REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1610/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sudu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice toga suda Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBZ-LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, protiv ovršenika CRONIP d.o.o., Zagreb, Gračec 24, OIB: 56439228917, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 02. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 02. svibnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1794/2014 u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1794/2014 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 02. svibnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 25. veljače 2014. i solemnizirane (potvrđene) dana 25. veljače 2014. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 1794/2014 (dalje u tekstu: zadužnica).

2. U prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu zadužnicu, a radi naplate tražbine iz Ugovora o financijskom leasingu broj 100-08199 (dalje u tekstu: Ugovor o financijskom leasingu) u iznosu od 132.722,80 eura sa zateznom kamatom. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na osnovu zadužnice, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika. Ugovor o financijskom leasingu predstavlja dvostrano-obvezni odnos prema kojem je davatelj leasinga (ovdje ovrhovoditelj) na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa dobavljačem (ovdje ovršenik) stekao pravo vlasništva na nekretnini, a koja nekretnina je zatim postala objekt leasinga te je dana korisniku leasinga (ovdje ovršenik) na korištenje u određenom vremenskom razdoblju, a korisnik leasinga (ovdje ovršenik) je za to plaćao određenu naknadu. Zbog neplaćenih dospjelih obveza u iznosu od 26.277,55 eura, ovrhovoditelj je dana 06. rujna 2012. jednostrano otkazao Ugovor o financijskom leasingu. Tijekom 2012. godine ovršenik je zapao u financijske teškoće te je pred Financijskom agencijom podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe. U navedenom postupku ovrhovoditelj je dana 13. prosinca 2013. prijavio tražbinu temeljem Ugovora o financijskom leasingu, ali kao izlučni vjerovnik, budući je vlasnik nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o financijskom leasingu, te će svoje potraživanje namiriti odvojeno od ostalih predstečajnih vjerovnika. Ovrhovoditeljeva prijavljena tražbina odnosila se na obveze iz otkazanog Ugovora o financijskom leasingu, koje nisu više postojale, te je ista bila prijavljena isključivo kao tražbina iz izlučnog prava. Posljedično, predmetna tražbina nije utvrđena u postupku predstečajne nagodbe niti je obuhvaćena rješenjem Financijske agencije kojim se utvrđuju tražbine od dana 13. siječnja 2014. Klasa: UP/I-110/07/13-01/5366, Urbroj: 04-06-14- 5366-35. Sastavni dio rješenja Financijske agencije od dana 13. siječnja 2014. je i tablica vjerovnika koji imaju pravo odvojenog namirenja, a među njima je i ovrhovoditelj i to za iznos od 2.337.843,50 kn. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj Stpn-109/14 od dana 12. prosinca 2014. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe u postupku nad ovršenikom te je sklopljena predstečajna nagodba. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 06. siječnja 2015. Budući je postupak predstečajne nagodbe nad ovršenikom još uvijek u tijeku, sukladno čl. 70. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, dalje u tekstu: ZFPPN), nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka radi naplate tražbina nastalih prije otvaranja tog postupka. Također, čl. 81. st. 1. i st. 2. ZFPPN-a propisuje da se dužnik, na temelju predstečajne nagodbe, oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi te da nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv dužnika radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastale prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a nije prijavljena u tom postupku. Budući da je tražbina ovrhovoditelja nastala prije otvaranja predstečajnog postupka nad ovršenikom, a ovrhovoditelju u postupku predstečajne nagodbe nad ovršenikom nije priznato pravo prijave kao predstečajnog vjerovnika, već kao izlučnog vjerovnika, proizlazi da sukladno čl. 81. st. 1. i st. 2. ZFPPN-a ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti niti voditi postupak radi naplate takve tražbine protiv ovršenika. Time je ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a. Dalje, ovršenik navodi i da je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje na temelju zadužnice prestala, a čime je ispunjen razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a. Naime, prema čl. 45. Zakona o leasingu ("Narodne novine" 135/2006), u slučaju raskida ugovora o leasingu davatelj leasinga (ovdje ovrhovoditelj) ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu, dok prema čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) učinak raskida ugovora jest da su obje strane ugovora oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema obračunu dospjelih obveza na dan otkaza Ugovora o financijskom leasingu, dana 06. rujna 2012., proizlazi da je saldo po osnovi dospjelih obveza iznosio ukupno 26.277,55 eura, a ne 132.722,80 eura, koliko ovrhovoditelj potražuje zadužnicom, s time da je vidljivo kako je ovršenik do dana otkaza Ugovora o financijskom leasingu platio ovrhovoditelju na ime leasing naknade iznos od 300.422,38 eura (preko 60% ukupne vrijednosti nekretnine prema Ugovoru o financijskom leasingu). Pored toga, ovršenik je predao ovrhovoditelju predmetnu nekretninu. Otkazom Ugovora o financijskom leasingu prestala je obveza ovršenika na plaćanje daljnjih leasing rata, no ovrhovoditelj je unatoč tome proglasio dospjelim i tražio plaćanje svih preostalih leasing obroka. Budući je ovrhovoditelj, kao vlasnik nekretnine i izlučni vjerovnik, zatražio pravo na odvojeno namirenje, prestankom Ugovora o financijskom leasingu i donošenjem rješenja o odobrenju predstečajne nagodbe Stpn-109/2014 od dana 12. prosinca 2014., njegovo potraživanje s osnova daljnjih leasing rata prestalo je postojati. Dalje, ovršenik navodi da su ostvareni i razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 10. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a budući predmetna zadužnica nema pravni učinak, a ispunjenje tražbine koje je osigurano zadužnicom je zabranjeno. Naime, odredbom čl. 81. st. 2. i 4. ZFPPN-a propisano je da nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika. Zabrana prisilne naplate tražbine po zadužnici propisana je i odredbom čl. 62. st. 1. važećeg Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2005, 104/2017, 36/2022, 27/2024, dalje: SZ) kojim je propisano da tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu. Dakle, zakonski propisi kojima je reguliran postupka predstečajne nagodbe zabranjuju prisilnu naplatu tražbine koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka budući je namirenje dopušteno samo na način, u rokovima i pod uvjetima određenim rješenjem o predstečajnoj nagodbi. Obzirom da tražbina koja je osigurana zadužnicom nije prijavljena kao tražbina u predstečajnom postupku nad ovršenikom, niti je ovrhovoditelj utvrđen kao vjerovnik predstečajne nagodbe, već kao izlučni vjerovnik, to nije moguće prisilnim putem tražiti namirenje tražbine nastale do dana otvaranja predstečajnog postupka nad ovršenikom niti je ovlašten temeljem zadužnice naplaćivati tražbinu koja je prestala. Ovršenik također ističe i da je nastupila zastara potraživanja, a čime je ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a u svezi s čl. 210. OZ-a. Iz predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj zadužnicu dostavio Financijskoj agenciji na naplatu dana 24. ožujka 2025., dok je ovršnost same zadužnice nastupila dana 25. veljače 2014. Budući je od dana izdavanja zadužnice do dana podnošenja zahtjeva Financijskoj agenciji za izravnu naplatu temeljem zadužnice proteklo više od 11 godina, to je potraživanje koje ovrhovoditelj nastoji ostvariti prisilnim putem u zastari, sve sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a koji propisuje da sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina. Slijedom svega naprijed navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem predmetne zadužnice nedopuštenim, podredno uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa temeljem predmetne zadužnice nedopuštenim.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 21. svibnja 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no ovrhovoditelj se nije očitovao.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 OZ-a ili na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1 toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

5. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ–a.

6. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ- a budući zadužnica podnesena na izravnu naplatu nema pravni učinak.

7. Međutim, navodima kojima ovršenik obrazlaže postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, ovršenik nije dokazao postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, već bi razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a bio bi ostvaren samo ako bi odlukom nadležnog tijela ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako bi bilo utvrđeno da ista više nije djelotvorna ili je bez učinka, a ovršenik nije dostavio takvu odluku niti uopće tvrdi da je ista donesena.

8. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

9. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

10. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

11. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, 02. lipnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis

z/ kal.30 dana