Poslovni broj:P-479/2021-32
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. travnja 2025., a u prisutnosti punomoćnika tužiteljica Branka Kobaša, odvjetnika iz Osijeka i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, nakon donošenja i objave dana 2. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102131591, sklopljenog dana 29. studenog 2004., između ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane potvrđenog dana 1. prosinca 2004. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 1798/2004, u dijelu odredbe koji glasi: „… po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.
- iz čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102131591, sklopljenog dana 29. studenog 2004. između ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane potvrđenog dana 1. prosinca 2004. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 1798/2004, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s važećim odlukama Banke.“
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužiteljima po osnovi razlike u tečaju iznos od 3.404,45 eura (slovima: tritisućečetiristočetirieuraičetrdesetpetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
- 114,81 eura tekućom od 16. prosinca 2004.
- 0,38 eura tekućom od 16. siječnja 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. veljače 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. ožujka 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. travnja 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. svibnja 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. lipnja 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. srpnja 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. kolovoza 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. rujna 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. listopada 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. studenog 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. prosinca 2005.
- 0,38 eura tekućom od 16. siječnja 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. veljače 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. ožujka 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. travnja 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. svibnja 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. lipnja 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. srpnja 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. kolovoza 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. rujna 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. listopada 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. studenog 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. prosinca 2006.
- 0,38 eura tekućom od 16. siječnja 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. veljače 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. ožujka 2007.,
- 0,38 eura tekućom od 16. travnja 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. svibnja 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. lipnja 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. srpnja 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. kolovoza 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. rujna 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. listopada 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. studenog 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. prosinca 2007.
- 0,38 eura tekućom od 16. siječnja 2008.
- 2,92 eura tekućom od 16. svibnja 2009.
- 3,04 eura tekućom od 16. lipnja 2009.
- 3,09 eura tekućom od 16. srpnja 2009.
- 3,11 eura tekućom od 16. kolovoza 2009.
- 3,02 eura tekućom od 16. rujna 2009.
- 3,12 eura tekućom od 16. listopada 2009.
- 3,10 eura tekućom od 16. studenog 2009.
- 3,03 eura tekućom od 16. prosinca 2009.
- 2,89 eura tekućom od 16. siječnja 2010.
- 2,76 eura tekućom od 16. veljače 2010.
- 2,74 eura tekućom od 16. ožujka 2010.
- 2,51 eura tekućom od 16. travnja 2010.
- 2,53 eura tekućom od 16. svibnja 2010.
- 2,38 eura tekućom od 16. lipnja 2010.
- 1,82 eura tekućom od 16. srpnja 2010.
- 2,09 eura tekućom od 16. kolovoza 2010.
- 1,47 eura tekućom od 16. rujna 2010.
- 1,66 eura tekućom od 16. listopada 2010.
- 5,06 eura tekućom od 16. studenog 2010.
- 4,56 eura tekućom od 16. prosinca 2010.
- 23,41 eura tekućom od 16. siječnja 2011.
- 23,65 eura tekućom od 16. veljače 2011.
- 23,61 eura tekućom od 16. ožujka 2011.
- 23,82 eura tekućom od 16. travnja 2011.
- 23,60 eura tekućom od 16. svibnja 2011.
- 27,15 eura tekućom od 16. lipnja 2011.
- 4,45 eura tekućom od 16. srpnja 2011.
- 0,94 eura tekućom od 16. veljače 2013.
- 32,57 eura tekućom od 16. svibnja 2013.
- 32,60 eura tekućom od 16. lipnja 2013.
- 32,60 eura tekućom od 16. srpnja 2013.
- 32,60 eura tekućom od 16. kolovoza 2013.
- 32,60 eura tekućom od 16. rujna 2013.
- 32,59 eura tekućom od 16. listopada 2013.
- 32,58 eura tekućom od 16. studenog 2013.
- 32,58 eura tekućom od 16. prosinca 2013.
- 32,57 eura tekućom od 16. siječnja 2014.
- 32,58 eura tekućom od 16. siječnja 2014.
- 53,87 eura tekućom od 16. ožujka 2014.
- 53,94 eura tekućom od 16. travnja 2014.
- 53,87 eura tekućom od 16. svibnja 2014.
- 53,66 eura tekućom od 16. lipnja 2014.
- 53,74 eura tekućom od 16. srpnja 2014.
- 53,88 eura tekućom od 16. kolovoza 2014.
- 53,95 eura tekućom od 16. rujna 2014.
- 53,96 eura tekućom od 16. listopada 2014.
- 54,09 eura tekućom od 16. studenog 2014.
- 54,22 eura tekućom od 16. prosinca 2014.
- 54,26 eura tekućom od 16. prosinca 2014.
- 54,27 eura tekućom od 16. siječnja 2015.
- 57,41 eura tekućom od 16. veljače 2015.
- 37,27 eura tekućom od 16. ožujka 2015.
- 37,60 eura tekućom od 16. travnja 2015.
- 37,31 eura tekućom od 16. svibnja 2015.
- 37,68 eura tekućom od 16. lipnja 2015.
- 37,47 eura tekućom od 16. srpnja 2015.
- 37,13 eura tekućom od 16. kolovoza 2015.
- 36,50 eura tekućom od 16. rujna 2015.
- 36,62 eura tekućom od 16. listopada 2015.
- 36,58 eura tekućom od 16. studenog 2015.
- 36,59 eura tekućom od 16. prosinca 2015.
- 36,78 eura tekućom od 16. siječnja 2016.
- 36,26 eura tekućom od 16. veljače 2016.
- 46,66 eura tekućom od 16. travnja 2016.
- 46,36 eura tekućom od 16. lipnja 2016.
- 46,91 eura tekućom od 16. srpnja 2016.
- 46,65 eura tekućom od 16. kolovoza 2016.
- 46,65 eura tekućom od 16. rujna 2016.
- 46,58 eura tekućom od 16. listopada 2016.
- 46,71 eura tekućom od 16. studenog 2016.
- 47,61 eura tekućom od 16. prosinca 2016.
- 46,92 eura tekućom od 16. prosinca 2016.
- 47,22 eura tekućom od 16. siječnja 2017.
- 75,64 eura tekućom od 16. ožujka 2017.
- 48,36 eura tekućom od 16. svibnja 2017.
- 48,01 eura tekućom od 16. lipnja 2017.
- 47,92 eura tekućom od 16. srpnja 2017.
- 47,10 eura tekućom od 16. kolovoza 2017.
- 46,99 eura tekućom od 16. rujna 2017.
- 47,16 eura tekućom od 16. listopada 2017.
- 46,93 eura tekućom od 16. studenog 2017.
- 46,93 eura tekućom od 16. prosinca 2017.
- 46,80 eura tekućom od 16. siječnja 2018.
- 2,64 eura tekućom od 16. ožujka 2018.
- 47,74 eura tekućom od 16. travnja 2018.
- 41,01 eura tekućom od 16. srpnja 2018.
- 29,18 eura tekućom od 16. kolovoza 2018.
- 41,77 eura tekućom od 16. listopada 2018.
- 41,45 eura tekućom od 16. studenog 2018.
- 28,26 eura tekućom od 16. prosinca 2018.
- 28,41 eura tekućom od 16. siječnja 2019.
- 41,74 eura tekućom od 16. veljače 2019.
- 41,57 eura tekućom od 16. ožujka 2019.
- 48,25 eura tekućom od 16. travnja 2019.
- 28,27 eura tekućom od 16. svibnja 2019.
- 41,88 eura tekućom od 16. srpnja 2019.
- 42,12 eura tekućom od 16. kolovoza 2019.
- 25,91 eura tekućom od 16. rujna 2019.
- 42,22 eura tekućom od 16. studenog 2019.
- 42,38 eura tekućom od 16. prosinca 2019.
- 8,36 eura tekućom od 16. lipnja 2020.,
do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. , do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 2.463,71 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
-kn 8,68 od 02.02.2005. pa do isplate,
-kn 2,63 od 02.03.2005. pa do isplate,
-kn 22,03 od 02.04.2005. pa do isplate,
-kn 20,07 od 02.05.2005. pa do isplate,
-kn 22,17 od 02.06.2005. pa do isplate,
-kn 35,80 od 02.07.2005. pa do isplate,
-kn 39,10 od 02.08.2005. pa do isplate,
-kn 19,24 od 02.09.2005. pa do isplate,
-kn 22,84 od 02.10.2005. pa do isplate,
-kn 24,07 od 02.11.2005. pa do isplate,
-kn 24,83 od 02.12.2005. pa do isplate,
-kn 24,14 od 02.01.2006. pa do isplate,
-kn 30,31 od 02.02.2006. pa do isplate,
-kn 40,70 od 02.03.2006. pa do isplate,
-kn 45,93 od 02.04.2006. pa do isplate,
-kn 43,95 od 02.05.2006. pa do isplate,
-kn 42,03 od 02.06.2006. pa do isplate,
-kn 45,84 od 02.07.2006. pa do isplate,
-kn 47,02 od 02.08.2006. pa do isplate,
-kn 40,33 od 02.09.2006. pa do isplate,
-kn 42,51 od 02.10.2006. pa do isplate,
-kn 42,13 od 02.11.2006. pa do isplate,
-kn 45,23 od 02.12.2006. pa do isplate,
-kn 54,06 od 02.01.2007. pa do isplate,
-kn 59,99 od 02.02.2007. pa do isplate,
-kn 57,23 od 02.03.2007. pa do isplate,
-kn 58,84 od 02.04.2007. pa do isplate,
-kn 73,86 od 02.05.2007. pa do isplate,
-kn 77,55 od 02.06.2007. pa do isplate,
-kn 82,41 od 02.07.2007. pa do isplate,
-kn 82,38 od 02.08.2007. pa do isplate,
-kn 75,71 od 02.09.2007. pa do isplate,
-kn 85,63 od 02.10.2007. pa do isplate,
-kn 85,88 od 02.11.2007. pa do isplate,
-kn 78,92 od 02.12.2007. pa do isplate,
-kn 79,68 od 02.01.2008. pa do isplate,
-kn 68,59 od 02.02.2008. pa do isplate,
-kn 58,12 od 02.03.2008. pa do isplate,
-kn 47,77 od 02.04.2008. pa do isplate,
-kn 72,03 od 02.05.2008. pa do isplate,
-kn 78,77 od 02.06.2008. pa do isplate,
-kn 71,41 od 02.07.2008. pa do isplate,
-kn 86,08 od 02.08.2008. pa do isplate,
-kn 82,78 od 02.09.2008. pa do isplate,
-kn 68,29 od 02.10.2008. pa do isplate,
-kn 51,88 od 02.12.2008. pa do isplate,
-kn 7,97 od 02.06.2009. pa do isplate,
-kn 23,61 od 02.07.2009. pa do isplate,
-kn 17,18 od 02.08.2009. pa do isplate,
-kn 5,85 od 02.09.2009. pa do isplate,
-kn 16,87 od 02.10.2009. pa do isplate,
-kn 17,95 od 02.11.2009. pa do isplate,
-kn 4,84 od 02.12.2009. pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007., po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008., do isplate s kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove razlike u depozitu koja iznosi 4.022,35 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
-kn 06.11.2020 od 709,08 pa do isplate,
-kn 07.07.2020 od 659,08 pa do isplate,
-kn 06.05.2020 od 361,48 pa do isplate,
-kn 10.03.2020 od 966,00 pa do isplate,
-kn 08.08.2019 od 555,53 pa do isplate,
-kn 27.03.2013 od 232,28 pa do isplate,
-kn 31.01.2013 od 214,87 pa do isplate,
-kn 31.12.2012 od 324,03 pa do isplate,
po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
V/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi CHF 3.315,32 odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od kn 22.021,89 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
-CHF 39,08 izraženo u kn 244,49 od 02.02.2014. pa do isplate,
-CHF 39,03 izraženo u kn 245,72 od 02.03.2014. pa do isplate,
-CHF 38,97 izraženo u kn 244,55 od 02.04.2014. pa do isplate,
-CHF 38,93 izraženo u kn 242,76 od 02.05.2014. pa do isplate,
-CHF 38,87 izraženo u kn 241,69 od 02.06.2014. pa do isplate,
-CHF 38,82 izraženo u kn 241,69 od 02.07.2014. pa do isplate,
-CHF 38,77 izraženo u kn 243,30 od 02.08.2014. pa do isplate,
-CHF 38,71 izraženo u kn 244,90 od 02.09.2014. pa do isplate,
-CHF 38,66 izraženo u kn 244,40 od 02.10.2014. pa do isplate,
-CHF 38,61 izraženo u kn 245,07 od 02.11.2014. pa do isplate,
-CHF 38,56 izraženo u kn 246,18 od 02.12.2014. pa do isplate,
-CHF 38,51 izraženo u kn 245,28 od 02.01.2015. pa do isplate,
-CHF 38,45 izraženo u kn 245,69 od 02.02.2015. pa do isplate,
-CHF 38,39 izraženo u kn 245,32 od 02.03.2015. pa do isplate,
-CHF 38,34 izraženo u kn 245,00 od 02.04.2015. pa do isplate,
-CHF 38,28 izraženo u kn 244,61 od 02.05.2015. pa do isplate,
-CHF 38,22 izraženo u kn 244,22 od 02.06.2015. pa do isplate,
-CHF 38,16 izraženo u kn 243,84 od 02.07.2015. pa do isplate,
-CHF 38,10 izraženo u kn 243,45 od 02.08.2015. pa do isplate,
-CHF 38,05 izraženo u kn 243,14 od 02.09.2015. pa do isplate,
-CHF 37,98 izraženo u kn 242,69 od 02.10.2015. pa do isplate,
-CHF 37,93 izraženo u kn 242,37 od 02.11.2015. pa do isplate,
-CHF 37,86 izraženo u kn 241,93 od 02.12.2015. pa do isplate,
-CHF 37,80 izraženo u kn 241,55 od 02.01.2016. pa do isplate,
-CHF 37,74 izraženo u kn 241,16 od 02.02.2016. pa do isplate,
-CHF 37,68 izraženo u kn 263,31 od 02.03.2016. pa do isplate,
-CHF 37,61 izraženo u kn 258,48 od 02.04.2016. pa do isplate,
-CHF 37,55 izraženo u kn 256,16 od 02.05.2016. pa do isplate,
-CHF 37,49 izraženo u kn 254,05 od 02.06.2016. pa do isplate,
-CHF 37,43 izraženo u kn 258,94 od 02.07.2016. pa do isplate,
-CHF 37,36 izraženo u kn 257,66 od 02.08.2016. pa do isplate,
-CHF 37,29 izraženo u kn 254,49 od 02.09.2016. pa do isplate,
-CHF 37,23 izraženo u kn 257,29 od 02.10.2016. pa do isplate,
-CHF 37,16 izraženo u kn 257,48 od 02.11.2016.pa do isplate,
-CHF 37,09 izraženo u kn 258,76 od 02.12.2016. pa do isplate,
-CHF 37,02 izraženo u kn 260,46 od 02.01.2017. pa do isplate,
-CHF 36,95 izraženo u kn 259,17 od 02.02.2017. pa do isplate,
-CHF 36,89 izraženo u kn 257,42 od 02.03.2017. pa do isplate,
-CHF 36,81 izraženo u kn 256,51 od 02.04.2017. pa do isplate,
-CHF 36,75 izraženo u kn 253,35 od 02.05.2017. pa do isplate,
-CHF 36,67 izraženo u kn 249,71 od 02.06.2017. pa do isplate,
-CHF 36,60 izraženo u kn 248,02 od 02.07.2017. pa do isplate,
-CHF 36,53 izraženo u kn 237,83 od 02.08.2017. pa do isplate,
-CHF 36,45 izraženo u kn 235,48 od 02.09.2017. pa do isplate,
-CHF 36,38 izraženo u kn 238,12 od 02.10.2017. pa do isplate,
-CHF36,30 izraženo u kn 234,82 od 02.11.2017. pa do isplate,
-CHF36,23 izraženo u kn 234,44 od 02.12.2017. pa do isplate,
-CHF36,15 izraženo u kn 232,51 od 02.01.2018. pa do isplate,
-CHF36,07 izraženo u kn 230,54 od 02.02.2018. pa do isplate,
-CHF35,99 izraženo u kn232,64 od 02.03.2018. pa do isplate,
-CHF35,92 izraženo u kn 227,18 od 02.04.2018. pa do isplate,
-CHF35,84 izraženo u kn 221,98 od 02.05.2018. pa do isplate,
-CHF35,76 izraženo u kn 229,85 od 02.06.2018. pa do isplate,
-CHF35,69 izraženo u kn 227,76 od 02.07.2018. pa do isplate,
-CHF35,60 izraženo u kn 227,04 od 02.08.2018. pa do isplate,
-CHF35,52 izraženo u kn 233,96 od 02.09.2018. pa do isplate,
-CHF35,44 izraženo u kn 232,77 od 02.10.2018. pa do isplate,
-CHF35,36 izraženo u kn 230,41 od 02.11.2018. pa do isplate,
-CHF35,27 izraženo u kn 230,64 od 02.12.2018. pa do isplate,
-CHF35,18 izraženo u kn 231,41 od 02.01.2019. pa do isplate,
-CHF35,10 izraženo u kn 228,57 od 02.02.2019. pa do isplate,
-CHF35,02 izraženo u kn 229,21 od 02.03.2019. pa do isplate,
-CHF34,93 izraženo u kn 231,96 od 02.04.2019. pa do isplate,
-CHF34,84 izraženo u kn 226,12 od 02.05.2019. pa do isplate,
-CHF34,75 izraženo u kn 230,21 od 02.06.2019. pa do isplate,
-CHF34,66 izraženo u kn 230,85 od 02.07.2019. pa do isplate,
-CHF34,58 izraženo u kn 230,89 od 02.08.2019.pa do isplate,
-CHF34,49 izraženo u kn 233,70 od 02.09.2019.pa do isplate,
-CHF34,40izraženo u kn 234,49 od 02.10.2019.pa do isplate,
-CHF34,31 izraženo u kn 232,42 od 02.11.2019. pa do isplate,
-CHF34,21 izraženo u kn 231,34 od 02.12.2019. pa do isplate,
-CHF34,13 izraženo u kn 234,29 od 02.01.2020. pa do isplate,
-CHF34,03 izraženo u kn 236,72 od 02.02.2020. pa do isplate,
-CHF33,93 izraženo u kn 237,93 od 02.03.2020. pa do isplate,
-CHF33,84 izraženo u kn 243,54 od 02.04.2020. pa do isplate,
-CHF33,75 izraženo u kn 241,56 od 02.05.2020. pa do isplate,
-CHF33,65 izraženo u kn 238,49 od 02.06.2020. pa do isplate,
-CHF33,55 izraženo u kn 237,87 od 02.07.2020. pa do isplate,
-CHF33,46 izraženo u kn 232,70 od 02.08.2020. pa do isplate,
-CHF33,36 izraženo u kn 232,78 od 02.09.2020. pa do isplate,
-CHF33,26 izraženo u kn 232,25 od 02.10.2020. pa do isplate,
-CHF33,15 izraženo u kn 234,72 od 02.11.2020. pa do isplate,
-CHF33,05 izraženo u kn 230,59 od 02.12.2020. pa do isplate,
-CHF32,95 izraženo u kn 229,70 od 02.01.2021. pa do isplate,
-CHF32,85 izraženo u kn 230,30 od 02.02.2021. pa do isplate,
-CHF32,75 izraženo u kn 226,32 od 02.03.2021. pa do isplate,
-CHF32,64 izraženo u kn 223,28 od 02.04.2021. pa do isplate,
-CHF32,54 izraženo u kn 223,63 od 02.05.2021. pa do isplate,
-CHF32,43 izraženo u kn 222,17 od 02.06.2021. pa do isplate,
-CHF32,32 izraženo u kn 220,73 od 02.07.2021. pa do isplate,
-CHF32,21 izraženo u kn 224,46 od 02.08.2021. pa do isplate,
-CHF32,10 izraženo u kn 222,46 od 02.09.2021. pa do isplate,
i to do dana 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.
VI/ Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.665,22 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da su dana **.**.2004., ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102131591, potvrđen dana 1. prosinca 2004., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1798/2004, prema kojem je tuženik kao kreditor, ĆT kao prvotnom korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 32.296,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita. Citiranim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 360 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 173,17 CHF. Redovna kamatna stopa se sa početnih 4,99% godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelji drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužiteljice su temeljem Rješenja o nasljeđivanju donesenom dana 8. veljače 2016., po vršitelju dužnosti javnog bilježniku Pavi Gagri iz Osijeka, pod brojem O-5907/15, postali pravni slijednici prvotnog korisnika kredita, pokojnog ĆT, te u cijelosti preuzeli sva prava i obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu kao novi korisnici kredita. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke
1 0
1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku od dana 10. travnja 2007., pa do 1. ožujka 2021., više platio dugovani iznos za 40.000,00 kn. Kako je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema članku 1111. stavak 1. ZOO-a: „…kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno stavku 3. istog članka „…obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.“. Prema članku 1115. ZOO-a: „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.“. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavka 1. ovoga Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“. Prema članku 6. stavak 3. Zakona o sudovima (Narodne novine: 28/13) propisano je da je: „…svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj
1 1
se pokoriti.“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja, a prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 14. Ugovora o kreditu, ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski sud u Rijeci, te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski sud u Rijeci. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženik navodi da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Iz prometa po partiji kredita razvidno je da su uplate na ime podmirenja ovog kredita, između ostalog, vršene i od strane TT, kao i njenog poslodavca Miagro d.o.o., te FT. Također navodi da je TT bila sudionik kreditnog odnosa po predmetnom Ugovoru o kreditu kao sudužnik, odnosno zajedno sa tužiteljem nastupa kao solidarni dužnik te je tuženik sukladno odredbi članka 43. Zakona o obveznim odnosima, ovlašten zahtijevati ispunjenje obveza po ugovoru o kreditu od koga hoće sve dok ne bude potpuno namiren. Stoga uplate po predmetnom ugovoru o kreditu koje je izvršio sudužnik iz kreditnog odnosa jesu uplate izvršene u njegovo ime i za njegov račun, a ne za račun tužitelja. Tuženik ističe da je zastara za podnošenje tužbe za utvrđenjem ništetnim, načina promjene kamatne stope, odnosno potraživanja po osnovi ništetne kamatne stope, nastupila dana 14. lipnja 2019., a budući je tužitelj podnio tužbu dana 26. travnja 2021., nema pravo potraživati navodno preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF). Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati djelatnicu banke UT, koja je ugovarala ovaj kredit s tužiteljem, te koja ima saznanja o konkretnom slučaju. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio
1 2
dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od 360 mjeseci, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu. Nadalje, tuženik ovime ističe da tužba tužitelja ima i materijalno pravni nedostatak radi kojeg je sud dužan odbiti tužbeni zahtjev, a sve budući da se uvidom u predmetni ugovor o kreditu jednostavno može ustanoviti da ugovorne strane istoga nisu samo tužitelj i tuženik, kako bi to proizlazilo iz tužbenog zahtjeva tužitelja, već i AT, kao sudužnik, Isto tako, člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) je izrijekom propisano: „…Kada dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga…“. Dakle, ključno je da je dio imovine neke osobe prešao u imovinu druge osobe. U tužbi tužitelj ni sa čime nije dokazao da je upravo on taj koji je vršio sva plaćanja po ugovoru o kreditu, dakle da je dio njegove imovine prešao u imovinu tuženika, pa da bi baš njemu tuženik, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, bio dužan vratiti stečeno bez osnove. To što je on korisnik kredita ne znači niti mora značiti da je baš sva plaćanja vršio on, a ne sudužnik. Tuženik je dužan vratiti stečeno bez osnove samo onoj osobi od koje je to stekao, a tijekom postupka nije dokazano da bi to bio tužitelj, odnosno da bi baš svaku dosuđenu uplatu izvršio on. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Isto tako tuženik dodatno ističe kako je predmetnim Ugovorom o kreditu kao instrument osiguranja kredita ugovoren i depozit u visini od 10,00% od iznosa od kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi CHF 3.229,60 U trenutku uplate sredstava depozita na depozitnu partiju (dakle, na dan 08. prosinca 2004.) depozit od CHF 3.229,60 u kunskoj protuvrijednosti vrijedio je kn 15.771,43 (CHF 3.229,60 x 4,8834 – srednji tečaj tuženika). Iznos depozita je korišten parcijalno za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta po predmetnom Ugovor o kreditu i to dana:
- 6. studenog 2020. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 326,97 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 2.305,81, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 1.596,73 – razlika u iznosu od kn 709,08
- 7. srpnja 2020. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 297,68 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 2.112,77, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 1.453,69 – razlika u iznosu od kn 659,08
1 3
- 6. svibnja 2020. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 156,44 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 1.125,44, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 763,96 – razlika u iznosu od kn 361,48
- 10. ožujka 2020. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 439,16 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 3.110,59, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 2.144,59 – razlika u iznosu od kn 966,00
- 8. kolovoza 2019. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 300,13 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 2.021,18, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 1.465,65 – razlika u iznosu od kn 555,53
- 27. ožujka 2013. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 174,28 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 1.083,36, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 851,08 – razlika u iznosu od kn 232,28
- 31. siječnja 2013. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 176,23 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 1.075,47, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 860,6 – razlika u iznosu od kn 214,87
- 31. prosinca 2012. kada je u korist kredita prebačen iznos od CHF 237,92 , koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio 1.485,89, a da je isplaćen po tečaju na dan datum godine vrijedio bi kn 1.161,86 – razlika u iznosu od kn 324,03.
Uzimajući u obzir navedeno, razvidno je kako je tužitelj unutar razdoblja od ugovaranja cit. depozita te za vrijeme njegova korištenja za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta profitirao na povećanju tečaja CHF u iznosu od 4.022,35 kn, pa se stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita. Tuženik također ističe kako tužena niti je ostvarila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik posebno napominje da je tužitelju veći dio razdoblja otplate kredita kamatna stopa bila manja od početno ugovorene. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Pored svega dosad iznesenog u ovom postupku, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.463,71 kn, (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja). Slijedom toga, tuženik sudu predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 2.463,71 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 8,68 od 02. veljače 2005. pa do isplate,
- kn 2,63 od 02. ožujka 2005. pa do isplate,
- kn 22,03 od 02. travnja 2005. pa do isplate,
- kn 20,07 od 02. svibnja 2005. pa do isplate,
- kn 22,17 od 02. lipnja 2005. pa do isplate,
- kn 35,80 od 02. srpnja 2005. pa do isplate,
- kn 39,10 od 02. kolovoza 2005. pa do isplate,
1 4
- kn 19,24 od 02. rujna 2005. pa do isplate,
- kn 22,84 od 02. listopada 2005. pa do isplate,
- kn 24,07 od 02. studenog 2005. pa do isplate,
- kn 24,83 od 02. prosinca 2005. pa do isplate,
- kn 24,14 od 02. siječnja 2006. pa do isplate,
- kn 30,31 od 02. veljače 2006. pa do isplate,
- kn 40,70 od 02. ožujka 2006. pa do isplate,
- kn 45,93 od 02. travnja 2006. pa do isplate,
- kn 43,95 od 02. svibnja 2006. pa do isplate,
- kn 42,03 od 02. lipnja 2006. pa do isplate,
- kn 45,84 od 02. srpnja 2006. pa do isplate,
- kn 47,02 od 02. kolovoza 2006. pa do isplate,
- kn 40,33 od 02. rujna 2006. pa do isplate,
- kn 42,51 od 02. listopada 2006. pa do isplate,
- kn 42,13 od 02. studenog 2006. pa do isplate,
- kn 45,23 od 02. prosinca 2006. pa do isplate,
- kn 54,06 od 02. siječnja 2007. pa do isplate,
- kn 59,99 od 02. veljače 2007. pa do isplate,
- kn 57,23 od 02. ožujka 2007. pa do isplate,
- kn 58,84 od 02. travnja 2007. pa do isplate,
- kn 73,86 od 02. svibnja 2007. pa do isplate,
- kn 77,55 od 02. lipnja 2007. pa do isplate,
- kn 82,41 od 02. srpnja 2007. pa do isplate,
- kn 82,38 od 02. kolovoza 2007. pa do isplate,
- kn 75,71 od 02. rujna 2007. pa do isplate,
- kn 85,63 od 02. listopada 2007. pa do isplate,
- kn 85,88 od 02. studenog 2007. pa do isplate,
- kn 78,92 od 02. prosinca 2007. pa do isplate,
- kn 79,68 od 02. siječnja 2008. pa do isplate,
- kn 68,59 od 02. veljače 2008. pa do isplate,
- kn 58,12 od 02. ožujka 2008. pa do isplate,
- kn 47,77 od 02. travnja 2008. pa do isplate,
- kn 72,03 od 02. svibnja 2008. pa do isplate,
- kn 78,77 od 02. lipnja 2008. pa do isplate,
- kn 71,41 od 02. srpnja 2008. pa do isplate,
- kn 86,08 od 02. kolovoza 2008. pa do isplate,
- kn 82,78 od 02. rujna 2008. pa do isplate,
- kn 68,29 od 02. listopada 2008. pa do isplate,
- kn 51,88 od 02. prosinca 2008. pa do isplate,
- kn 7,97 od 02. lipnja 2009. pa do isplate,
- kn 23,61 od 02. srpnja 2009. pa do isplate,
- kn 17,18 od 02. kolovoza 2009. pa do isplate,
- kn 5,85 od 02. rujna 2009. pa do isplate,
- kn 16,87 od 02. listopada 2009. pa do isplate,
- kn 17,95 od 02. studenog 2009. pa do isplate,
- kn 4,84 od 02. prosinca 2009. pa do isplate,
i to do dana 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008., do isplate, s kamatama po stopi propisanoj
1 5
člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Nadalje, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 4.022,35 kn, više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu te predlaže naslovnom sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od 4.022,35 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 06. studenog 2020. od 709,08 pa do isplate,
- kn 07. srpnja 2020. od 659,08 pa do isplate,
- kn 06. svibnja 2020. od 361,48 pa do isplate,
- kn 10. ožujka 2020. od 966,00 pa do isplate,
- kn 08. kolovoza 2019. od 555,53 pa do isplate,
- kn 27. ožujka 2013. od 232,28 pa do isplate,
- kn 31.siječnja 2013. od 214,87 pa do isplate,
- kn 31. prosinca 2012. od 324,03 pa do isplate,
po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Ukoliko bi tužitelj osporavao visinu postavljenih prigovora radi prijeboja, to tuženik predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj više ne bi imao pravo na sniženje kamatne stope od dana 1. listopada 2011., niti bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 3.315,32 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od 22.021,89 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
- CHF 39,08 izraženo u kn 244,49 od 2. veljače 2014. pa do isplate,
1 6
- CHF 39,03 izraženo u kn 245,72 od 2. ožujka 2014. pa do isplate,
- CHF 38,97 izraženo u kn 244,55 od 2. travnja 2014. pa do isplate,
- CHF 38,93 izraženo u kn 242,76 od 2. svibnja 2014. pa do isplate,
- CHF 38,87 izraženo u kn 241,69 od 2. lipnja 2014. pa do isplate,
- CHF 38,82 izraženo u kn 241,69 od 2. srpnja 2014. pa do isplate,
- CHF 38,77 izraženo u kn 243,30 od 2. kolovoza 2014. pa do isplate,
- CHF 38,71 izraženo u kn 244,90 od 2. rujna 2014. pa do isplate,
- CHF 38,66 izraženo u kn 244,40 od 2. listopada 2014. pa do isplate,
- CHF 38,61 izraženo u kn 245,07 od 2. studenog 2014. pa do isplate,
- CHF 38,56 izraženo u kn 246,18 od 2. prosinca 2014. pa do isplate,
- CHF 38,51 izraženo u kn 245,28 od 2. siječnja 2015. pa do isplate,
- CHF 38,45 izraženo u kn 245,69 od 2. veljače 2015. pa do isplate,
- CHF 38,39 izraženo u kn 245,32 od 2. ožujka 2015. pa do isplate,
- CHF 38,34 izraženo u kn 245,00 od 2. travnja 2015. pa do isplate,
- CHF 38,28 izraženo u kn 244,61 od 2. svibnja 2015. pa do isplate,
- CHF 38,22 izraženo u kn 244,22 od 2. lipnja 2015. pa do isplate,
- CHF 38,16 izraženo u kn 243,84 od 2. srpnja 2015. pa do isplate,
- CHF 38,10 izraženo u kn 243,45 od 2. kolovoza 2015. pa do isplate,
- CHF 38,05 izraženo u kn 243,14 od 2. rujna 2015. pa do isplate,
- CHF 37,98 izraženo u kn 242,69 od 2. listopada 2015. pa do isplate,
- CHF 37,93 izraženo u kn 242,37 od 2. studenog 2015. pa do isplate,
- CHF 37,86 izraženo u kn 241,93 od 2. prosinca 2015. pa do isplate,
- CHF 37,80 izraženo u kn 241,55 od 2. siječnja 2016. pa do isplate,
- CHF 37,74 izraženo u kn 241,16 od 2. veljače 2016. pa do isplate,
- CHF 37,68 izraženo u kn 263,31 od 2. ožujka 2016. pa do isplate,
- CHF 37,61 izraženo u kn 258,48 od 2. travnja 2016. pa do isplate,
- CHF 37,55 izraženo u kn 256,16 od 2. svibnja 2016. pa do isplate,
- CHF 37,49 izraženo u kn 254,05 od 2. lipnja 2016. pa do isplate,
- CHF 37,43 izraženo u kn 258,94 od 2. srpnja 2016. pa do isplate,
- CHF 37,36 izraženo u kn 257,66 od 2. kolovoza 2016. pa do isplate,
- CHF 37,29 izraženo u kn 254,49 od 2. rujna 2016. pa do isplate,
- CHF 37,23 izraženo u kn 257,29 od 2. listopada 2016. pa do isplate,
- CHF 37,16 izraženo u kn 257,48 od 2. studenog 2016. pa do isplate,
- CHF 37,09 izraženo u kn 258,76 od 2. prosinca 2016. pa do isplate,
- CHF 37,02 izraženo u kn 260,46 od 2. siječnja 2017. pa do isplate,
- CHF 36,95 izraženo u kn 259,17 od 2. veljače 2017. pa do isplate,
- CHF 36,89 izraženo u kn 257,42 od 2. ožujka 2017. pa do isplate,
- CHF 36,81 izraženo u kn 256,51 od 2. travnja 2017. pa do isplate,
- CHF 36,75 izraženo u kn 253,35 od 2. svibnja 2017. pa do isplate,
- CHF 36,67 izraženo u kn 249,71 od 2. lipnja 2017. pa do isplate,
- CHF 36,60 izraženo u kn 248,02 od 2. srpnja 2017. pa do isplate,
- CHF 36,53 izraženo u kn 237,83 od 2. kolovoza 2017. pa do isplate,
- CHF 36,45 izraženo u kn 235,48 od 2. rujna 2017. pa do isplate,
- CHF 36,38 izraženo u kn 238,12 od 2. listopada 2017. pa do isplate,
- CHF 36,30 izraženo u kn 234,82 od 2. studenog 2017. pa do isplate,
- CHF 36,23 izraženo u kn 234,44 od 2. prosinca 2017. pa do isplate,
- CHF 36,15 izraženo u kn 232,51 od 2. siječnja 2018. pa do isplate,
- CHF 36,07 izraženo u kn 230,54 od 2. veljače 2018. pa do isplate,
1 7
- CHF 35,99 izraženo u kn 232,64 od 2. ožujka 2018. pa do isplate,
- CHF 35,92 izraženo u kn 227,18 od 2. travnja 2018. pa do isplate,
- CHF 35,84 izraženo u kn 221,98 od 2. svibnja 2018. pa do isplate,
- CHF 35,76 izraženo u kn 229,85 od 2. lipnja 2018. pa do isplate,
- CHF 35,69 izraženo u kn 227,76 od 2. srpnja 2018. pa do isplate,
- CHF 35,60 izraženo u kn 227,04 od 2. kolovoza 2018. pa do isplate,
- CHF 35,52 izraženo u kn 233,96 od 2. rujna 2018. pa do isplate,
- CHF 35,44 izraženo u kn 232,77 od 2. listopada 2018. pa do isplate,
- CHF 35,36 izraženo u kn 230,41 od 2. studenog 2018. pa do isplate,
- CHF 35,27 izraženo u kn 230,64 od 2. prosinca 2018. pa do isplate,
- CHF 35,18 izraženo u kn 231,41 od 2. siječnja 2019. pa do isplate,
- CHF 35,10 izraženo u kn 228,57 od 2. veljače 2019. pa do isplate,
- CHF 35,02 izraženo u kn 229,21 od 2. ožujka 2019. pa do isplate,
- CHF 34,93 izraženo u kn 231,96 od 2. travnja 2019. pa do isplate,
- CHF 34,84 izraženo u kn 226,12 od 2. svibnja 2019. pa do isplate,
- CHF 34,75 izraženo u kn 230,21 od 2. lipnja 2019. pa do isplate,
- CHF 34,66 izraženo u kn 230,85 od 2. srpnja.2019. pa do isplate,
- CHF 34,58 izraženo u kn 230,89 od 2. kolovoza 2019. pa do isplate,
- CHF 34,49 izraženo u kn 233,70 od 2. rujna 2019. pa do isplate,
- CHF 34,40 izraženo u kn 234,49 od 2. listopada 2019. pa do isplate,
- CHF 34,31 izraženo u kn 232,42 od 2. studenog 2019. pa do isplate,
- CHF 34,21 izraženo u kn 231,34 od 2. prosinca 2019. pa do isplate,
- CHF 34,13 izraženo u kn 234,29 od 2. siječnja 2020. pa do isplate,
- CHF 34,03 izraženo u kn 236,72 od 2. veljače 2020. pa do isplate,
- CHF 33,93 izraženo u kn 237,93 od 2. ožujka 2020. pa do isplate,
- CHF 33,84 izraženo u kn 243,54 od 2. travnja 2020. pa do isplate,
- CHF 33,75 izraženo u kn 241,56 od 2. svibnja 2020. pa do isplate,
- CHF 33,65 izraženo u kn 238,49 od 2. lipnja 2020. pa do isplate,
- CHF 33,55 izraženo u kn 237,87 od 2. srpnja 2020. pa do isplate,
- CHF 33,46 izraženo u kn 232,70 od 2. kolovoza 2020. pa do isplate,
- CHF 33,36 izraženo u kn 232,78 od 2. rujna 2020. pa do isplate,
- CHF 33,26 izraženo u kn 232,25 od 2. listopada 2020. pa do isplate,
- CHF 33,15 izraženo u kn 234,72 od 2. studenog 2020. pa do isplate,
- CHF 33,05 izraženo u kn 230,59 od 2. prosinca 2020. pa do isplate,
- CHF 32,95 izraženo u kn 229,70 od 2. siječnja 2021. pa do isplate,
- CHF 32,85 izraženo u kn 230,30 od 2. veljače 2021. pa do isplate,
- CHF 32,75 izraženo u kn 226,32 od 2. ožujka 2021. pa do isplate,
- CHF 32,64 izraženo u kn 223,28 od 2. travnja 2021. pa do isplate,
- CHF 32,54 izraženo u kn 223,63 od 2. svibnja 2021. pa do isplate,
- CHF 32,43 izraženo u kn 222,17 od 2. lipnja 2021. pa do isplate,
- CHF 32,32 izraženo u kn 220,73 od 2. srpnja 2021. pa do isplate,
- CHF 32,21 izraženo u kn 224,46 od 2. kolovoza 2021. pa do isplate,
- CHF 32,10 izraženo u kn 222,46 od 2. rujna 2021. pa do isplate,
i to do dana 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
1 8
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Ukoliko bi tužitelj osporavao visinu postavljenog prigovora radi prijeboja, tuženik predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se po punomoćniku protivi prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovanom. Naime, odredba Ugovora o kreditu koja sadrži prorogacijsku klauzulu bila je unaprijed formulirana te tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o istoj niti je na bilo koji način mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, a ista nedvojbeno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega tužitelj istu drži protivnom načelu savjesnosti i poštenja te je stoga smatra nepoštenom sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/19) (u vrijeme sklapanja ugovora imala se smatrati nepoštenom temeljem članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača NN 79/07). U odnosu na potraživanja tuženika radi tužiteljevih uplata izvršenih po nižem tečaju ili uz niže kamate od početno ugovorenih tužitelj smatra kako ista nisu osnovana obzirom da takovim plaćanjem tužitelj nije bilo što primio ili stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio upravo tuženik pa stoga ne postoji tužiteljeva obveza za vraćanjem nečega što sam nije primio. Naime, svakim tuženikovim obračunavanjem tečaja ili kamata koji je rezultirao povećanjem anuiteta u odnosu na početno ugovoreni, tužitelj je bio strana koja je trpjela štetu, što je potvrđeno odlukama Visokog Trgovačkog suda (Pž-7129/2014, od 13. lipnja 2014., te Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018.), kojima je utvrđeno da za razliku od kreditora, korisnik kredita nije znao niti su mu bili poznati razlozi promjene (povećanja) kamate stope i tečaja, dok s druge strane tužitelj ni na koji način nije odgovoran za niže obračunatu kamatu ili pad tečaja u određenom periodu niti je takovim padom tečaja tuženik na bilo koji način bio oštećen od strane tužitelja koji stoga nije i ne može biti pasivno legitimiran u odnosu na takva tuženikova potraživanja. Opisano tim više, obzirom da je zakonodavac u cilju sprječavanja nanošenja daljnje štete potrošačima naložio vjerovnicima da od 1. siječnja 2014., promjenjiva kamatna stopa ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija umanjene za 30%, a što čini kamatu u postotku od 3,23%, slijedom čega je tuženikov zahtjev u pogledu „niže“ plaćene kamatne stope u svakome slučaju neosnovan obzirom da niti iz jednog propisa ne proizlazi da bi tužitelj zbog zakonskog ograničenja izašao iz sfere zaštite zakonodavca dapače, zakonska intervencija je proizašla upravo iz nepoštenog postupanja tuženika da bi se zaštitili potrošači, a u ovom tužitelj. Prema tome, utvrđenjem odredbe o načinu promjene kamatne stope ništavom ista se nije fiksirala, nego je početno ugovorena kamatna stopa preostala jedina valjana kamatna stopa koja se u konkretnom slučaju može primijeniti, slijedom čega tužitelj prijedlog tuženika za prijebojem tražbina drži u potpunosti neosnovanim. Tuženik najprije ističe kako je tužitelj temeljem Ugovora o oročenom depozitu broj [broj depozita], profitirao na povećanju tečaja CHF spram kune u iznosu od 4.022,35 kn jer je kao instrument osiguranja kredita ugovoren depozit u visini od 10 % od iznosa kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu iznosi 3.229,60 CHF, koji je naknadno
1 9
parcijalno korišten za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu. Stoga da je zbog rasta tečaja u CHF u više navrata tužitelj s iznosom depozita zatvorio za 4.022,35 kn veći dio svoje obveze u odnosu na iznos koji bi zatvorio po početnom tečaju na koji se poziva. Tuženik dostavlja predmetni ugovor o depozitu te predlaže vještačenje radi navedenog utvrđenja. Navedeni iznos tuženik potražuje temeljem procesnopravnog prigovora radi prebijanja sa zateznom kamatom od dana kada su izvršavani prijenosi sa depozita na partiju kredita. U odnosu na takve navode i prigovore tuženika, tužitelj apostrofira kako tuženik, glede prigovora radi prebijanja koji se odnosi na iznose depozita, zaboravlja okolnost kako Ugovor o oročenom depozitu na koji se poziva predstavlja sasvim drugi i zasebni pravni posao (ugovor) od ugovora o kreditu, u odnosu na koji nikada do danas nije utvrđena ništetnost bilo koje odredbe, pa tako i odredbe o valutnoj klauzuli, a niti se u pogledu takvog ugovora vodio kolektivni spor na koji se tuženik može pozivati (za razliku od ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF) Slijedom navedenog tuženik nema nikakve osnove tvrditi da bi odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o depozitu bile ništetne te da bi se i ovdje uslijed ništetnosti kao referentan trebao primjenjivati početni tečaj. U najmanju ruku tuženik bi morao u ovom postupku kao prethodno pitanje uistinu dokazivati razloge zašto bi valutna klauzula u CHF u takvom ugovoru bila ništetna. Stoga tuženik zasigurno nema nikakvu tražbinu prema tužitelju po ugovoru o depozitu s osnove toga što bi tužitelj zbog povećanja tečaja „profitirao“ korištenjem depozita za zatvaranje kreditnih obveza jer se glede depozita kojim su zatvarane obveze radi o instrumentu plaćanja kreditnih obveza, isto kao primjerice novac u gotovini ili novac na tekućem računu. Stoga isto predstavlja potpuno drugi pravni odnos sa valutnom klauzulom u CHF, glede kojeg nema nikakvih elemenata da se takva klauzula utvrđuje ništetnom. Slijedom navedenog tužitelj korištenjem depozita s valutnom klauzulom u CHF nije stekao nikakav iznos bez osnove. Kada bi takav prigovor tuženika bio osnovan, onda bi tuženik recimo mogao tvrditi da je stečeno bez osnove svako plaćanje tužitelja koje bi, primjerice, bilo izvršeno izravno u novcima u valuti CHF koju bi tužitelj posjedovao (npr. ušteđevina) te tako tvrditi da je ništetna novčana vrijednost razlike tečaja CHF spram kune na dan plaćanja u odnosu na dan isplate kredita. Tako bi tuženik mogao relativizirati bilo koji pravni odnos različit od kreditnog koji se temelji na valutnoj klauzuli u CHF, a što je naravno apsurdno samo po sebi. Stoga tužitelj predlaže odbiti prigovor radi prebijanja za iznos od 4.022,35 kn kao apsolutno neosnovan. Osporava sve navode tuženik a iz odgovora na tužbu, u odnosu na prigovor zastare i nedostataka aktivne legitimacije, kao i u odnosu na prigovor tuženika vezanosti sudova za pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH i potrebi ponovnog ocjenjivanja nepoštenosti ugovornih odredbi.
4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-479/2021-10 od 3. siječnja 2023., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-302/2023-2 od 8. rujna 2023.
5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102131591, od 29. studenog 2004., potvrđenog dana 1. prosinca 2004. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 1798/2004; početni otplatni plan; otplatne tablice; obročni otplatni plan od početka do kraja otplate, s naznačenim promjenama kamatne stope;
2 0
rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-5907/15 od 8. veljače 2016.; pregled prometa po partiji kredita; sudsku praksu; obavijesti o povećanju kamatne stope; obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. prosinca 2013.; Izvod prometa po računu; obavijest o kreditu; pregled računa po depozitu; stambeni krediti; promotivni uvjeti; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 7. svibnja 2024. i dopunu nalaza i mišljenja od 22. srpnja 2024.; saslušao svjedoke FT, TT i II-tužiteljicu u svojstvu stranke, a podneskom od 4. prosinca 2024., tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem djelatnika banke UT.
6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke DV Consulting od 7. svibnja 2024., slijedi da je tužitelj dana 29. studenog 2004. kao korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102131591, na iznos u visini od 32.296,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Kreditora važećim na dan korištenja kredita. Visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 4,99% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Prema podacima u predmetu spisa, kamatna stopa se mijenjala kako slijedi: od 01/2005. iznosila je 5,89% godišnje, od 2/2008. iznosila je 5,54% godišnje, od 11/2010. iznosila je 5,64% godišnje, od 1/2011 iznosila je 4,99% godišnje, 6/2011. iznosila je 5,34% godišnje, od 2/2014. iznosila je 3,23% godišnje. Visina anuiteta primjenom kamatne stope od 4,99% godišnje (iz Ugovora) je iznosila 173,17 CHF mjesečno, a na dan korištenja kredita 8. prosinca 2004., srednji tečaj kreditora je iznosio 4,8834 kn za 1 CHF. Nastavno, visina anuiteta izražena u kunama je 173,17 CHF x 4,8834 kn= 845,66 kn mjesečno. Tužena je dostavila podatke i o namirenju obveza iz depozita, koji depozit je konvertiran u kune, prilikom namirenja obveze prema tečaju koji je bio na snazi na dan kada je isto učinjeno. U ovom izračunu je izvršen ispravak na način da je iznos razročenog depozita iskazan u CHF pomnožen sa tečajem koji je korišten na dan korištenja kredita i to u visini od 4,8834 kn za 1 CHF. Ovako izračunata tečajna razlika iznosi 3.358,82 €, uz napomenu da je negativna tečajna razlika prikazana sa predznakom – (minus), kao manje plaćeni iznosi. Izračunati iznos u visini od 3.358.82 € je razlika između više i manje plaćenih iznosa. Svi iznosi prikazani su u odvojenim tablicama po mjesecima i godinama.
7.
Povodom prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, da je vještak prilikom izračuna u tablici samoinicijativno umanjivao iznose iskazane preplate po osnovi povećanja tečaja, sa iznosima kada je tečaj bio manji u odnosu na početni tečaj. Vještak u dopuni nalaza i mišljenja navodi da je važno napomenuti da iznosi prikazani u izračuni nisu prebijeni, već su iskazani u iznosima i sa odgovarajućim predznakom. Jako je važno naglasiti da ovaj kredit nije uredno otplaćivan, pa se npr. u 2011. , u rujnu, studenom i prosincu nije izvršila obveza plaćanja, a koja je obveza naknadno u nekom od mjeseci izvršena. Posebno je neuredno plaćanje bilo u 2012., kada u osam mjeseci nije izvršeno plaćanje, kao i 2020. i 2021. Sve su obveze, koje prvobitno nisu plaćene, namirene u nekom od slijedećih mjeseci. U ovom izračunu su izvršena ,,zatvaranja" takvih plaćanja i vještak dostavlja iznose samo pozitivne tečajne razlike u visini od 3.404,45 EUR-a. U nalazu i dopuni nalaza vještaka, svi iznosi na ime tečajne razlike iskazani su u tablicama po mjesecima i godinama.
2 1
8. Tužitelj nije imao primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, kao ni pitanja za vještaka, te je sukladno istoj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od ukupno 3.404,45 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je pod točkom I/tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.
9. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženik po punomoćniku nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, kao ni pitanja za vještaka, no i dalje ustraje u provođenju financijskog vještačenja na okolnosti i sa zadatcima iznesenim u odgovoru na tužbu i na ročištu od 18. siječnja 2024. Kako je tužbom od 26. travnja 2021., pod točkom II/tužbenog zahtjeva postavljen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 40.000,00 kuna/5.308,91 eura, a koji se dana 12. kolovoza 2024., uređuje na način da se potražuje iznos od 3.404,45 eura, tuženik ističe da je riječ o povlačenju tužbenog zahtjeva i to u iznosu od 1.904,46 eura. Slijedom navedenog, tuženik se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a, protivi povlačenju tužbe za iznos od 1.904,46 eura, iz podneska tužitelja od 12. kolovoza 2024., te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 5.308,91 eura. Protivi se tijeku zakonskih zateznih kamata, kako je to zatražio tužitelj u svom tužbenom zahtjevu, ostaje kod svih navoda tijekom postupka.
10. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj ističe da je podneskom od 2. prosinca 2024., ukazao kako isti nije financijski stručnjak, već potrošač koji nije posjedovao stručna financijsko-knjigovodstvena znanja za egzaktan izračun preplaćenog iznosa iz složene financijsko-bankovne dokumentacije pa je i inicijalno određenu visinu tužbenog zahtjeva odredio aproksimativno s obzirom na iznose koje je plaćao tijekom otplate kredita, dok je podneskom od 12. kolovoza 2024., tako postavljeni zahtjev uskladio sa u postupku provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, odnosno nalazom od strane suda imenovanoga vještaka. Pritom se ističe kako zasigurno niti sam sud ne bi određivao provođenje vještačenja u slučaju da se radi o jednostavnom izračunu za koji nisu potrebna specifična stručna financijsko- knjigovodstvena znanja, pa je stoga izlišno obrazlagati pogrešan stav tuženika kako tužitelj koji je potrošač treba biti penaliziran nalaganjem snošenja parničnih troškova strani koja je kao trgovac nametnula nepoštene ugovorne odredbe radi čijeg se postojanja posljedično i vodi predmetni postupak, te se u tom smislu poziva na presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, kao i direktivu 93/13 i presudu Županijskog suda u Splitu Gž-594/23 i odluku Vrhovnog suda RH Rev- 551/22.
11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i dopunu nalaza i mišljenja vještaka kao stručno i objektivno sačinjene, a primjedbe od strane tuženika su pravne prirode, budući isti nije imao primjedbi na matematički izračun, kao ni pitanja za vještaka.
12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika Pave Gagre iz Osijeka, broj O5907/15-5 UPP/OS-2/16, od 8. veljače 2016., utvrđeno je da su nasljednici iza pokojnog ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerke ostavitelja, svaka u ½ dijela, na pokretnoj i nepokretnoj imovini ostavitelja.
2 2
13. Iz iskaza svjedoka FT slijedi da je pokojnog ĆT poznavao od 1991. ili 1992., jer su radili zajedno u vojsci. ĆT je preminuo 2015., a svjedok je sa TT, suprugom pokojnog ĆT, u izvanbračnoj vezi od 2018. Poznato mu je da je ĆT podigao kredit u CHF- u kod tuženika, za kupnju kuće u kojoj su živjeli ĆT i TT, budući mu je rekao da je taj kredit u CHF-u za njega bio najpovoljniji, na rok otplate od 30 godina. Također mu je poznato da je ĆT osobno otplaćivao taj predmetni kredit i to ustegom na plaći, a taj kredit je još uvijek u otplati i TT nakon smrti ĆT otplaćuje taj kredit također ustegom na plaći. Nije mu ništa poznato u vezi pregovaranja prilikom podizanja tog kredita između ĆT i djelatnika banke. Rata mu je s početnih oko 800,00 kuna porasla do oko 1.600,00 kuna. Taj kredit nije konvertiran. ĆT mu je rekao da ga u banci nisu upozorili da bi rata mogla toliko porasti zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF-a, te da takav kredit ne bi podigao da je to znao. ĆT je bio nezadovoljan povećanjem rata kredita, te mu je poznao da je išao u banku pitati zbog čega se to dešava, ali u banci su mu rekli da se tu ništa ne može napraviti, a sve mu je to poznato iz priče ĆT.
14. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedoka, koji je bio dugogodišnji prijatelj pok. ĆT, a sada je izvanbračni suprug TT, te ima neposrednih saznanja vezano za predmetni Ugovor o kreditu i otplatu istog.
15. Iz iskaza svjedokinje TT slijedi da je predmetni ugovor o kreditu njen pok. suprug ĆT podigao 2004., u iznosu od oko 32.000,00 CHF, što je protuvrijednost 22.000,00 eura, a predmetni kredit je isplaćen u kunama. To je bio stambeni kredit za kupnju kuće u kojoj su živjeli, a žive i danas. Suprug nije bio vlasnik neke tvrtke ili obrta kada je podigao taj kredit i isti je otplaćivao kredit osobno, odnosno administrativnom zabranom na plaći cijelo vrijeme otplate do smrti 2015., a nakon toga je kredit otplaćivala ona i to također zabranom na plaći, a u periodima kada nije radila uplaćivala je rate kredita općom uplatnicom na šalteru banke. Suprug i ona su pročitali taj ugovor o kreditu, no međutim njima je samo bio jasan rok otplate, visina kredita i visina rate, ali im nisu bile jasne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su supruga u banci upozorili na mogući rast tečaja CHF-a u odnosu na kunu, te da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu, niti su mu objašnjavali način promjene kamatne stope i o kojim parametrima ona ovisi. U banci su im rekli da će rata kredita porasti eventualno za najviše 100,00 kuna i da je njima taj kredit najpovoljniji. Kada su se rate počele povećavati išli su u banku pitati zašto se to dešava, a u banci su im rekli da je to tako svima i da se tu ništa ne može učiniti. Da su znali da će se rate toliko povećavati zbog promjene kamatne stope i porasta tečaja, takav kredit nikad ne bi podigli. Rata im je sa negdje 750,00 kuna do 800,00 kuna mjesečno porasla tijekom otplate kredita do 1.600,00 kuna mjesečno i kredit još uvijek otplaćuje s tim da joj je rata sad negdje oko 1.100,00 kuna. Kredit nije konvertiran. U vrijeme kad su podigli kredit KT je imala 8 godina, a LT 2 godine. Tužiteljica ČT je na privremenom radu u Njemačkoj i pomaže joj u otplati kredita, odnosno ona plati ratu, a ČT joj šalje novce za tu ratu kredita.
16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedokinje, budući ista ima neposrednih saznanja kao supruga sada pok. ĆT, vezano za predmetni Ugovor o kreditu i sklapanje istog, kao i otplatu predmetnog kredita.
2 3
17. Iz iskaza II-tužiteljice LT slijedi da je imala 2 godine, a sestra ČT 8 godina kada je njihov sada pokojni otac podigao kredit u CHF-u. Sve vezano za taj predmetni ugovor o kreditu joj je poznato iz priča roditelja i to da su podigli kredit u CHF-u i da im se rata od početne znatno povećala, te da su imali problema vezano za otplatu tog kredita zbog povećanja rate, kao i da je otac otplaćivao kredit, a nakon njegove smrti kredit je otplaćivala i još uvijek otplaćuje majka. Tužiteljica i sestra pomažu majci financijski i to sestra ČT šalje novce za rate kredita iz Njemačke, budući se nalazi tamo na radu, a tužiteljica pomaže u plaćanju režija.
18. Sud nije posebno cijeni o iskaz II-tužiteljice, budući ista nema neposrednih saznanja vezanih za predmetni ugovor o kreditu, već samo iz priče njezinih roditelja.
19. Tuženik je po punomoćniku podneskom od 4. prosinca 2024., odustao od dokaznog prijedloga saslušanja djelatnika banke UT.
20. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017- 10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.
21. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.
22. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni
2 4
ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
23. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
24. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
25. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
26. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je prednik I i II-tužitelja, sada pokojni ĆT kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102131591, dana 29. studenog 2004., potvrđen dana 1. prosinca 2004., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1798/2004., na iznos od 32.296,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Kreditora važećim na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 360 mjeseci, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila
2 5
4,99% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu korisnika kredita-prednika I i II-tužitelja. Tijekom otplate kredita radi povećanja tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, a kredit je još uvijek u otplati.
27. Iako tuženik navodi da se prednik tužitelja mogao sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora, te da je prednik tužitelja mogao zatražiti i dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu, te da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik mogao djelovati na području informiranja potrošača, kao i da tuženik nije mogao predvidjeti unatoč svojoj stručnosti i pažnji buduća kretanja i tečaj CHF, međutim tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao prednika tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, jer prilikom sklapanja ugovora predniku tužitelja od strane djelatnika tuženika nisu bili prezentirani rizici rasta švicarskog franka, niti je isti bio upozoren na bilo kakav rizik od rasta tečaja CHF, što je tuženik u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, dok prednik tužitelja kao prosječni potrošač to nije znao.
28. Kako tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao prednika tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava prednika tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.
29. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
30. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Rev-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i
2 6
formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
31. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s prednikom tužitelja nije pojedinačno pregovaralo, niti je prednik tužitelja imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao prednika tužitelj o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, te je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava prednika tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.
32. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud smatra neosnovanim u cijelosti budući je prednik tužitelja rate kredita plaćao ustegom na plaći, a nakon njegove smrti 2015., rate kredita je plaćala njegova supruga TT i to ustegom na plaći, kada je bila zaposlena, odnosno uplatama u banci u vrijeme kada nije bila zaposlena, kao i njezin izvanbračni suprug FT, jer je iz priložene dokumentacije razvidno da je tuženik sve uplate koristio za zatvaranje obveza po kreditu, a prednik tužitelja nije imao osobnu obvezu plaćanja kredita, budući osobna obveza korisnika kredita prema zakonu izrijekom mora biti ugovorena, sukladno članku 161. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).
33. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi iz članka 7. stavak 3. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102131591, sklopljenog dana 29. studenog 2004., između ĆT iz [adresa], kao korisnika kredita, s jedne strane i tuženika kreditora, s druge strane, potvrđenog dana 1. prosinca 2004., po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-1798/2004, u dijelu odredbe koja glasi: "…po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.", i dijela odredbi iz članka 8. stavak 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi:"…u skladu s važećim odlukama banke.", sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.
34. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz valutu CHF, stekao određenu nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, sukladno odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, u svezi s člankom 1111. i člankom 1115. ZOO-a, pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.404,45 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koji iznos predstavlja pozitivnu razliku između tečaja za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na
2 7
dan plaćanja, sve pobliže opisano pod II/izreke presude, stoga odluka kao pod II/izreke presude.
35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. , u svezi s člankom 1115. ZOO-a.
36. Predmetnim Ugovorom o kreditu kao instrument osiguranja kredita ugovoren je i depozit u visini od 10% od iznosa kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita], iznosi 3.229,60 CHF, u kunskoj protuvrijednosti od 15.771,43 kune, po srednjem tečaju tuženika od 4,8834 kune za 1 CHF, na dan uplate sredstava depozita na depozitnu partiju 8. prosinca 2004., koji iznos depozita je korišten parcijalno za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta u periodu od 2012. do 2020., a zbog rasta tečaja CHF-a u više navrata tužitelj je iznosom depozita zatvorio za 4.022,35 kuna veći ido svoje obveze u odnosu na iznos koji bi zatvorio po početnom tečaju, na koji se tuženik poziva. Navedeni iznos tuženik potražuje temeljem procesno- pravnog prigovora radi prebijanja sa zateznom kamatom od dana kada su izvršeni prijenosi sa depozita na partiju kredita. Tuženik također predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.463,71 kunu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a sa osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF-a bio niži od početnog tečaja, kao i da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.315,32 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta u iznosu od 22.021,89 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u periodu od 2. veljače 2014., do 2. rujna 2021.
37. Tuženik je po punomoćniku u postupku istaknuo navedene prigovore radi prebijanja. Navedene prigovore tuženika sud smatra neosnovanim u cijelosti. Naime, u konkretnom slučaju plaćanjem anuiteta kredita u periodu dok je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, u smislu odredbi članka 1111. stavak 1., u svezi stavka 3. Zakona o obveznim odnosima, jer je uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečega što nije primio, a time ne postoji niti konkretna tražbina tuženika po osnovi djelomične ništetnosti odredbe ugovora, niti postoji konkretna tražbina tuženika s osnove naknade štete, budući je člankom 323. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za uzrok ništetnosti. Kako je krivnja za ništetnost ugovorne odredbe, na strani tuženika, a ne na strani tužitelja, pa stoga tužitelj ne može niti odgovarati za štetu, a tuženik kao ugovaratelj koji je kriv za štetu ne može osnovano potraživati štetu. Ugovor o oročenom depozitu predstavlja zaseban pravni posao od Ugovora o kreditu, u odnosu na koji nije utvrđena ništetnost bilo koje odredbe, pa tako i odredbe o valutnoj klauzuli, a tuženik nije dokazao da su odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o depozitu bile ništetne te da bi se zbog navedenog trebao primjenjivati početni tečaj. Slijedom navedenog, utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja prema tužitelju, s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta, odnosno za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, pobliže opisano kao pod III, IV i V/ izreke presude, stoga odluka kao pod III, IV i V/ izreke presude.
2 8
38. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva za navesti je da presudom suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/2019 i C-259/2019, prema kojima u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima (kao tužiteljima) treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove, obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i članku 7. Direktive, te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Prema tome, imajući u vidu da su Direktive 93/13, obvezujuće i za hrvatski sud, te su po svojoj pravnoj snazi iznad domaćeg prava, kao i da stajalište suda EU obvezuje nacionalni sud u sporovima pokrenutima radi zaštite potrošačkih prava istima neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice, pa u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, u pogledu djelomičnog priznavanja uspjeha u parnici jer bi opisano postupanje bilo u suprotnosti s relevantnim tumačenjem odredbi Direktive 93/13.
39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.
40. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 220,00 eura, sastav podnesaka od 25. studenog 2021., 12. kolovoza 2024., 2. prosinca 2024., u iznosu od 220,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 29. lipnja 2022., 18. lipnja 20246. prosinca 2024., 25. travnja 2025., u iznosu od 220,00 eura za svako ročište, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 120,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 470,00 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 49,77 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.665,22 eura, stoga odluka kao pod VI/izreke presude, dok je u preostalom dijelu neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podneska od 2. veljače 2024., i 8. svibnja 2024., u iznosu od 60,00 eura, za svaki podnesak, uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod VII/izreke presude.
U Osijeku, dana 2. lipnja 2025.
SUDAC:
Lidija Šmit
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave 2 9
presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. I i II-tužiteljica
2. pun. tuženika
