REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-735/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Duku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB:23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-521/2019-37 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 02. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-521/2019-37 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 8. t. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102387125 od 04. svibnja 2005., koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu odlukama Banke";

-u st. II., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 118,81 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci i to počevši od 07. svibnja 2009. na iznos od 6,40 eura do zaključno 07. listopada 2010. na iznos od 7,18 eura do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III. da se utvrđuje ništetnim i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 7. t. 3. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102387125 od 04. svibnja 2005. koji glasi: "Povrat obveze iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama 12 iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.";

-u st. IV., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 5.872,84 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci i to počevši od 08. rujna 2005. na iznos od 7,49 eura do zaključno 08. rujna 2015. na iznos od 89,63 eura do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. V., da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kao i razlike u depozitu i to u iznosu od 31.254,44 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 12. srpnja 2005. na iznos od 34,86 kuna do zaključno 03. svibnja 2016. na iznos od 23.004,03 kuna pa do isplate;

-u st. VI., nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.984,74 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. Nepobijanim je rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno da je za iznos od 738,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom tužba povučena.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) kada nije odlučio o prigovoru prijeboja koji je istaknut od strane tuženika s osnova manje plaćene kamate, a koji je podnesen prije zaključenja prethodnog postupka. Navodi da je sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR otklonjena eventualna neravnoteža u pravima i obvezama parničnih stranaka te da tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak protiv tuženika, odnosno da bi imao pravo na isplatu unatoč provedenoj konverziji, osporava stajalište suda da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke nepoštene, odnosno ništetne te da uzrokuju neravnotežu između stranaka, da prvostupanjski sud nije dao tuženiku priliku da dokaže suprotno (da se razlozi neprihvaćanja iskaza svjedokinje GŽ obrazloženi paušalno i nepravilno), da sud nije utvrdio da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (CHF) za njegove kreditne obveze, da je nedvojbeno obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope pa da takva odredba ne može biti nepoštena, da je sud zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primjeno materijalno pravo i to odredbe čl. 81. i čl. 84. ZZP/03.

2.1. I nadalje ostaje kod istaknutog prigovora zastare te pogrešnog tijeka dosuđenih zakonskih zateznih kamata jer tuženik nije nepošten stjecatelj pa tužitelju ista može pripasti najranije od dana podnošenja tužbe. Isto tako smatra da je neosnovano odbijen njegov prigovor prijeboja kao i prigovor mjesne nadležnosti.

Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se prvostupanjska presuda "preinači i tužbeni zahtjev odbaci, odnosno odbije kao neosnovan", podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. Isto tako nije počinjena ni relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 338. st. 3. ZPP-a na koju upire žalitelj jer je sud u st. V. izreke odluke odlučio o istaknutom prigovoru radi prijeboja i utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja prema tužitelju.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 5.991,65 eura uvećano za zatezne kamate, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102387125 od 04. svibnja 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao davatelja kredita te Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 04. svibnja 2006. te Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 10. veljače 2016.

8. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 04. svibnja 2005. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102387125 slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 109.000,00 CHF na rok otplate od 300 mjeseci;

-da je čl. 7. ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, povrat svih obveza po Ugovoru obračunava se po srednjem tečaju banke na dan odobrenja žiro računa banke;

-da je čl. 8. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,99% godišnje. Namjena kredita (čl. 3.) bila je kupnja nekretnine;

-da je 04. svibnja 2006. sklopljen Aneks br. 1 Ugovora o kreditu kojim je prolongiran rok vraćanja kredita na 350 mjeseci, kamatna stopa je ugovorena u iznosu od 4,30% i obračunava se primjenom direktne metode;

-da su stranke dana 10. veljače 2016. sklopile Aneks br. 2 Ugovora o kreditu (dalje Aneks br. 2) temeljem odredaba Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 dalje ZID ZPK/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan 30. rujan 2015. u iznosu od 89.289,77 CHF/64.636,32 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da je korisnik kredita manje uplatio iznos od 4.380,64 eura u kunskoj protuvrijednosti, odnosno da banka ima ukupno potraživanje u iznosu od 68.586,32 eura u kunskoj protuvrijednosti koji iznos sklapanjem Aneksa br. 2 predstavlja nedospjelu glavnicu;

-da su se stranke Aneksom suglasile da se ukupni iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi;

-da nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženiku (nadležnost suda u Rijeci) jer da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo i koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača tj. ovdje tužitelja;

-da nije osnovan prigovor prijeboja postavljen od strane tuženika "iz razloga jer plaćanjem anuiteta po nižem tečaju od ugovorenog ili kamati od početno ugovorene, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik".

9. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od svibnja 2006. do veljače 2014. došlo do povećanja redovnih kamata u rasponu od 4,30% do 5,20% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,669100) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta koji je prema glavnom dugu i početnoj stopi redovnih kamata iznosio 636,98 CHF.

10. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno ima li tužitelj uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Aneksa br. 2; podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; da li je nastupila zastara potraživanja; da li je osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja te prigovor mjesne nadležnosti.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje financijsko knjigovodstvene struke JŽ, dipl. oec., utvrđena je visina preplate anuiteta u odnosu na mjerodavnu visinu početnog anuiteta pa tako proizlazi da je tužitelj u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2010. preplatio iznos od 118,81 euro po osnovi povećanja stope redovnih kamata i po osnovi povećanja tečaja CHF iznos od 5.872,84 eura u razdoblju od rujna 2005. do rujna 2015., odnosno ukupno 5.991,65 eura.

11.1. Utvrđen je i iznos manje plaćenih anuiteta za vrijeme otplate kredita kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početnog (tzv. negativne tečajne razlike) od 8.250,41 kuna u razdoblju od srpnja 2005. do prosinca 2008. kao i iznos manje plaćenih anuiteta u razdoblju od lipnja 2006. do rujna 2015. kada je tužitelj otplaćivao kredit po kamatnoj stopi nižoj od one na dan sklapanja Ugovora o kreditu i to od 4.767,38 CHF. Isto tako da bi razlika između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF prema HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je korišten na ime podmirenja kredita 02. svibnja 2006. iznosila 23.004,03 kuna.

12. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

13. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

14. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 07. lipnja 2019.

15. U odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda prvog stupnja valja reći da, jer je Ugovor sklopljen između strankama potrošački ugovor, za odlučivanje o prigovoru tuženika da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost, prvostupanjski sud valjano primijenio ZZP-e koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te pravilno zaključio da se radi o ugovornim odredbama koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama). U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu između prednika tužitelja i tuženika sklopljen je u [adresa], a ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci formulirao je unaprijed tuženik, kao trgovac, jer je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, a o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena (približno 117 km), što bi za tužitelje izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana.

16. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt-249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

18. Međutim valja navesti i da presude donesene u navedenom kolektivnom sporu se odnose na prosječne potrošače, a po prirodi stvari, u tom se sporu nije utvrđivalo kakve su informacije dobili pojedini potrošači tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ugovora o kreditu što znači da u pojedinačnom sporu banka može dokazivati obaviještenost potrošača, odnosno njegov informirani pristanak na sklapanje takvog ugovora. Tuženik je u tom pravcu predložio dokaz saslušanjem svoje djelatnice FŽ iz čijeg je iskaza sud utvrdio da se o spornim odredbama Ugovora nije pregovaralo dok druge dokaze nije predlagao pa ovaj drugostupanjski sud stoga, uzimajući u obzir odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/2021 od 30. lipnja 2022., ocjenjuje kako u konkretnom slučaju tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Tužitelj je u svom iskazu "samo" potvrdio navedene činjenice.

19. U odnosu na Aneks br. 2. koji je sklopljen 10. veljače 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

20. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Aneksa br. 2. ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Aneksa br. 2. ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

20.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Aneksa br. 2. nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Aneksa ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa br. 2. nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

21. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznose preplaćene kamate u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Aneksa te na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata jer tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u čl. 1115. ZOO-a.

22. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 07. lipnja 2019., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina.

23. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja, odnosno uračunavanja tzv. negativnih razlika zbog manje plaćenih anuiteta za vrijeme otplate kredita kada su tečaj CHF i kamata bio niži od početnog, ovaj drugostupanjski sud podržava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nepostojanju te tražbine. Tužitelj je plaćanjem manjih anuiteta ostvario određenu korist, međutim ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a ni da je izvršena radnja kojom je stekao korist, prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 2. ZOO-a (tuženik je kao trgovac u ostalom i kriv za sklapanje ništetnih ugovornih odredbi).

24. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

25. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 02. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus