REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-213/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, Pakrac, Pakrac, Bolnička 74, koju zastupa ravnateljica DŽ, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-110/2020-46 od 24. listopada 2024., u sjednici održanoj 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju, a djelomično prihvaćaju žalbe tuženice i umješača na stani tuženice te se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-110/2020-46 od 24. listopada 2024.

1.) potvrđuje:

a) u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega isplatiti tužiteljici OŽ iznos od 1.118,12 eura bruto, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za kolovoz 2015. na iznos od 14,90 eura od 7. rujna 2015.

- za listopad 2015. na iznos od 16,92 eura od 6. studenog 2015.

- za studeni 2015. na iznos od 43,50 eura od 9. prosinca 2015.

- za prosinac 2015. na iznos od 10,38 eura od 12. siječnja 2016.

- za siječanj 2016. na iznos od 9,59 eura od 9. veljače 2016.

- za veljaču 2016. na iznos od 6,39 eura od 9. ožujka 2016.

- za svibanj 2016. na iznos od 4,57 eura od 8. lipnja 2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 12,78 eura od 8. kolovoza 2016.

- za kolovoz 2016. na iznos od 18,78 eura od 7. rujna 2016.

- za rujan 2016. na iznos od 4,18 eura od 6. listopada 2016.

- za listopad 2016. na iznos od 10,79 eura od 8. studenog 2016.

- za studeni 2016. na iznos od 10,86 eura od 7. prosinca 2016.

- za prosinac 2016. na iznos od 1,15 eura od 9. siječnja 2017.

- za travanj 2017. na iznos od 23,22 eura od 8. svibnja 2017.

- za svibanj 2017. na iznos od 5,05 eura od 7. lipnja 2017.

- za lipanj 2017. na iznos od 21,11 eura od 6. srpnja 2017.

- za srpanj 2017. na iznos od 175,45 eura od 7. kolovoza 2017.

- za kolovoz 2017. na iznos od 110,49 eura od 6. rujna 2017.

- za rujan 2017. na iznos od 8,70 eura od 6. listopada 2017.

- za listopad 2017. na iznos od 191,04 eura od 7. studenog 2017.

- za studeni 2017. na iznos od 204,27 eura od 8. prosinca 2017.

- za prosinac 2017. na iznos od 214,00 eura od 8. siječnja 2018. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

b) u dijelu odluke o parničnim troškovima sadržane u točki II. izreke kojim je naloženo tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega naknaditi tužiteljici OŽ parnične troškove u iznosu od 265,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

2.) preinačuje:

a) u preostalom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega isplatiti tužiteljici OŽ iznos od 1.119,49 eura bruto, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za svibanj 2015. na iznos od 39,75 eura od 8. lipnja 2015.

- za lipanj 2015. na iznos od 101,19 eura od 9. srpnja 2015.

- za kolovoz 2015. na iznos od 92,75 eura od 7. rujna 2015.

- za listopad 2015. na iznos od 164,43 eura od 6. studenog 2015.

- za studeni 2015. na iznos od 133,12 eura od 9. prosinca 2015.

- za siječanj 2016. na iznos od 79,87 eura od 9. veljače 2016.

- za veljaču 2016. na iznos od 53,25 eura od 9. ožujka 2016.

- za svibanj 2016. na iznos od 38,13 eura od 8. lipnja 2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 106,50 eura od 8. kolovoza 2016.

- za listopad 2016. na iznos od 55,81 eura od 8. studenog 2016.

- za travanj 2017. na iznos od 120,10 eura od 8. svibnja 2017.

- za svibanj 2017. na iznos od 25,41 eura od 7. lipnja 2017.

- za lipanj 2017. na iznos od 109,18 eura od 6. srpnja 2017. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, b) u preostalom dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke kojim je naloženo tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega naknaditi tužiteljici OŽ parnične troškove u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tužiteljici OŽ naknaditi tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega troškove žalbenog postupka u iznosu od 182,80 eura, sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 182,79 eura zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici OŽ naknaditi umješaču na strani tuženice Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana troškove žalbenog postupka u iznosu od 26,55 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 26,54 eura zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 isplatiti tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.237,61 EUR/16.859,36 kuna, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za svibanj 2015.godine na iznos od 39,75 eura/ 299,51 kuna od 08.06.2015.

- za lipanj 2015.godine na iznos od 101,19 eura/ 762,39 kuna od 09.07.2015.

- za kolovoz 2015.godine na iznos od 107,65 eura/ 811,09 kuna od 07.09.2015.

- za listopad 2015.godine na iznos od 181,35 eura/ 1.366,38 kuna od 06.11.2015.

- za studeni 2015.godine na iznos od 176,62 eura/ 1.330,75 kuna od 09.12.2015.

- za prosinac 2015.godine na iznos od 10,38 eura/ 78,18 kuna od 12.01.2016.

- za siječanj 2016.godine na iznos od 89,46 eura/ 674,03 kuna od 09.02.2016.

- za veljaču 2016.godine na iznos od 59,64 eura/ 449,35 kuna od 09.03.2016.

- za svibanj 2016.godine na iznos od 42,70 eura/ 321,70 kuna od 08.06.2016.

- za srpanj 2016.godine na iznos od 119,28 eura/ 898,70 kuna od 08.08.2016.

- za kolovoz 2016.godine na iznos od 18,78 eura/ 141,50 kuna od 07.09.2016.

- za rujan 2016.godine na iznos od 4,18 eura/ 31,52 kuna od 06.10.2016.

- za listopad 2016.godine na iznos od 66,60 eura/ 501,82 kuna od 08.11.2016.

- za studeni 2016.godine na iznos od 10,86 eura/ 81,80 kuna od 07.12.2016.

- za prosinac 2016.godine na iznos od 1,15 eura/ 8,65 kuna od 09.01.2017.

- za travanj 2017.godine na iznos od 143,32 eura/ 1.079,87 kuna od 08.05.2017.

- za svibanj 2017.godine na iznos od 30,46 eura/ 229,52 kuna od 07.06.2017.

- za lipanj 2017.godine na iznos od 130,29 eura/ 981,70 kuna od 06.07.2017.

- za srpanj 2017.godine na iznos od 175,45 eura/ 1.321,93 kuna od 07.08.2017.

- za kolovoz 2017.godine na iznos od 110,49 eura/ 832,51 kuna od 06.09.2017.

- za rujan 2017.godine na iznos od 8,70 eura/ 65,57 kuna od 06.10.2017.

- za listopad 2017.godine na iznos od 191,04 eura/ 1.439,42 kuna od 07.11.2017.

- za studeni 2017.godine na iznos od 204,27 eura/ 1.539,09 kuna od 08.12.2017.

- za prosinac 2017.godine na iznos od 214,00 eura/ 1.612,38 kuna od 08.01.2018. do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poenado 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667, naknaditi tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.140,45 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju tužena Opća županijska bolnica Požega i umješač na strani tužene Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana.

2.1. Tuženica pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je odluka sadržana u točki I. izreke pobijane presude donesena protivno odredbi članka 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe što izravno utječe na ishod spora, pri čemu je tuženici povrijeđeno i pravo na zajamčeni pravni lijek - žalbu protiv rješenja suda kojim bi tuženici bila naložena dostava dokumentacije, budući da prvostupanjski sud takvo rješenje nije donio. Smatra da je prema odredbi članka 325.a stavka 2. u vezi s odredbom članka 186.b stavka 4. ZPP-a sud trebao utvrditi neosnovanost manifestacijskog zahtjeva tužiteljice te joj odrediti rok u kojem mora postaviti određeni tužbeni zahtjev. Budući da to nije učinjeno, presuda je po stajalištu žaliteljice opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer se ne može ispitati. Osim toga, presuda da je opterećena i relativno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, jer je sud pogrešno primijenio odredbe članka 186.b, članka 219. i članka 325.a ZPP-a, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom odredbe članka 154. ZPP-a u pogledu odluke o troškovima postupka. Time da je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer je uslijed izostanka donošenja rješenja o manifestacijskom zahtjevu tuženica onemogućena raspravljati pred sudom i pobijati odlučnu činjenicu koja ima utjecaj na njena konačna prava i obveze, a sve s obzirom na to da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 325.a stavka 1. ZPP-a. Ističe da je odlučivanjem o zahtjevu tužiteljice za isplatu prekovremenog rada sud prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, jer je presudom odlučeno o zahtjevu koji je utemeljen na bitno drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na kojoj se temelji tužba. Pod pretpostavkom da su za preinaku tužbe postojali zakonski uvjeti, ustraje kod navoda da je nastupila zastara po preinačenoj tužbi utuženih iznosa, a kako sud u vezi s time nije dao valjano obrazloženje da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osporava dosuđeni tijek zateznih kamata jer sud pravo na zakonske zatezne kamate dosuđuje protekom dana isplate plaće iako tuženica još uvijek nije došla u zakašnjenje, u vezi s čime da su pogrešno primijenjene odredbe članka 92. stavka 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., dalje: ZR) i članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a nalazi u tome što sud zaključuje kako se može smatrati da je tužiteljica pristala na korištenje slobodnih dana, ali navedenu okolnost ne valorizira odnosno na navodi koja je pravna posljedica korištenja slobodnih dana. Smatra da je u ukupni saldo prekovremenog rada trebalo uzeti u obzir i iskorištene slobodne dane u zamjenu za neplaćeni prekovremeni rad, neovisno o eventualnoj nepravilnosti u zamjeni prekovremenih sati za slobodne dane (1:1 umjesto 1:1,5), u vezi s čime da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnosno odredbe Kolektivnog ugovora te je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navodi i da sud nije valorizirao niti činjenicu da je tužiteljici po osnovi akumuliranih sati rada isplaćen određeni novčani iznos, što je potvrđeno obračunskom ispravom za isplatu plaće, pa da je i u vezi s time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer se presuda u tom dijelu ne može ispitati budući da se sud niti jednom riječju ne osvrće na navedenu isplatu, a postoji proturječnost između visine potraživanja iz presude i isprava priloženih spisu te zapisnika o provedenom postupku. Navedena povreda da nužno za sobom povlači pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žaliteljica pobija i odluku troškovima postupka, jer smatra da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i njoj dosuditi troškove postupka. Osim toga, prigovara da je sud tužiteljici dosudio zatezne kamate na troškove postupka bez da ih je tražila, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 151. stavka 3. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz nalog tužiteljici da joj naknadi troškove provedenog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, a podredno da se ukine i predmet vratiti na ponovan postupak.

