REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 3749/23-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po pun. Nevenku Jurišiću, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) B2 KAPITAL d.o.o. ZAGREB, OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, zastupanog po pun. iz odvj. društva Buterin & Posavec u Zagrebu i pod 2) EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. travnja 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja i zamjenice pun. tuženika pod 1) i odsutnosti uredno pozvane tužene pod 2), dana 2. lipnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g., javnobilježnički solemniziranog 6. srpnja 2010. g. po javnoj bilježnici u Solinu Mariji Ivančić, broj Ov-14519/10 u odnosu na suvlasnički dio tužitelja od ½ nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

dok se u preostalom dijelu, za preostali suvlasnički dio od ½ čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan na ime tužene pod 2), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Tužitelj i tuženik pod 1) svaki snose svoje troškove.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 3. prosinca 2019. g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika B2 kapital d.o.o. Zagreb koja je evidentirana pod brojem P 6072/19, navodeći da je rješenjem ovog suda broj Ovr-1807/18 upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. nedopuštena. Tim rješenjem da je određena ovrha na nekretnini tužitelja označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju ovršne isprave: Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g., javnobilježnički solemniziranog 6. srpnja 2010. g. (javna bilježnica u Solinu Marija Ivančić), a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 233.401,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti i 772,59 kn s pripadajućim kamatama. Međutim, pravomoćnom presudom ovog suda broj K 297/15 od 19. prosinca 2017. g. da je AU proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave te joj je izrečena uvjetna osuda radi toga što je u lipnju 2010. g. bez znanja i odobrenja bivšeg supruga RU sačinila lažnu punomoć u kojoj je navela da je RU ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun poduzima radnje vezano za sklapanje, potpisivanje i solemniziranje Ugovora o kreditu i Sporazuma osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između Erste & Steiermarksche bank d.d., kao predlagatelja osiguranja, i t.d. Megi & Amanda d.o.o. Brnaze, kao dužnika, te AU i RU, kao protivnika osiguranja. Okrivljena da je punomoć potpisala oponašajući potpis RU te na punomoć stavila neistiniti javnobilježnički štambilj, pečat i potpis javnog bilježnika, te takvu punomoć predala dana 6. srpnja 2010. g. javnoj bilježnici Mariji Ivančić u Solinu prilikom solemniziranja Sporazuma, što je rezultiralo time da je navedeni Sporazum solemniziran temeljem lažne punomoći odnosno da je zaključen bez osnovnih zakonom predviđenih pretpostavki za sklapanje tog pravnog posla jer je izostalo valjano suglasno očitovanje volje ugovorenih strana i forma tog pravnog posla. Navedeni Sporazum je ništetan te je rezultat kaznenog djela. S obzirom da je ovršna isprava očito ništetna predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1807/18 od

22. kolovoza 2018. g. nedopuštena.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužitelj tužbom morao obuhvati i AU, a s obzirom da je ta osoba suvlasnica nekretnina upisanih u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su predmet Sporazuma, taj je Sporazum potpisala kao protivnik osiguranja i ujedno je i jedan od ovršenika u ovršnom predmetu ovog suda Ovr- 1807/18, pa je riječ o jedinstvenim suparničarima. U rješenju ovog suda broj Ovr- 1807/18 od 8. studenog 2019. g. tuženik da je upućen pokrenuti parnicu iz razloga što je navodio da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno tužitelj nije upućen pokrenuti parnicu iz razloga što ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, pa se na taj razlog u ovom postupku ne može pozivati. Što se tiče ništetnosti Sporazuma temeljem kojeg je određena ovrha u predmetu ovog suda broj Ovr-1807/18 da ovršni sud zbog tog razloga nije uputio tužitelja u parnicu pa da je tužbu potrebno odbaciti. Predloženo je ovrhu određenu rješenjem o ovrsi proglasiti nedopuštenom u odnosu na cjelokupnu nekretninu upisanu u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, a iz zemljišno knjižnog stanja je vidljivo da je tužitelj suvlasnik ove nekretnine za ½ dijela, dok je drugi suvlasnik AU, pa tužitelj može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom jedino i isključivo u odnosu na svoj suvlasnički dio. Nadalje, tužitelj da je u trenutku stjecanja vlasništva uknjižbom u zemljišnu knjigu temeljem Ugovora o darovanju od 17. prosinca 2012. g. zaključenog s RU bio upoznat da je nekretnina opterećena založnim pravom u korist ranijeg vjerovnika temeljem citiranog Sporazuma, dakle, stekao je nekretninu opterećenu založnim pravom. Ovršna isprava odnosno navedeni Sporazum da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave pa su navodi tužitelja kako nema propisanu formu u cijelosti neutemeljeni. Sve da su i istiniti navodi tužitelja da je AU postupila prijevarno da je tuženik u trenutku sklapanja Sporazuma bio u dobroj vjeri odnosno nije znao niti je imao bilo kakvog razloga sumnjati u vjerodostojnost punomoći kojom je RU opunomoćio AU na postupanje. Stoga da tužitelj treba ostvarivati svoja prava prema osobi koja mu je nanijela štetu, ako šteta uopće i postoji. Eventualno prijevarno postupanje AU da može, nadalje, imati za posljedicu samo pobojnost, a ne i ništetnost pravnog posla, a rokovi za poništenje pobojnog pravnog posla (Sporazuma) da su protekli. Tužitelj da nije uopće specificirao koje bi točno odredbe Sporazuma bile ništetne.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka i povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predmeta ovog suda broj K 297/15 i Ovr- 1807/18.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P 6072/19 od 31. svibnja 2021. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-1197/21 od 6. lipnja 2023. g. ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio ovom sudu radi ponovnog održavanja glavne rasprave. Predmet je dobio novi poslovni broj P 3749/23.

Nakon donošenja ukidnog rješenja sud je rješenjem broj P 3749/23 od 6. prosinca 2023. g. vratio tužitelju tužbu od 5. prosinca 2019. g. jer tužbom radi proglašenja nedopustivosti ovrhe nisu obuhvaćene sve stranke ovršnog postupka koje imaju pravni položaj nužnih i jedinstvenih suparničara, koji je nedostatak, u skladu s obrazloženjem drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja, trebalo ispraviti u nastavku postupka.

Tužitelj je u podnesku od 5. siječnja 2024. g. označio AU kao tuženu pod 2).

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze.

Tužitelj i tuženik pod 1) popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. koji se vodi radi naplate potraživanja tuženika iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016015-5105064521 koje je osigurano Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. i koje je na dan 28. lipnja 2018. g. iznosilo 233.401,12 EUR i 772,59 kn s pripadajućim kamatama.

Tužitelj je zatražio da se ovrha proglasi nedopuštenom iz slijedećeg razloga: radi toga što je ovršna isprava odnosno Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. ništetan i to radi toga što je zaključen temeljem punomoći koju je protivnica osiguranja AU, u postupku nakon ukidnog rješenja višeg suda označena kao tužena pod 2), krivotvorila.

Prema odredbi čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ), koji Zakon je bio u primjeni u vrijeme podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi iz odredbe čl. 53. st. 1. OZ-a, ako ovršenik izjavi žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a, a ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Među strankama nije bilo sporno da je rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr- 1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu tužitelja i tužene pod 2) upisanoj u z.u 3674 k. o. [katastarska općina], a radi namirenja novčanog iznosa od 233.401,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti i 772,52 kn s pripadajućim kamatama i to na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prva (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. sklopljenog između pravnog prednika tuženika pod 1), kao vjerovnika, i t.d. Megi & Amanda d.o.o. Brnaze, kao dužnika, te RU i tužene pod 2), kao protivnika osiguranja.

U žalbi protiv rješenja o ovrsi od 12. rujna 2018. g. tužitelj, kao ovršenik pod 1), naveo je da je tužena pod 1), kao ovršenica pod 2), Ugovor o dugoročnom kreditu s pravnim prednikom ovrhovoditelja zaključila kao punomoćnik t.d. Megi & Amanda d.o.o. Brnaze, a RU da je zastupala temeljem lažne i falsificirane punomoći. Pravomoćnom presudom ovog suda K 297/15 od 19. prosinca 2017. g. da je tužena pod 2) kao ovršenica pod 2) pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave. Pravi vlasnik nekretnine da je ovršenik pod 1), u ovoj parnici tužitelj, a tužena pod 2) odnosno ovršenica pod 2) da nije ni vlasnica ni suvlasnica sporne nekretnine.

Nakon što se ovrhovoditelj očitovao o žalbi ovršenika pod 1), ovršni je sud, ocijenivši da je žalba izjavljena iz žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ- a, rješenjem od 8. studenog 2019. g. uputio tužitelja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U obrazloženju rješenja, osim citiranja mjerodavne odredbe OZ-a temeljem koje se tužitelj upućuje pokrenuti parnicu, navedeno je da je u svojoj žalbi od 12. rujna 2018. g. ovršenik pod 1), između ostalog, istaknuo prigovor zastare, što da predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

U ranijoj ukinutoj presudi broj P 6072/19 od 31. svibnja 2021. navedeno je da se u odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a spominje žalbeni razlog koji u stvari predstavlja prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije jer se radi o tome da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika. Ujedno, da se u rješenju ovršnog suda o upućivanju u parnicu pogrešno navodi da je u žalbi od 12. rujna 2018. g. ovršenik pod 1), u ovoj parnici tužitelj, između ostalog, istaknuo prigovor zastare jer da se u žalbi ne spominje zastara. Stoga je sud u ukinutoj presudi iznio ocjenu da li je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

Prema izraženom pravnom stajalištu drugostupanjskog suda, koje predstavlja i stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 26. ožujka 2018. g., tužba kojom se pokreće postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može se temeljiti samo na žalbenom razlogu zbog kojeg je ovršenik upućen u parnicu, odnosno tužba u parnici radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u kojoj je postavljen tužbeni zahtjev mimo zahtjeva u odnosu na koji je tužitelj upućen u parnicu nije dopuštena.

Osim ovog stava drugostupanjski sud ponovio je što proizlazi iz predmeta koji se vodio pred ovim sudom:

-da je Erste & Steiermarkische bank. d.d. Rijeka s t.d. Megi & Amanda d.o.o. za usluge, zastupanog po tuženoj pod 2), 5. srpnja 2010. g. zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006 - 1031262160 / 51016015 - 5105064521,

-da su Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, kao vjerovnik, i t.d. Megi & Amanda d.o.o., kao dužnik, te RU i tužena pod 2), kao protivnici osiguranja, u Solinu 5. srpnja 2010. g. zaključili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u vlasništvu protivnika osiguranja,

-da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine solemniziran pred javnom bilježnicom Marijom Ivančić iz Solina pod brojem Ov-14519/10 od 6. srpnja 2010. g. i da je u tom postupku tužena pod 2), kao punomoćnica, zastupala RU na temelju punomoći od 10. lipnja 2010. g. ovjerene istoga dana pred javnim bilježnikom

Joškom Donikom-Stanojevićem pod poslovnim brojem: Ov-7689/10,

-da je pravomoćnom presudom ovog suda broj K 297/15 od 19. prosinca 2017. g. tužena pod 2) oglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprave - krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona, odnosno da je bez znanja i odobrenja bivšeg supruga RU sačinila lažnu punomoć prema kojoj je ovlaštena da u njegovo ime i za njegov račun poduzima radnje vezane za sklapanje, potpisivanje i solemnizaciju Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u korist Banke,

-da je povodom prijedloga Banke pokrenut ovršni postupak pred Općinskim sudom u Sinju protiv tužene pod 2) i RU, kao ovršenika, na nekretnini označenoj kao čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine Banke, kao ovrhovoditelja, te da je Općinski sud u Sinju donio rješenje o ovrsi broj Ovr- 1807/19 od 22. kolovoza 2018. g. kojim je izvršena zabilježba ovrhe na nekretnini označenoj kao čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužene pod 2) i RU,

-da je Ugovorom o prijenosu/ustupanju založnog prava ovjerenim pred javnim bilježnikom Mladenom Matošem iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov-8658/16 i Ov 8662/16 izvršen prijenos hipotekarne tražbine s Banke na B2 Kapital d.o.o.,

-da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja povodom žalbe ZU, kao ovršenika, protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1807/19 od 22. kolovoza 2018. (u kojoj je žalbi istakao prigovor zastare) isti upućen da u roku 15 dana od primitka rješenja pokrene parnični postupak radi proglašenja da ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) prvostupanjski sud dužan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

Iz ove odredbe proizlazi i da ovaj sud nije vezan izraženim zaključcima suda drugog stupnja. Drugim riječima, rješenjem ovršnog suda tužitelj je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, a u toj se točki spominje žalbeni razlog koji predstavlja prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije jer se radi o tome da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika.

Tužitelj nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, odnosno radi toga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Stoga je, po ocjeni ovog suda, ovršni sud pravilno uputio tužitelja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, a budući da ovršenik pod 1), u ovoj parnici tužitelj, u žalbi od 12. rujna 2018. g. niti jednom riječju nije spomenuo zastaru, pa je očito da je u rješenju ovršnog suda broj Ovr 1807/18 od 8. studenog 2019. g. došlo do očite omaške.

Radi navedenog i u ovoj je odluci trebalo ocijeniti da li je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, ugovor je ništav ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti te se na ništavost može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

Tužitelj je u žalbi protiv rješenja o ovrsi u predmetu Ovr-1807/18 ukazivao na okolnost da njegov pravni prednik RU nije izdao punomoć ovršenici pod 2) AU, nakon ukidnog rješenja označenoj kao tužena pod 2), koja je u svojstvu njegovog punomoćnika zaključila Sporazum koji predstavlja ovršnu ispravu, što znači da je trebalo primijeniti odredbu čl. 312. st. 1. ZOO-a prema kojoj ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugog bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor (st. 2.). Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri smatra se da ugovor nije ni sklopljen, a prema st. 3. ove odredbe. U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora (st. 4.).

Dakle, tužitelj u ovom postupku dobio priliku dokazati da je njegov pravni prednik RU bio neovlašteno zastupan po ovršenici pod 2) odnosno tuženoj pod 2) te da Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. nije naknadno odobrio, u kojem bi slučaju došlo do posljedice iz odredbe čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a odnosno trebalo bi smatrati da Sporazum pravnog prednika tužitelja RU ne obvezuje odnosno da u odnosu na njega nije sklopljen odnosno da ne proizvodi pravne učinke.

Vezano za odgovor na pitanje da li je pravni prednik tužitelja bio neovlašteno zastupan po ovršenici pod 2) odnosno tuženoj pod 2) AU, tužitelj je već u žalbi protiv rješenja o ovrsi ukazao da je pravomoćnom presudom ovog suda K 297/15 od 19. prosinca 2017. g. tužena pod 2) pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave i to: punomoći iz lipnja 2010. g. koja je potpisana lažnim potpisom prednika tužitelja RU i opskrbljena lažnim javnobilježničkim štambiljem, pečatom i potpisom javnog bilježnika Joška Donike Stanojevića i predočena u ured javne bilježnice u Solinu Marije Ivančić koja je, temeljem tako predočene punomoći, solemnizirala Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prva (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. sklopljenog između pravnog prednika tuženika pod 1), kao vjerovnika, i t.d. Megi & Amanda d.o.o. Brnaze, kao dužnika, te RU i tužene pod 2), kao protivnika osiguranja. Tuženoj pod 2) za ovo je kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uvjetno na dvije godine.

Odredba čl. 12. st. 3. ZPP-a propisuje da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Prema ocjeni ovog suda, u pogledu valjanosti punomoći koju je izdao pravni prednik tužitelja tuženoj pod 2) nije bilo nikakve dileme: radi se o nevaljanoj punomoći temeljem koje je tužena pod 2) postupala kao neovlaštena osoba i temeljem koje sporni Sporazum ne obvezuje pravnog prednika tužitelja odnosno prema njemu se ima uzeti da nije nastao i da ne proizvodi pravne učinke.

U odnosu na pravo tuženika pod 1) iz citirane odredbe čl. 312. st. 2. ZOO-a zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor (st. 2.), tuženik pod 1) nije ni tvrdio da je njegov pravni prednik iskoristio ovu mogućnost, a iz pregledanog kaznenog predmeta i to iz podneska RU od 5. veljače 2014. g. i njegovog iskaza s ročišta za glavnu raspravu od 6. rujna 2017. g. proizlazi da, ne samo da nije potpisao punomoć tuženoj pod 2) i tu ispravu nije odnio u ured javnog bilježnika radi ovjere potpisa, nego da nije ni na koji drugi način ovlastio tuženu pod 2) na poduzimanje bilo kakvih radnji u njegovo ime i za njegov račun.

Stoga je trebalo ponoviti zaključak da se ima uzeti da Sporazum koji predstavlja ovršnu ispravu pravnog prednika tužitelja ne obvezuje te se ima smatrati da nije ni sklopljen u odnosu na suvlasnički dio nekretnine od ½ u suvlasništvu tužitelja.

Drugim riječima, tuženik pod 1) nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika u predmetu ovog suda Ovr-1807/18 ali ne u odnosu na čitavu založenu nekretninu nego u odnosu na suvlasnički dio tužitelja od ½ što znači da je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom za taj suvlasnički dio nekretnine osnovan, dok je u preostalom dijelu, za suvlasnički dio od ½ upisan na ime tužene pod 2) u cijelosti neosnovan.

Provjerom u zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra u trenutku zaključenja glavne rasprave sud je, naime, utvrdio:

-da su u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani tužitelj za ½ i tužena pod 2) za ½ dijela,

-da je u ovom z.k. ulošku temeljem prijedloga zaprimljenog 12. veljače 2013. g. upisana zabilježba pod brojem Z-321/13 da će nekretnina prijeći u vlasništvo tužitelja nakon što, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. siječnja 2013. g. zaključenog između tužitelja i tužene pod 2), tužitelj isplati cjelokupnu kupoprodajnu cijenu i prodavateljica izda tabularnu izjavu za uknjižbu,

-da je prijedlog tužitelja kao predlagatelja zaprimljen 29. siječnja 2018. g. pod brojem Z-3509/18 odbijen, a bila je zatražena uknjižba prava vlasništva u dijelu suvlasništva tužene pod 2) za ½ dijela.

Stoga, a kako zemljišnoknjižno stanje nije promijenjeno, tužitelj može uspjeti s proglašenjem nedopustivosti ovrhe iz već iznesenih razloga samo u odnosu na svoj suvlasnički dio sporne nekretnine.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a budući da je sud ocijenio da su stranke koje su popisale parnični trošak djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da ima osnova za donošenje odluke o tome da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu, 2. lipnja 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).