Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-682/2024.-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, protiv tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 12. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice BVŽ, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6.1 Ugovora o kreditu broj 600719 koji su 17.4.2008. sklopili tužitelj AV iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, kao kreditor, u dijelu kojim se naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od jednokratno 1,10% (jedno cijelo deset posto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petsto kuna) naplaćuje neposredno prije isplate kredita.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, isplatiti tužitelju BV iz [adresa] na ime ulazne naknade za kredit iznos od 121,80 € (sto dvadeset i jedan eur i osamdeset cent), sa zakonskom zateznom kamatom počam od 23.4.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 11.1 Ugovora o kreditu broj 600719 koji su 17.4.2008. sklopili tužitelj AV iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, kao kreditor, u dijelu kojim je propisano da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, isplatiti tužitelju BV iz [adresa] na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 161,98 € (sto šezdeset i jedan eur i devedeset i osam cent), sa zakonskom zateznom kamatom počam od 5.11.2013. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.191,36 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 2.6.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d kao kreditor sklopili 17.4.2008. Ugovor o kreditu broj 600719, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.486,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

Nadalje tužitelj navodi da je odredbom članka 6.1 Ugovora ugovoreno da se naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje neposredno prije isplate.

Odredbom članka 11.1 Ugovora ugovoreno je da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

Tužitelj ističe da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora odnosno o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka 6.1 Ugovora o kreditu broj: 600719 koji su stranke sklopile 17.4.2008. u dijelu u kojem kojim se naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od jednokratno 1,10% (jedno cijelo deset posto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petsto kuna) naplaćuje neposredno prije isplate kredita i da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti na ime ulazne naknade za kredit iznos od 121,80 € i da se utvrdi da je ništetna odredba članka 11.1 predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem propisano da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora i da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 161,98 €, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prvenstveno prigovor zastare potraživanja tužitelja.

Nadalje tuženik navodi da odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita.

Očito je da se o naknadi za administraciju i obradu kredita pregovaralo, prvenstveno s obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu Tarife te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu.

Odredbe o naknadi za administraciju i obradu kredita iz Ugovora su jasne, uočljive i lako razumljive.

Nadalje tuženik navodi da tužitelj nema na zakonu utemeljeni pravni temelj za traženje utvrđenja ništetnim odredbe sadržane u članku 11.1. Ugovora kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu.

Ističe se da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 17.4.2008., izvršio uvid u promet po računu, prometnu karticu po kreditu, izračun prijevremene otplate za kredit i saslušao je tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i t prednik tuženika kao kreditor- banka sklopili 17.4.2008. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.486,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

6. Odredbom članka 6.1 Ugovora propisano je da se naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje neposredno prije isplate.

7. Odredbom članka 11.1 Ugovora propisano je da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati sa bankom o ugovornim odredbama nego mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor kojeg je tužitelj potpisao u auto kući, te on uopće nije niti bio u banci.

U auto kući mu nije bilo ništa rečeno o naknadama koje on mora platiti, niti je o tome mogao pregovarati sa bankom.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama odnosno da on nije mogao pregovarati o uvjetima kreditiranja, pa tako niti o predmetnoj naknadi za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita.

9. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

11. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

13. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje jednokratne naknadu za obradu kredita nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

14. Ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u članku 6.1 i ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita sadržana u članku 11.1. Ugovora su neodređene i nepoštene, o njima se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.

Odredbe su neodređene jer se uopće ne navodi od čega se sastoje predmetne naknade i zbog čega se naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćuje upravo u visini 1,10% od iznosa kredita, dok za naknadu za prijevremenu otplatu kredita uopće nije niti navedena njena visina, a što je u potpunosti neodređeno.

Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita.

15. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te je stoga odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.

16. Kako su odredba članka 6.1 i članka 11.1. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne i stoga je valjalo utvrditi njihovu ništetnost.

17. Ovdje se napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: U-III-3231/22 od 13. srpnja 2023. također zauzeo stav da su banke nezakonito ugovarale i naplaćivale izlazne naknade za prijevremenu otplatu kredita i da takve naknade moraju biti vraćene potrošačima.

18. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 323. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

20. Slijedom svega navedenog tužitelju je na ime naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita dosuđen iznos od 121,80 € i na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 161,98 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

21. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je neosnovan u cijelosti jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225.ZOO.

U ovom slučaju radi se restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323, stavak 1. ZOO, u kom slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi.

Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

22. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 31.1.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 18.3.2025. 200,00 €, na ročištu od 12.5.2025. 200,00 €, na ročištu od 2.6.2025. 100,00 €, PDV-a 225,00 € i sudske pristojbe na tužbu 33,18 € i na presudu 33,18 €

23. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 2. lipnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača

2.Odvjetničko društvo Žurić i Partneri., Zagreb