Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5116/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MM, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika MM, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 24. listopada 2024. godine, broj: 62 Pp-10983/2024-6, na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Žalba okrivljenika MM odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022), okrivljenik MM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik MM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Uz novčanu kaznu istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, zbog odluke o sankcijama, jer da je invalid, lošijih materijalnih prilika, te nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu, koju moli zamijeniti radom za opće dobro.

Žalitelj predlaže žalbu prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu u odluci o sankcijama.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje ističe žalitelj.

5. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o odmjeravanju kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, a koja je izrečena u visini donje granice propisane kazne za djelo iz članka 289. stavak 4. (1.320,00 do 2.650,00 EUR-a) Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/2022).

Novčana kazna izrečena je dakle, u minimalnom propisanom iznosu i ovaj Sud ne nalazi, obzirom na težinu djela, opravdanih razloga za njezino ublažavanje. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

6. Nadalje, u odnosu na žalbeni prijedlog da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi, treba navesti da je rad za opće dobro na slobodi institut, koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog Suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, nije prestroga i primjerna je okolnostima slučaja, budući je okrivljenik vozilom upravljao u vrijeme kad mu je bila na snazi zabrana već izrečena pravomoćnom odlukom. Svoju odluku o ovoj sankciji prvostupanjski je Sud valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 Eur-a do 663,61 Eur-a, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.