REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2652/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Zagreb, Velimira Škorpika 28, OIB: 13887374452, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene, 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., iz Zagreba, Velimira Škorpika 28, OIB: 13887374452, vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada mješovite uporabe br. 1. i br. 5., Ulica grada Mainza 1, [adresa], ukupne površine 531 m2, 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), poslovni prostor u prizemlju u površini od 26,00 m2, Ulica Grada Mainza 1, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i po pravomoćnosti ove presude trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena Republike Hrvatske.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.531,40 EUR sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada mješovite uporabe br. 1. i br. 5., Ulica grada Mainza 1, [adresa], ukupne površine 531 m2, 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), poslovni prostor u prizemlju u površini od 26,00 m2, Ulica Grada Mainza 1, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika. Do upisa prava vlasništva u korist tužene predmetna nekretnina bila je uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja uknjiženim za korist montažnog poduzeća „Monter”, Ulica N. Demonje br. 4, Zagreb. Na predmetnoj nekretnini proveden je upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-11788/11 od 19. siječnja 2018. kojem je prethodio zemljišnoknjižni postupak pokrenut na prijedlog Gradskog stambenog i komunalnog gospodarstva d.o.o., upravitelja predmetne nekretnine radi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine u zemljišnu knjigu (etažnog vlasništva), a koji je predložio upisati u zemljišnu knjigu dvanaest posebnih dijelova (deset stanova i dva poslovna prostora). Za poslovne prostore je na raspravi održanoj 6. travnja 2017. utvrđeno da se nalaze u prizemlju zgrade s ulične strane i da je jedan površine 36,38 m2, a drugi 26,00 m2. Predlagatelj je prostor od 36,38 m2 predložio upisati za korist AI, a prostor od 26,00 m2 predložio je upisati u korist ovdje tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 306-02/92-03/23 od 11. lipnja 1993., a kojoj prijavi upisa prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru temeljem isprava podnesenih tijekom postupka sud nije udovoljio pozivom na odredbu čl. 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu ZV). U obrazloženju odluke sud se pozvao na odredbu čl. 65. st. 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine 94/13, 18/16, 89/17) prema kojoj imovina u obliku poslovnih prostora, koja nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Po shvaćanju suda pretpostavka stjecanja prava vlasništva na poslovnom prostoru površine 26,00 m2 od strane tužitelja je, prema odredbi čl. 390. a ZV-a, utvrđenje da je navedeni poslovni prostor (koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uknjiženoj kao općenarodna imovina) procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Monter-strojarske montaže, a da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, broj: 306-02/92-03/23 od 11. lipnja 1993. nije moguće nedvojbeno utvrditi da je nekretnina koja je bila predmet upisa (poslovni prostor površine 26,00 m2) procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tog poduzeća u dioničko društvo. Stoga je navedeni poslovni prostor sud upisao u zemljišnu knjigu kao etaže 11. i 12. uz uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske pozivom na odredbu čl. 65. st. 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-11788/11 od 19. siječnja 2018., tužitelj je podnio prigovor koji je odbijen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z -7666/19 (Z-15447/18) od 14. veljače 2019. Prema odredbi čl. 65. st. 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima, te u obliku poslovnih prostora i stanova, te imovina u obliku pokretnina i potraživanja koja u cijelosti nije procijenjena, vlasništvo je Republike Hrvatske. Odredbom čl. 65. st. 4. istog zakona propisano je da je imovina koja u dijelu nije procijenjena suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je na toj imovini imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog dijela. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, KLASA:UP/I- 943-01/01-02/32, URBROJ:563-03-0202/01-2010-9 od 29. siječnja 2010. utvrđeno je da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća MONTER-STROJARSKE MONTAŽE, Zagreb, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća pored nekretnina utvrđenih djelomičnim rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa:

UP/I-943-01/01-02/32 Urbroj: 563-03-04/02-2003-5 od 26. kolovoza 2003., u vrijednost društvenog kapitala procijenjena između ostalih i Lokacija: Zagreb, Trg francuske revolucije, Ambulanta, dio od 25,05 m2 odnosno 40,44 % poslovnog prostora ukupne površine 61,95 m2, nalazećeg u prizemlju stambenog objekta. Iz dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: 943-01/18-02/150, URBROJ: 360-04-0202/03-2019 od 25. ožujka 2019. u kojem se navodi da iz uvida u Elaborate o procjeni nekretnina društvenih poduzeća: MONTER-TERMO, MONTER-STROJARSKE MONTAŽE, MONTER ELEKTRO i MONTER VODOTEHNIKA, iz Zagreba proizlazi da je u vrijednost društvenog kapitala navedenih poduzeća procijenjen dio prostora AMBULANTE na lokaciji Zagreb, Trg Francuske Republike, ukupne veličine objekta 61,95 m2 i to za DP MONTER- STROJARSKE MONTAŽE pripadni dio iznosi 40,44 %, BRP=29,05 m2, NGP=25,05 m2. U odnosu na navedeno proizlazi kako je prostor AMBULANTE u Zagrebu, Trg Francuske Republike, od ukupne površine 61,95 m2, u vrijednost društvenog kapitala navedenih pravnih slijednika poduzeća MONTER, Zagreb procijenjen u dijelu površine od 52,16 m2, dok preostala površina prostora ambulante od 9,79 m2 na lokaciji Zagreb, Trg Francuske, nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala navedenih pravnih slijednika poduzeća MONTER, Zagreb. Slijedom navedenog, nisu postojale zakonske pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva u korist Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini. Iz uvjerenja o povijesti promjena za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vidljivo je da se predmetni poslovni prostor anagrafske oznake [adresa] - Ulica grada Mainza 1, nalazi izgrađen na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je upisana u posjedovni list br. 2418, a koja čestica odgovara čestici koja u zemljišnoj knjizi koja se vodi pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pod k. č. br. [katastarska čestica]. Uvjerenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, klasa: 015- 08/2020-03/413, ur. broj: 251-15-04/2-2020-2 od 29. svibnja 2020. potvrđuje se da je zgrada izgrađena na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prije obilježena kućnim brojevima 1 u [adresa] u Ulici grada Mainza i 5 na Trgu Francuske Republike. Konačno, Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem o djelomičnom povezivanju upisao je u vlastovnicu uloška dva posebna dijela nekretnine – poslovna prostora, a onda taj isti sud kao dvojbeno upućuje na pitanje radi li se o jednom jedinstvenom prostoru ili dva zasebna. Poslovni prostor na kojem tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje prava vlasništva u zemljišne knjige dolazi upisan kao jedan prostor. Nadalje, navodi da se tužitelj nalazi u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina. Stoga su ostvarene i zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 159. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev navodeći da se u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. siječnja 2010. navodi da je u pretvorbi prednika tužitelja procijenjena nekretnina opisana kao dio poslovnog prostora Ambulante u Zagrebu, Trg francuske republike i to dio od 25,05 m2, odnosno 40,44% poslovnog prostora ukupne površine 61,95 m2. U toj ispravi, kao i u ostalima koje tužitelj prilaže nije naznačena katastarska čestica na kojoj je sagrađen predmetni poslovni prostor. Nadalje, budući da se u svim priloženim ispravama spominje jedan jedinstveni prostor u Zagrebu, Trg francuske republike (Ambulanta) dok se sada u naravi i sukladno ispravama u postupku povezivanja radi o posebnom dijelu nekretnine, poslovnom prostoru površine 26 m2, to sve u ukupnosti implicira kako nema dokaza da je upravo predmetni poslovni prostor procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Monter-Strojarske montaže. Kako je jedini relevantan dokument u smislu odredbe čl. 390.a ZV-a isprava izdana od strane nadležnog tijela o iskazu procijenjenih nekretnina u kapital društva, a to je HFP, Audio ili CERP (kako su se kroz povijest mijenjali nazivi), a takva isprava ne postoji, odnosno raspoložive isprave nisu podobne za ocjenu radi li se o nekretnini procijenjenoj u kapital društva, to nisu ostvarene pretpostavke brisanja prava vlasništva Republike Hrvatske te upisa vlasništva tužitelja onako kako to tužitelj traži ovom tužbom. Naime, na temelju odredbe čl. 390.a ZV-a, čl. 65. st. 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske i čl. 56. st. 1. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, imovina koja u postupku privatizacije nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva, imovina je Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, nisu ostvarene pretpostavke temeljem kojih bi tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini zasnovanima na tvrdnji kako je ista procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća. Osporava tvrdnje tužitelja da, ako i nisu ostvarene gornje pretpostavke, da su ostvarene pretpostavke stjecanja njegovog vlasništva kroz institut dosjelosti sukladno odredbi čl. 159. ZV-a, jer tužitelj trenutno koristi nekretninu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske s obzirom da ista nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, a što je rezultiralo zakonitim upisom vlasništva u korist Republike Hrvatske. Zato tužitelj neosnovano tvrdi da je njegov posjed kvalificiran. Upravo suprotno, njegov posjed nije zakonit, istinit niti pošten.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka ČI, ZI i ŠI, uviđajem i kombiniranim geodetsko-građevinskim vještačenjem. U ponovljenom postupku stranke nisu imale daljnjih prijedloga.

4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 156/22 i 155/23: dalje ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada mješovite uporabe br. 1. i br. 5., Ulica grada Mainza 1, [adresa], ukupne površine 531 m2, 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), poslovni prostor u prizemlju u površini od 26,00 m2, Ulica Grada Mainza 1, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, a koja nekretnina je do upisa prava vlasništva u korist tužene bila uknjižena kao općenarodna imovina s uknjiženim pravom korištenja za korist montažnog poduzeća „Monter”, Ulica Nikole Demonje broj 4, Zagreb, pravnog slijednika tužitelja.

6. Između stranaka nije sporno da je tužena upisana kao vlasnica predmetne nekretnine temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-11788/11 od 19. siječnja 2018., da je do uknjižbe prava vlasništva u korist Republike Hrvatske predmetna nekretnina bila uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja uknjiženim za korist montažnog poduzeća „Monter”, Ul. N. Demonje br. 4., Zagreb, da je prostor opisan kao AMBULANTA na lokaciji Zagreb, Trg Francuske Republike, u postupku pretvorbe društvenog poduzeća DP MONTER-STROJARSKE MONTAŽE, Zagreb, procijenjen u površini od BRP=29,50 m2, NGP=25,05 m2 (40,44% od ukupne površine poslovnog prostora), a presudom Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-13749/91 od 15. srpnja 1992. isti prostor raspodijeljen je pravnom predniku tužitelja „Monteru-Strojarske montaže“ poduzeće s.p.o. Zagreb, A Demonje 4, kao pravnom slijedniku RO „Monter“ S.n.sol.o. Zagreb u površini od 24,30 m2 (40,44% od ukupne površine ambulante, Trg Francuske Republike).

7. Između stranaka je sporno je li predmetni prostor opisan kao AMBULANTA na lokaciji Zagreb, Trg Francuske Republike, u određenom dijelu odgovora nekretnini koja je danas upisana u zemljišne knjige koje se vode pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada mješovite uporabe br. 1. i br. 5., Ulica grada Mainza 1, [adresa], ukupne površine 531 m2, 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), poslovni prostor u prizemlju u površini od 26,00 m2, Ulica Grada Mainza 1, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika odnosno je li taj prostor procijenjen u temeljni kapital prednika tužitelja, pa jesu li se ispunile pretpostavke iz čl. 390.a ZV-a za upis prava vlasništva tužitelja nad tim prostorom.

8. Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava – izvatka iz zemljišne knjige (list 13-16, 195-200 spisa) i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-11788/11 od 19. siječnja 2018. na temelju kojeg je proveden upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske (list 17-25 spisa), sud je utvrdio da je u trenutku podnošenja prijedloga u postupku poslovni broj Z-11788/11 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] bila upisana nekretnina koja se sastoji od z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena trokatna zgrada na uglu [adresa] ukupne površine 520 m2 ili 144,6 čhv, a koja je uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja za korist montažnog poduzeća „Monter”, Ul. N. Demonje br. 4., Zagreb.

9. Iz potvrda sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R3-16/17 od 9. siječnja 2017. i R3-733/07 od 23. siječnja 2007 (list 51-59 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj pravni slijednik montažnog poduzeća MONTER s neograničenom solidarnom odgovornošću osnovnih organizacija udruženog rada, Zagreb, Nikole Demonje 4, uknjiženog nositelja prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu koja se sastoji od z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena trokatna zgrada na [adresa] površine 520 m2 ili 144,6 čhv, a koju činjenicu tužena tijekom postupka nije niti osporila.

10. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. siječnja 2010. (list 41-42 spisa) proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća MONTER- STROJARSKE MONTAŽE, Zagreb, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91, 83/92, 94/93 i 9/95) pored nekretnina utvrđenih Djelomičnim rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 26. kolovoza 2003. (list 26-27 spisa), u vrijednost društvenog kapitala procijenjena između ostalih i Lokacija: Zagreb, Trg francuske revolucije, Ambulanta, dio od 25,05 m2 odnosno 40,44 % poslovnog prostora ukupne površine 61,95 m2, nalazećeg u prizemlju stambenog objekta.

11. Uvidom u presudu na osnovu priznanja Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-13749/91 od 15. srpnja 1992., sud je utvrdio da je navedenom presudom predniku tužitelja „Monter-Strojarske montaže“ poduzeće s p.o. Zagreb, Nikole Demonje 4 priznato pravo vlasništva, između ostalog, na nekretnini opisanoj kao Ambulanta, Trg franc. rep. i to 40,44% od ukupno 60,10 m2 odnosno 24,30 m2.

12. Dopisima od 8. svibnja 2018. (39-40 spisa) i 25. ožujka 2019. (list 43-44 spisa) Centar za restrukturiranje i prodaju očitovalo se na zahtjev tužitelja navodeći da iz uvida u spis pretvorbe društvenih poduzeća i uvidom u Elaborate o procjeni nekretnina društvenih poduzeća MONTER-TERMO, MONTER-STROJARSKE MONTAŽE, MONTER ELEKTRO i MONTER VODOTEHNIKA iz Zagreba proizlazi da je u vrijednost društvenog kapitala navedenih poduzeća procijenjen dio prostora AMBULANTE na lokaciji Zagreb, Trg Francuske Republike, ukupne veličine objekta 61,95 m2 i to: za DP MONTER-TERMO pripadni dio iznosi 25,64 % (BRP= 18,57 m2, NGP 15,88 m2), za DP MONTER- STROJARSKE MONTAŽE pripadni dio iznosi 40,44 % (BRP=29,05 m2, NGP=25,05 m2) i za DP MONTER-ELEKTRO (BRP= 13,22 m2, NGP =11,23 m2). Nadalje, u navedenim dopisima Centar za restrukturiranje i prodaju navodi da u odnosu na navedeno proizlazi kako je prostor AMBULANTE u Zagrebu, Trg Francuske Republike, od ukupne površine 61,95 m2 u vrijednost društvenog kapitala navedenih pravnih slijednika poduzeća MONTER, Zagreb procijenjen u dijelu površine od 52,16 m2, dok preostala površina prostora ambulante od 9,79 m2 na lokaciji Zagreb, Trg Francuske, nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala navedenih pravnih slijednika poduzeća MONTER, Zagreb. Međutim, navedeno tijelo navodi da ne može izdati uvjerenje koje bi sadržavalo podatke iz kojih bi se moglo identificirati zemljišnoknjižno ili katastarsko stanje, jer niti u Elaboratu o procjeni nekretnina navedenih društvenih poduzeća nema takvih podataka.

13. Iz iskaza svjedoka ČI, ZI i ŠI saslušanih na uviđaju održanom 25. listopada 2022. u predmetnom poslovnom prostoru u prizemlju Ulice grada Mainza 1, a koji gleda i na uličnu stranu [adresa], sud je utvrdio da je ranije u poslovnom prostoru u Ulici grada Mainza 1 bila ambulanta u koju se ulazilo sa [adresa] u mali hodnik, iz malog hodnika ulazilo se u čekaonicu, ravno je bio sanitarni čvor, a desno od ulaza i čekaonice u prostoru gdje se sada nalazi prednji dio poslovnog prostora nalazila se liječnička ordinacija. Ambulanta je bila na adresi [adresa], a potom na adresi Č [adresa], a potom Grada Mainza 1.

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka ovaj je sud njihove iskaze prihvatio u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju kako međusobno tako i sa ispravama u spisu i nalazom i mišljenjem vještaka.

15. Na okolnost identifikacije predmetne nekretnine, je li nekretnina koja je danas upisana pod kč. br. [katastarska čestica] odgovara nekretnini koja je 1992. kada je donesena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P-13749/91 od 15. srpnja 1992. imala adresu [adresa], na okolnost površine nekretnine, na okolnost udjela Republike Hrvatske u suvlasništvu predmetne nekretnine sud je izveo dokaz kombiniranim geodetsko-građevinskim vještačenjem.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, dipl. ing. građ. Ivana Martića i stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geodezije NI, a koje je ovaj sud prihvatio kao argumentirane, objektivne i uvjerljive, sud je utvrdio da je u aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku evidentirano da je predmet vještačenja uknjižen kao dva posebna dijela (12. i 13. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom), da je stanje zemljišne knjige usklađeno sa katastarskim stanjem, da se predmetna nekretnina, danas u naravi poslovni prostor, odnosno njegov dio nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (kao dio ZGRADE MJEŠOVITE UPORABE, [adresa] sa dvorištem) kojoj odgovara zemljišno knjižna čestica zk.č. br. 5225/6, k. o. [katastarska općina]. Prema zabilježbi pod brojem 2.1. drugog odjeljka A lista posjedovnice povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da je ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa] postojala prije 15. veljače 1968. Nakon toga je radnim nalogom 1546/11 ispravljen njezin naziv i utvrđena ukupna površina nekretnine prema tadašnjim geodetskim propisima usklađenja stanja sa katastrom, pri čemu je ispravljena ukupna dotadašnja površina nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] sa 144,6 čhv ili 520 m2 na 531 m2 sa odvojenom površinom zgrade mješovite namjene (stambeno poslovne) površine 363 m2 i dvorišta 168 m2, a iz čega proizlazi da je navedena nekretnina postojala i 15. srpnja 1992. kada je donesena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-13749/91 kada je bila upisana u zemljišnim knjigama na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao "stambena trokatna zgrada na uglu [adresa] i [adresa]" pri čemu je poslije promijenjena adresa na Ulica grada Mainza 1 i [adresa], a što je razvidno iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 29. svibnja 2020. (list 47 spisa). Vještačenjem i uviđajem je utvrđeno da se dva zasebno knjižena posebna dijela nekretnine (12. i 13. suvlasnički dio) koriste kao jedinstvena uporabna cjelina – jedan ugostiteljski objekt te da zatečeno stanje ne odgovara izvorno projektiranom i izgrađenom stanju, jer su u međuvremenu izvršene promjene oblika i namjene prostora. Iz dostupne dokumentacije nije jasno koje su podloge korištene kod upisa površina od 26 m2 (E-12, 13. suvlasnički dio) i od 36,38 m2 (E-11, 12. suvlasnički dio). Vještačenjem je utvrđeno da je ukupna stvarna izmjerena površina prostora (E-11 i E-12) veća od površine koja je naznačena u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. siječnja 2010. (stvarno izmjerena ukupna površina iznosi 64,26 m2 dok je površina koju su uzimali kao stvarnu u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju 61,95 m2, a u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P-13749/91 60,10 m2). Međutim, 40,44% od stvarno izmjerene ukupne površine od 64,26 m2 poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi [adresa] (E-12, 13. suvlasnički dio koji je predmet ovog postupka), a koliko je naznačeno u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju (list 41-42 spisa) i u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu (list 109-113 spisa) da je ušlo u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Monter-strojarske montaže, iznosi 25,99 m2 odnosno 26 m2 koliko je i upisano u zemljišnim knjigama. Do razlike u naznaci površine poslovnog prostora u izvatku iz zemljišne knjige, u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu i u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju, došlo je jer je stvarna ukupna površina u različitim ispravama različito naznačena pa postotak od 40,44% daje drugačiji izračun. Slijedom navedenog, lako se može zaključiti da je predmetni poslovni prostor koji je u zemljišnim knjigama danas upisan sa zaokruženom površinom od 26 m2 identičan poslovni prostor naznačen u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu i rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju sa kvadraturom od 24,30 m2 odnosno 25,05 m2.

17. Dakle, u aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku predmetni poslovni prostor na adresi [adresa] uknjižen je kao dva posebna dijela i to 12. suvlasnički dio (E-11) u površini od 36,38 m2 (koji nije predmet ovog postupka) i 13. suvlasnički dio (E-12) u površini od 26,00 m2 (koji je predmet ovog postupka). Kao vlasnica oba suvlasnička dijela upisana je Republika Hrvatska. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva da se utvrdi da je on vlasnik 13. suvlasničkog dijela (E-12), poslovni prostor u prizemlju u površini od 26,00 m2. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. siječnja 2010. proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća MONTER-STROJARSKE MONTAŽE, Zagreb u vrijednost društvenog kapitala procijenjena i lokacija Zagreb, Trg francuske revolucije, Ambulanta, dio od 25,05 m2 odnosno 40,44% poslovnog prostora ukupne površine 61,95 m2, nalazećeg u prizemlju stambenog objekta. Isto proizlazi i iz dopisa CERP-a od 8. svibnja 2018. i 25. ožujka 2019. u kojem je navedeno da je u vrijednost društvenog kapitala procijenjen dio prostora AMBULANTE na lokaciji Zagreb, Trg Francuske Republike, ukupne veličine objekta 61,95 m2 te da je od ukupne površine od 61,95 m2 u vrijednost društvenog kapitala pravnih slijednika poduzeća MONTER, Zagreb procijenjen u dijelu površine od 52,16 m2 (za prednika tužitelja 25,05 m2) dok preostala površina prostora ambulante od 9,79 m2 na lokaciji Zagreb, Trg Francuske Republike nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravnih slijednika poduzeća MONTER, Zagreb. Tih 9,79 m2 nije predmet ovog postupka odnosno ne odnosi se na 13. suvlasnički dio (E-12), površine 26,00 m2 kako je danas točno upisano u zemljišnim knjigama (a ne 25,05 m2) te je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica cijelog predmetnog poslovnog prostora, dakle, pored površine od 26,00 m2 (E-12) koji je predmet ovog postupka i u površini od 36,38 m2 (E-11). Dakle, Hrvatski fond za privatizaciju odnosno CERP i sam navodi da je u vrijednost društvenog kapitala prednika tužitelja procijenjen dio prostora ambulante od 25,05 m2, a što je pripadni dio od 40,44% od ukupne tada evidentirane površine objekta od 61,95 m2, a tužitelj u ovom postupku zahtijeva da se utvrdi vlasnikom 13. suvlasničkog dijela (E-12) u površini od 26,00 m2, a što odgovara upisu tog prostora u zemljišne knjige i stvarnoj površini poslovnog prostora utvrđenoj vještačenjem i u ovom postupku odnosno odgovara dijelu od 40,44% poslovnog prostora od ukupne, ali stvarne, površine objekta koliko je i naznačeno u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. siječnja 2010.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je do upisa prava vlasništva u korist tužene predmetna nekretnina bila uknjižena kao općenarodna imovina s pravom korištenja uknjiženim za korist pravnog prednika tužitelja montažnog poduzeća „Monter”, Ulica N. Demonje br. 4, Zagreb, da predmetna nekretnina koja je danas upisana pod kč. br. [katastarska čestica] odgovara nekretnini koja je 1992. kada je donesena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P-13749/91 od 15. srpnja 1992. imala adresu [adresa], da je stvarna izmjerena površina prostora veća nego što je to naznačeno u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu i u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju, jer stvarna izmjerena ukupna površina prostora u kojem se nalazi predmetni poslovni prostor od 26,00 m2 (E-12) iznosi 64,26 m2, dok je površina naznačena u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju 61,95 m2, a u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu 60,10 m2 te je u obje isprave naznačeno da predniku tužitelja pripada 40,44% prostora koji je procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Monter-strojarske montaže, Zagreb. Dakle, nekretnina opisana kao „Ambulanta“ u [adresa],95 m2 (u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju) odnosno ukupne površine 60,10 m2 (u presudi Okružnog privrednog suda u Zagrebu) predstavlja upravo poslovne prostore E-11 i E-12, odnosno poslovne prostore površine 36,38 m2 i 26,00 m2 u prizemlju zgrade (koji se koriste kao jedinstvena uporabna cjelina – jedan ugostiteljski lokal) na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenih poduzeća Monter

– Elektro i Monter-Strojarske montaže.

19. Prema odredbi čl. 390. a ZV-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljenog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: 1) društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i 2) koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i 3) čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

20. Slijedom navedenog, s obzirom da je predmetna nekretnina na dan procjene vrijednosti temeljenog kapitala u postupku pretvorbe bila društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća, pravnog prednika tužitelja, da je ista mogla biti predmet stjecanja prava vlasništva i da je njezina vrijednost procijenjena u kapital društva, tužitelj je kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa je odlučeno je kao u toč. I. izreke presude na temelju odredbe čl. 390. a ZV-a.

21. S obzirom da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 390. a ZV-a, sud nije ocjenjivao jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. ZV-a.

22. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

23. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

24. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje parničnog postupka trošak za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 13. travnja 2021. i 24. siječnja 2023., svako u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 19. siječnja 2022., 24. listopada 2023. i 27. svibnja 2025., svako u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za nazočnost očevidu 25. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9/7 OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 2.000,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 444,62 EUR i na presudu u iznosu od 444,62 EUR, trošak vještačenja u iznosu 1.592,68 EUR i trošak očevida u iznosu od 49,48 EUR odnosno ukupno parničnih troškova 12.531,40 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP

25. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu preko iznosa od 442,62 EUR koliko je i platio prilikom podnošenja tužbe e-komunikacijom i nije mu priznat trošak sudske pristojbe na presudu preko iznosa od 442,62 EUR koliko je i platio sukladno vrijednosti predmeta spora.

U Zagrebu 2. lipnja 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.