2.2. Umješač na strani tuženice pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osporava shvaćanje suda prvog stupnja da bi tužiteljica imala pravo na isplatu prekovremenog rada iako je koristila slobodne dane u omjeru 1:1. Navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila ukupno 144 sati manjka za koje je primila punu plaću s pripadajućim dodacima. Ističe da odluka suda o plaćanju utuženih dodataka nije u skladu s provedenim dokazima, budući da su joj tijekom korištenja slobodnih dana isplaćeni svi dodaci na posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje. Smatra da je utvrđenje iz točke 25. obrazloženja, da radnik koji je za odrađeni prekovremeni rad koristio slobodne dane u omjeru 1:1,5 nema pravo i na plaćanje prekovremenog rada, u suprotnosti s donesenom presudom, jer je pod točkom 24.1. utvrđeno da je tužiteljica koristila slobodne dane u omjeru 1:1. Ako sud smatra da rad s manjkom ne treba uzeti u obzir, a iz izvedenih dokaza utvrđeno je korištenje slobodnih dana u omjeru 1:1., smatra da bi u konačnici eventualno trebalo odlučiti samo o razlici od 0,5 sati po prekovremenom satu. Navodi da je tužiteljica tek 22. srpnja 2022. preinačila tužbu, što je od utjecaja na prigovor zastare. Ističe da na dostupnost, transparentnost, točnost i javnost evidencija rada nikada nije bilo primjedbi. Smatra da je osim Zaključka (Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora) broj 148 trebalo primijeniti i zaključke broj 21 i 48, koji su bili na snazi do 21. prosinca 2015., od kad se primjenjuje zaključak 153. Osporava shvaćanje prvostupanjskog suda u odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine po preinačenoj tužbi. Navodi da je tužiteljica i prije vještačenja znala da joj prekovremeni rad nije plaćen, da koristi slobodne dane, odnosno da radi s manjkom i viškom sati. Ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, jer je tužiteljica imala svu dokumentaciju prije pokretanja tužbe odnosno jer prije pokretanja tužbe nije od tuženice tražila dostavu dokumentacije koju sada traži u tužbi. Osporava i tijek zateznih kamata. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kome je odlučeno pobijanom presudom, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2017. na ime:

- prekovremenih sati na temelju članka 51. stavka 11. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15., dalje: KU/13),

- dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za odrađene prekovremene sate na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KU/13,

- dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate na temelju članka 59.a Dodatka I. KU/13, na snazi od 1. listopada 2015. („Narodne novine“ broj 96/15.) i

- razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju članka 36. stavka 2. KU/13.

7. U žalbenom postupku nije sporno da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, da ostvaruje pravo na isplatu dodataka na plaću za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te da joj je tuženica obračunala i isplatila utužene dodatke na osnovnu plaću za redovan rad.

7.1. Sporan je broj obračunatih prekovremenih sati s obzirom na tvrdnje tuženice da je na račun prekovremenih sati koristila slobodne dane te da je u pojedinim mjesecima radila manje od mjesečnog fonda sati iako joj je plaća isplaćena za puni fond sati, pripadaju li tužiteljici utuženi dodaci na sve efektivno odrađene sate, dakle i one odrađene u prekovremenom radu, jesu li bile ostvarene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe prema članku 186.b ZPP-a, je li nastupila zastara za dio tražbine po osnovi prekovremenog rada te dospijeće utužene tražbine.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama razloga određenih u žalbama, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je donesenom presudom djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na učinak preinake tužbe na istaknuti prigovor zastare, dok je u odnosu na ostala sporna pitanja presuda pravilna i zakonita.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

10. Neosnovano žalitelji prigovaraju počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer se prvostupanjska presuda može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni ni proturječni i ne postoji razlika između onoga što se navodi o sadržaju isprava u spisu i samih tih isprava. Nejasan je žalbeni navod tuženice da je odluka iz izreke presude u proturječju s ispravama iz spisa odnosno konkretno obračunskom ispravom za isplatu plaće kao dokazom da je po osnovi akumuliranih sati rada isplaćen određeni novčani iznos, jer žaliteljica ne navodi određeno o kojoj se obračunskoj listi radi niti je takva isprava priložena spisu.

11. Nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, jer je sud pobijanom presudom odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Navedena povreda nije počinjena ni kada su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na troškove postupka prema članku 151. stavku 3. ZPP-a, jer je tužiteljica tijekom postupka postavila zahtjev za isplatu kamata.

12. Tužiteljica je postupak pokrenula tzv. stupnjevitom tužbom prema odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP-a, kojom je tražila da joj tuženica plati razliku plaće na ime utuženih dodataka te naknade plaće za godišnji odmor, u visini koju se obvezala odrediti nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Po provedenom vještačenju, tužiteljica je podneskom od 22. srpnja 2022. postavila određeni tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 186.b stavka 4. ZPP-a.

12.1. Nije sporno da je tužiteljica svaki mjesec u utuženom razdoblju primala plaću i obračunske liste, no nije imala uvid u evidenciju rada po mjesecima (s obzirom na raspored i oblik rada) pa joj nije bilo poznato koliko je sati rada prekovremeno ostvarila (za koje joj nisu isplaćeni dodaci). Uostalom, tuženica je i u odgovoru na tužbu navela da nije u posjedu tih isprava. Stoga, budući da je ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija joj točna visina nije poznata, to su, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bile ostvarene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe prema odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP-a pa su žalbeni navodi kojima se osporava postojanje tih pretpostavki neosnovani.

12.2. Osim toga, da i nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, prvostupanjski bi sud prema članku 325.a stavku 2. ZPP-a u vezi s člankom 186.b stavkom 4. ZPP-a trebao postupiti po odredbi članka 109. stavka 1. ZPP-a i pozvati tužiteljicu da uredi tužbu postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva, a kako je tužiteljica to učinila bez poziva suda, u takvoj situaciji bi nastupila predmnijeva iz članka 109. stavka 3. ZPP-a po kojoj se smatra da je ispravljena tužba podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena.

12.3. Stoga činjenica što sud nije odlučio o tužiteljičinom manifestacijskom zahtjevu rješenjem protiv kojega je dopuštena žalba nije bila od utjecaja na ishod postupka pa nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Nedonošenjem posebnog rješenja o manifestacijskom zahtjevu nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer time žaliteljica nije onemogućena u raspravljanju.

13. Prema odredbi članka 47. stavka 1. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a prema stavku 3. dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

13.1. Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama ( „Narodne novine“ broj 141/12. i broj 24/17.) plaća radnika je regulirana na isti način.

14. Odredbom članka 51. stavka 11. KU/13 je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. tog članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sati 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

14.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju na temelju dostavljene dokumentacije i načina vođenja te dokumentacije od strane tuženice nije bilo moguće egzaktno utvrditi je li i za koje prekovremene sate tužiteljica koristila slobodne dane, kada te jesu li pravilno obračunati prema ostvarenim satima prekovremenog rada.

14.2. Budući da je obveza poslodavca voditi evidenciju prekovremenih sati i slobodnih dana iz koje će biti moguće na jasan, razumljiv i transparentan način utvrditi za koje je prekovremene sate radnik koristio slobodne dane i kada te jesu li obračunati u skladu s odredbom članka 51. stavka 11. KU/13, prvostupanjski sud je zakonito postupio kada je o činjenici je li tužiteljica na ime prekovremenih sati koristila slobodne dane odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja te kada je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka u pogledu broja odrađenih prekovremenih sati. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi žalitelja o pogrešno obračunatim prekovremenim satima.

14.3. Vezano za žalbene tvrdnje o mjesecima kada je tužiteljica radila s manjkom radnih sati, valja navesti da tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi za utuženo razdoblje bila valjano ugovorena preraspodjela radnog vremena prema članku 67. ZR-a pa da bi, posljedično tome, manjak sati iz pojedinog mjeseca valjalo kompenzirati viškom radnih sati u drugom mjesecu. S time u vezi sud prvog stupnja u pobijanoj presudi zaključuje da prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u sustavu zdravstva nema preraspodjele radnog vremena, kako to proizlazi i iz Zaključka broj 142 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje navedenog ugovora od 3. ožujka 2015.

15. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbe članka 91. stavka 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Osim toga, odredbom članka 94. ZR-a propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju, i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi.

15.1. Odredbom članka 57. stavka 1. i 2. KU/13 propisano je pravo na dodatak na plaću na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada (koji u slučaju tužiteljice kao zdravstvenog radnika-medicinske sestre na bolničkim odjelima do kolovoza 2016. iznosi 14%, a od kolovoza 2016. kao zdravstvenog radnika u hitnom objedinjenom bolničkom prijemu iznosi 25%). Prema odredbi članka 59.a KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

15.2. Po shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužiteljice da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću odnosno da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU/13. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava odlučna je kako odredba članka 47. KU/13 koja definira plaću radnika, tako i odredbe ZR-a kao općeg propisa. Kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, to bi bilo u suprotnosti s naprijed navedenom odredbom članka 94. ZR-a. Osim toga, po prirodi stvari, uvećanje plaće za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.

15.3. Navedeno stajalište u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koje je zauzeto na sjednici od 9. prosinca 2019., prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15.) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Budući da tuženica nije tužiteljici isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, time je tužiteljica uskraćena za dio iznosa naknade za godišnji odmor kojega joj je stoga prvostupanjski sud osnovano dosudio prema članku 36. stavku 2. KU/13.

17. Neosnovano umješač prigovara da je osim Zaključka broj 148 (donesenog 1. srpnja 2015.) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 koji je bio na snazi do 21. prosinca 2015. i koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te stanice predstavljaju prekovremeni rad.“ trebalo primijeniti i zaključke broj 21 i 48, jer bi to značilo da se radnika koji radi u zdravstvu u smjenama i turnusu može zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim vremenom, a zaključkom broj 148 propisano je da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili dežurstvu i pripravnosti, dok sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

18. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio prigovor zastare tražbine za isplatu prekovremenih sati za razdoblje od svibnja 2015. do zaključnog lipnja 2017. i, posljedično tome, prihvatio i taj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.119,49 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama pa su u tom dijelu osnovane podnesene žalbe.

18.1. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica tužbom utužila dodatke (za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) za sve efektivno odrađene sate rada odnosno za sate odrađene u prekovremenom radu te naknadu plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, dok iz tužbe ne proizlazi da je tužiteljica tražila naknadu plaće za prekovremeni rad. Tek nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu i samih prekovremenih sati, podneskom od 22. srpnja 2022. Stoga se radi o preinaci tužbe u vidu isticanja drugog zahtjeva uz postojeći (članak 191. stavak 1. ZPP-a), kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, iako taj sud navodi da se radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva. Zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev za isplatu prekovremenog rada bio obuhvaćen već izvorno podnesenom stupnjevitom tužbom u suprotnosti je s (pravilnim) zaključkom da je riječ o preinaci tužbe.

18.2. S time u vezi valja navesti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Revd-4612/2024-2 od 20. studenog 2024., u istovjetnoj pravnoj stvari, prihvatio shvaćanje da se radi o naknadnom isticanju novog tužbenog zahtjeva uz tužbeni zahtjev koji je postavljen u tužbi. Isto shvaćanje u vezi s preinakom tužbe u slučaju podnošenja stupnjevite tužbe zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-285/2024-2 od 15. svibnja 2024.

18.3. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev za isplatu prekovremenih sati postavljen tek podneskom od 22. srpnja 2022., podnošenjem tužbe 3. svibnja 2020. nije prekinuta zastara u odnosu na taj zahtjev već je do toga došlo tek učinjenom preinakom. Naime, kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe u smislu članka 191. stavka 1. ZPP-a, od trenutka kad je preinaka izvršena teče nova parnica (u pogledu preinačenog zahtjeva) sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. Zbog toga se i osnovanost tog dijela zahtjeva tužiteljice prema istaknutom prigovoru zastare ima prosuđivati od trenutka kada je tužba preinačena.

18.4. Prema odredbi članka 139. ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, kako je propisano odredbom članka 92. stavka 3. ZR-a. Iz navedenog proizlazi da je zastarjela tražbina za isplatu prekovremenog rada za razdoblje od svibnja 2015. do zaključno lipnja 2017., s dospijećem u srpnju 2017. u ukupnom iznosu od 1.119,49 eura bruto pa je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

19. U preostalom je dijelu prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužiteljici dosudio na ime prekovremenih sati ostvarenih od srpnja do prosinca 2017., na ime razlike dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, razlike dodatka za posebne uvjete rada i razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2017. ukupni iznos od 1.118,12 eura pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu. Od toga iznosa 42,05 eura (316,80 kuna) se odnosi na razliku dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, 228,01 eura (1.717,97 kuna) na razliku dodatka za posebne uvjete rada, 107,30 eura (808,42 kuna) na razliku naknade za godišnji odmor, za čitavo utuženo razdoblje, a iznos od 740,76 eura (5.581,30 kuna) predstavlja naknadu za ostvarene prekovremene sate u razdoblju od srpnja do prosinca 2017.

20. Neosnovan je žalbeni prigovor da prilikom utvrđenja visine dosude nije uzeto u obzir da su tužiteljici u siječnju 2019. plaćeni preostali kumulirani sati rada, koji su predstavljali saldo iz prethodnog razdoblja, jer iz dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da je tužiteljica i godinu dana nakon utuženog razdoblja radila s viškom i manjkom sati u pojedinom mjesecu, a tuženica nije ispravom dokazala tu isplatu niti je predložila odgovarajuće dokaze na okolnost da se ta isplata odnosila upravo na one prekovremene sate za koje je tužiteljici pobijanom presudom dosuđena naknada.

21. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u pogledu tijeka zateznih kamata. Naime, prema odredbi članka 92. stavka 3. ZR-a plaća i naknada plaće isplaćuju se najkasnije „do“ petnaestog u mjesecu, a utužena razlika plaće dospjela je istovremeno s isplatom (nespornog dijela) plaće za pojedini mjesec.

22. Uslijed preinake odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. S obzirom na to da je konačni uspjeh stranaka u postupku podjednak, o parničnim troškovima odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove, primjenom članka 156. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljici jedino pripada pravo na trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura / 2.000,00 kuna, jer je navedeni trošak u ovom parničnom postupku bio nužan za odluku po svim utuženim i dosuđenim osnovama (prekovremeni rad, dodaci i razlika naknade za godišnji odmor) i neovisan je o kvantitativnom uspjehu tužiteljice u sporu.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomično prihvatiti žalbe i preinačiti pobijanu presudu djelomičnom odbijanjem tužbenog zahtjeva zbog istaknutog prigovora zastare, a u preostalom dijelu odbiti žalbe i presudu potvrditi, na temelju članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a.

24. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je u skladu s odredbama članka 166. stavka 2. i članka 154. stavka 2. ZPP-a.

24.1. Tuženica i umješač na strani tuženice uspjeli su sa žalbama u omjeru od 50%.

24.2. Tuženici je za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku priznato 312,50 eura prema tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.), a za sudsku pristojbu na žalbu 53,09 eura ili ukupno 365,59 eura pa joj prema uspjehu sa žalbom pripada 182,80 eura. Na taj su iznos tuženici dosuđene zatražene zatezne kamate prema članku 151. stavku 3. ZPP-a.

24.3. Umješaču na strani tuženice pripada 50% sudske pristojbe na žalbu koja je plaćena u ukupnom iznosu od 53,09 eura, što iznosi 26,55 eura.

U Puli 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus