- 1 -              I Kž-18/2024-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-18/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Renate Šantek kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. V. K. i izručenice K. O. S., radi vođenja postupka zbog kaznenih djela iz članka 27. stavaka 2., 3. i 5. u vezi s člankom 28. stavkom 4. i člankom 358. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona Ukrajine, odlučujući o žalbama izručenika M. V. K. i izručenice K. O. S., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 8. srpnja 2024. broj Kv I-23/2024-16, u sjednici Vijeća održanoj 7. kolovoza 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaćaju se žalbe izručenika M. V. K. i izručenice K. O. S., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke prvostupanjski je sud na temelju članka 1. i članka 2. stavka 2. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1957. i članka 2. Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. ("Narodne novine-međunarodni ugovori" broj 14/94) i članka 56. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje: ZOMPO) odobrio izručenje Ukrajini izručenika M. V. K., rođenog ... u T., Republika Moldavija, državljaninu Ukrajine, sa adresom boravišta u Velikoj Britaniji, M., …, u istražnom zatvoru Zatvora u Z. od 18. svibnja 2024. radi izvršenja rješenja o određivanju istražnog zatvora Okružnog suda Pechersky u Kijevu, Ukrajina broj 757/17667/22-k od 26. srpnja 2022., ispravljenog rješenjem Okružnog suda Pechersky u Kijevu, Ukrajina broj 757/17667/22-k od 11. prosinca 2023. prema I. izručeniku M. V. K. protiv kojeg je pokrenuta istraga zbog sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji koja je od veljače 2017. do prosinca 2017. organizirala umanjivanje oporezivog dohotka za 2017. godinu, što je dovelo do neplaćanja poreza na dohodak za navedenu godinu u iznosu od 302.733,685,8 UAH i neplaćanja vojne obveze u iznosu od 25.227,809,1 UAH 6, što je ukupno iznosilo 327.961.494,96 UAH. Osim toga I. izručenik M. V. K. je zajedno sa drugim članovima zločinačke organizacije, uz pomoć tvrtki pod njihovom kontrolom, provodio financijske transakcije za prijevarno stjecanje sredstava tvrtke I. V. društva s ograničenom odgovornošću u ukupnom iznosu od 162.000,100 UAH, te je od 20. siječnja 2017. do 07. travnja 2020. I. izručenik M. V. K., zajedno sa ostalim članovima zločinačke organizacije, koristeći tvrtke pod svojom kontrolom, stvorio kriminalnu shemu pod krinkom opskrbe prirodnim plinom i zaplijenio sredstva J. D. i njene pripadne jedinice, Odjela za opskrbu plinom i plinifikaciju K., u iznosu od 450 milijuna UAH (ukrajinskih hrivnji).

 

1.1. Pod toč. II. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski je sud na temelju istih propisa citiranim u toč. 1. odobrio izručenje Ukrajini i izručenice K. O. S., rođenoj ..., u T., Republika Ukrajina, sa adresom boravišta u Velikoj Britaniji, M., ..., u istražnom zatvoru Zatvora u Z. od 18. svibnja 2024. radi izvršenja rješenja o određivanju istražnog zatvora Okružnog suda Pechersky u Kijevu, Ukrajina broj 757/17679/22-k od 26. srpnja 2022., ispravljenog rješenjem Okružnog suda Pechersky u Kijevu, Ukrajina broj 757/17679/22-k od 11. prosinca 2023. prema izručenici K. O. S. protiv koje je pokrenuta istraga zbog sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji koja je od veljače 2017. do prosinca 2017. organizirala umanjivanje oporezivog dohotka za 2017. godinu. To je dovelo do neplaćanja poreza na dohodak za navedenu godinu u iznosu od 302.733,685,80 UAH i neplaćanja vojne obveze u iznosu od 25.227,809,10 UAH 6, što je ukupno iznosilo 327.961.494,96 UAH. Osim toga K. O. S. se tereti da je zajedno sa drugim članovima zločinačke organizacije, uz pomoć tvrtki pod njihovom kontrolom, provodila financijske transakcije za prijevarno stjecanje sredstava tvrtke I. D. društva s ograničenom odgovornošću u ukupnom iznosu od 162.000,100 UAH, te se K. O. S. tereti da je od 20. siječnja 2017. do 07. travnja 2020., zajedno sa ostalim članovima zločinačke organizacije, koristeći tvrtke pod svojom kontrolom, stvorila kriminalnu shemu pod krinkom opskrbe prirodnim plinom i prisvojila sredstva J. D. i njene pripadne jedinice, Odjela za opskrbu plinom i plinifikaciju K., u iznosu od 450 milijuna UAH (ukrajinskih hrivnji).

 

1.2. Odlukom pod toč. III. izreke pobijanog rješenja izručenje je na temelju članka 37. ZOMPO-a dopušteno pod uvjetom da država moliteljica ne progoni, ne kazni ili ne izruči trećoj državi izručenike zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje nije odobreno izručenje, da država moliteljica izručenike ne ograničava u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi sa izručenjem i da država moliteljica izručenike ne izvede pred izvanredni sud.

 

1.3. Odlukama pod toč. IV., V. i VI. izreke pobijanog rješenja protiv navedenih izručenika je na temelju članka 49. stavka 1. u svezi članka 59. ZOMPO-a produljen pritvor radi izručenja koji može trajati tijekom cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja o izvršenju propisanog odredbom članka 59. stavka 2. ZOMPO-a.

 

2. Protiv citiranog rješenja gotovo identične žalbe su podnijeli izručenik M. V. K. putem branitelja, odvjetnika D. B., i K. O. S. putem braniteljice, odvjetnice N. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s istovjetnim prijedlozima da se pobijano rješenje (pogrešno se u žalbama navodi presuda) preinači „na način da se odbije izručenje i posljedično tome ukine istražni zatvor (uz mogućnost određivanja jamčevine), odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.“

 

3. Spis je, u skladu s odredbom člankom 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,

80/22 i 36/24 – dalje: ZKP), koji se prema odredbi članku 81. ZOMPO-a na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Izručenici su u žalbama zahtijevali da o sjednici drugostupanjskog vijeća budu obaviješteni oni i branitelji, čemu nije udovoljeno. Naime, kako je ovdje riječ o žalbama koje su podnesene protiv rješenja, a ne presude, to se u smislu odredbe članka 495. ZKP-a u vezi članaka 81. ZOMPO-a ne primjenjuje odredba članaka 475. stavka 1. ZKP-a o izvješćivanju stranaka o sjednici vijeća suda drugog stupnja.

 

5. Žalbe su osnovane, a ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbi i po službenoj dužnosti, utvrđene su bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa je pobijano rješenje prihvaćanjem žalbi i po službenoj dužnosti ukinuto te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. Izručenici neosnovano u žalbama ističu prigovor povrede prava na pravično suđenje zbog toga što je u donošenju pobijanog rješenja sudjelovao kao predsjednik vijeća isti sudac koji je sudjelovao i u donošenju rješenja Kir-473/2024. kojim je protiv njih bio produljen istražni zatvor. Naime, to što je isti sudac prethodno sudjelovao u odlučivanju o mjeri istražnog zatvora u kojem postupku se ne ulazi u pitanje krivnje i merituma stvari, samo po sebi, bez drugih okolnosti koji bi ukazivali na nepravičan postupak, ne predstavlja okolnost zbog koje bi se radilo o nepoštenom suđenju. Osim toga, žaliteljima se ukazuje da postupci izručenja, prema prihvaćenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (npr. odluke Monedero Angora protiv Španjolske, Mamatkulov i Askarov protiv Turske) i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ne predstavljaju suđenje u kojem se utvrđuju građanska prava ili obveze podnositelja zahtjeva ni kaznene optužbe te se ne primjenjuju odredbe vezane za pravično suđenje, osim ako nije riječ o tzv. eklatantnim povredama, o čemu ovdje nije riječ.

 

7. Nadalje, izručenici u žalbama neosnovano tvrde da se pobijano rješenje ne da ispitati jer da obrazloženje u odnosu na pitanje osnovanosti sumnje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa da je time sud prvog stupnja činio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

 

7.1. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju rješenja (toč. 12.) naveo iz kojih razloga i na temelju kojih dokaza smatra dokazanim osnovanu sumnju o počinjenju predmetnih kaznenih djela zbog kojih se izručenje traži pa nije riječ o navedenoj postupovnoj povredi. Pitanje pravilnosti navedenog utvrđenja koje žalitelji problematiziraju se odnosi na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koji se u ovom postupku ne ispituje.

 

8. Međutim, osnovano izručenici ukazuje da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer se u njoj ne navodi zbog čega se izručenje odobrava, radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja pravomoćne presude. Naime, iz naprijed citirane izreke prvostupanjskog rješenja proizlazi da se izručenje odobrava radi izvršenja rješenja o određivanju istražnog zatvora Okružnog suda Pechersky u Kijevu. To je doista nerazumljivo jer se izručenje stranca zemlji moliteljici može izvršiti radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja kaznenih sankcija (članak 33. i članak 34. ZOMPO-a), a ne i radi izvršenja takvih postupovnih odluka kao što je to rješenje o određivanju istražnog zatvora. Doduše, u izreci pobijanog rješenja je navedeno da je protiv izručenika pokrenuta istraga zbog sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji. Međutim, kako izručenje nije odobreno zbog vođenja tog kaznenog postupka, nego samo zbog izvršenja rješenja o istražnom zatvoru, zemlja moliteljica na temelju ovakvog rješenja o izručenju ne bi mogla provesti navedeni kazneni postupak. Dakle, s pravom izručenici u žalbama tvrde da je izreka pobijanog rješenja u toj mjeri nerazumljiva da se pobijano rješenje u smislu odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a ne da ispitati, zbog čega je u tom dijelu žalbe trebalo prihvatiti i ukinuti pobijano rješenje.

 

9. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP-a utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio istovjetnu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Naime, budući da je izručenje pogrešno odobreno samo radi izvršenja istražnog zatvora, to u izreci nije ni navedeno o kojim je konkretnim kaznenim djelima riječ, a koja su navedena u molbi za izručenje. Pitanje određenosti kaznenih djela koja su predmet molbe za izručenje je odlučno iz čitavog niza razloga. Primjerice, procjene dvostruke kažnjivosti, zastare, poštivanja načela specijalnosti, opsega izručenja i sl. Stoga se u izreci odluke o izručenju mora jasno navesti o kojim je kaznenim djelima zemlje moliteljice riječ, u smislu navođenja zakonskih naziva kaznenih djela i pravne kvalifikacije prema pravu tražiteljice izručenja. To što je, doduše u uvodu pobijanog rješenja, detaljno navedeno u odnosu na oba izručenika koja su kaznena djela u pitanju nije relevantno jer to ne čini ovakvu nepotpunu izreku razumljivom i pogodnom da na temelju nje, po pravomoćnosti rješenja, ministar pravosuđa donese konačnu odluku u smislu odredbe članka 57. ZOMPO-a.

 

10. Iz naprijed navedenih razloga, budući da su od strane prvostupanjskog suda počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a zbog kojih se pobijano rješenje nije dalo ispitati, trebalo ga je prihvaćanjem žalbi i po službenoj dužnosti ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

 

11. Budući da je riječ o takvim postupovnim povredama zbog kojih nije moguće ispitati osnovanost ostalih žalbenih navoda, to se ovaj sud nije upuštao u razmatranje žalbenih prigovora činjeničnog karaktera.

 

12. U ponovljenom postupku, kojega je dužan provesti žurno s obzirom na to da se izručenici nalaze u istražnom zatvoru od 18. svibnja 2024., prvostupanjski će sud, imajući u vidu naprijed navedeno i nakon što razmotri i ostale prigovore izručenika, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku. Ako u ponovljenom postupku utvrdi da je udovoljeno zakonskim uvjetima za izručenje, prvostupanjski će sud otkloniti povrede na koje je ovom odlukom upozoren, na način da će u izreci rješenja navesti da se izručenje odnosi na vođenje kaznenog postupka koji se protiv izručenika vodi u Ukrajini te će s obzirom na sadržaj zamolbe za izručenje precizirati o kojim konkretnim kaznenim djelima iz Kaznenog zakona Republike Ukrajine je riječ. Pri tome se prvostupanjskom sudu ukazuje da ministar pravosuđa donosi odluku o izručenju, dok sud u postupku izručenja ispituje samo jesu li ispunjene pretpostavke za izručenje, tako da i izreka rješenja treba biti u tom smislu koncipirana. Dakle, iako u pobijanom rješenju to nije pravilno učinjeno, jer je pogrešno navedeno da sud odobrava izručenje (a ne radi se o pojednostavljenom izručenju), nije u pitanju postupovna povreda takvog karaktera koja bi iz tog razloga dovela u pitanje razumljivost izreke i mogućnost ispitivanja cijelog rješenje te se na ovaj propust ukazuje samo zbog izbjegavanja činjenja takvih pogrešaka ubuduće.

 

13. Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. kolovoza 2024.

 

                            Predsjednik Vijeća:

                            dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.