanu Perčiću od 6. ožujka 2013. na način da ponovno uspostavi popločeni dio terase
označen žutom bojom, da vrati jednu kamenu klupu, jednu metalo drvenu klupu i dvije
vaze za cvijeće, da ukloni postavljeni znak "zabrane zaustavljanja i parkiranja" te da
ukloni parkirani osobni automobil marke "Fiat" registarske oznake PU-306-VN, kako je
prikazano na fotografiji oznake 1. U protutužbi tvrdi da je tužitelj uklonio popločenu
Poslovni broj P-842/2022-58
terasu u dvorištu tužitelja na k.č. 466/7 zgr. k.o. T. i na istom djelu nasipao i
poravnao šljunak te postavio znak "zabrane zaustavljanja i parkiranja", uklonio kamenu
klupu, metalo drvenu klupu i dvije vaze za cvijeće, a kasnije i parkirao osobni automobil
F. registarske oznake. Zbog toga da je pokrenuo postupak radi
smetanja posjeda posl polovnim brojem Psp-114/2019 kod O. suda u P..
4. Tuženik-protutužitelj je podneskom od 23. ožujka 2020. proširio protutužbu i
protutužbeni zahtjev, kojim osim dosad traženog traži da se tužitelju-protutuženiku
naloži uklanjanje neregistriranog vozila marke te radni priključak bagera-
utovarnu lopatu (iskopnu korpu-žlicu) ispunjenu pijeskom kako je to prikazano na
fotografiji oznake 1.
5. Tužitelj-protutuženik u podnesku od 24. ožujka 2020. ističe da je vlasnik i
posjednik nekretnine upisane u Zk.ul.br. 873, k.o. T., označene kao kč.br. 466/5
ZGR., kao i zajedno i njenim dijelom kako je označeno na skici lica mjesta izrađenoj
dana 06.03.2013.g. od strane mjerničkog vještaka I. P., geometra, u
predmetu uređenja međe koji se vodio kod O. suda u P., broj R1-164/12,
i to A-B-C-E, u koji posjed je tužitelj stupio dana 23.10.2019. temeljem rješenja o ovrsi
koju je donio Općinski sud u Pazinu broj Ovr-1314/2019 dana 19.07.2019. koje
rješenje je doneseno temeljem djelomične presude Općinskog suda u P., S.
službe u P. broj P-2567/15 od 10.07.2017., sada broj Pu P-3484/19 (ranije P-
2567/15) i proizlazi da je predmetna nekretnina ista ta koju tuženik sada traži da se ne
uznemirava. Zatim, da je „sporna“ površina označena slovima A-B-C-E, kako je
označeno na skici mjerničnog vještaka I. P., pripada u vlasništvo J. K.
je potpuno promašen termin i nije po Zakonu o vlasništvu jer nigdje ne stoji u rješenju
katastra ili drugdje da ta predmetna površina „pripada u vlasništvo“, jer je S.
K. pravomoćno i ovršno utvrđen kao vlasnik predmetnih 52 m2 dvorišta (vidi
presudu P-2567/15 u kojoj mu se vraća ta površina iz R1-164/12 i to A-B-C-E) koje
dvorište si je vratio natrag u posjed u ovršnom predmetu Ovr-1314/19 dana
23.10.2019.g., da bi zemljišno knjižni referent temeljem R1-164/12 rješenja tu
predmetnu površinu (A-B-C-E od 52 m2) upisao u zemljišnim knjigama na Josipa
Kalčić, pa da imamo pravomoćnu presudu gdje je vlasnik te nekretnine Stanislav
Kalčić, a u zk odjelu je ta nekretnina dodijeljena J. K. (sumnjivom
melverzacijom u ZK odjelu suda u P. supruga J. K. iako su o postojanju
pravomoćne presude P-2567/15 bili upoznati prijedlogom od 29.07.2019.g. pa je tako
radi toga išla i brisovna tužba radi nedozvoljenog i nezakonitog upisa da se nekretnina
od 52 m2 dvorišta iz kč.br. 466/7 zgr. vrati stvarnopravnom vlasniku nazad u
kč.br.466/5 zgr kao dvorište od 290 m2. Tuženik da opet svjesno govori neistinu i pravi
se da pravomoćna presuda ovog suda ne postoji i za njega očito nije pravno
obvezujuća pa si svojata neka vlasnička prava na koja nema pravo. Naime, od onoga
što tuženik traži da se prestane njega uznemiravati je potpuno promašen zahtjev kako
sa pravnog aspekta tako i činjeničnog, jer tužitelj je upravo od 23.10.2019. u posjedu
„predmetne nekretnine“ na koji je stupio po gore navedenoj pravomoćnoj presudi i
rješenju o ovrsi – što tuženik niti ne spori, ali sad izvrće činjenice i govori to je sad
466/7, a ne 466/5 – međutim radi se o istoj nekretnini koja je označena na skici lica
mjesta izrađenoj dana 06.03.2013.g. od strane mjerničkog vještaka Ivana Perčića,
geometra, u predmetu uređenja međe koji se vodio kod O. suda u P., broj
R1-164/12, i to A-B-C-E. Stoga tužitelj je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, a sve i
da nije tuženik nema pravo na ovakvu protutužbu (actio negatoria) jer je takvu tužbu
Poslovni broj P-842/2022-58
ovlašten podići samo vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu što ovdje
nije slučaj, već bi jedino mogao ustati sa Rei vindicatio vlasničkom tužbom za povrat
natrag vlasniku u posjed, a o tome je sud već odlučio u korist tužitelja djelomičnom
presudom Općinskog suda u P., S. službe u P. broj P-2567/15 od
10.07.2017., pa tako ne može niti to podnijeti jer je već o tome pravomoćno odlučeno,
odnosno to je već res iudicata. Zato predlaže odbiti protutužbeni zahtjev tuženika-
protutužitelja kao neosnovan uz nalog da tužitelju-protutuženiku u cijelosti naknadi
trošak parničnog postupka.
6. Podneskom od 12. listopada 2020. tuženik-protutužitelj je postavio i
eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glas: "Nalaže se tužitelju-protutuženiku da
tuženiku-protutužitelju preda u posjed dio dvorišta koje se nalazi na k.č. 466/7 ZGR.
upisana u zk.ul. 1745 k.o. T. i koje je na skici lica mjesta izrađenoj po geometru
I. P. od dana 06.03.2013., posl. br. 1. R1-164/12 omeđen točkama A-B-C-E,
u cijelosti, u roku od 15 dana."
7. Tužitelj-protutuženik je na ročištu 9. prosinca 2021. ustrajao kod tužbe i
tužbenog zahtjeva s time da je u tužbenom zahtjevu uz k.č. 466/5 zgr. dodao i k.č.
466/7 zgr. u naravi dvorište od 52 m2, jer da je dio dvorišta od 50 m2 nosio oznaku
k.č. 466/5 zgr. sve do 31. prosinca 2019., od kada nosi oznaku k.č. 466/7 zgr. Također
je predlagao prekid postupka dok se ne donese odluka o ponavljanju postupka
poslovni broj Pu P-3484/2019. Kasnije tijekom postupka predlagao je prekid postupka
dok se pravomoćno ne okonča postupak radi uređenja međe koji se vodi pod posl. br.
R1-127/2020.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (3), u
rješenje o ovrsi (4), u prijedlog za ovrhu (5-6), u djelomičnu presudu (7-10), u presudu
(11-12), u rješenje (13-14), u skicu lica mjesta (15), u fotografije (17), u izvadak iz
zemljišne knjige (27, 52, 78-79), u izvod iz katastarskog plana (28, 53, 77) u prijepis
posjedovnog lista (29), u rješenje (30-31), u rješenje (32-34), u rješenje (35-38), u
rješenje (39-43), u rješenje (44-47), fotografija (49, 54-63, 68-71), skica lica mjesta
(64), u zapisnik (85-86), u tužbu (87-89), u rješenje (90), u presudu (94-111), u
prijedlog (117-118), u kaznenu prijavu (124-131), u rješenje ODO-a u Pazinu (132-
137), u rješenje (138-139), u zapisnik (140-141), u tužbu (142-144), u rješenje (145-
146), u prijedlog za uređenje međa (157-159), u rješenje (162-165). Izvršen je očevid
lica mjesta (dva puta) u prisutnosti mjerničnog vještaka, u podatke iz odjela za katastar
nekretnina Pazin (205-206), u prijavni list (207-217), u zapisnik (241-242), u rješenje
(243-251), presuda na temelju odricanja (263-265), rješenje (272-276), u skicu izmjere
(289), u prijepis posjedovnog lista (290-291), u izvod iz katastarskog plana (292-293),
u identifikaciju na DOF-u (294), u sudske odluke (297-394). Saslušani su svjedoci
M. K., E. K., tužitelj i tuženik kao parnične stranke.
8.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je temeljem provedenih dokaza utvrđeno sve relevantno za donošenje meritorne odluke.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Protutužbeni zahtjev protutužitelja je u pretežitom dijelu osnovan. Zato nije raspravljano o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
Poslovni broj P-842/2022-58
11. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da ga tuženik osobno ili
putem trećih osoba prestane uznemiravati tako da prestane parkirati i ostavljati svoja
osobna i teretna vozila te da prestane istresati tepih i druge stvari na nekretninu
tužitelja, udarati i uništavati postavljeni znak zabranjeno parkiranje, na k.č. 466/5 zgr.
i k.č.466/7 zgr. obje u k.o. T. i to na dijelu kako je označeno na skici lica mjesta
izrađenoj 6.3.2013. od strane mjerničnog vještaka I. P. u postupku uređenja
međa poslovni broj R1-164/2012 i to oznakama A-B-C-E te da prestane stalno obijesno
prijavljivati tužitelja policiji i drugim državnim organima, pod prijetnjom novčane kazne
te konačno da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu za uznemiravanje u iznosu od
10.000,00 kuna (1.327,23 eura).
12. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev protutužitelja da ga protutuženik
prestane uznemiravati u pravu vlasništva dvorišta na k.č. 466/7 zgr. k.o. T. na
dijelu koje je omeđeno točkama A-B-C-E kako je to označeno na skici lica mjesta
izrađenoj po geometru I. P. 6. ožujka 2013. i to ponovnim uspostavljanjem
popločenog djela terase označen žutom bojom, da vrati jednu kamenu klupu, jednu
metalno drvenu klupu i dvije vaze za cvijeće te ukloni postavljeni znak zabrane
zaustavljanja i parkiranja te da ukloni osobni automobil marke F. registarske oznake
PU-, da ukloni neregistrirano vozilo marke, kao i radni priključak
bagera-utovarnu lopatu ispunjenu pijeskom.
13. Predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva je površina koja je u skici lica
mjesta izrađena 6. ožujka 2013. po geometru I. P. (za potrebe postupka
uređenja međa posl. br. R1-164/2012), označena oznakama A-B-C-E (na str. 64 ovog
parničnog spisa).
14. Između stranaka je nesporno:
- da je na spornoj površini, koja površina je dio k.č. 466/7 zgr. površine oko 52
m2 bila dijelom popločena, na jednom dijelu bio je travnjak, a na dijelu te površine bio
je nasut šljunak, a sve kako je i prikazano na skici lica mjesta od 6. ožujka 2013.
(str.15),
- da je na toj površini uz zid kuće na k.č. 466/7 zgr. ranije bila jedna kamena
klupa, jedna drvena klupa sa metalnim okvirom i dvije vaze za cvijeće,
- da je tužitelj-protutuženik na spornu površinu parkirao neregistrirano vozilo
opel corsa, Fiat registarske oznake PU- te radni priključak bagera-utovarnu
lopatu (str. 70-71) i postavio znak "zabranjeno parkiranje" (str. 71),
- da je tužitelj-protutuženik sa dijela sporne površine uklonio popločenje te da je
po cijeloj površini, uključujući i onu koja je ranije bila travnata, nasuo šljunak (str. 70-
71),
- da je tuženik-protutužitelj parkirao na spornoj površini osobno vozilo (str. 17),
- da je supruga tuženika moguće koji put istresla tepih na spornoj površini.
15. Između stranaka je sporno:
- da li je tuženik-protutužitelj nogom udarao ili uništavao postavljeni znak "zabranjeno parkiranje"
- da li je tuženik-protutužitelj na spornoj površini istresao lišće.
16. Tužitelj i tuženik su braća, između njih se vodilo ili se još vodi više sudskih
postupaka, a uz svezi sporne površine i drugih nekretnina.
Poslovni broj P-842/2022-58
17. Uvidom u Rješenja Općinskog suda u P.-P. sa skicom lica mjesta
i Rješenja Županijskog suda u P.-P. utvrđeno je da je J. K. podnio prijedlog
protiv S. K. radi uređenja međe između k.č.zgr. 466/7 (u vlasništvu
predlagatelja) i k.č. zgr. 466/5 k.o. T. (u vlasništvu protustranke). Postupak se
vodio pod poslovnim brojem R1-164/2012 te je dana 14. ožujka 2013. donijeto rješenje
kojim je uređena međa između navedenih nekretnina i to linijom označenom sa A-B-
C-D, time da se točka A,C i D obilježavaju crvenom bojom, a u točku B se zabija
željezni klin. Sastavni dio rješenja je skica lica mjesta izrađena dana 6. ožujka 2013.od
strane mjerničnog vještaka I. P. na kojoj je položajno prikazana uređena
međa. Protustranka je podnijela žalbu protiv tog rješenja. Županijski sud u P.-P. je
Rješenjem poslovni broj Gž-1407/2013-3 od 8. lipnja 2015 odbio žalbu protustranke i
potvrdio Rješenje Općinskog suda u P.-P. poslovni broj R1-164/2012-20
od 14. ožujka 2013.
17.1. Skica lica mjesta od 06. ožujka 2013. koja je bila sastavni dio Rješenja o
uređenju međe od 14. ožujka 2013. (u ovom parničnom spisu priložena na stranici 64),
prikazuje žutom bojom popločenje koje je u protutužbenom zahtjevu opisano kao
"popločeni dio terase označen žutom bojom", a na preostalom dijelu sporne površine
je prikazan dio označen kao "travnjak" i dio označen "šljunak". U navedenoj skici lica
mjesta označena je sporna površina oznakama A-B-C-E.
18. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (3) utvrđeno je da k.č. 466/5 zgr., kuća
(bez označene površine) dolazi upisana u vlasništvo tužitelja. U teretovnici je upisan
teret od 21. 07.2006. broj Z-1748/06 sa sadržajem "Na temelju Ugovora o ostvarivanju
prava služnosti od 23. veljače 2006. g. ovjerenog kod javnog bilježnika dana 03.travnja
2006. g. pod br. OV-2138/06 uknjižuje se pravo služnosti prolaza i provoza po već
definiranom i lociranom putu u širini od 5 metara na k.č. 466/5 upisane u A korist k.č.
466/1 zgr i 466/7 zgr. u zk. ul. br. 1745 ove k.o. i k.č.466/4 zgr. u zk. ul. br. 1826 ove
k.o. "
19. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (27) utvrđeno je da k.č. 466/7 zgr.
dolazi upisana u zk. ul. 1745 k.o. Tinjan površine 113 m2 i to kao dvorište 52 m2 i kuća
61 m2.
20. Uvidom u prijepis posjedovnog lista (29) utvrđeno je da k.č. 466/7 zgr. dolazi
upisana u posjedovnom listu 788 u posjedu tuženika J. K. površine 113 m2 i
to kao dvorište 52 m2 i kuća 61 m2.
21. Uvidom u Rješenje područnog Ureda za katastar P.-P., odjela za
katastar nekretnina P. od 21.06.2019. (32-34) utvrđeno je da je povodom zahtjeva
J. K. od 24. listopada 2017. i prijave promjene u katastarskom operatu,
navedeni odjel za katastar donio je Rješenje u kojem je navedeno dosadašnje stanje
za k.č. 466/5 zgr. dvorište površine 290 m2 posjednika S. K. i k.č. 466/7
zgr. kuće površine 61 m2 posjednika Josipa Kalčića, te je donijeto rješenje za novo
stanje za k.č. 496/5 zgr. dvorište površine 238 m2 i za k.č. 466/7 zgr. površine 113 m2
i to kuća 61 m2 i dvorište 52 m2.
21.1. S. K. je ponio žalbu protiv Rješenja Odjela za katastar od 21. lipnja 2019.
Poslovni broj P-842/2022-58
21.2. Povodom žalbe Državna geodetska uprava, Središnji ured, kao
drugostupanjsko tijelo je dana 26. rujna 2019. odbilo žalbu S. K. kao
neosnovanu (35-38) i potvrđeno je Rješenje Odjela za katastar od 21. lipnja 2019.
22. Uvidom u Rješenje zemljišno knjižnog odjela P. (30-31) utvrđeno je da
je dana 31. prosinca 2019., pozivom na odredbu čl. 115. st. 2. u svezi sa člankom 117.
st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama dupušten upis:
- da se na temelju prijavnog lista Klasa 932-06/17-02/278, Ur broj 541-27-06/2-
17-3 od 18. prosinca 2017., Rješenja Općinskog suda u P.-P., posl. br. R1-
164/2012-20 od 14. ožujka 2013., Rješenja Područnog ureda za katastar, odjela za
katastar nekretnina P. K. U.-I 932-07/17-02/192, Ur broj 541-27-06/3-19-14 od
21.06. 2019. na nekretnini K. S. upiše kultura i površina na k.č. 466/5 zgr.
kuća, u k.č. 466/5 dvorište sa 238 m2.
- da se na temelju prijavnog lista Klasa 932-06/17-02/278, Ur broj 541-27-06/2-
17-3 od 18. prosinca 2017., Rješenja Općinskog suda u P.-P., posl. br. R1-
164/2012-20 od 14. ožujka 2013., Rješenja Područnog ureda za katastar, odjela za
katastar nekretnina P. K. U.-I 932-07/17-02/192, Ur broj 541-27-06/3-19-14 od
21.06. 2019. na nekretnini K. J. upiše promjena kulture i površina na k.č. 466/7
zgr. zgrada 61 m2 u k.č. 466/7 zgr. kuća sa 61 m2, dvorište sa 52m2.
23. U vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 12. prosinca 2019. u
katastarskom operatu postojala je k.č. zgr. 466/5 površine 238 m2, u naravi dvorište te
k.č. 466/7 zgr. površine 113 m2, u naravi kuća 61 m2 i dvorište 52 m2.
23.1. Za tu činjenicu nesporno je znao tužitelj budući da je i podnio žalbu protiv
Rješenja Ureda za katastar kojim su ispravljeni podaci u katastarskom operatu, a koju
žalbu je odbilo drugostupanjsko tijelo kao neosnovanu dana 26. rujna 2019. Dakle, već
u vrijeme podnošenja tužbe postojala je k.č. 466/5 zgr. površine 238 m2 i k.č. 466/7
zgr. površine 113 m2 (a koju površinu ulazi i sporna površina dvorišta od 52 m2).
23.2. Naime, činjenica da je zemljišno knjižni odjel tek 31. prosinca 2019.
Rješenjem Z-19315/2019, postupajući temeljem čl. 115. st. 2. u vezi sa čl. 117. st. 2.
Zakona o zemljišnim knjigama upisao promjenu kulture i površine na k.č.466/5 zgr. i
k.č. 466/7 zgr. nije od utjecaja na tvrdnje tužitelja da je tek 31. prosinca 2019. zemljišno
knjižni odjel upisao promjenu kulture i površine s obzirom na nespornu činjenicu da je
tužitelj znao i za prijavni list od 18. prosinca 2017. i za Rješenje suda R1-164/2012-20
od 14. ožujka 2013. i za Rješenje Područnog ureda za katastar nekretnina Pazin od
21. lipnja 2019.
24. Nesporno je da sve radnje na koje se poziva tužitelj u tužbenom zahtjevu i
protutužitelj u protutužbenom zahtjevu se odnose samo na spornu površinu, a ne i na
preostali dio k.č. 466/5 zgr. Stoga je neosnovana tvrdnja tužitelja da je sporna površina
ranije imala oznaku k.č. 466/5 zgr. jer je tužitelj znao i prije podnošenja tužbe, da
sporna površina se nalazi na k.č. 466/7 zgr. k.o. T..
25. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika (P-145/2020) kojom je tražio brisanje
upisa provedenog Rješenjem zemljišno knjižnog odjela P. broj Z-19315/2019 od
31. prosinca 2019. Tužitelj je Presudom posl. br. P-145/2020-11 od 22. prosinca 2020.
odbijen sa tužbenim zahtjevom. Tužitelj je podnio žalbu protiv te Presude te je njegova
žalba odbijena Presudom ŽS u Varaždinu posl. br. Gž Zk-96/2021-2 od 7. srpnja 2021.
te je potvrđena presuda posl. br. P-145/2020-11 od 22. prosinca 2020.
Poslovni broj P-842/2022-58
26. Tužitelj je podnio kaznene prijave protiv zemljišno knjižnih referenata,
zemljišno knjižnog odjela P. i voditelja katastra P. (124-131) zbog neizvršenja
sudske odluke iz čl. 311. KZ-a i Zlouporabe položaja u ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ-
a. Rješenjem ODO-a u Pazinu od 7. travnja 2021. odbačena je kaznena prijava protiv
osumnjičenih zemljišno knjižnih referenata iz zk odjela Pazin.
27. Tužitelj je 27. studenog 2019. podnio tužbu protiv M. K. (supruge
od Josipa Kalčić) radi smetanja posjeda koji postupak se vodi pod posl. br. Psp-8/2020.
i još je u tijeku.
28. Nesporno je da se između stranaka vodilo ili se još vodi više parničnih postupaka.
28.1.Tako se vodio parnični postupak pod posl. br. P-2567/2015 povodom tužbe
S. K. protiv tuženika J. K. radi predaje posjeda sporne
površine. Djelomičnom presudom P-2567/2015 od 10. srpnja 2017. prihvaćen je
tužbeni zahtjev S. K. te je naloženo tuženiku J. K. da preda
tužitelju spornu površinu. Djelomična presuda postala je pravomoćna 15. svibnja 2019.
presudom Županijskog suda u Splitu Gž-3082/2017-2. J. K. podnio je reviziju
koja je odbačena Rješenjem VSRH Rev-239/2023 od 24. siječnja 2024. U istom
postupku pod brojem Pu P-3484/2019 dana 14. kolovoza 2023. odbijen je tužbeni
zahtjev tužitelja S. K. za predaju posjeda septičke jame. Odbijen je i
protutužbeni zahtjev J. K. da je sa S. K. sklopio ugovor o
osnivanju prava stvarne služnosti septičke jame. U istom postupku odbijen je prijedlog
J. K. za ponavljanje postupka Rješenjem ŽS u Šibeniku Gž-531/2020-10 od
27. veljače 2023. Dana 14. kolovoza 2023. pod brojem Pu P-3484/2019-51 donijeta je
Presuda na temelju odricanja kojom se odbija tužbeni zahtjevi tužitelja S.
K. kojim je zatražio od J. K. da mu preda u posjed septičku jamu i dio
vrta na kojoj je septička jama sagrađena, a koji su sastavni dio k.č. 6476 k.o. T..
Odbijen je i protutužbeni zahtjev J. K. kojim je tražio utvrđenje da je sa
S. K. sklopio ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti septičke
jame. Odbijeni su i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi kojim je J. K.
tražio isplatu određenog novčanog iznosa na ime nužnih i korisnih troškova.
28.2. Povodom djelomične presude posl. br. P-2567/2015 koja je postala
pravomoćna 15. svibnja 2019. S. K. podnio je prijedlog za ovrhu kojim je
tražio da se istog ovlašćuje da sam ili pod sredstvom treće osobe ukloni sve sa spornog
dijela nekretnine te da na taj način uđe u posjed tog spornog dijela nekretnine (u skici
lica mjesta od 06.03.2013. izrađene po geometru Ivici Perčiću označenu točkama A-
B-C-E). Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1314/2019 od 19. srpnja 2019. sud je odredio
predloženu ovrhu.
28.3. Pod posl. br. P-145/2020 vodio se postupak povodom tužbe tužitelja
Stanislava Kalčić kojom je tražio brisanje upisa zemljišno knjižnog stanja provedenog
rješenjem zemljišno knjižnog odjela P. broj Z-19315/2019 od 31. prosinca 2019.
Presudom od 22. prosinca 2020. S. K. odbijen je sa tužbenim zahtjevom.
Povodom njegove žalbe ŽS u Varaždinu pod posl. br. Gž zk-96/2021-2 od 7. srpnja
2021. odbio je žalbu i potvrdio presudu od 22. prosinca 2020. S. K. je podnio
prijedlog za dopuštenje revizije, koji je Rješenjem VSRH Revd-5232/2021-2 od 21.
prosinca 2021. odbačen, kao nedopušten.
Poslovni broj P-842/2022-58
28.4. Pod posl. br. Psp-95/2019 vodio se parnični postupak radi smetanja
posjeda kojim je J. K. tražio utvrđenje da ga je S. K. smetao u
posljednjem mirnom posjedu popločene terase koja se nalazi između kuće sagrađene
na k.č. 466/7 zgr. i ljetne kuhinje sagrađene na k.č. 466/1 zgr. k.o. T.. Postavio je
i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da ga je tuženik smetao u posjedu prava
stvarne služnosti prolaza i provoza u širini od 5m na k.č. 466/5 zgr. u korist k.č. 466/1
zgr. i k.č. 466/7 zgr. na način da je zapilio crtu cijelom širinom terase…Tužbeni zahtjev
tužitelja J. K., kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbijeni su u
cijelosti. Povodom žalbe J. K. R. Ž. u R. posl. br. Gž-253/2020-
2 do 26. ožujka 2020. odbijena je žalba te je potvrđeno prvostupanjsko Rješenje. J.
K. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije, koji je Rješenje VSRH Revd-
1981/2020-2 od 18. kolovoza 2020. odbačen kao nedopušten.
28.5. Pod posl. br. Psp-114/2019 vodio se parnični postupak radi smetanja
posjeda u kojem je J. K. tužio S. K. za smetanje posjeda na k.č.
466/7 zgr. k.o. T. na spornom dijelu nekretnine, zbog uklanjanja popločene terase,
uklanjanja jedne kamene klupe, jedne metalno drvene klupe i dvije vaze za
cvijeće…Rješenjem posl. br. Psp-114/2019-6 od 6. travnja 2020. odbijen je tužbeni
zahtjev J. K., između ostalog s obrazloženjem da je tuženik Stanislav Kalčić
postupao po rješenju posl. br. Ovr-1314/2019 od 19. srpnja 2019. u kojem se navodi
da se ovrhovoditelj Stanislav Kalčić ovlašćuje da sam ili po sredstvom treće osobe
oslobodi od stvari i osoba dio dvorišta… (radilo se upravo o spornom dijelu). Povodom
žalbe J. K. R. Ž. u B. posl. br. Gž-515/2020-3 od 18. lipnja
2020. odbijena je žalba te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda. Prijedlog za
dopuštenje revizije kojeg je podnio J. K. odbačen je Rješenjem VSRH Revd-
2209/2020-2 od 9. rujna 2020. kao nedopušten.
28.6. Pod posl. br. Pn-309/2019 vodio se parnični postupak radi naknade štete
u kojem je Josip Kalčić tražio od S. K. isplatu određenog novčanog iznosa,
a vezano za nekretnine koje nisu predmet ovog spora. U postupku je tužitelj J.
K. djelomično uspio. Povodom žalbe tuženika S. K. presudom i
rješenjem ŽS u B. pod posl. br. Gž-678/2021-3 od 14. lipnja 2021. žalba
tuženika je djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana. Međutim,
navedena odluka je irelevantna za ovaj parnični postupak koji se vodi pod posl. br. P-
842/2022.
29. Prilikom očevida lica mjesta tužitelj i tuženik su pokazali predmet spora tj.
identično su pokazali površinu koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva i protutužbenog
zahtjeva.
29.1. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta (2. srpnja 2024.) svih prisutnih
(stranaka osobno i njihovih punomoćnika te mjerničnog vještaka i suca) sudac je
konstatirao da se na pokazanom spornom mjestu nalazi neregistriran osobni automobil
opel corsa, osobni automobil F. S. registarske oznake PU-, znak
zabranjenog zaustavljanja te jedna baja (utovarna lopata-iskopna žlica).
29.2. Prilikom očevida lica mjesta (7. ožujka 2022. pred drugim sucem) u
prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, te istog mjerničnog vještaka, sudac je
konstatirao da je na pokazanoj površini zatečen znak "zabranjeno parkiranje" na str.
70-71 spisa, neregistrirano vozilo Opel corsa i osobni automobil marke Fiat registarske
oznake PU-te radni priključak bagera-utovarna lopata, sve kako je vidljivo na
fotografijama 70-71 spisa. Također je konstatirano da na pokazanoj (spornoj) površini
Poslovni broj P-842/2022-58
nema popločenja već je po cijeloj površini nasipan šljunak do zida zgrade koji se nalazi na toj površini.
29.3. Iz utvrđenog, a opisanog u točkama 29.1. i 29.2. proizlazi da je stanje lica mjesta identično koje je bilo za vrijeme očevida 7. ožujka 2022. i 2. srpnja 2024.
30. Mjernični vještak M. B. iskazala je da pokazana površina od
strane tužitelja i protutužitelja predstavlja dio nekretnine koja je označena sa k.č. zgr.
466/7 koja je u katastru upisana kao dvorište i kuća ukupne površine 113 m2. U naravi
predmetna k.č. obuhvaća objekat koji se nalazi u južnom dijelu čestice, a sjeverni i
pokazani (sporni) dio je u katastru evidentiran kao način uporabe dvorište sa
površinom od 52 m2. Pokazani dio predstavlja dvorište koje ima približnu širinu od 5,5
m i dužinu približno od 9m. Pokazani dio dvorišta ide od objekta koji se nalazi na južnoj
strani premetne čestice k.č. zgr. 466/7 i od objekta na zapadnoj strani koji se nalazi na
k. č. zgr. 466/1, sve k.o. T.. Pokazani sporni dio sa zapadne i sa južne strane je
definiran sa vanjskim nosivim zidovima objekata koji se nalaze na naprijed navedenim
k.č., a granica prema sjeveru i prema istoku nije u naravi fizički vidljiva i označena. A
obje strane pokazale su približno granicu sukladno važećem katastarskom planu i skici
geodetskog elaborata kojim su se evidentirale međe koje su uređene u sudskom
postupku, izrađene od ovlaštene geodetske tvrtke G. info I. d.o.o. iz P. sa
datumom 22.09.2017. označene oznakama A-B-C-E. Dalje je iskazala da je sporni
(pokazani) dio nekada imao oznaku k. č. zgr. 466/5 k.o. T.. Pokazani dio bio je dio
k. č. zgr. 466/5 koji u naravi predstavlja zatvoreno dvorište. Do promjene je došlo
elaboratom evidentiranja međa uređenih u posebnom postupku. Dalje je iskazala da
se preko pokazanog (spornog) dvorišnog dijela k. č. zgr. 466/7 pristupa objektima koji
se nalaze na k. č. zgr. 466/7 i k.č. zgr. 466/1 k.o. T..
30.1. Na iskaz mjerničnog vještaka nije bilo primjedbi.
31. Svjedokinja M. K., supruga tužitelja (7. ožujka 2022.) iskazala je da
tužitelj i ona imaju postavljenu kameru iz koje se vidi površina koja je predmet postupka
te je na snimci vidjela tuženika i njegovu suprugu koji su više puta nogom udarali u
postavljeni znak „Zabranjeno parkiranje“. Jednom je vidjela tuženika da je na tu
površinu na šljunak ostavio kup zelenog lišća i žutu plastiku. Ne sjeća se tko je to lišće
pokupio i tko je maknuo plastiku. Suprugu tuženika i tuženika vidjela je jedanput da
istresaju tepih na tu istu površinu. Radilo se o tepihu koji obično bude ispred ulaznih
vrata, otiraču. U posjed spornog djela tužitelj da je ušao 23.10.2019., odnosno nakon
tog datuma, čini joj se prije Nove godine. Tuženik ne koristi sporni dio osim što prolazi
pješke za ulaz u svoju kuću. Spornu površinu održavaju tužitelj i ona tako što je metu
i održavaju, uključujući i dio ispred vrata tuženika.
31.1. Svjedokinja je dana 2. srpnja 2024. iskazala da u cijelosti ostaje kod iskaza
danog 7. ožujka 2022. Iskazala je da je i nakon 23. listopada 2019. vidjela tuženika,
njegovu suprugu i njihove goste da su parkirali auto, a posljednjih otprilike 3,5 godine
da to ne čine. Stvari koje se sada nalaze na spornoj nekretnini da su postavili oni
(tužitelj i ona) kako bi zaštitili svoj posjed. Tuženik da ima samo pravo prolaza i
provoza, a ne i parkiranja.
31.2. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da tužitelj smatra da je sporna površina
njegova i da zato ima pravo postavljati svoje stvari na toj površini i na taj način zaštiti
svoj posjed. Tuženik da na tom spornom dijelu nema pravo parkirati već samo prolaziti
i provoziti.
Poslovni broj P-842/2022-58
32. Svjedok E. K., sin tuženika (7. ožujka 2022.) iskazao je da nema
saznanja da bi njegov otac ili itko iz njegove obitelji udarao ili uništavao znak
„Zabranjeno parkiranje“, da bi postavljao lišće na tu površinu ili da bi na toj površini
istresao tepihe. Njegov otac preko te površine prolazi samo pješke. Na toj šljunčanoj
površini počisti se suho lišće koje se eventualno tu nađe i to uglavnom počisti njegova
majka. Tužitelja i njegovu suprugu nije vidio da bi čistili na toj površini. On ne živi na
ovoj adresi u S., ali dolazi oko 3 puta mjesečno.
32.1. Svjedok je dana 2. srpnja 2024. iskazao da u cijelosti ostaje kod iskaza
danog 7. ožujka 2022., da je lice mjesta isto kao što je bilo i 7. ožujka 2022.
32.2. Iz iskaza svjedoka proizlazi da on nema saznanja da bi tuženik ili drugi
članovi obitelji uznemiravali tužitelja na spornoj površini.
33. Tužitelj S. K. (7. ožujka 2022.) iskazao je da je tuženika vidio
puno puta da udara postavljeni znak „Zabranjeno parkiranje“, da ga je razbio i zato da
je tužitelj zamijenio znak. Zbog toga nije ništa rekao tuženiku, ali tuženik da je vidio
tužitelja kada je tuženik razbio znak. I kamere koje ima da su to snimile. Nije vidio
tuženika da istresa tepih i lišće, ali je u više navrata vidio njegovu suprugu i zbog toga
su se i posvađali. Vidio je da istresa lišće koje se nakupi na tepihu – otiraču, na tu
šljunčanu površinu, te onda da iz te površine ona pokupi lišće. Vidio je tuženik da je
na toj površini postavio zeleno lišće i do toga plastičnu vrećicu. Ne sjeća se da li je to
kasnije tuženik pokupio ili on. Kad je supruga tuženika otresala otirač tuženik je bio u
kući i gledao kroz prozor. Tuženik ne koristi ovu spornu površinu od 23.10.2019., već
tim dijelom samo prolazi pješke. Tuženik na toj površini ne može parkirati od kad je on
(tužitelj) na tom području parkirao stvari koje su i danas zatečene, ali tuženik nije
mogao parkirati ni ranije jer tu površinu tužitelj oduvijek drži da je dio k.č. 466/5 zgr., a
tuženik ima samo služnost prolaza, a ne parkiranja.
33.1. Tužitelj je dana 2. srpnja 2024. iskazao da u cijelosti ostaje kod iskaza
danog 7. ožujka 2022. Do 23. listopada 2019. sporni dio da je izgledao tako da je na
jednom dijelu bio travnjak, na drugom dijelu je bilo popločeno, sve onako kako
pokazuju fotografije koje su u to vrijeme bile napravljene. U to vrijeme tj. prije
23.10.2019. sporni dio je imao oznaku k.č. 466/5 zgr. Nakon 23.10.2019. tuženik se
bio parkirao i na spornom dijelu i izvan spornog dijela. To je radio sve dok ga nije tužio
za smetanje posjeda. Dalje je iskazao da je na licu mjesta 2. srpnja 2024. pokazao ono
što smatra da je sporni dio, ali kada je tužio da je tužio za cijelu k.č. 466/5 zgr., jer da
je sporni dio tada pripadao k.č. 466/5 zgr. Tuženik ga je smetao u posjedu jer je
parkirao on i njegovi gosti, zato je nakon 23.10.2019. postavio utovarnu lopatu – baju
i bijeli neregistrirani auto kako bi zaštitio svoj posjed. Tu lopatu i neregistrirani auto je
postavio otprilike mjesec dana nakon 23.10.2019. Tuženik živi u P., a živio je i
onda, ali kada god je došao ovdje u selo znao je parkirati auto na sporni dio, na spornu
česticu. Tuženik možda nije svaki puta parkirao auto na pokazani dio kada je došao u
selo, ali često je parkirao. Tuženik se bavi turizmom, pa njegovi gosti su znali parkirati.
Tuženik je na sporni dio parkirao prije dok je mogao, do prije 5-6 godina. Ne zna točno
od kada je tuženik parkirao na sporni dio jer tužitelj tu nije živio, budući da je do 2017.
živio u S. A. državama.
33.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik bio u posjedu sporne površine do
23. listopada 2019., odnosno da je tada samo prolazio pješice za ući u svoju kuću.
Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi da on i dalje smatra da je sporna površina njegovo
vlasništvo.
Poslovni broj P-842/2022-58
34. Tuženik J. K. (7. ožujka 2022.) iskazao je da ni on ni njegovi
ukućani nisu nikada udarali ni uništavali postavljeni znak „Zabranjeno parkiranje“. Nije
mu poznato da je taj znak bio oštećen ni razbijen ni da ga je tužitelj mijenjao. Iskazao
je da je točno da je u nekom trenutku bilo na spornoj površini kupčić lišća koji bi stao
u šaku, ali to lišće nije donio on ni njegovi ukućani već se to lišće zateklo na spornoj
površini jer ispod kuće prolazi jedna drenažna cijev koja se protezala skroz do kraja
predmetne površine te je vjerojatno neka od životinja, moguće štakor izglodao tu
plastičnu cijev te se na tom mjestu nalazilo lišće. Na tom mjestu bila je i manja rupa u
šljunku koju je vjerojatno životinja iskopala kad je izlazila. Možda je i sam tuženik tu
rupu (manja od lopate) zatrpao i pokupio lišće. Iskazao je da je moguće da je njegova
supruga otresla otirač jer on ne trese otirače. Taj dio ispred kuće oni (on i supruga)
održavaju kada borave tu i tim dijelom samo pješke prolaze. Na spornom dijelu sada
ne može parkirati zbog postavljenih vozila i priključka radnog stroja koje je postavio
tužitelj.
34.1. Tuženik je dana 2. srpnja 2024. iskazao da u cijelosti ostaje kod svega što
je iskazao 7. ožujka 2022. Izvan spornog dijela nekretnine nikada nije parkirao. Sve
što su stranke tijekom postupka učinile nespornim i dalje je nesporno. Ranije, dok
tužitelj nije postavio svoje stvari na sporni dio on je uvijek parkirao, a znali su parkirati
i njegovi gosti. Dalje je iskazao da nakon što je tuženik postavio utovarnu lopatu i auto,
supruga tuženika je jednom svojim autom došla do (svoje) kuće da iskrca stvari iz auta
za odnijeti u kuću i tada joj je tuženik ispumpao gume. Do svoje kuće tuženik nema
pristupa osim preko sporne površine. Tako je iznio primjer da ako vozi perilicu ili
namještaj, ne može odnijeti u kuću ako ne koristi spornu površinu.
34.2. Iz iskaza tuženika proizlazi da je on ili njegovi gosti oduvijek koristio spornu
površinu za parkirati auto i za pristupiti u svoju kuću jer da drugog pristupa za ući u
svoju kuću nema osim preko sporne površine.
35. Provedenim dokazima utvrđeno je da je k.č. 466/5 zgr. k.o. T. površine
238 m2 u naravi kuća nastala Rješenjem Područnog ureda za katastar P.-P.,
odjela za katastar nekretnina P. od 21. lipnja 2019., koje je postalo pravomoćno
26. rujna 2019. Istim rješenjem nastala je i k.č. 466/7 zgr. površine 113 m2, u sastavi
koje površine je i sporno dvorište od 52 m2. Dakle obje katastarske čestice nastale su
prije podnošenja tužbe i protutužbe u ovoj pravnoj stvari.
35.1. Podaci iz katastra mjerodavni su za broj katastarske čestice i površinu katastarske čestice, sve dok se ne dokaže suprotno.
35.2. Podaci iz zemljišne knjige mjerodavni su za vlasništvo nekretnine, sve dok se ne dokaže suprotno.
35.3. U vrijeme podnošenja tužbe postojala je k.č. 466/5 zgr. k.o. T. u sastav
koje katastarske čestice nije bila sporna površina od 52 m2. U vrijeme podnošenja
protutužbe, kao i u vrijeme zaključenja glavne rasprave sporna površina nalazi se na
k.č. 466/7 zgr. i upisana je u vlasništvu tuženika J. K.. S obzirom na te
nesporna utvrđenja, kao i nesporna utvrđenja između stranaka da je tuženik na spornu
površinu tj. na dio k.č. 466/7 zgr. k.o. T. bio parkirao svoja osobna i teretna vozila,
kao i da je njegova supruga moguće istresala tepih…, odnosno da je tužitelj podnio
tužbu vezano za k.č. 466/5 zgr. u vrijeme kada je već postojala prema službenom
katastarskom operatu k.č. 466/7 zgr., tužitelj ne može biti uznemiravan u svom pravu
vlasništva na k.č. 466/5 zgr. budući da sporni dio nekretnine nije bio u sastavu njegove
nekretnine.
Poslovni broj P-842/2022-58
35.4. Na strani 49. nalazi se fotografija na kojoj se vidi (gledajući sa lijeve strane)
lijevo zgrada na k.č. 466/7 zgr. uz koje pročelje su jedna metalno drvena klupa, jedna
kamena klupa i dvije vaze za cvijeće, a ravno se vidi zgrada na k.č. 466/1 zgr. k.o.
T.. Obje zgrade su vlasništvo tuženika-protutužitelja. Prostor ispred obje zgrade je
sporna površina od 52 m2. Širina sporne površine je 5,45m između točke C i B, a
dužina 9,10m između točke B i A (skica na str. 43). Na spornoj površini je prema
Ugovoru o ostvarivanju prava služnosti od 23. veljače 2006. ustanovljeno pravo
služnosti prolaza i provoza preko (tada) k.č. 466/5 zgr. u vlasništvu S. K.
i to "po već definiranom i lociranom putu u širini od 5,00 metara, a u korist k.č. 466/1
zgr., 466/7 zgr. upisane u zk. ul. 1745 k.o. T. vlasnika K. J. pok. T..".
Iz navedenog nesporno je utvrđeno da je pravo služnosti prolaza i provoza
ustanovljeno na gotovo cijeloj spornoj površini (budući da je služnost ustanovljena u
širini do 5,00 metara, a širina spornog prolaza je 5.45 metara – vidi str. 43 i str. 289
spisa) tj. u širini zgrade izgrađene na k.č 466/1 zgr. k.o. T..
36. Posljedično tome tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete budući
da se taj zahtjev odnosi isključivo zbog uznemiravanja, a kako uznemiravanja nije ni
bilo nema ni štete. Zbog toga nije ni bilo potrebno provoditi dokaz medicinskim
vještačenjem radi utvrđenja koju bi to neimovinsku štetu tužitelj pretrpio. Prema
odredbi čl. 19. st. 2. ZO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život,
tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, na privatnost osobnog i
obiteljskog života, slobodu i dr. Odredba čl. 1046. ZO-a propisuje da je šteta umanjenje
nečije imovine (obična šteta, sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda
prava osobnosti (ne imovinska šteta)). Prema odredbi čl. 1045. st. 5. ZO-a tko drugome
prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove
krivnje. Za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da
postoji štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročno
posljedična veza te protupravnost štetne radnje. Tužitelj nije dokazao postojanje svih
navedenih pretpostavki.
37. Nadalje nesporno je da se na spornom djelu nekretnine nalazi utovarna
lopata sa pijeskom neregistrirani auto opel corsa i osobni automobil F. stilo
registarske oznake PU- kao i znak "zabranjenog zaustavljanja i parkiranja", te
kako je sve navedeno nesporno postavio tužitelj te kako se isto nalazi na nekretnini u
vlasništvu tuženika, na taj način tužitelj je uznemiravao tuženika-protutužitelja u
njegovom pravu vlasništva na k.č. 466/7 zgr. k.o. T.. Budući da su jedna metalna
drvena klupa, jedna kamena klupa i dvije vaze za cvijeće vlasništvo tuženika, a da ih
je uklonio tužitelj-protutuženik, protutužbeni zahtjev protutužitelja kako je to opisano u
točki II je osnovan.
38. S obzirom da je provedenim dokazima utvrđeno da je prijedlog za ovrhu
podnijet u predmetu Ovr-1314/2019, a pozivom na pravomoćnu i ovršnu djelomičnu
presudu Općinskog suda u P.-P., S. služba u P. posl. br. P-2567/2015 od
10. srpnja 2017., koja je postala pravomoćna 15. svibnja 2019., da je donijeto Rješenje
o ovrsi kojim je sud ovlastio ovrhovoditelja S. K. da sam ili po sredstvom
treće osobe oslobodi od stvari i osoba dio dvorišta koji je na skici lica mjesta izrađenoj
dana 6. ožujka 2013. mjernični vještak I. P. u predmetu O. suda u
P. posl. br. R1-164/2012 označio oznakama A-B-C-E, te kako je tužitelj S.
K. postupao po ovlaštenju suda, tijekom ovršnog postupka, uklanjanje popločenja
Poslovni broj P-842/2022-58
kao i uklanjanje stvari koje su bile na spornom dijelu ne može se tretirati kao
uznemiravanje tuženika, budući da je tužitelj uz asistenciju trećih osoba (jer to tuženik
sam prethodno nije učinio), oslobodio sporni dio dvorišta, a sve prema tada
pravomoćnoj djelomičnoj presudi i Rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-1314/2019 od 19.
srpnja 2019. Međutim, kako su metalno drvena klupa, kamena klupa i dvije vaze za
cvijeće vlasništvo tuženika, odlučeno je, po zahtjevu protutužitelja da tužitelj-
protutuženik vrati navedeno tuženiku.
39. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tzv. vlasničku tužbu (actio negatoria)
za prestanak uznemiravanja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede na k.č.
466/5 zgr. (kasnije dopunivši tužbeni zahtjev i na k.č. 466/7 zgr. k.o. T.). U
ukupnosti provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da tužitelj je tužbu podnio, kako je
i sam na licu mjesta prilikom očevida u prisutnosti suda pokazao da je predmet spora
isključivo površina koja sada predstavlja k.č. 466/7 zgr. površina omeđena točkama A-
B-C-E prema skici mjerničnog vještaka od 06.03.2013., a s obzirom da tužitelj nije
vlasnik te sporne površine njegov tužbeni zahtjev kojim traži da se zabrani tuženiku da
sam tuženik ili putem trećih osoba uznemirava tužitelja upravo glede nekretnine koja
predstavlja spornu površinu, tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan.
40. S druge strane protutužitelj protutužbenim zahtjevom traži prestanak
uznemiravanja na nekretnini koja je u njegovom vlasništvu, a to je na dijelu k.č. 466/7
zgr. k.o. T. i to na dijelu površine koju omeđuju točke A-B-C-E prema skici lica
mjesta izrađenoj po geometru Ivanu Perčiću, dana 6. ožujka 2013., ali s obzirom na
također nesporno utvrđenje da je tužitelj-protutuženik na spornoj površini nekretnine
koja je u vlasništvu tuženika-protutužitelja postavio neregistrirani auto opel corsa,
osobni automobil marke Fiat registarske oznake PU- te utovarnu lopatu,
protutužbeni zahtjev protutužitelja u tom dijelu je u cijelosti osnovan, dok je u
preostalom dijelu, glede radnji koje je tužitelj-protutuženik poduzeo na temelju
pravomoćne i ovršne djelomične presude te rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1314/2019
od 19. srpnja 2019. (kojim je sud ovlastio tužitelja-protutuženika da sam ili po sredstvu
treće osobe oslobodi od stvari i osoba sve što se nalazi na spornom dijelu, dakle kako
je tužitelj u tom dijelu postupao po nalogu odnosno ovlaštenju suda, ne može se
smatrati da je tužitelj uznemiravao tuženika-protutužitelja.
41. Odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006,
141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV)
propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne
oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje
prestane, dok je st. 2. istog članka propisano da vlasnik da bi u postupku pred sudom
ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo iz st. 1. mora dokazati da je stvar
njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u
pogledu te stvari.
42. U smislu naprijed navedene zakonske odredbe (čl. 167. st. 1. ZV) tužitelj u
sporu uznemiravanja vlasništva mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo. Druga
pretpostavku koju tužitelj mora dokazati je da ga druga osoba tj. tuženik (uznemirava
u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti u pogledu stvari. Pod pojmom uznemiravanja
Poslovni broj P-842/2022-58
smatra se da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu ili da se radnja
uznemiravanja povremeno ponavlja.
43. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da ga tuženik uznemirava
točno na dijelu nekretnine koji je u predmetu uređenja međa koji se vodio pod posl. br.
R1-164/2012 kod Općinskog suda u Poreču bio označen oznakama A-B-C-E (tada
sastavni dio k.č. 466/5 zgr.), u njegovom pravu vlasništva. Međutim s obzirom na
nesporno utvrđenje da je taj dio označen oznakama A-B-C-E sada vlasništvo tuženika-
protutužitelja, a u vrijeme podnošenja tužbe sporna površina je već bila u sastavu
k.č.466/7 zgr. k.o. Tinjan, tužitelj nije dokazao prvu i osnovnu pretpostavku u smislu
odredbe čl. 167. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine
91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006,
146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) pa je njegov
tužbeni zahtjev neosnovan.
44. Prema pravnom shvaćanju ovog suda u okolnostima konkretnog slučaja
nisu ostvarene pretpostavke za pružanje zahtijevane zaštite od uznemiravanja
tužitelju. Za sve što tužitelj traži tužbenim zahtjevom nalazi se na nekretnini k.č. 466/7
zgr. k.o. Tinjan, vlasništvo tuženika-protutužitelja.
45. Kako tužitelj nije dokazao da ga tuženik uznemirava na nekretnini koja bi
bila u vlasništvu tužitelja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 167. ZV-a nije bilo razloga
prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i ocijeniti da mu pripada zaštita uznemiravanja.
46. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen u cijelosti kao
neosnovan, a protutužbeni zahtjev protutužitelja prihvaćen je gotovi u cijelosti, kako je
to opisano u točki II izreke presude, a u preostalom dijelu (koji se odnosi na popločenje
terase) je odbijen.
47. S obzirom da nije utvrđeno da je tuženik uznemiravao tužitelja, posljedično
tome tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete za uznemiravanje, a niti je
dokazano da bi tužitelj trpio neimovinsku štetu, niti je tužitelj u navodima tužbe opisao
u čemu bi se sastojala neimovinska šteta i koju bi to neimovinsku štetu trpio.
48. Prijedlog tužitelja-protutuženika za prekid postupka dok se pravomoćno ne
završe postupci koji se vode između stranaka pod poslovnim brojevima Pu P-
3484/2019 i R1-127/2020 nije osnovan. U konkretnom slučaju nije riječ o prethodnom
pitanju o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, pa je zbog toga na zapisniku
procesnim rješenjem 2. srpnja 2024. odbijen prijedlog tužitelja-protutuženika za prekid
postupka. O postupku pod posl. br. Pu P-3484/2019 već je naprijed obrazlagano. O
postupku koji se vodi pod posl. br. R1-127/2020, a koji je pokrenut po prijedlogu
predlagatelja S. K. protiv protustranke J. K. radi uređenja
međa, predlagatelj predlaže da sud donese rješenje kojim se mijenja točka I Rješenja
Općinskog suda u P., posl. br. 1 R1-164-12-20 od 14. ožujka 2013. te da se međa
uredi na drugi po predlagatelju predloženi način, a alternativno da sud uredi među na
licu mjesta. Rješenjem posl. br. R1-127/2020-15 od 2. kolovoza 2023. odbijen je
prijedlog predlagatelja da se mijenja točka I rješenja posl. br. R1-164/2012-20 od 14.
ožujka 2013. i da se međa uredi kako je predlagatelj predložio. Istim rješenjem
odbačen je zahtjev predlagatelja da sud na licu mjesta uredi među. Povodom žalbe
Poslovni broj P-842/2022-58
predlagatelja spis se nalazi na Županijskom sudu. Iz svega navedenog proizlazi da je
prijedlog tužitelja-protutuženika za prekid postupka neosnovan jer se ne radi o
prethodnom pitanju o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
49. S obzirom na prihvaćen glavni protutužbeni zahtjev, nije bilo potrebno
raspraviti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 5. ZPP-a. Tužitelj
je u cijelosti izgubio parnicu povodom njegove tužbe. Protutužitelj je u pretežitom dijelu
uspio sa protutužbenim zahtjevom, a u odnosu na dio u kojem nije uspio nisu nastali
posebni troškovi. Protutužitelj-tuženik je potraživao trošak za sastav odgovora na
tužbu, za sastav protutužbe, za sastav podnesaka od 19. ožujka 2020., 8. listopada
2020., 16. listopada 2020., 18. veljače 2022., 6. ožujka 2024., za sastav žalbe 11.
listopada 2022. te za zastupanje na ročištima 7. ožujka 2022., 18. listopada 2023., 25.
travnja 2024. i 2. srpnja 2024. za svaku radnju po 200,00 eura + PDV te trošak sudske
pristojbe za protutužbu, presudu te trošak vještačenja.
50.1. Tuženiku-protutužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 8.
listopada 2020., je je istim podneskom protutužitelj podnio eventualno kumulirani
tužbeni zahtjev, a sud istog nije prihvatio, niti podnesak od 16. listopada 2020. jer je
isti bio nepotreban budući da je u istome ponovljeno sve što je već tuženik-protutužitelj
ranije istakao bilo pisano ili usmeno na zapisnik. Nadalje mu nije priznat trošak sudske
pristojbe za protutužbu jer istu nije ni platio.
50.2. Tuženiku-protutužitelju je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za
sastav protutužbe, za sastav podnesaka od 19. ožujka 2020., 18. veljače 2022., 6.
ožujka 2024., za sastav žalbe 11. listopada 2022. te za zastupanje na ročištima 7.
ožujka 2022., 18. listopada 2023., 25. travnja 2024. i 2. srpnja 2024. za svaku radnju
po 200,00 eura + PDV u iznosu od 500,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od
415,45 eura i trošak sudske pristojbe na presudu 53,09 eura, a što sveukupno iznosi
2.968,54 eura.
50.3. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8.,
9., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine
142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa),
te tarifnom broju 2. Tarife sudskih pristojbi.
51. Slijedom svega navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Poreču - Parenzo 14. kolovoza 2024.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
Poslovni broj P-842/2022-58
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.