Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-175/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. MH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. TH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 5. LH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miloš Kandžija, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženog Hrvatske dominikanske provincije „Navještenja Blažene Djevice Marije“, Zagreb, Kontakova 1, OIB 53915121897, kojega zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2506/2023 od 19. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2506/2023 od 19. studenoga 2024., tako da ista sada glasi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 ŠH za ¼ dijela, ad 2 MH za ¼ dijela, ad 3 TH za ¼ dijela ad 4 HH za 1/8 dijela i ad 5 ĆH za 1/ 8 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest zem. 458/3 upisana u ZU 1 K. o. [katastarska općina] i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka Nedjeljka Bitange od 7. veljače 2019 g. označen točkama A-B-C-H-a u površini 2531 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran Vještvu vještaka Nedjeljka Bitange od 7. veljače 2019 g. označen točkama A-B-C-H-A u površini 2531 m2 i navedeni dio formira kao samostalan čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnjoj knjizi za K. O. [katastarska općina].

III. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista , temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. K. O. [katastarska općina] , opisana u točki II/I izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja ad 1 ŠH za ¼ dijela. ad 2 MH za 1/ 4 dijela, ad 3 KH za ¼ dijela ad 4 HH za 1/8 dijela i ad 5 ĆH za 1/ 8 dijela.

IV. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 ŠH za 1/ 4 dijela ad 2 MH za 1/ 4 dijela ad 3 TH za 1/ 4 dijela, ad 4 HH za 1/8 dijela i ad 5 ĆH z a1/8 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 1 i KO [katastarska općina] i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka Nedjeljka Bitange ode 7. veljače 2019 g. označen točkama D-E-F-G-D u površini 7257 m2 a koje vještvo se smatra sastavnim djelom ove presude.

V. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka Nedjeljka Bitange od 7. veljače 2019 označen točkama D-E-F-G-D- u površini 7257 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi z KO [katastarska općina].

VI. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] opisan au točki V/IV izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja ad 1 ŠH za 1/ 4 dijela ad 2 MH za 1/ 4 dijela ad 3 TH za 1/ 4 dijela ad 4 HH za 1/ 8 dijela i ad 5 ĆH za 1/8 dijela.

VII. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 ŠH za 1/ 4 dijela ad 2 MH za 1/ 4 dijela, ad 3 TH za 1/ 4 dijela ad 4 HH za 1/8 dijela i ad 5 ĆH za 1/ 8 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 1 KO [katastarska općina] i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka Nediljka BItange od 7. veljače 2019 g. označen točkama I-J-K-L-I u površini 1728 m2 a koje vještvo se smatra sastavnim djelom ove presude.

VIII. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka Nediljka Bitange od 7. veljače 2019 g. označen točkama I-J-K-L-I u površini 1728 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina].

IX. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] opisana u točki VIII/VII izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja AD 1 ŠH za 1/ 4 dijela ad 2 MH za za ¼ dijela ad 3 TH za ¼ dijela ad 4 HH za 1/8 dijela i ad 5 ĆH za 1/8 dijela.

X. Dužna je tužena naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 3.820,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,13% koja teče od dana 07. srpnja 2022 pa do isplate, a u slučaju promjene stope po kamati koja se određuje povećanjem prosječen stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.528,96 eur u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova do konačno postavljenoga, tuženik odbija kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku naknade troškove žalbe u iznosu od 235,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to ad 1 ŠH za ¼ dijela, ad 2 MH za ¼ dijela, ad 3 TH za ¼ dijela ad 4 HH za 1/8 dijela i ad 5 ĆH za 1/ 8 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest zem. 458/3 upisana u ZU 1 K. o. [katastarska općina] i to baš onomu djelu koji je vještvu vještaka Nedjeljka Bitange od 7. veljače 2019 g. označen točkama A-B-C-H-a u površini 2531 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno uređenog činjeničnog stanja. Ističe da je obrazloženje presude nerazumljivo, nepovezano i proturječno samo sa sobom, te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a zbog čega je sud počinio povrede odredbi Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da predmetna nekretnina predstavlja poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja, poziva se na članak 44. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 57/2022.), slijedom čega da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na odluku sadržanu pod točkom. II., III., V., VI. VIII. i IX. izreke presude. Ukazuje da predmetna presuda gotovo u cijelosti predstavlja prijepis iz ranije presude poslovni broj P- 294/2018, uključivo i sve pogreške i interpunkcije. Smatra stoga da uređujući sud arbitrarnim presuđivanjem krši odredbe Zakona o parničnom postupku, ignorira prigovore i dokaze iznesene po tuženoj, jednako kao i upute višeg suda iznijete u ukidnim odlukama, pa tako i u konkretnom slučaju, jer prilikom donošenja predmetne presude nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazano u ukidnom rješenju županijskog suda poslovni broj Gž-1302/2022 od 16. lipnja 2023. Ističe da je sud prvoga stupnja propustio identificirati utuženu nekretninu, jer da je nekretnina u odnosu na koju je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, identično identificirana kao i nekretnina u drugom predmetu i to poslovni broj P-5930/2015. U svojoj žalbi tuženik iznosi tvrdnje i prigovore koje je isticao tijekom postupka, te tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama iz kojih izvodi zaključak da su tužitelji stekli pravo vlasništva spornih realnih dijelova nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Zaključno, tuženik ističe da tužitelji nisu dokazali svoj osnov stjecanja prava vlasništva realnih dijelova predmetne nekretnine. Obzirom na navedeno, predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu i preinači osporavanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljima da nadoknade tuženiku parnični trošak, kao i trošak sastava žalbe te za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet ovoga spora (koji je po drugi put u fazi žalbenog postupka) je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], onom koji je opisan nalazom i mišljenjem vještaka mjernične struke koji je sastavni dio presude, uz ovlaštenje da tužitelji temeljem presude provedu parcelaciju predmetnih nekretnina na način da se iz istih izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen i preciziran nalazom vještaka koji dio će se formirati kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem uz istodobnu provedbu parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], kao i da se tužitelji sukladno presudi i prijavnom listu uknjiže kao suvlasnici na novoformiranim česticama na način kako je to pobliže opisan u točki II. od IX. izreke presude.

5.1. Naime, tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem svog pravnog prednika PH, pok. ZH, te da su u posjedu istih preko sto godina. Tijekom postupka (podneskom od 10. srpnja 2020.) tužitelji ističu i tvrdnju da su sporne nekretnine stekli i agrarnom reformom a sve to temeljem agrarne odluke koja je donesena u korist obrađivača JH, pok. ZH, koji je bio stric tužitelja, u kojoj agrarnoj odluci su kao članovi obitelji navedeni njihov otac PH, njihova majka VH, tužiteljica MH te SH, koja je majka tužitelja LH i ČH, dok su tužiteljice TH i ŠH rođene nakon donošenja agrarne odluke. Upravo stoga da je posjedovnom listu 443 k. o. [katastarska općina] bio upisan FH, pok. ZH, a sada je za utužene nekretnine upisan UH, pok. JH. Dakle, tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su nasljeđivanjem i dosjelošću te razrješenjem agrarnih odnosa, stekli pravo (su)vlasništva predmetnih nekretnina.

6. Odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja zaključio je da su prednici tužitelja temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja („Narodne novine“ broj 138/1946. i 111/1947. - Zakon o ukidanju agrarnih odnosa) razriješili agrarni odnos u odnosu na prednika tuženika (Samostan Sv. Križa u Čiovu) te da su po tom osnovu stekli pravo suvlasništva na utuženim nekretninama. Taj svoj zaključak sud temelji na činjenicama koje smatra nespornima i to:

- da su agrarne prijave prednika tužitelja zabilježene u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. zk tijelo 153 što dokazuje da su bili sa zemljišnoknjižnim vlasnikom u agrarnom odnosu;

- da iz iskaza saslušanih tužitelja, svjedoka te iz evidencija posjeda u katastarskom operatu od 1953. proizlazi da su prednici tužitelja bili obrađivači spornog zemljišta i prije 1953. te izvršavali sadržaj agrarnog odnosa davanjem predniku tuženika dio uroda sa spornog zemljišta, dakle da su prednici tužitelji bili u težačkom odnosu;

- da iz stanja na terenu proizlazi da su sporni dijelovi utuženih nekretnina ograđeni starim suhozidima čime su prednici tužitelja prema trećima manifestirali dokle seže njihov vlasnički posjed;

- da se zemljište koristilo kao maslinik, za sadnju buhača, za ispašu stoke pri čemu je općepoznato da se tada živjelo praktično samo od poljoprivrede - sada opožareno sa vidljivim ostacima maslina;

- da sedamdeset godina tuženik nije poduzimao nikakve pravne radnje radi zaštite svog navodnog vlasništva;

- da je Kotarska Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju donosila odluke koje nisu poništene, a kojima se fizičkim osobama kao težacima priznavalo pravo vlasništva na nekretninama koje im je prednik tužene davao na obradu, pa tako i predmetne nekretnine.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna niti zakonita, jer je iz utvrđenog činjeničnog stanja izveden nepravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

8. Prije svega valja reći da su tužitelji svojom tužbom zahtijevali utvrđenje prava vlasništva idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da bi nakon provedenog vještačenja po vještaku mjernične struke Nediljku Bitangi, koji je sačinio nalaz i mišljenje kojem prileži i skica lica mjesta (stranica 107-110 prvostupanjskog spisa), isti postavili zahtjev pobliže opisan kao u izreci, time da pored prethodno navedene nekretnine, zahtijevaju sada i vlasništvo točno određenog realnog dijela i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.1. Pritom, tijekom postupka nije bilo sporno, da je k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tuženika, dok nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] nije upisana u zemljišnim knjigama, a u katastarskom operatu obje nekretnine upisane su u posjedovni list broj 346 i to na ime DH i još 163 posjednika (isto proizlazi i iz nalaza i mišljenje mjerničnog vještaka).

8.2. Nije sporno niti su tužiteljice ŠH, MH i TH te SH kćerke pok. PH, pok. ZH, dok je VH njegova supruga. Tijekom trajanja ovoga postupka preminula je SH, koju su naslijedili sada tužitelji HH i ĆH (stranica 76 do 77 prvostupanjskog spisa).

8.3. Obzirom na sadržaj žalbenih navoda tuženika, među parničnim strankama i nadalje je sporno da li su tužitelji vlasništvo predmetnih nekretnina stekli agrarnom reformom, a sve to obzirom na tvrdnju tuženika (koju je isticao tijekom čitavog postupka a koju ponavlja i u predmetnoj žalbi) da tužitelji nisu dokazali postojanje zakonskih pretpostavki za isto, odnosno da nisu dokazali da je njihov pravni prednik bio u agrarnom odnosu prema vlasniku predmetnih nekretnina - da je bio obrađivač i da je vlasniku davao dio prihoda.

9. Uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije uslijedilo je 1930. kada je temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije („Službene novine“ broj 279/1930. - dalje: Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa/30) na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera, a u cilju provođenja toga Zakona donesena je i posebna Naredba („Službene novine“ broj 279/1930. od 4. prosinca 1930.) na temelju kojih propisa su se mogli likvidirati agrarni odnosi feudalnog karaktera. Težaci koji su do dana stupanja na snagu toga Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina postali su vlasnici, s tim da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta, ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Za svakoga daljnjeg člana obitelji težaka priznavalo se pravo vlasništva na još ½ hektara obradive površine zemlje sukladno paragrafu 6. Naredbe o provođenju Zakona. U odnosu na zemljište koje je prešlo u vlasništvo obrađivača, njegovim prijašnjim vlasnicima priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog) odnosa, sukladno paragrafu 12/1 Naredbe.

9.1. Težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa/30, ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa od 22. studenog 1946. Prema odredbi članka 1. toga Zakona ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a takvim odnosima (članak 2.) smatraju se feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih odnosa vlasnik nije sam obrađivao zemlju, već ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Pod udar navedenog zakona su došla sva obrađivana zemljišta, uključivši i livade, pašnjaka i strane koji su bili dati na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa feudalnog karaktera, i koji s posjedom obrađivača čine gospodarsku cjelinu (članak 3. stavak 1. ). Zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prelazi u vlasništvo obrađivača (članak 4). Temeljem navedenih odredbi proizlazi da su obrađivači postali vlasnicima obradivog zemljišta kojeg su stvarno i obrađivali, uključivši samo one livade, pašnjake i strane koji s posjedom obrađivača čine gospodarsku cjelinu, pri čemu se navedene odredbe nisu odnosile na one slučajeve koji su pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa/30. Glede onih odnosa koji nisu pravomoćno razriješeni određeno je da će se rješavati u posebnom upravnom postupku u kojemu je prvostupanjsko tijelo kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju, a drugostupanjsko tijelo okružna odnosno oblasna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju (članak 8.), odnosno kasnije organi uprave općinskih skupština nadležnih za imovinskopravne poslove, pri čemu su se zahtjevi za ukidanje agrarnih odnosa u smislu tog zakona morali su se podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1947.

9.2. Dakle, brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo se provesti samo na osnovu odluke kojom se utvrđuje da je težački odnos razriješen odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To je mogla biti sudska odluka po Zakonu o likvidaciji iz 1930. koja je postala pravomoćna prije 22. studenog 1946. (dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) ili poslije toga datuma, pravomoćna odluka Agrarne komisije odnosno Narodnog odbora kotora donesena na osnovu Zakona iz 1946.

10. Cijeneći sadržaj gore navedenih zakonskih odredbi koje su regulirale uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i utvrđeno činjenično stanje, ne može se prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da su pravni prednici tužitelja (sud konačno niti ne navodi o kojim se pravnim prednicima radi) razrješenjem agrarnih odnosa i to temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, stekli pravo (su)vlasništva spornih nekretnina, a tužitelji njihovim nasljeđivanjem.

10.1. Naime, iako sud utvrđuje da su agrarne prijave prednika tužitelja zabilježene u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]. zk tijelo 153, iz stanja predmeta isto ne proizlazi, odnosno nije vidljivo da bi to zk. tijelo, koje obuhvaća i spornu k. č. br. [katastarska čestica], bilo opterećeno težaštvom odnosno da bi na njima bilo uknjiženih kmetskih prava.

10.2. Niti iz Agrarne odluke na koju se tužitelji pozivaju ne proizlazi da su prednici tužitelja sporne nekretnine stekli agrarnom reformom. Naime, tužitelji ne navode o kojoj se točno odluci radi, već se samo sadržajno na nju pozivaju, a okolnosti koje ističu ukazuju na odluku Sreskog suda u Trogiru od 25. studenog 1934., koja je donijeta po Agrarnoj prijavi broj Agr-814/31/7 (stranica 66 do 69 prvostupanjskog spisa) težaka UH, pok. PH, u odnosu na kojega tužitelji tvrde (podneskom od 10. srpnja 2020. na stranici 128 do 129 prvostupanjskog spisa) da je bio njihov stric. Radi se o odluci u kojoj se po prijavi prijavitelja postupalo sukladno odredbama Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa/30. Iz iste ne proizlazi tvrdnja tužitelja da su tom odlukom razriješeni odnosi feudalnog karaktera u korist pravnog prednika tužitelja na predmetnim nekretninama. Naime, iz sadržaja iste odluke proizlazi da čestice zemlje koje se dosuđuju težaku UH, pok. PH, a koje su upisane u „biće 153“ su čestice zemlje [katastarska čestica] - radi se o nekretninama koje su upisane na ime tužitelja i njihovih pravnih prednika a što proizlazi iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 175 do 177 prvostupanjskog spisa). Dakle, predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene navedenom agrarnom prijavom, odnosno odlukom. Pritom, se ističe, da odluka o agraru koja po kazivanju tužiteljice ŠH datira iz 1947. i u odnosu na koju ona tvrdi da su njom obuhvaćeni njeni pravni prednici, ne prileži predmetu.

10.3. Dakle, da bi temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa - njegovim stupanjem na snagu (1946.) zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača bilo je potrebno postojanje pravomoćne odluke koja je donijeta prije stupanja na snagu toga Zakona što je u predmetnom slučaju izostalo, ne postoji niti pravomoćna odluka donijeta na temelju toga Zakona, tužitelji nisu dokazali niti postojanje agrarne prijave ili upis valjanog težačkog prava koji bi se odnosio na njihova pravnog prednika na predmetnim nekretninama a i upis posjeda u korist prednika tužitelja je izostao, jer iz stanja predmeta proizlazi da je upravo pravni prednik tuženika u tom trenutku bio upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica]. Konačno, predmetne nekretnine u posjedovnom listu upisane su u korist ZH, a stanje predmeta ne ukazuje da se radi o predniku tužitelja na koga se one u svojoj tužbi pozivaju.

10.4. Obzirom na navedeno, valja zaključiti da tužitelji nisu dokazali da bi njihov pravni prednik (otac), odnosno prednici (stric FH, pok. ZH, i djed UH), bio obrađivač, odnosno da je bio u težačkom odnosu s pravnim prednikom tuženika na predmetnim nekretninama, pa se stoga ne može prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da su tužitelji (su)vlasništvo predmetnih nekretnina stekli osnovom odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa.

10.5. Točno je da su saslušani svjedoci AH, ĐH, BH te tužiteljice ŠH i MH iskazivale u pravcu težačkih odnosa obitelji BH na predmetnim nekretninama – njihova oca PH i djeda ZH. Međutim, niti iz tih dokaza sa na siguran način ne može se zaključiti da je pravni prednik tužiteljice na dan 22. studenog 1946. na spornoj nekretnini izvršavao sadržaj kmetskih odnosa, jer se radi o svjedocima koji su iskazivali općenito posebno u pogledu onoga što se obrađivalo na predmetu spora (sadili buhač, sjekli drva), a niti se iz njihovih iskaza može zaključiti što i koliko se davalo Crkvi. Konačno, svjedoci koji su iskazivali u predmetnom slučaju obzirom na svoju dob nemaju pravno relevantna saznanja o činjenicama koje bi potvrđivale navode tužbe o korištenju sporne nekretnine u relevantno vrijeme.

10.6. Obzirom na navedeno, tužitelji nisu dokazali da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz članka 1. i članka 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, odnosno nisu dokazali da je na spornom nekretninama razriješen agrarni odnos feudalnog karaktera te da je njihov prednik u svojstvu obrađivača na temelju navedenog Zakona stekao pravo vlasništva spornih nekretnina.

11. Tužitelji niti putem instituta dosjelosti nisu stekle pravo (su)vlasništva predmetnih nekretnina. Pritom, valja navesti da se stjecanje prava vlasništva temeljem razrješenja agrarnih odnosa i temeljem instituta dosjelosti međusobno isključuje.

11.1. Naime, da bi tužitelji putem svojih pravnih prednika stekle pravo vlasništva dosjelošću na temelju tada važećih pravila paragrafa 1460. do 1465 Općeg građanskog zakonika, zahtjeva se da je posjed zakonit, istinit i pošten, kao i protek vremena od 40 godina obzirom se radi o nekretnini u vlasništvu crkve. U smislu navedenih zakonskih odredbi, jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, slijedom čega se na temelju posjeda koji je nepošten bez obzira koliko dugo trajao, ne može se steći pravo vlasništva. Pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda ispunjena je ako posjednik kroz vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da je njegova. U konkretnom slučaju pretpostavka poštenja (savjesnosti) nije ostvarena, jer su prednici tužitelja znali (po kazivanju same prvo o drugo tužiteljice ali i svjedoka) da se radi o nekretninama koje su vlasništvo crkve, a ta im činjenica nije mogla ostati niti nepoznata, obzirom na tvrdnju da su bili u težačkom - agrarnom odnosu sa pravnim prednikom tuženika.

11.2. Obzirom na navedeno, tužitelj nisu dokazali niti da su dosjelošću putem svojih pravnih prednika a potom njihovim nasljeđivanjem stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

12. Slijedom navedenoga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a pobliže opisan kao u točki I. do IX. izreke presude, sve to temeljem odredbe članka 373. točke 2. ZPP.

13. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvar, to je primjenom odredbe članka 166. stavka 2., u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom X. izreke, na način da se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

13.1. Pozivom na isti članak Zakona, naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka koji se odnosi na zastupanje istoga po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) sve to u vrijeme odlučivanja, a prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eur i u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troška, i to za: sastav odgovora na tužbu u visini od 75 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup očevidu održanom 6. listopada 2009. u visini od 75 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištima održanim 3. veljače 2010., 22. travnja 2010., 11. ožujka 2015. i 4. listopada 2019., svaka radnja od po 37,5 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), pristup ročištima održanim 22. svibnja 2018., 26. listopada 2018., 6. prosinca 2019., 2. lipnja 2020. i 9. rujna 2020., svaka radnja od po 75 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištima održanim 22. travnja 2021. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), 27. rujna 2021. i 6. prosinca 2021., svaka radnja od po 50 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), pristup ročištima održanim 1. veljače 2022. i 15. prosinca 2020., svaka radnja od po 25 bodova (tarifni broj 9. točka 5. Odvjetničke tarife), pristup ročištu održanom 4. veljače 2021. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištima od 3. lipnja 2024. i 3. listopada 2024., svaka radnja od po 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), ili sveukupno 11225 bodova uvećano za PDV, što daje trošak od 3.062,50 eur. Isti trošak uvećan je za trošak vještačenja u iznosu od 47,78 eur, trošak sastava žalbe od 22. srpnja 2022. u iznosu od 125 bodova uvećano za PDV ili 312,50 eur (tarifni broj 10. točka 1. Odvjetničke tarife) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eur, što daje konačni trošak tuženika u iznosu od 3.528,96 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka do konačno postavljenoga, tuženik odbija kao neosnovan.

13.2. Tuženiku nije priznat trošak pristupa ročištu 12. lipnja 2009. jer na isto nije niti pristupio, a nisu mu priznati niti troškovi sastava podneska od 5. prosinca 2021., 24. rujna 2021., 19. listopada 2020. i 11. svibnja 2021., jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni, a sadržajno se svode na ponavljanja tvrdnji iznijetih tijekom postupka (članak 155. ZPP).

14. Tuženiku pripada trošak predmetne žalbe u zatraženom iznosu od 94 boda uvećano za PDV ili 235,00 eur. Tuženiku je prethodno priznat trošak plaćene pristojbe na žalbu, pa mu ne pripada ponovno zatražena pristojba na žalbu (tarifni broj 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019.).

U Puli-Pola 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte