REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-34/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miodrag Meter, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik LC iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-466/2019-68 od 11. studenog 2024., u sjednici održanoj 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-466/2019-68 od 11. studenog 2024. u pobijanom dijelu - točka I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 5.836,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2017. do isplate (točka I. izreke) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 1.782,80 eura sa zateznim kamatama od 11. studenog 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Preostali dio presude, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.945,83 eura, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 5.836,08 za razdoblje od 31. kolovoza 2016. do 30. studenog 2017., nije predmet pobijanja žalbom (točka II. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I. i III. izreke) tuženik podnosi pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog sanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Prigovara što sud nije prihvatio njegov prijedlog za provođenje novog vještačenja po vještaku specijalisti neurokirurgu, jer smatra da postoji proturječnost i nelogičnost između nalaza i mišljenja vještaka i liječničke dokumentacije. Navodi da je odbijanjem njegovog prijedloga uskraćen za obrazložen stav suda o određenom konkretnom postupanju, čime mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, a istovremeno da je onemogućen u raspravljanju. Osim toga, ističe da je dužnost i zadaća suda da nalaze vještaka podvrgne logičnoj analizi. Smatra da je i dana ocjena tuđe njege i pomoći prekomjerna. Ističe da nije jasno na što se odnosi postotak smanjenja životnih aktivnosti od 25%. Smatra da prvostupanjski sud pri odlučivanju o visini naknade neimovinske štete nije vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, a što je bio dužan prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) te je pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO- a. Navodi da iz obrazloženja presude nije razvidno je li se radilo o besplatnom ili naplatnom pružanju tuđe pomoći i njege, a osporava i cijenu sata tuđe pomoći od 3,50 eura. Pobija i odluku o troškovima postupka, jer je sud zanemario njegov uspjeh u sporu te mu nije dosudio troškove postupka, a propustio je i pravilno primijeniti odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. kolovoza 2018., kada je na vozilo u kojem se nalazila kao putnica naletjelo drugo vozilo.

7. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika ni njegova odgovornost za naknadu štete tužiteljici. Nije sporno da je tuženik u izvansudskom postupku isplatio tužiteljici iznos od 6.437,06 eura za neimovinsku štetu te 66,36 eura za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege.

8. Sporan je obim pretrpljene neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te pripadajuća naknada po obje osnove.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP/14), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19., dalje: ZID ZPP/19), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

10. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

11. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Činjenično stanje odnosno obim štete (zadobivenih tjelesnih ozljeda, njihovih posljedica i potrebe za tuđom pomoći i njegom) je pravilno i potpuno utvrđeno (osim djelomično u odnosu na tuđu pomoć i njegu) na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka prof.dr.sc. Borisa Božića, specijaliste neurokirurga i dr. Đurđice Savić, specijaliste psihijatra.

12.1. Iz tih nalaza i mišljenja sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom nosnih kostiju s pomakom, natučenja, oguljotine i reznognječne rane po čelu i licu te trzajnu ozljedu vratne kralježnice;

- da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta pet dana, srednje jakog intenziteta dva tjedna te slabije šest tjedana;

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna;

- da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne i radne aktivnosti vezano za ozljedu lokomotornog sustava (vratna kralježnica i kosti lica - nosne kosti), koje se očituje u zaostalim čeonim i sljepoočnim glavoboljama, otežanom disanju na nos i bolovima u vratnoj kralježnici;

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela psihičku traumu koja se može opisati kao akutna stresna reakcija sa smetnjama koje su se tijekom mjesec dana transformirale u sliku kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja;

- da ukupno smanjenje opće životne i radne aktivnosti tužiteljice iznosi 25%;

- da je kod tužiteljice zaostao veći kosi hipekeloidni ožiljak na lijevoj strani čela koji ide okomito od unutarnjeg luka lijeve obrve prema vlasištu dužine pet cm i širine oko tri mm te više manjih ožiljaka u predjelu iznad lijeve obrve, djelomičan nedostatak dlaka na lijevoj obrvi te jedan poprečni ožiljak kroz cijelu dužinu gornjeg kapka lijevog oka što predstavlja naruženje srednjeg stupnja;

- da je tužiteljici za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz ukupno 97 sati, s obzirom na to da je kod prijeloma nosnih kostiju potrebno najmanje osam tjedana da zacijele, a radilo se o prijelomu nosnih kostiju s pomakom te operacijskom liječenju koje nije dalo povoljan efekt.

13. Žalitelj je tijekom prvostupanjskog postupka predlagao da se provede novo vještačenje po drugom vještaku specijalisti neurokirurgu. Prema odredbi članka 261. stavka 2. ZPP-a, ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima, a prema stavku 3. istog članka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Dokazni prijedlog za novo vještačenje žalitelj nije obrazložio valjanim razlozima, a puko nezadovoljstvo stranke provedenim vještačenjem nije opravdani razlog za obnovu vještačenja. Nalazi i mišljenja vještaka su primjereno obrazloženi, razumljivi i time kontrolabilni. Ovaj sud ne nalazi da bi ti nalazi i mišljenja bili u proturječnosti s medicinskom dokumentacijom pa da bi trebalo dovesti u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda o prihvaćanju provedenih vještačenja, a time ni odluku o odbijanju prijedloga za novo vještačenje.

13.1. Odbijanjem takvog neobrazloženog i neutemeljenog prijedloga tuženika za provođenje novog vještačenja nije stoga počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi, a niti je tuženiku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

14. Vještaci su prilikom usmenog usuglašavanja jasno naveli da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 25%, a iz svakoga od izloženih nalaza i mišljenja jasno je na što se odnosi utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti. S time u vezi, već navedenim utvrđenjima iz obrazloženja pobijane presude valja dodati da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Đurđice Savić proizlazi da je kod tužiteljice zaostalo depresivno tingirano raspoloženje i zaokupljenost tjelesnom problematikom u sklopu kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja, da je prag tolerancije na frustraciju snižen, a to otežava prilagodbu i kompromitira socijalno i emocionalno funkcioniranje. Ne može se izvesti zaključak da je objedinjena ocjena sudskih vještaka o stupnju smanjenja životne aktivnosti rezultat pukog matematičkog zbrajanja utvrđenih postotaka po svakom od vještaka, jer je vještak neurokirurg naveo da smanjenje iz područja njegove specijalnosti iznosi 8%, dok smanjenje s područja specijalnosti psihijatra iznosi manje od 20%, ali nije određeno koliko.

15. Cijeneći posljedice štetnog događaja u njihovoj ukupnosti, prvostupanjski sud je tužiteljici odmjerio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 12.000,00 eura. Kako nije sporno da je tuženik tužiteljici po toj osnovi prije pokretanja postupka isplatio 6.437,06 eura, pobijanom presudom tužiteljici je dosuđena razlika u iznosu od 5.562,94 eura.

15.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na prirodu ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, njenu životnu dob (u vrijeme štetnog događaja imala je nepunih 19 godina), vodeći računa o pretrpljenim fizičkim i duševnim bolima te strahu kako su utvrđeni vještačenjem, uvažavajući sve neugodnosti liječenja (u vidu nošenja ovratnika, RTG i EMNG snimanja, odlazaka na brojne kontrolne i specijalističke preglede, trajanje liječenja) te stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, a vodeći računa i o cilju kojemu služi naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, odmjereni iznos naknade neimovinske štete je u okviru pravične novčane naknade neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Pobijana odluka je stoga rezultat pravilne primjene članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO-a.

16. Obim potrebe za tuđom pomoći i njegom utvrđen je vještačenjem kojega tuženik nije osporio valjanim razlozima. Međutim, iz spisu priloženog nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Borisa Božića proizlazi da je takva potreba postojala tri tjedna po dva sata dok su bili prisutni bolovi jačeg i srednjeg intenziteta, a potom pet tjedana 3x3 sata tjedno, za održavanje osobne higijene, nabavu i pripremu jela. To ukupno iznosi 87 sati, a ne 97 sati kako je obračunao sud prvog stupnja. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je jasno naveo da je tužiteljici bila potrebna nestručna pomoć i njega. Cijenu sata tuđe pomoći i njege sud prvog stupnja obračunao je po cijeni od 3,50 eura, po slobodnoj ocjeni, u skladu s odredbom članka 223. ZPP-a. Kada se odmjereni iznos naknade štete po ovoj osnovi od 339,50 eura podijeli s 87 sati (dakle ne 97 kako je to učinio prvostupanjski sud) dobiva se iznos od 3,90 eura, a koji po ocjeni ovog suda predstavlja minimalni neto iznos po kojem se takva pomoć i njega pruža. Sud prvog stupnja je stoga pravilno primijenio odredbu članka 1095. ZOO-a kada je tužiteljici po ovoj osnovi odmjerio naknadu štete u iznosu od 339,50 eura, što umanjeno za nesporno plaćenih 66,36 eura daje dosuđenih 273,14 eura.

17. Budući da je odmjerena i dosuđena naknada štete pravična i zakonita, nije osnovana tuženikova žalba protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u točki I. izreke pobijane presude.

17.1. Odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke rezultat je pravilne primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a prema kojoj se parnični troškovi odmjeravaju samo onoj strani koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, a to je u konkretnom slučaju tužiteljica. Žalbene navode o tome da je nepravilno primijenjena odredba članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer su tužiteljici dosuđen troškovi postupka koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, ovaj sud nije ocjenjivao, jer nisu određeni kako to zahtijeva odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

19. Budući da tuženik sa žalbom protiv presude nije uspio, nema pravo na naknadu troškova žalbe (članak 154. stavak 1., članak 166. stavak 1. ZPP-a.).

U Puli 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus