REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-274/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Maji Masnec, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tuženika DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 18. prosinca 2023., poslovni broj: Pn-149/2022-11, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika DR kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 18. prosinca 2023., poslovni broj: Pn-149/2022-11, u cijelosti.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tužiteljici VR iz [adresa], 10450 Jastrebarsko, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati iznos od 1.367,04 Eura1 /10.300,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. ožujka 2019. pa do isplate po stopi, koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 2. tužitelju ER iz [adresa], 10450 Jastrebarsko, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati iznos od 968,88 Eura / 7.300,00 kuna sa a zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. ožujka 2019. pa do isplate po stopi, koja je propisana čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tužitelju VR iz [adresa], 10450 Jastrebarsko, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.844,37 Eura / 21.430,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Tuženik je protiv prvostupanjske presude pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Prije svega smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a pogrešno je primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik protupravnim ponašanjem izazvao strah i bojazan kod oboje tužitelja. Osim toga, smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o pretrpljenom strahu, već nelagodi koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Žalbenim navodima osporava se i nalaz i mišljenje vještaka, a također i visina dosuđene štete. U žalbi navodi kako je tužba u konkretnom predmetu podnesena 22. srpnja 2019., a ne 21. ožujka 2019., pa zatezne kamate u korist tužitelja mogu teći jedino od 23. srpnja 2019. Osim toga, osporava se i odluka o parničnom trošku, posebno trošak ročišta od 4. listopada 2019., 16. listopada 2020., 5. studenog 2020. i 25. studenog 2020., a također i trošak sastava podnesaka od 12. siječnja 2021. i 5. veljače 2021. Navodi kako je i trošak sudske pristojbe na presudu pogrešno obračunat, jer ona iznosi 526,00 kuna, od čega je tužiteljima trebalo priznati pola iznosa, jer su u roku od tri dana po pozivu suda uplatili upravo pola iznosa sudske pristojbe. Predlaže stoga žalbu uvažiti i ukinuti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
6. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ukazuje na propust prvostupanjskog suda glede savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, budući je prvostupanjski provedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja. Pri tome, navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je proizašla iz štetnog događaja od 5. ožujka 2018.
8. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:
- da su se u kuću tužitelja, zbog obiteljskog nasilja od strane tuženika, sklonili tuženikova supruga OR, te maloljetna djeca V i GR,
- da je tuženik 5. ožujka 2018. došao u kuću tužitelja, pri čemu je prijetio svojoj obitelji, a u jednom trenutku je i fizički nasrnuo na sina GR,
- da je tom prilikom tuženik verbalno i fizički nasrnuo i na tužiteljicu VR koja je u namjeri da osujeti tuženika od nakane da fizički ozljedi svoga sina, zajedno sa tužiteljem ĆR, tuženika pokušala odgurati van iz kuće, pri čemu ju je tuženik ugrizao za kažiprst desne ruke, te udario u predjelu desne strane prsnog koša,
- da je tuženik prilikom dolaska u njihovu kuću, kao i za cijelo vrijeme trajanja incidenta, neprestano tužiteljima prijetio da će ih pobiti i da će platiti susjedu E da ih pobije,
- da je tuženik presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-61/2019 od 20. listopada 2020. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, a koje kazneno djelo je, između ostalog, počinjeno i na štetu tužitelja,
- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju od 5. ožujka 2018. zadobila ozljede kažiprsta desne ruke i desne strane prsnog koša u vidu natučenja i krvnog podljeva desnog kažiprsta, te natučenja desne strane prsnog koša, zbog čega joj je pružena i hitna medicinska skrb,
- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da su ozljeđivanja zaliječena u cijelosti i da nisu ostavila trajne posljedice, ali da je tužiteljica VR zbog ozljeđivanja trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta dva dana i potom slabog intenziteta 12 dana. Primarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela u trajanju od jednog sata, dok je sekundarni strah srednjeg intenziteta trpjela daljnja dva tjedna,
- tužitelj ER u štetnom je događaju pretrpio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog sata, te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju do dva tjedna.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljima temeljem članka 1045. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje u tekstu: ZOO), pa je odlučujući o visini nastale štete za tužiteljicu, a cijeneći vrstu i intenzitet fizičkih bolova, mjesto povrede i karakter iste, tužiteljici po tom osnovu dosudio naknadu u iznosu od 3.000,00 kuna, dok je za pretrpljeni strah osnovanim smatrao zahtjev tužiteljice u visini od 7.300,00 kuna. Isti iznos na ime pretrpljenog straha dosuđen je i tužitelju ER.
10. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik za štetu koja je nastala tužiteljima u štetnom događaju od 5. ožujka 2018. odgovara temeljem članka 1045. ZOO.
11. Na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u cijelosti kao pravilna, potpuna i odlučna prihvaća i ovaj žalbeni sud, prvostupanjski je sud našao da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je, primjenom kriterija iz članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, neimovinsku štetu tužiteljice VR utvrdio u visini od 1.367,04 eura, odnosno tužitelja ER u visini od 968,88 eura.
12. Valja međutim napomenuti da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima utvrdio zasebnu naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha (za tužiteljicu VR) što međutim, nije u duhu naprijed navedenih zakonskih odredbi ZOO-a, već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete, jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede, vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža. U konkretnom slučaju, upravo uvažavajući sve navedeno, dob tužitelja, okolnosti štetnog događaja a pri tome posebno sudjelovanje maloljetne djece koju su tužitelji štitili od nasrtaja tuženika, zatim upućene ozbiljne prijetnje smrću koje su kod tužitelja izazvale paniku i strah ne samo za život osoba koje su štitili, već i za vlastiti život, kao i težinu povrede, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je tužiteljici VR na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 1.367,04 eura, odnosno tužitelju ER 968,88 eura.
13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se osporava provedeno medicinsko vještačenje, jer je prvostupanjski sud, postupajući po uputi ovog drugostupanjskog suda pozvao vještake na glavnu raspravu, te su se vještaci očitovali na sve primjedbe koje je istaknuo tuženik u svom podnesku od 24. veljače 2021. Vještaci su i odgovorili na sva pitanja i primjedbe, nakon čega tuženik daljnjih pitanja i primjedbi nije imao, a kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 7. studenog 2023. (strana 114. i 115. spisa). Tuženik nije predložio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, pa u ovoj žalbenoj fazi postupka ne može sa uspjehom isticati prigovore na provedeno vještačenje.
14. Neosnovano tuženik smatra da zatezna kamata na dosuđenu neimovinsku štetu u konkretnom slučaju teče od podnošenja tužbe. Naime, a kako je to pravilno u obrazloženju pobijane presude naveo i prvostupanjski sud, tužitelji su se tuženiku sa odštetnim zahtjevom obratili 21. ožujka 2019., što je vidljivo iz njihova dopisa na strani 63. spisa, zbog čega je, sukladno članku 1103. ZOO-a prvostupanjski sud tijek zatezne kamate odredio od podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, člankom 1103. ZOO-a određeno je da obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, slijedom čega i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga. Upravo takvo pravno shvaćanje zauzeto je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. svibnja 2016.
15. U odnosu na žalbene navode vezane uz odluku o troškovima postupka kojima se osporava obračun troškova pristupa na ročišta održana 4. listopada 2019. i 25. studenog 2020., valja navesti da je prvostupanjski sud iste pravilno obračunao prema Tbr. 9 točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, dok trošak za ročišta 16. listopada 2020. i 5. studenog 2020. koja u navedene dane nisu održana, nije niti dosuđen, pa su ovi žalbeni navodi tuženika neosnovani.
15.1. Trošak sastava podnesaka od 12. siječnja 2021. (strana 39. spisa) i 5. veljače 2021. (strana 45. spisa) prvostupanjski je sud pravilno obračunao prema Tbr. 8 točki 1. Tarife jer se, suprotno navodima žalbe, radi o obrazloženim podnescima.
15.2. Tuženik u žalbi navodi kako sudska pristojba na presudu iznosi 526,00 kuna od čega je tužiteljima trebalo priznati pola iznosa, jer su u roku od tri dana platili pristojbu. Iz prvostupanjskog spisa vidljivo je da je trošak sudske pristojbe iznosio 39,82 eura/300,00 kuna, a ne 526,00 kuna, kako se to navodi u žalbi.
16. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je i odluka o troškovima postupka pravilno donesena primjenom članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
17. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 2. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
