REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5494/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći B1404/18, protiv tuženika Grad Zagreb iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po BG, punomoćniku tuženika po zaposlenju, po generalnoj punomoći B723/23, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Ćurkovića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći Su-1404/18 i punomoćnika tuženika po zaposlenju BG, po generalnoj punomoći Su-723/23, dana 02. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, dio glavnice u iznosu od 7,76 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 23. veljače 2024. godine pa do isplate, koja je kamata određena po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, nakaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 131,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02. lipnja 2025. godine pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 23.09.2024. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj navodi da je temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, posl.br. O-5399/2021, UPP-OS-5/2022 od dana 23.03.2022. god. ispravljenog rješenjem od dana 10. svibnja 2022.g. iza pokojne PG nasljednikom proglašen ovdje tuženi, te je imovina ostavitelja prešla u vlasništvo tuženika. Tuženik je temeljem navedenog Rješenja o nasljeđivanju uknjižen kao vlasnik nekretnine

upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi čkbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 84 U ZAGREBU I DVORIŠTE, [adresa] površine 713 m2 (u daljnjem tekstu: Nekretnina).

2. Navedena nekretnina je zavedena kao obračunsko mjerno mjesto br. 0133710519, a na kojemu je kao kupac bila evidentirana pokojna PG, a koja je preminula **.**.2021.g.

3. Tužitelj navodi da predmetnoj nekretnini, tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 37,23 EUR. Tužitelj uz tužbu dostavlja izdane račune pojedinačne mjesečne novčane obveze, tj. račune za predmetno mjerno mjesto, a kojim su obuhvaćene nepodmirene stavke po Izvodu iz poslovnih knjiga kao i karticu analitičkog knjigovodstva iz koje je vidljivo kako predmetno potraživanje nije podmireno.

4. Tužitelj navodi da obzirom da je tuženik u vrijeme nastanka predmetnog dugovanja bio uknjižen kao vlasnik nekretnine, isti je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te je sukladno čl. 35. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20) obvezan podmiriti dugovanja nastala na predmetnom mjernom mjestu.

5. Tužitelj navodi da sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Odlukom Gž-2367/12 od dana 22.01.2013. g. Županijski suda u Varaždinu navodi: „naknadu za isporučenu električnu energiju dužan je platiti vlasnik nekretnine koji čak i u slučaju da je ta obveza prenesena na korisnika nekretnine jamči za naplatu komunalnih usluga u vezi sa uporabom posebnog dijela nekretnine – stana, uz tu osobu, zbog čega je činjenica da li je tuženik vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik stana na adresi [adresa] odlučna činjenica, na koju okolnost je prvostupanjski sud odbio provesti po tužitelju predložene dokaze iako istovremeno navodi da tužitelj vlasništvo tuženika nije dokazao“, a Županijski sud u Osijeku u presudi posl.br. Gž-2407/2019 od 25. listopada 2019. god. ističe da: „Sud prvog stupnja svoju odluku da je pravilno primijenio materijalno pravo, trebao temeljiti na zaključku da je tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje, obzirom da je, sukladno odredbi čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, kao vlasnik poslovnog prostora – samostalne uporabne cjeline, dužan podmirivati svoje obveze povezane sa pravom vlasništva. Navedeno je tužitelj dokazao Izvatkom iz knjige položenih ugovora, iz kojeg proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik nakretane na spomenutoj adresi od 13. kolovoza 2013. (dakle prije utuženog razdoblja), a u prilog istome ide i činjenica da tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije osporavao vlasništvo.“

6. Tužitelj ističe da uz navedeno, tuženik je kao novi vlasnik sukladno ugovornoj obvezi propisanoj u čl. 33. Općih uvjeta poslovanja propustio obavijestiti opskrbljivača o promjeni vlasništva na građevini u roku od 30 dana od nastale promjene. Slijedom svega navedenog, tuženik je kao vlasnik obvezan podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 37,23 eura, a koji je nastao u periodu dok je isti bio uknjižen kao suvlasnik nekretnine na predmetnom mjernom mjestu, te se tužitelj poziva na odluku Županijskog sud u Puli-Pola, Gž-105/2023 od 20.veljače 2023.g.:„…tuženik već prigodom stjecanja predmetne nekretnine sukladno članku 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine “broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) postupiti kao dobar domaćin i obratiti se tužitelju sa zahtjevom da ga se kao vlasnika ujedno evidentira kao potrošača ili, pak, s druge strane regulirati s tužiteljem boravak trećih osoba u njegovoj nekretnini u pogledu odgovornosti za nastale dugove s osnove potrošnje električne energije tako da tuženik osnovom svoga propusta da postupi na zakonit i pravilan način ne može ni pretendirati na uspjeh u postupku pa je kao vlasnik predmetne nekretnine u obvezi voditi i brigu o istoj, u smislu podmirenja tekućih obveza koje nastaju u vezi s korištenjem te nekretnine pa tako i predmetne utužene tužiteljeve tražbine na ime isporučene električne energije.''

7. Uzimajući u obzir sve navedeno tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37,23 EUR, zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentan stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od 23.02.2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.“

8. U daljnjem tijeku postupka, nakon tuženikova odgovora na tužbu, tužitelj svojim podneskom od 09.05.2025. godine, osporava navode iz tuženikova odgovora na tužbu djelomično i navodi da u tužitelj u odnosu na istaknuti prigovor zastare uvidom u izvod iz poslovnih knjiga povlači potraživanje koje se odnosi na mjesečnu novčanu obvezu koja dospijeva 05.09.2023., dakle povlači iznos 12,80 EUR obzirom da je za isti nastupila zastara.

9. Nadalje, tuženik je u međuvremenu namirio djelomično glavnicu utuženog iznosa, odnosno uplatio iznos od 16,67 EUR, pa uzimajući u obzir sve navedeno tužitelj potražuje preostali dio duga temeljem izvoda iz poslovnih knjiga, odnosno preostali iznos od 7,76 EUR te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 7,76 EUR, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče od 23.2.2024. pa do isplate.

II. Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

10. Kod ovako konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 09.05.2025. godine tužitelj ustraje do zaključenja glavne rasprave, te predlaže dosuditi mu i parnične troškove ovog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iste od presuđenja pa do isplate.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. I2. Tuženik navodi da je člankom 232. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) određeno kako za jednu godinu zastarijeva, među ostalim, tražbina naknade za isporučenu električnu energiju. Stoga je više no razvidno kako je, uzimajući u obzir dospijeće potraživanja sa danom podnošenja tužbe, predmetno potraživanje u cijelosti zastarjelo.

13. Tuženik nije i ne može biti pasivno legitimiran, budući nedostaje osnovni element eventualnog postojanja legitimacije a to je postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika.

14. Tužitelj se poziva i dostavlja Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, koji propis zapravo jasno određuje suprotno navodima tužbe, a tuženik navodi da ne postoji, sukladno članku 35. Općih uvjeta, sklopljen ugovor o opskrbi, pa time niti eventualna odgovornost i obveza tuženika. Također, više je no razvidno kako tužitelj u svojoj evidenciji i poslovnim knjigama uopće nije vodio tuženika kao kupca i korisnika usluga, niti je tuženiku dostavio račune, a sve iz jednostavnog razloga navedenog nepostojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika.

15. Osim toga, sve i da sklopljeni ugovor postoji, a što u predmetnom nije slučaj, tužitelj je u ovoj fazi postupka, obzirom na vrijednost predmeta spora, u cijelosti prekludiran obzirom uz tužbu ugovor nije dostavljen, a niti je predloženo njegovo izvođenje odnosno dostava.

16. Stoga, tuženik ističe kako tužitelj ne dokazuje osnovu na kojoj bi se trebala temeljiti navodna isporuka električne energije odnosno sklopljen ugovor o opskrbi na osnovi kojeg bi se isporučivala električna energija. Takav ugovor ne postoji te stoga tužitelj nema uopće temelja za elementarno – isporuku električne energije (koja činjenica je sporna), pa time posljedično po prirodi stvari niti za naplatu električne energije od tuženika.

17. Tuženik navodi da treba istaknuti kako tužitelj ne dokazuje na što se odnosi stavka „NUS uklj/isključ ODS“ odnosno na temelju čega istu naplaćuje odnosno na što se uopće ova stavka odnosi odnosno istu uopće ne elaborira, a budući je razvidno kao se ne radi o utrošenoj električnoj energiji. Stoga je ova stavka u cijelosti neosnovana i paušalna.

18. Podredno naprijed navedenom i opreza radi tuženik ističe da, ukoliko se radi o nekakovoj (neutemeljenoj) naknadi za navodno isključenje, se postavlja pitanje kako je moguće da je nastala potrošnja, koji iznos tužitelj neosnovano pokušava prevaliti na tuženika, budući onda po navedenoj prirodi stvari nije mogla nastati potrošnja obzirom na isključenje usluge i pokušaj naplate naknade za isto. Također, tuženik opreza radi ističe da, ukoliko se pak radi nekakvoj (neutemeljenoj) naknadi za navodno uključenje, se postavlja pitanje tko je i po kojoj osnovi izvršio neovlašteno priključenje (?!), za koje neosnovano priključenje pa time posljedično neovlašteno isporučenu električnu energiju i plaćanje istog nije i ne može biti odgovoran tuženik.

19. Uz već navedeno, tuženik ističe kako je iz računa koje je tužitelj uz tužbu dostavio razvidno kako obračun vršen temeljem procijenjene, a ne stvarno potrošene električne energije, što je protivno propisima koji se primjenjuju na poslovni odnos opskrbljivača i potrošača/kupca, pa zaključno tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

20. U daljnjem tijeku postupka, tuženik ustraje kod svojih navoda i prigovora, tuženik se protivi u cijelosti i konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva od 09.05.2025. godine, iako je ta preinaka u interesu tuženika, obzirom da se radi o umanjenju tužbenog zahtjeva spram prvotnog. Tuženik predlaže odbiti tužitelja u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom.

21. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis, pa kako nisu nakon ovako provedenog postupka stranke stavljale daljnje dokazne prijedloge, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

22. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao u izreci ove presude.

23. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je tuženik postao vlasnik ranije imovine PG, sada pok., jer mu je uručena njezina ošasna ostavinska imovina.

24. Uručenjem ostavinske imovine iza pok. PG iz [adresa], uručena je tuženiku u vlasništvo i nekretnina uz koju je vezano potrošačko tj. mjerno mjesto, te je predmetni dug teretio vlasnika, što je u vrijeme terećenja bio tuženik kao vlasnik, neovisno o izostanku sklapanja ugovora s tužiteljem u odnosu na ispostavu električne energije na predmetno mjesto. Uručenjem ošasne imovine tuženiku, tuženik je stupio u prava i obveze ranijeg pok. vlasnika čija ostavinska imovina mu je uručena.

25. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, te da je tuženikov prigovor vezano uz istu neosnovan.

26. Nadalje, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja s dospijećem 05.09.2023. u iznosu od 12,80 EUR u zastari, te da je taj dio zahtjeva po prigovoru tuženika, tužitelj povukao, a kao u svom podnesku od 09.05.2025. godine. Tužitelj je navedenim podneskom od 09.05.2025. naveo da je tuženik u međuvremenu podmirio dio preostalog potraživanja tužitelja u iznosu od 16,67 EUR, koju tvrdnju tužitelja tuženik nije osporio.

27. Slijedom iznesenog, tužitelj potražuje dio nepodmirene glavnice od 7,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na istu počev od 23.02.2024., pa kako je ista dospjelost naznačena s kasnijim datumom od onoga iz Kartice analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje od 13.06.2024. , a prema kojim podacima niti plaćeno po tuženiku niti ono što tužitelj potražuje i nadalje nakon izvršenog plaćanja, nije u zastari koja nastupa jednu godinu po dospjelosti pojedinog potraživanja.

28. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je tuženik rješenjem o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, posl.br. O- 5399/2021, UPP-OS-5/2022 od dana 23.03.2022. god. ispravljenog rješenjem od dana 10. svibnja 2022.g. iza pokojne PG, imovina uručena ovdje tuženiku, te je imovina ostavitelja prešla u vlasništvo tuženika, te da je tuženik temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju uknjižen kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi čkbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 84 U ZAGREBU I DVORIŠTE, [adresa] površine 713 m2 (u daljnjem tekstu: Nekretnina).

29. Sud je utvrdio da je navedena nekretnina zavedena kao obračunsko mjerno mjesto br. 0133710519, a na kojemu je kao kupac bila evidentirana pokojna PG, a koja je preminula **.**.2021.g. Sud je utvrdio da tužitelj na predmetnoj nekretnini za tamo postojeće potrošačko mjesto ima evidentirano nepodmireno potraživanje koje je predmet spora vezano uz ranije utuženom u iznosu od 37,23 EUR, kao i preostalo potraživanje nakon povlačenja dijela od 12,80 EUR za koje je nastupila zastara, kao i plaćanja tuženika u dijelu od 16,6č7 EUR, te konačno utuženog u iznosu od 7,76 EUR.

30. Sud je utvrdio da tužitelj točno navodi da obzirom da je tuženik u vrijeme nastanka predmetnog dugovanja bio uknjižen kao vlasnik nekretnine, isti je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te je sukladno čl. 35. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20) obvezan podmiriti dugovanja nastala na predmetnom mjernom mjestu. Prema odredbi čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga.

31. Tuženik točno navodi da je tuženik kao novi vlasnik sukladno ugovornoj obvezi propisanoj u čl. 33. Općih uvjeta poslovanja propustio obavijestiti opskrbljivača o promjeni vlasništva na građevini u roku od 30 dana od nastale promjene, pa je slijedom svega navedenog, tuženik je kao vlasnik obvezan podmiriti predmetno dugovanje u preostalom iznosu glavnice od 7,76 EUR, a koji je nastao u periodu dok je tuženik bio uknjižen kao suvlasnik nekretnine na predmetnom mjernom mjestu.

32. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog konačno specificiranog tužbenog zahtjeva, te je dosudio tužitelju iznos od 7,76 EUR koji nije u zastari, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao i pasivnu legitimaciju tuženika, a iz svih ranije navedenih i obrazloženih razloga, a sve primjenom odredbi čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredbi ZOO-a, ZN-a, kao i Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, da je njegov konačno postavljen zahtjev u cijelosti osnovan, zbog čega ga je sud usvojio u cijelosti.

33. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude, pod toč. I. i II. izreke ove presude.

34. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška sudskih pristojbi na tužbu, a sve prema troškovniku kako je trošak zatražen.

35. Trošak je određen na slijedeći način: jednokratna naknada od 50 bodova (VPS do 100,00 EUR), a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 100,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 25,00 EUR, te čini zbir od 125,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 131,64 EUR i dosuđen tužiteljicama u cijelosti, a kao pod toč. II. izreke ove presude iz svih već ranije obrazloženih razloga.

36. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 02. lipnja 2025. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3 Ovršnog zakona.

37. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 02. lipnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na Županijski sud u Sisku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje s pozivom na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po pun.