REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-345/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krešimiru Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CENTAR ZA KULTURU I INFORMACIJE MAKSIMIR iz Zagreba, Ulica Lavoslava Švarca 18, OIB: 31407932125, zastupanog po punomoćniku Vici Vukšiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Grubišića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Damira Kotromanića, odvjetnika, dana 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CENTAR ZA KULTURU I INFORMACIJE MAKSIMIR iz Zagreba, Ulica Lavoslava Švarca 18, OIB: 31407932125, isplatiti tužiteljici ZĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.903,92 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-na iznos od 13,65 eura od 16.05.2019. pa do isplate,

-na iznos od 24,66 eura od 16.06.2019. pa do isplate,

-na iznos od 33,37 eura od 16.07.2019. pa do isplate,

-na iznos od 33,37 eura od 16.08.2019. pa do isplate,

-na iznos od 33,37 eura od 16.09.2019. pa do isplate,

-na iznos od 18,57 eura od 16.10.2019. pa do isplate,

-na iznos od 33,53 eura od 16.11.2019. pa do isplate,

-na iznos od 33,53 eura od 16.12.2019. pa do isplate,

-na iznos od 34,60 eura od 16.01.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.02.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.03.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.04.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.05.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.06.2020. pa do isplate,

-na iznos od 35,33 eura od 16.07.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.08.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,50 eura od 16.09.2020. pa do isplate,

-na iznos od 35,08 eura od 16.10.2020. pa do isplate

-na iznos od 35,22 eura od 16.11.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,67 eura od 16.12.2020. pa do isplate,

-na iznos od 34,67 eura od 16.01.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.02.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.03.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.04.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.05.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.06.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,68 eura od 16.07.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.08.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,12 eura od 16.09.2021. pa do isplate,

-na iznos od 34,47 eura od 16.10.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,88 eura od 16.11.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.12.2021. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.01.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.02.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.03.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.04.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.05.2022. pa do isplate,

-na iznos od 38,26 eura od 16.06.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,85 eura od 16.07.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.08.2022. pa do isplate,

-na iznos od 35,29 eura od 16.09.2022. pa do isplate,

-na iznos od 34,93 eura od 16.10.2022. pa do isplate,

-na iznos od 36,66 Eura od 16.11.2022. pa do isplate,

-na iznos od 37,25 eura od 16.12.2022. pa do isplate,

-na iznos od 32,99 eura od 16.01.2023. pa do isplate,

-na iznos od 38,31 eura od 16.02.2023. pa do isplate,

-na iznos od 38,80 eura od 16.03.2023. pa do isplate,

-na iznos od 36,78 eura od 16.04.2023. pa do isplate,

-na iznos od 33,44 eura od 16.05.2023. pa do isplate,

na iznos od 37,80 eura od 16.06.2023. pa do isplate,

na iznos od 38,31 eura od 16.07.2023. pa do isplate,

na iznos od 39,23 eura od 16.08.2023. pa do isplate,

na iznos od 38,31 eura od 16.09.2023. pa do isplate,

na iznos od 38,31 eura od 16.10.2023. pa do isplate,

na iznos od 39,38 eura od 16.11.2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica Centra za kulturu i informacije Maksimir iz Zagreba, Švarcova 18 (ovdje tuženika) temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 01.03.2014. Navedenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu „Viši stručni suradnik – izvršni producent“ s opisom poslova i zadaća prema čl. 3. predmetnog Ugovora. Člankom 9. predmetnog Ugovora o radu određeno je kako će se tužiteljici za obavljanje poslova radnog mjesta „Viši stručni suradnik – izvršni producent“ obračunavati i isplaćivati plaća sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,80. Tuženik je samovoljno (i bez ikakve pisane odluke) počevši od kolovoza 2014. počeo neosnovano umanjivati plaću tužiteljice na način da je za obračun plaće tužiteljici koristio koeficijent 2,74 umjesto ugovorenog koeficijenta od 2,80 na što tužiteljica polaže pravo temeljem članka 9. st. 3. Zakona o radu (načelo primjene povoljnije prava). Ovakvim protupravnim postupanjem tuženik je oštetio tužiteljicu za iznos od 1.976,04 eura u utuženom razdoblju (od veljače 2019. do kraja listopada 2023.). Tuženik je prestao sa opisanim protupravnim ponašanjem u studenom 2023. temeljem Odluke URBROJ: 26-OD-2023 od 28.11.2023. Tužiteljica je, u cilju rješavanja ovog problema mirnim putem, dana 05.02.2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji zahtjev se poslodavac/tuženik oglušio. Stoga tužiteljica predlaže presuditi kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik osporava kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik čini nespornim da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 01.03.2014., za obavljanje poslova Višeg stručnog suradnika- izvršni producent. Navedenim Ugovorom o radu, u članku 9.st.1. određeno je : „za obavljene poslove iz članka 3. ovog Ugovora o radu u redovitom radnom vremenu poslodavac će zaposlenici isplaćivati osnovnu plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika.“ U vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o radu kojeg je Upravno vijeće tuženika donijelo na svojoj sjednici održanoj dana 17. siječnja 2011., izmijenjen Pravilnikom o dopuni pravilnika o radu od 10.05.2011., Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 02.12.2011., te Pravilnikom o izmjenama pravilnika o radu od 11.2.2014. Pravilnikom o izmjenama pravilnika o radu Centra za kulturu i informacije Maksimir od 11.02.2014., koji je stupio na snagu 20.02.2014., izmijenjen je čl. 66. Pravilnika o radu tako da je u njemu za radno mjesto Viši stručni suradnik – izvršni producent (VSS) propisan koeficijent 2,80, koji je shodno tome naveden i u Ugovoru o radu od 01.03.2014. Iz gore navedenog proizlazi da su tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao zaposlenica, predmetnim ugovorom o radu, isplatu osnovne plaće vezali uz važeći Pravilnik o radu kojim je, između ostalih prava i obveza, utvrđena i plaća zaposlenika. Tuženik je za cijelo vrijeme dok je na snazi bio cit. Pravilnik o radu od 17.01.2011. i njegove izmjene, isplaćivao tužiteljici osnovnu plaću prema tome Pravilniku odnosno primjenom koeficijenta 2,80 i to je činio sve do donošenja Pravilnika o radu BROJ: 107-DI-2014 od 17. srpnja 2014., koji je stupio na snagu 25.07.2014., i čijim je stupanjem na snagu prestao vrijediti Pravilnik o radu od 17.01.2011. i njegove izmjene od 10.05.2011., 02.12.2011. i 11.02.2014. Stupanjem na snagu Pravilnika o radu od 17.07.2014. došlo je do smanjenja koeficijenta složenosti poslova svih radnih mjesta koja su tada bila sistematizirana kod tuženika, pa tako i koeficijenta prema kojem se utvrđivala osnovna plaća tužiteljice kao zaposlenice tuženika, koji više nije bio 2,80 već 2,74. Uzimajući u obzir odredbu čl.9.st.1. Ugovora o radu od 01.03.2014., tuženik je od 1. kolovoza 2014., tužiteljici nastavio isplaćivati plaću sukladno tada važećem Pravilniku o radu odnosno prema koeficijentu 2,74. Tuženik posebno ističe da osnovna plaća tada nije smanjena samo tužiteljici već i svim drugim zaposlenicima tuženika. Odlukom odgovorne osobe tuženika od 28.11.2023. tužiteljici se osnovna plaća isplaćuje primjenom koeficijenta složenosti poslova od 2,80 obzirom da je ravnateljica tuženika smatrala da su poslovi radnog mjesta Viši stručni suradnik – izvršni producent složeniji u odnosu na druga radna mjesta Viši stručni suradnik, pa samim time zaslužuju i viši koeficijent. S obzirom na sve navedeno tuženik predlaže nadležnom sudu da nakon provedene glavne rasprave u cijelosti odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu sklopljen između stranaka od 01.03.2014., obračunske liste, dopis tužitelja upućen tuženiku od 05.02.2024., Odluku tuženika Urbroj: 26-OD-2023 od 28.11.2023., Pravilnik o radu tuženika od 17.01.2011., Pravilnik o dopuni Pravilnika o radu od 10.05.2011., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 02.12.2011., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 11.02.2014., Zaključci sa sjednica Upravnog vijeća tuženika od 15.07.2014. i 17.07.2014., Pravilnik o radu od 17.07.2014., izračun utuženog potraživanja kojeg je sačinio tuženik.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u Ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka 01.03.2014., utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši stručni suradnik- izvršni producent (VSS-društvenih ili humanističkih znanosti). Člankom 9. Ugovora o radu određeno je da će poslodavac zaposleniku za obavljene poslove isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika, te da se osnovna plaća utvrđuje primjenom koeficijenta složenosti 2,80.

6. U vrijeme sklapanja Ugovora o radu od 01.03.2014. na snazi je bio Pravilnik o radu od 17.01.2011. kojim je u članku 66. za radno mjesto viši stručni suradnik (VSS) propisan koeficijent složenosti poslova 2,80. Člankom 2. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o radu od 11.02.2014. za radno mjesto viši stručni suradnik – izvršni producent (VSS) bio je propisan koeficijent 2,80.

7. Tuženik je 17.07.2014. donio novi Pravilnik o radu kojim je u članku 54. propisano da za radno mjesto viši stručni suradnik – izvršni producent (VSS), koeficijent složenosti poslova iznosi 2,74.

8. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o radu od 17.07.2014. tuženik je tužitelju smanjio plaću na način da mu je istu obračunavao primjenom koeficijenta 2,74 i to iz razloga što je taj koeficijent propisan novim Pravilnikom o radu.

9. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o radu od 17.07.2014. tužitelj nije s tuženikom sklopio novi ugovor o radu već je nastavio obavljati poslove istog radnog mjesta temeljem Ugovora o radu sklopljenog 01.03.2014.

10. Člankom 15. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisani su bitni sastojci ugovora o radu, a člankom 15. stavak 1. točka 8. Zakona o radu propisano je da ugovor o radu mora sadržavati podatke o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo.

11. S obzirom da je plaća bitan sastojak ugovora o radu, tuženik prema mišljenju ovog suda, nije mogao izmijeniti tužiteljevu plaću bez izmjene ugovora o radu. Naime, člankom 9. Ugovora o radu od 01.03.2014. određeno je da se tužitelju osnovna plaća utvrđuje primjenom koeficijenta složenosti 2,80 pa je tuženik, nakon donošenja novog Pravilnika o radu od 17.07.2014. bio dužan tužitelju ponuditi aneks ugovora o radu radi usklađenja plaće s novim Pravilnikom o radu, odnosno novi Ugovor o radu. S obzirom da tuženik to nije učinio, smanjenje plaće koje je tuženik izvršio na način da je tužitelju počeo isplaćivati plaću primjenom koeficijenta 2,74, predstavlja jednostrani akt poslodavca. Ugovor o radu je dvostrani pravni posao pa tuženik nije mogao jednostranim aktom izmijeniti ugovornu odredbu kojom je određeno da tužitelju pripada plaća obračunata primjenom koeficijenta 2,80. Pri tom je neodlučno što je u članku 9. Ugovora o radu navedeno da će tuženik tužitelju isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću u skladu s Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima zaposlenika jer su ugovorne strane u članku 9. Ugovora o radu točno ugovorile koeficijent složenosti poslova od 2,80.

12. Polazeći od utvrđenja da je tuženik tužitelju jednostrano umanjio plaću bez suglasnosti tužitelja i bez izmjena ugovora o radu kojim je ugovoren koeficijent složenosti poslova od 2,80, sud je zaključio da je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću obračunatu temeljem koeficijenta 2,80. S obzirom da tuženik to nije učinio, sud je zaključio da je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,80 i plaće koja mu je u utuženom razdoblju isplaćena.

13. Tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupni iznos od 1.903,92 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva, budući je izračun sačinio sam tuženik. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO- a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec.

14. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom, a da mu tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23). 25. U odnosu na odluku o visini stope zatezne kamate u utuženom razdoblju ista je određena prisilnim normama i to odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15, 114/22, 156/22, 155/23), u utuženom razdoblju mijenjana je odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, a time i stopa zatezne kamate.

16. Sud ne nalazi potrebnim saslušavati tužitelja i svjedoka MĆ jer je među strankama sporno pravno pitanje, a činjenice relevantne za rješenje ovog spora sud je utvrdio uvidom u isprave koje su stranke dostavile u spis.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, temeljem VPS od 1.903,92 eura, a temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na dva ročišta, za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od:

23.04.2024. i 03.04.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati PDV u visini od 250,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.250,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika